1              Poslovni broj: I Kž-28/2022-10

Poslovni broj: I Kž-28/2022-10

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. A., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. i drugi Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. studenog 2021. broj K-60/2021., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika H. V.,

 

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na način da se za 10 (deset) kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1., (kaznena djela pod točkama 1).-10.)) izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za svako od kaznenih djela, za 4 (četiri) kaznena djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11. za koja je proglašen krivim (kaznena djela pod točkama 12.), 13.), 14.), 15.)) na temelju istog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za svako kazneno djelo, te za 1 (jedno) kazneno djelo iz članka 231. stavak 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim (kazneno djelo pod točkom 17.) na temelju istog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi A. A. se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (godina) godina i 6 mjeseci.

 

II Žalba optuženog A. A. odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III Na temelju članka 486. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., – dalje: ZKP/08.) određuje se istražni zatvor protiv optuženog A. A. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu, u ponovljenom postupku, proglasio je krivim optuženog A. A. zbog počinjenja deset kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisanim pod točkama 1.-10. izreke pobijane presude za koja mu je na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. utvrdio kazne zatvora i to u trajanju od jedne godine za kaznena djela pod točkama 1., 2., 4., 8., 9. i 10. izreke te presude, zatim u trajanju od jedne godine i dva mjeseca za kaznena djela opisana pod točkama 3. i 5., zatim jedne godine i pet mjeseci za kazneno djelo pod točkom 7. izreke, u trajanju od jedne godine i tri mjeseca za kazneno djelo opisano pod točkom 6. i u trajanju od jedne godine i pet mjeseci za kazneno djelo opisano pod točkom 7., zatim zbog četiri kaznena djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11. za koja mu je na temelju tog propisa uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrdio kazne zatvora i to: u trajanju od osam mjeseci za kaznena djela opisana pod točkama 12. i 13. izreke pobijene presude, u trajanju od šest mjeseci zbog kaznenog djela opisanog pod točkom 14. te u trajanju od sedam mjeseci zbog kaznenog djela opisanog pod točkom 15. izreke i jednog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavak 1. KZ/11. opisanog u točki 17. izreke za koje mu je na temelju tog propisa uz primjenu odredbi iz članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te ga je uz primjenu članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/14., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) pod točkom 1.) izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da novčani iznos od 79.196,61 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi A. A. ostvario kaznenim djelima iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. opisanim u točkama 1.-10. izreke, kaznenim djelima iz članka 230. stavak 1. KZ/11. opisanim u točkama 12.-15. izreke i kaznenim djelom iz članka 231. stavak 1. KZ/11. opisanim pod točkom 17. izreke. Pod točkom 2.) izreke je utvrđeno da je navedeni iznos imovina Republike Hrvatske, te je pod točkom 3.). izreke naloženo optuženiku da taj iznos isplati R. H. u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi A. A. je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

2. Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

 

2.2. Optuženik se žali po branitelju H. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni "na način da se okrivljenika osudi na manju kaznu zatvora".

 

3. Optuženik je putem branitelja podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća su izvješteni optuženik i njegov branitelj odvjetnik H. V., koji su u žalbi to zahtijevali, kao i državni odvjetnik. Sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika H. V.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

 

I

 

7. Uvodno treba reći da se optuženi A. A. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., tvrdeći da "…o načinu na koji je sud određivao svaku pojedinačnu kaznu zatvora za svako pojedinačno kazneno djelo u presudi uopće ne postoje razlozi tj razlozi su nedovoljno dobro obrazloženi…." čime sugerira izostanak razloga koji se odnose na odluku o kazni kao odlučnoj činjenici.

 

7.1. Međutim, s obzirom da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku u obrazloženju odluke iznio razloge o svakoj pojedinačno utvrđenoj kazni (točke 72-87 obrazloženja, stranice 18-23) čime je dostatno obrazložio razloge za svaku od pojedinačno utvrđenih kazni zatvora, protivno tvrdnji žalitelja, to nije ostvarena označena bitna povreda.

 

8. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je kazna izrečena po prvostupanjskom sudu preblaga, da je precijenjen značaj priznanja kao redovne olakotne okolnosti, a kajanje, žaljenje i isprika dana oštećenicama da nemaju značaj naročito olakotnih okolnosti iz članka 48. stavak 2. KZ/11. Istovremeno, navodi da je prvostupanjski sud propustio adekvatno cijeniti utvrđene otegotne okolnosti, prije svega, činjenicu ranije osuđivanosti za istovrsna kaznena djela kao i okolnost da su pojedina kaznena djela (pod točkom 3.), 7.), 10.) i 17.)) po načinu izvršenja teža od ostalih pojedinačno utvrđenih inkriminiranih mu kaznenih djela.

