Poslovni broj: II Kž-111/2023-5

Poslovni broj: II Kž-111/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog mlađeg punoljetnika, M. S., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kovm-9/2022-8 od 23. veljače 2023. o ukidanju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se protiv okrivljenog, mlađeg punoljetnika M. S. produljuju mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i to: zabrana približavanja djetetu A. M. Ž. na udaljenost manju od 100 metara i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s njom.

 

II Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude.

 

III U slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, mjere opreza će se zamijeniti istražnim zatvorom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog mlađeg punoljetnika, M. S., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 158. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. okrivljeniku su ukinute mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. i to: zabrana približavanja i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicom, maloljetnom A. M. Ž.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojoj predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da okrivljeniku produlji mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08.

 

2.1. Žalba državnog odvjetnika je dostavljena okrivljeniku i njegovom branitelju, a isti se nisu očitovali na žalbu.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. U pravu je državni odvjetnik kada navodi u žalbi da u konkretnom slučaju i nadalje postoje razlozi koji ukazuju da je okrivljeniku nužno produljiti mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

5. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je okrivljeni M. S. počinio kazneno djelo kojem mu se stavlja na teret na štetu maloljetne A. M. Ž., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica. Time je ispunjena opća i temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, a time i mogućnost primjene mjera opreza, kao blažih mjera, koje se, prema članku 98. stavku 1. ZKP/08., mogu odrediti ako postoje razlozi za istražni zatvor, ali se ista svrha može postići mjerom opreza.

 

6. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika više ne egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja istovrsnog ili težeg kaznenog djela, a koja opasnost predstavlja posebnu zakonsku pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

7. Obrazlažući ukidanje mjera opreza, prvostupanjski sud je stava da su dosad primjenjivane mjere opreza ostvarile svoju svrhu, s obzirom na duljinu njihovog trajanja više od godinu dana, činjenicu da ih se okrivljenik pridržavao te da kroz to vrijeme nije pokušao stupiti u kontakt s maloljetnom A. M. Ž., imajući u vidu i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, mjesto stanovanja okrivljenika koje je prostorno udaljeno od prebivališta maloljetne A. M. Ž., kao i pozitivno mišljenje centra za socijalnu skrb za okrivljenika koji dosad nije dolazio u sukob sa zakonom. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju obrazlaže da iako se radi o kaznenom djelu koje je počinjeno na štetu djeteta koje je sada u dobi od 16,5 godina, te koje zbog inkriminiranog događaja ima strah od susreta s okrivljenikom i zbog proživljene traume odlazi kod psihijatra, te okolnosti nemaju značaj koji bi upućivao na postojanje opasnosti da bi okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo u odnosu na oštećenicu.

 

8. Takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan te se prema ocjeni drugostupanjskog suda ne može prihvatiti. Naime, upravo okolnosti koje prvostupanjski sud navodi, a posebno dob oštećenice te strah od okrivljenika ne mogu se u ovom slučaju zanemariti. Osim toga, ispravno državni odvjetnik u žalbi ukazuje na težinu i način počinjenja kaznenog djela na štetu maloljetne A. M. Š., s kojom je tada bio u vezi, na način da je unatoč njezinom protivljenju i činjenici da je bila posebno ranjiva zbog ozljeda koje je zadobila, pod svaku cijenu želio zadovoljiti svoj spolni nagon. Opisanim okolnostima okrivljenik je prema ocjeni drugostupanjskog suda iskazao odlučnost i bezobzirnost u postupanju prema oštećenici, a uzimajući u obzir da prema podacima u spisu i dalje povremeno dolazi u njezino mjesto prebivališta, opravdano se nameće zaključak da bi mogao ponovno doći s njom u doticaj. Pritom drugostupanjski sud prihvaća zaključak državnog odvjetnika da okolnost što se okrivljenik izrečenih mjera opreza do sada pridržavao, nije razlog ukidanja mjera, već ukazuje da su one uspješno otklanjale opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

9. S obzirom na ukupnost svih izloženih okolnosti, s pravom navodi državni odvjetnik da iste i nadalje upućuju na opravdanu bojazan od okrivljenikovog ponavljanja kaznenog djela. Stoga je, protivno zaključku prvostupanjskog suda, ispunjena posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

10. Međutim, s obzirom da se radi o opasnosti manjeg intenziteta te uvažavajući činjenicu da su mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4. i 5. ZKP/08., do sada s uspjehom ostvarivale istražnozatvorsku svrhu i da je riječ o najmanje tegobnim mjerama u ograničenju prava okrivljenika, ocjena je drugostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i nadalje može ostvariti primjenom mjera opreza kao blažim mjerama, koje su istodobno jednako djelotvorne u smislu otklanjanja mogućnosti od ponavljanja kaznenog djela.

 

11. Slijedom navedenog, kako je žalba državnog odvjetnika osnovana, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. žalbu prihvatiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 21. ožujka 2023.