Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 818/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana
Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari
tužitelja ISTO d.d. u stečaju, Varaždin, Augusta Šenoe 4-6, OIB: 88502209643, koga
zastupa stečajni upravitelj Tomislav Đuričin, uz sudjelovanje umješača na strani
tužitelja TILIJA d.o.o. Zagreb, Ulica Ive Robića 2, OIB: 22215055949, koga zastupa
punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika TAB B.V., Jan Van
Goyenkade 87, 1075 AA Amsterdam, Nizozemska, OIB: 61231014428, koga zastupa
punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica u Varaždinu, uz sudjelovanje umješača na
strani tuženika ISTO GRUPA d.d., Varaždin, Augusta Šenoe 4.6, OIB: 78858201330,
koga zastupa punomoćnica Maja Wosner, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja
osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje
revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
3013/2021-2 od 24. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Varaždinu broj P-196/2019-54 od 3. svibnja 2021., u sjednici održanoj 21. ožujka
2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na prvo, drugo, treće i šesto pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na četvrto i peto pitanje.
Obrazloženje
1. Tuženik podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3013/2021-2 od 24. kolovoza 2022.,
kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-196/2019-54 od 3.
svibnja 2021., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj osporava njegovu osnovanost i dopuštenost.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da naznačena
pitanja pod brojem 1., 2., 3. i 6. nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za
odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, odnosno da za pitanja pod
brojem 4. i 5. nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost tih pitanja.
5. Nižestupanjski sudovi osporavanje tražbine ocijenili su osnovanim pošavši u bitnom od utvrđenja:
- da je tužitelj kao pravnu osnovu tražbine naznačio pozajmicu,
- da ni na ispitnom ročištu (1. listopada 2018.), a ni u podnesku od 10. listopada
2018. uz koji je priložio izvornik zadužnica kojima je dokazivao postojanje tražbine
(10. listopada 2018.), tužitelj nije mijenjao navode o pravnoj i činjeničnoj osnovi
tražbine, već da je to učinio tek 12. ožujka 2020. tijekom ovog parničnog postupka,
kada je naveo da je pravna osnova tražbine naknada štete zbog neispunjenja
ugovorne obveze tužitelja iz ugovora od 19. svibnja 2014.,
- da su Industrogradnja grupa d.d. i tuženik bili sklopili ugovor o zajmu (pozajmici) 28.
prosinca 2010., te da je tuženik u svojim tražbinama iz tog ugovora u iznosima od
55.065.423,86 kn i 15.198.804,94 kn namiren u postupku predstečajne nagodbe
dionicama Industrogradnja grupa d.d.,
- da je tuženik iskoristio svoje pravo, predviđeno Planom financijskog restrukturiranja
Industrogradnja grupa d.d., na zamjenu tih dionica imovinom dužnika predstečajne
nagodbe, slijedom čega su Industrogradnja grupa d.d. i tuženik sklopili predugovor
19. svibnja 2014.,
- da se navedenim predugovorom Industrogradnja grupa d.d. obvezao dana 15.
kolovoza 2014. tuženiku prodati nekretnine upisane u z. k. ul. br. 2622 k.o. Blato za
kupoprodajnu cijenu od 87.500.000,00 kn, a ako do tog dana nekretnine ne budu
oslobođene tereta da će platiti naknadu štete u osam kvartalnih obroka u iznosima
od 975.000,00 EUR ili ukupno 7.800.000,00 EUR.
6. Slijedom navedenog utvrđenja sudovi zaključuju da ne postoji kontinuitet između
obveze prednika tužitelja iz ugovora o zajmu od 28. prosinca 2010. i eventualne
obveze (na naknadu štete) iz predugovora o kupoprodaji. Pritom još zaključuju da
tuženik nije dokazao nastanak štete.
