- 1 -              Rev 1106/2022-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1106/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine L., OIB ... , L., zastupane po punomoćnici M. H., odvjetnici u O., protiv tužene H. K. iz Njemačke, H., OIB ... , zastupana po punomoćniku M. L. odvjetniku u R., radu ništetnosti, povrata, utvrđenja i trpljenja, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-773/19-3 od 17. ožujka 2021., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1390/2016-60 od 15. veljače 2019. i o reviziji tužene protiv dopunske presude istog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-773/2019-3 od 3. studenog 2021., kojom je dijelom potvrđena ista presuda istog prvostupanjskog suda, u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovana revizija tužene protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-773/19-3 od 17. ožujka 2021. u dijelu pod toč. 2. izreke i u dijelu pod toč. 1. izreke gdje je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1390/2016-60 od 15. veljače 2019. pod st. III izreke.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-773/19-3 od 17. ožujka 2021. u dijelu pod toč. 1. izreke gdje je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1390/2016-60 od 15. veljače 2019. pod st. I i st. II izreke.

 

              2. Ukida se dopunska presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-773/19-3 od 3. studenog 2021.

 

              3. U ukinutom dijelu predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              4. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              ''I - Utvrđuje se da je ništetan Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 30. lipnja 2006. g. o kupoprodaji nekretnine k.č. 291 od 2160 m2 u z.k.ul. 1984 k.o. L. između K. R. iz I., kao prodavatelja i tužiteljice, kao kupca, te je slijedom toga tužena, kao pravni slijednik iza sada pok. K. R. dužna vratiti tužiteljici Općini L. do sada isplaćeni iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 718.988,40 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom i to na iznos od 409.406,40 kn počam od dana 4. srpnja 2006. godine pa do isplate i to po stopi od 15 % godišnje od 4. srpnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine,  od 1. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68%  godišnje, od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% , od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, a od 1. siječnja 2019. godine do isplate po stopi od 6,54% godišnje,  odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te na iznos od 309.582,00 kn počam od dana 28. lipnja 2007. godine pa do isplate i to po stopi od 15 % godišnje od 28. lipnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68%  godišnje, od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% , od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, a od 1. siječnja 2019. godine do isplate po stopi od 6,54% godišnje,  odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. 

 

              II- Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka na tužiteljicu Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 21. rujna 2001. godine sklopljen između I. M. Č. iz I., kao primateljice uzdržavanja i K. R. iz I., kao davatelja uzdržavanja i to u dijelu koji se odnosi na raspolaganje s nekretninom z.č. 291 od 2160 m2 u z.k.ul. 1984 k.o. Lovran, za suvlasnički omjer od 103/114 dijela.

              III- Utvrđuje se da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine z.č. 291 livada od 2160 m2 upisana u z.k.ul. 1984. k.o. L. u 103/114 dijela, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica Općina L. uknjiži u zemljišnim knjigama kao suvlasnik te nekretnine u 103/114 dijela, a po provedbi parcelacionog elaborata u zemljišnim knjigama kao samovlasnik novoformirane z.č. 291/2 od 1934 m2 k.o. L., sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              IV- Tužena su dužna tužiteljici naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 230.091,20 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana donošenja odluke suda, pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''.

 

1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              ''Odbija se žalba tuženice, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. broj P-1390/2016-60 od 15. veljače 2019. u točci I. izreke, u dijelu kojim je utvrđen ništetnim Kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 2006. u odnosu na dio z.č. 291 K.O. L. u površini od 1934 m2 te u točci II. izreke i u točci III. izreke u dijelu kojim je tuženica obvezana na trpljenje upisa prava vlasništva tužitelja na z.č. 291/2 od 1934 m2 K.O. L. po provedbi parcelacijskog elaborata, kao i u točci IV. izreke.

 

              2. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. broj P-1390/2016-60 od 15. veljače 2019. u točci I. izreke u dijelu kojim je utvrđen ništetnim Kupoprodajni ugovor od 30. lipnja 2006. u odnosu na dio z.č. 291 K.O. L. u površini od 226 m2 te u točci III. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine z.č. 291 od 2160 m2 K.O. L. u 103/114 suvlasnička dijela, uz obvezu tuženice da trpi upis prava suvlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama i sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Kupoprodajnog ugovora od 30. lipnja 2006. u odnosu na dio z.č. 291 K.O. L. u površini od 226 m2.

Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine z.č. 291 livada od 2160 m2, upisana u z.k.ul. 1984. K.O. L. u 103/114 dijela, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica uknjiži u zemljišnim knjigama kao suvlasnik te nekretnine u 103/114 dijela.''.

