Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 242/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka
Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja,
Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ingoteh d.o.o. iz Osijeka, Ulica Martina Divalta
195, OIB: 80617411375, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog
društva Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske,
zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući
o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
4009/2020-2 od 22. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu broj Povrv-741/17 od 20. srpnja 2020., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog iz toč. I.
rješenja o ovrsi javne bilježnice Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, broj Ovrv-
492/16 od 19. kolovoza 2016., u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju tražbinu
u iznosu od 502.860,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini i od dospijeća
pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, a
platni nalog održan je na snazi u odnosu na trošak ovršnog postupka u iznosu od
6.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2016. pa do
isplate u visini kako je to također pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske
presude. U toč. II. izreke prvostupanjske presude ukinut je platni nalog iz toč. I. rješenja
o ovrsi javne bilježnice Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, broj Ovrv-492/16
od 19. kolovoza 2016. za iznos od 43,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama na ime ovršnog troška, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao
neosnovan. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici naknaditi
tužitelju parnični trošak u iznosu od 65.981,25 kn, u toč. IV. izreke prvostupanjske
presude odbijen je tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova parničnog
postupka u iznosu od 5.662,50 kn, a u toč. V. izreke prvostupanjske presude odbijena
je tuženica sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova kao neosnovanim.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je
potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim toč. I., III. i V. izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1742/2022-2 od 7. rujna 2022. dopustio tuženici izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Je li ovrhovoditelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave protiv Republike Hrvatske dužan se obratiti nadležnom
državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredaba čl.
186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) te
dolazi li takvim obraćanjem do zastoja zastarijevanja u smislu odredbe čl. 186.a st. 3.
toga Zakona s učinkom u parničnom postupku koji je nastavljen nakon podnošenja
prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tuženica je
podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja
zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud prihvati reviziju tuženice te
preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine
nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno
odlučivanje.
5. Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju kojom je predložio da se revizija tuženice odbije kao neosnovana.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa ugovorne kazne koju je tuženica
zadržala umanjenjem računa izdanog od strane tužitelja, a u revizijskoj fazi postupka
sporno je je li nastupila zastara tog potraživanja.
8. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari zaključio da nije nastupila zastara jer se
tužitelj sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP prije podnošenja prijedloga za ovrhu na
temelju vjerodostojne isprave obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora 1.
travnja 2016., čime da je došlo do prekida zastare temeljem odredbe čl. 241. Zakona
o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i
126/21 – dalje: ZOO), a zahtjev za mirno rješenje spora dostavljen je tuženici prije
nastupanja zastare koja bi bila 20. lipnja 2016. Obzirom da je prijedlog za ovrhu na
temelju vjerodostojne isprave podnesen 19. kolovoza 2016. prvostupanjski sud zaključuje da nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.
10. Drugostupanjski sud također zaključuje da nije nastupila zastara potraživanja
tužitelja, međutim navodi kako je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora došlo
do zastoja zastarijevanja, a sukladno odredbi čl. 186.a st. 3. ZPP. Međutim, na taj
način je i dalje prijedlog za ovrhu koji je podnesen 19. kolovoza 2016. podnesen prije
nastupanja trogodišnjeg roka zastare koja bi nastupila 20. lipnja 2016., ali je zbog
zastoja zastarijevanja zastara prolongirana za tri mjeseca i nastupila bi tek 20. rujna
2016.
11. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje
spora tuženici 1. travnja 2016., da bi trogodišnji rok zastare nastupio 20. lipnja 2016. i
da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 19. kolovoza
2016.
12. Prema odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv
Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno
rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje
na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u
slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.
Međutim, postavlja se pitanje da li ta obveza postoji u slučaju podnošenja prijedloga
za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.
13. Točno je da se sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine",
broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) u ovršnom postupku i
postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP, osim ako u OZ
ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također je točno da prijedlog za ovrhu na
temelju vjerodostojne isprave sadrži i dio koji je u biti platni nalog na kojem je
utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu i da se postupak povodom prigovora
protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavlja u parničnom postupku
kao da je podnesena tužba. Međutim, ovaj sud zauzima pravno shvaćanje da je
odredba čl. 186.a st. 1. ZPP primjenjiva jedino u parničnom postupku i jedino ako se
podnosi tužba, a ne i prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u ovršnom
postupku. Odredba čl. 186.a ZPP općenito predviđena je samo kao procesna
pretpostavka prije podnošenja tužbe u parničnom postupku, a ne i u ovršnom
postupku.
14. Stoga bi odgovor na postavljeno pravno pitanje glasio:
"Ovrhovoditelj se prije podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne
isprave protiv Republike Hrvatske nije dužan obratiti nadležnom državnom odvjetništvu
sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe čl. 186.a ZPP te time slijedom
toga ne dolazi niti do zastoja zastarijevanja u smislu odredbe čl. 186.a st. 3. ZPP u
parničnom postupku koji je nastavljen nakon podnošenja prijedloga za ovrhu na
temelju vjerodostojne isprave."
15. Međutim, bez obzira na navedeno pravno shvaćanje revizija tuženice nije
osnovana, odnosno pravilne su odluke nižestupanjskih sudova u odnosu na zaključak
da nije nastupila zastara potraživanja u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj se nije
morao obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora tuženici, ali kada se je on već
obratio sa takvim zahtjevom onda su nastupili svi pravni učinci iz čl. 241. ZOO o
prekidu zastare. Tuženica je u ovoj pravnoj stvari dužnik, ali je ujedno i nadležno tijelo
kojem se vjerovnici obraćaju radi mirnog rješenja spora, a koje obraćanje se može
uzeti kao poduzimanje vjerovnikove radnje protiv dužnika pred nadležnim tijelom radi
utvrđivanja i ostvarenja tražbine. Kod toga kao važno također treba istaknuti da je
tužitelj, iako to nije trebao, podnio 1. travnja 2016. zahtjev za mirno rješenje spora
tuženici, a tuženica jednostavno nije reagirala i odgovarala na takav zahtjev, a mogla
je obavijestiti tužitelja da uopće neće postupati po tom zahtjevu jer isti nije potreban u
ovršnom postupku, a koje stajalište je tuženica zastupala tijekom postupka. Na taj
način proizlazi, kada se ne bi prihvatilo da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje
spora zastara prekinuta, da je tuženica svojim postupanjem na neki način dovela
tužitelja u zabludu da će rješavati o njegovom zahtjevu za mirno rješenje spora.
Tuženica kao osoba javnog prava dužna je postupati u obveznim odnosima prema
načelu savjesnosti i poštenja i zabrane zlouporabe prava, a sve sukladno odredbi čl.
4. i 6. ZOO.
16. Stoga je u ovoj pravnoj stvari podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora
tuženici od strane tužitelja došlo do prekida zastarijevanja sukladno odredbi čl. 241.
ZOO te nije nastupila zastara potraživanja tužitelja i nižestupanjski sudovi, bez obzira
na drugačije razloge, pravilno su zaključili da nije nastupila zastara potraživanja
tužitelja.
17. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao pod
toč. I. izreke, a odluka o trošku pod II. izreke temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP
te tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije
bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 21. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Kontrolni broj: 0919c-f72be-ee601
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.