 

8.1. Okolnost da je optuženik u konkretnoj situaciji u kraćem vremenskom razdoblju (od siječnja do studenog 2017.) počinio čak 15 imovinskih kaznenih djela koristeći u sedam navrata kao sredstvo počinjenja nož, u tri navrata pištolj, te u pet navrata fizičku silu i prijetnju žrtvama, čime je iskazao visok stupanj brutalnosti i upornosti u kriminalnoj aktivnosti, isključivo prema ženama, za koje je znao da mu se neće moći suprotstaviti i omesti ga u ostvarenju kaznenih djela, također su okolnosti, koje po ocjeni državnog odvjetnika prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio prilikom izricanja kazne kao i okolnost da je optuženikovo priznanje uslijedilo tek nakon podignute i potvrđene optužnice, što ukazuje da je očito bio svjestan svojeg procesnog položaja i izgledne kazne te da je zapravo kalkulirao da bi za sebe ostvario blaže kažnjavanje.

 

8.2. Suprotno navodima državnog odvjetnika optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti osobne i imovinske prilike (koje posebno ne argumentira) i činjenicu mlade životne dobi kao olakotne okolnosti, te da je previsoko odmjerena jedinstvena kazna i da ta kazna nije individualizirana u odnosu na optuženika.

 

9. Ocjenjujući ovako suprotstavljenu žalbenu argumentaciju, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ocjenjuje, da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku kao olakotno cijenio priznanje te formalizirano kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela, kao i verbalizirane isprike oštećenicama. Međutim, opravdano ističe državni odvjetnik da nije postojalo dovoljno uvjeta za primjenu odredaba o ublažavanju kazne u odnosu na sva kaznena djela koja je optuženik počinio, pa sukladno tome, da su pojedinačno utvrđene kazne kao i jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen odmjerena preblago u odnosu na konkretno utvrđene otegotne okolnosti. Naime, ima li se u vidu, prije svega, višestruka osuđivanost optuženika između ostalog i zbog istovrsnih imovinskih kaznenih djela, u korelaciji sa brojnosti kaznenih djela koja je počinio, način počinjenja kao i uporabljena sredstva kojima je prijetio žrtvama-ženama, sve ove konkretno utvrđene okolnosti ukazuju na viši stupanj kriminalne volje i upornost u kriminalnoj aktivnosti pa s pravom državni odvjetnik tvrdi da je činjenje kaznenih djela uobičajeni stil i obrazac ponašanja radi pribavljanja novčanih sredstava s obzirom da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio nezaposlen.

 

10. U kontekstu naprijed iznesenih razloga ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da se jedino izricanjem strožih pojedinačnih kazni od onih koje je prvostupanjski sud izrekao optuženiku može postići svrha kažnjavanja, pa su mu za kaznena djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od tri godine, za kaznena djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11. i članka 231. stavak 1. KZ/11., kazne zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci. Ova kazna, po ocjeni drugostupanjskog suda, u dovoljnoj mjeri izražava društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela te je primjerena ličnosti optuženika, težini počinjenih djela i okolnostima tih djela pa će se njome postići i ciljevi specijalne i generalne prevencije koje svrhe kažnjavanja su predviđene u članku 41. KZ/11.

 

11. Zbog svega naprijed iznesenog, a kako prilikom ispitivanja žalbe optuženika nije utvrđeno postojanje povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

 

II

 

12. Nakon što je prvostupanjski sud donio prvostupanjsku presudu, na temelju članka 123. stavka 2. ZKP/08. protiv optuženog A. A., rješenjem broj I Kž-28/2022. od 21. ožujka 2023. je određen istražni zatvor. Kako je prvostupanjska presuda preinačena zbog odluke o kazni te je za inkriminirana kaznena djela optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina i šest mjeseci, u konkretnoj situaciji ostvarene su zakonske pretpostavke za primjenu tzv. obligatornog istražnog zatvora. Stoga je protiv optuženog A. A. određen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

 

 

Zagreb, 21. ožujka 2023.