Baza je ažurirana 03.02.2026. zaključno sa NN 127/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: I -uv-23/2023-4

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62


Poslovni broj: I -uv-23/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić - Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. Ć., zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Ik I-378/2022-9 od 18. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba zatvorenika M. Ć. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), članka 165. stavka 1. i članka 170. točke 2. i 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. Ć., kao neosnovan.

1.1. Zatvorenik se nalazi u zatvoru na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-197/2009. od 25. siječnja 2011., zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 2. i drugih KZ/97., a koja prvostupanjska presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I -234/2011-6 od 4. svibnja 2011.

1.2. Zatvoreniku kazna zatvora teče od 17. lipnja 2020., a ističe 17. veljače 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik M. Ć. osobno, te po opunomoćeniku, odvjetniku G. P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "preinačiti pobijano rješenje na način da se zatvorenik M. Ć. otpusti na uvjetni otpust, podredno prihvatiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, a predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje". S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba zatvorenika.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano zatvorenik u žalbi navodi da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, proturječna sebi i razlozima rješenja, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja o sadržaju isprava i samih tih isprava, čime sadržajno ističe da je ostvarena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.1. Međutim, u odnosu na ovu žalbenu osnovu treba reći da zatvorenik zapravo sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na dokazanost razloga za puštanje na uvjetni otpust pobrojanih u članku 170. točka 2. i 6. ZIKZ. Na ovaj način optuženik ističe tzv. posrednu povredu zakona.

 

5.2. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijano rješenje sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o tome da zatvorenik M. Ć. ne ispunjava uvjete za uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora jasni su i argumentirani, bez proturječnosti, utemeljeni na rezultatima cjelovite i pravilne ocjene izvedenih dokaza.

 

6. Žalbenim navodima zatvorenika, kojima sadržajno upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust ispravno uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. KZ/11. te potom pravilno zaključio da njegov prijašnji život, osuđivanost i ponašanje zatvorenika nakon pravomoćnosti presude te do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud, uz činjenicu da je zatvorenik osuđivana osoba, da je u cilju izbjegavanja kazne zatvora pobjegao u S. R. Nj. gdje je nastavio s kriminalnom aktivnošću, te bio nedostižan pravosudnim tijelima R. H. više od 8 godina, neovisno o pozitivnom mišljenju zatvora i urednom tijeku izdržavanja kazne ispravno zaključio, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da kod zatvorenika nije ostvarena svrha kažnjavanja kao i da je s obzirom na postojanje navedenih konkretnih razloga vjerojatna mogućnost kriminalnog povrata tijekom uvjetnog otpusta. Stoga, nije u pravu žalitelj kada navodi da je "…neprihvatljivo da prvostupanjski sud izbjegavanje kazne tumači kao prepreku uvjetnom otpustu….". Suprotno tome, prvostupanjski sud je ovlašten cijeniti sve konkretno utvrđene okolnosti propisane zakonom kojim se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije pa su u tom pravcu, protivno daljnjim žalbenim navodima, ispravno cijenjene sve navedene okolnosti kao cjelina, te zaključak prvostupanjskog suda da je za zatvorenika nužno da nastavi sa izdržavanjem kazne zatvora kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja nije osporen žalbenim navodima.

6.1. Nadalje, premda je točno da se aktualna procjena kriminalnog povrata ne može isključiti, navođenje procjene kriminalnog povrata iz dijagnostičkih podataka, odnosno s početka zatvorenikovog izvršavanja kazne zatvora, nema onaj značaj koji im žalitelj nastoji pripisati i ne utječe na zakonitost i pravilnost rješenja prvostupanjskog suda o osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust.

6.2. U odnosu na žalbeni navod kako u ovom predmetu nedostaje izvješće probacijskog ureda i dostupni podaci centra za socijalnu skrb, valja istaknuti da je u članku 168. ZIKZ-a propisano, da će sudac izvršenja prije održavanja sjednice vijeća za uvjetne otpuste, pribaviti izvješće s mišljenjem kaznionice odnosno zatvora u kojem zatvorenik izdržava kaznu, a po potrebi izvješće probacijskog ureda i dostupne podatke centra za socijalnu skrb, što je prvostupanjski sud i učinio.

7. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika M. Ć. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. ožujka 2023.

 

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu