1              Poslovni broj: II Kž-119/2023-5

 

 

 

Poslovni broj: II Kž-119/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. P., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 2. u vezi s člankom 188. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. i 105/04.-dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog D. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kzd-3/2020-106 od 16. veljače 2023. o produljenju mjera opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kzd-3/2020-106 od 16. veljače 2023., u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 2. u vezi s člankom 188. stavak 1. KZ/97., na temelju članka 98. stavka 6. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženom D. P., pod točkom I izreke produljene su mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. i to : zabrana približavanja određenoj osobi i to žrtvi A. M., kćeri E. i M., rođenoj …, s prebivalištem u V., …, a kojoj se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 200 metara te zabrana uspostavljanja ili održavanje izravne ili neizravne veze s određenom osobom i to sa žrtvom A. M..

 

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, a sud će po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja, ispitivati postoji li potreba za mjerama opreza, te ih rješenjem produljiti ili ukinuti.

 

1.2. Na kraju, pod točkom III izreke određeno je da na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08. mjere opreza izvršava PU sisačko-moslavačka, Policijska postaja Gvozd koja će pisanim putem obavijestiti sud u slučaju nepridržavanja mjera, dok je na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. određeno da u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera, one će se zamijeniti istražnim zatvorom.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi D. P. po braniteljici, odvjetnici Ani Smolčić, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine mjere opreza jer ne postoje zakonski uvjeti za produljenje".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku sud dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje opće pretpostavke za postojanje istražnog zatvora, odnosno primjenu mjera opreza protiv optuženog D. P., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. kao i razloga zašto se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju može uspješno prevenirati kombinacijom ovako izrečenih mjera opreza uz upozorenje optuženiku da će iste u slučaju kršenja biti zamijenjene istražnim zatvorom.

 

5.1. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženi počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz dokaza pobrojanih u potvrđenoj optužnici, a posebice iz iskaza žrtve A. M.. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere opreza sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih i izvedenih dokaza, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga su bez značaja navodi žalbe optuženika u kojima se u ovom stadiju postupka ocjenjuju i analiziraju u postupku izvedeni dokazi i polemizira sa iskazom žrtve.

 

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do ranijeg određivanja navedenih mjera opreza. Naime, imajući u vidu vrstu kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv da je počinio na štetu vlastite pokćerke uz duljinu inkriminiranog razdoblja, a što sve upućuje na postojanje visokog stupnja upornosti i kriminalne volje, kao i imajući u vidu rezultate psihijatrijskog vještačenja optuženika, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedeno u svom zbiru ukazuje da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi optuženi mogao počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo pa je stoga daljnja primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 2. i 4. ZKP/08. prikladna i nužna za otklanjanje navedene opasnosti.

 

6.1. No međutim, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske navedena opasnost se može i dalje uspješno prevenirati primjenom izrečenih mjera opreza uzimajući u obzir da je optuženik neosuđivana osoba, okolnost proteka vremena od inkriminiranog događaja uz činjenice da je žrtva osoba odrasle dobi i da se optuženik naloženih mjera opreza do sada uredno pridržavao.

 

7. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti ponovljeni žalbeni navodi optuženika kako ga naložene mjere opreza ograničavaju u svakodnevnom životu, a još manje su od utjecaja ponovljeni navodi o njegovom narušenom psiho-fizičkom zdravlju.

 

8. Ponavlja se okrivljeniku da mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja mu pripadaju, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

 

9. Nadalje, bez utjecaja je i ponovljeni žalbeni navod kako su mjere opreza već preko 2 godine na snazi te ih se optuženik pridržavao, a uslijed čega su iste izgubile svoju svrhu, jer upravo suprotno sama činjenica da ih se pridržavao ukazuje da se njihova svrha s uspjehom ostvaruje i da u konkretnom slučaju, za sada, nije svrhovita teža mjera u vidu istražnog zatvora.

 

10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 21. ožujka 2023.