7. Tuženik je u prijedlogu naznačio ukupno šest pitanja:
„1. Da li je parnični sud vezan naznakom pravne osnove ili pak samo
činjenične osnove tražbine koju je vjerovnik naznačio u prijavi svoje tražbine u
stečajnom postupku, a sve u smislu čl. 270. Stečajnog zakona koja propisuje da se u
parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u
isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu?
2. Na što se odnosi „osnova“ u odredbi čl. 270. Stečajnog zakona (da li na pravnu osnovu ili pak činjeničnu osnovu)?
3. Da li je vjerovniku prijavljene tražbine dopušteno mijenjati pravnu osnovu svoje prijavljene tražbine ako pritom ne mijenja njezinu činjeničnu osnovu?
4. Da li je osporavatelj tražbine u stečajnom postupku vezan razlozima
osporavanja koja je istaknuo u stečajnom postupku ili isti može u parnici radi
utvrđenja/osporavanja tražbine iznositi i nove razloge osporavanja?
5. Da li je stečajni vjerovnik do ispitnog ročišta u stečajnom postupku ovlašten dopuniti svoju prijavu tražbine, podnesenu u zakonskom roku, dodatnim dokazima?
6. Da li se smatra da je sklapanjem predugovora o kupoprodaji sklopljen ugovor o kupoprodaji ako predugovor sadrži sve bitne elemente kupoprodaje?“.
8. Važnost navedenih pitanja obrazlaže ukazujući na tri odluke Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske (Pž-325/2022-2 od 31. kolovoza 2022., Pž-1486/2003-5 od
13. prosinca 2005. i Pž-547/2004-3 od 21. svibnja 2007.), shvaćanje sa sjednice
sudaca Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 6. srpnja 2006. te odluku
ovog suda broj Rev- 1190/2007-2 od 13. siječnja 2011.
9. Prijava tražbine u stečajnom postupku obavlja se na formularu pri čemu, ako
posebno nije nešto obrazloženo naznaka pravne osnove ujedno definira i činjeničnu
osnovu tražbine. Stoga tuženik, pozivajući se na navedene odluke Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske koje su donesene u parničnom postupku, a ne
u stečajnom postupku, odnosno postupku predstečajne nagodbe, u kojem parničnom
postupku se u tužbi izlaže činjenična osnova tužbe, i koje nisu donesene u istovjetnoj
postupovnoj situaciji, nije dao odgovarajuće razloge važnosti prvog, drugog, trećeg i
šestog pitanja, a koji bi opravdavali zaključak o neujednačenosti sudske prakse.
10. Ni pozivanjem na pravno shvaćanje sa sjednice sudaca Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske od 6. srpnja 2006., prema kojem „Stečajni sudac nije vezan
nazivom podneska, ni tamo navedenom pravnom osnovom (analogna primjena čl.
186.st. 3. ZPP-a), već njegovim sadržajem, pa će s podneskom postupiti prema
njegovom sadržaju.“ tuženik nije dao odgovarajuće razloge važnosti navedenih
pitanja. Naime, prema utvrđenju sudova tuženik tijekom stečajnog postupka ničim
nije osporavao svoj navod iz prijave o tražbini kao „pozajmici“, niti je iznosio
činjeničnu osnovu iz koje bi proizlazila druga pravna osnova (naknada štete). To je
učinio tek u ovom parničnom postupku.
11. Za četvrto i peto pitanje tuženik nije obrazložio razloge njihove važnosti, a što je
bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
12. S obzirom na utvrđenje sudova da je kao pravna osnova tražbine tuženika
tijekom stečajnog postupka bila navedena pozajmica, a da tuženik ni na ispitnom
ročištu nije, izlažući činjenice, obrazložio postojanje svoje tražbine koja bi ukazivala
na pravnu osnovu različite od one u prijavi, o šestom pitanju, vezanom na postojanje
ugovorne odštetne odgovornosti, ne ovisi odluka o sporu. Stoga ni to pitanje nije
važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
13. Slijedom iznesenog na temelju odredaba čl. 387. st. 3. i 389.b st. 1. ZPP-a riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
Kontrolni broj: 0b7bc-73725-3a329
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.