 

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 4970/2021-2 od 15. ožujka 2022. dopušteno je tuženoj podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

              1. Da li je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan u smislu odredbe čl.  103. st. 1. ZOO-a (čl. 322. novog ZOO-a) ako ga je kao primatelj uzdržavanja zaključio nevlasnik nekretnine koju je prenio u vlasništvo davatelja uzdržavanja iako je primatelj uzdržavanja bio upisan u zemljišne knjige i koji je pri tom bio nesavjestan?

 

              2. Da li je kupoprodajni ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO-a (čl. 322. novog ZOO-a) ako ga je kao prodavatelj zaključio nevlasnik iako je bio upisan u zemljišne knjige i koji je pri tom bio nesavjestan?.

 

Tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude i to u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP).

 

2.2. Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tužene.

 

3. Dopunskom drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              ''Odbija se žalba tuženice, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, posl. broj P-1390/2016-60 od 15. veljače 2019. u točci I. izreke, u dijelu kojim je tuženica, kao pravni slijednik iza pok. K. R. obvezana vratiti tužiteljici isplaćeni iznos kupoprodajne cijene od 718.988,40 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i to na iznos od 409.406,40 kn počam od 4. srpnja 2006. do isplate te na iznos od 309.582,00 kn počam od dana 28. lipnja 2007. pa do isplate.''.

 

4. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 497/2021-5 od 17. studenog 2022. dopušteno je tuženoj protiv dopunske drugostupanjske presude podnošenje revizije i to zbog istih pravnih pitanja zbog kojih joj je dopušteno podnošenje revizije protiv same drugostupanjske presude.

 

4.1. Tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv dopunske drugostupanjske presude također podnijela reviziju u smislu čl. 382. ZPP.

 

4.2. Tužitelj nije podnio odgovor niti na tu reviziju tužene.

 

5. Revizija tužene protiv pobijane drugostupanjske presude dijelom je osnovana a dijelom je neosnovana.

 

5.1. Revizija tužene protiv pobijane dopunske drugostupanjske presude je osnovana.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Uz utvrđenje da su I. M. Ć. kao primateljica uzdržavanja i prednik tužene R. K. (njezin sin) kao davatelj uzdržavanja, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju znali da davateljica uzdržavanja nije vlasnik predmetne nekretnine u 103/114 dijela, drugostupanjski sud ocjenjuje da je taj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan u tom dijelu, obzirom da su obadvije stranke bile nesavjesne. Isto tako uz utvrđenje da je prednik tužene R. K. kao prodavatelj u vrijeme sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora znao da nije stekao suvlasnički dio 103/114 predmetne nekretnine, drugostupanjski sud ocjenjuje da je i taj kupoprodajni ugovor u tom dijelu ništetan jer da je prodavatelj bio nesavjestan. Stoga u konačnici drugostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti oba predmetna ugovora u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio od 103/114 te tužbeni zahtjev za vraćanje kupovnine isplaćene po predmetnom kupoprodajnom ugovoru.

 

7.1. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno, radi čega je u postupku pred drugostupanjskim sudom pogrešno primjenjeno materijalno pravo.

 

8. Drugostupanjski sud sporni odnos među strankama promatra u svjetlu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/76, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: OZ/91) odnosno u svjetlu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO/05). Pri tome drugostupanjski sud ispušta iz vida odredbu čl. 460. ZOO/91 odnosno odredbu čl. 382. ZOO/05 kojom je na poseban način propisana posljedica prodaje tuđe stvari, a što treba uz analogan način primijeniti i u slučaju prijenosa tuđe stvari putem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

 

8.1. Prema odredbi čl. 460. ZOO/91 odnosno prema odredbi čl. 382. ZOO/05 prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa, može ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

 

9. Dakle, u slučaju prodaje tuđe stvari, odnosno u slučaju otuđenja tuđe stvari putem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ti ugovori samo zbog tog razloga nisu ništetni, pa niti u situaciji kada su stranke iz tih ugovora bile nesavjesne.

 

10. Nadalje, uz utvrđenje drugostupanjskog suda da je tužitelj putem pravnog prednika stekao 103/114 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i to odlukom upravnog tijela, odgovori na predmetna pravna pitanja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske presude u dijelu pod toč. 2. izreke i u dijelu pod toč. 1. izreke gdje je potvrđena prvostupanjska presuda pod st. III izreke.

 

11. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I, st. II i III izreke ovog rješenja.

 

12. U ponovnom postupku drugostupanjski sud otklonit će nedostatke na koje mu je ukazano rješenjem te će se nakon što razmotri sve okolnosti odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

 

13. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. IV izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 21. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.