- 1 -              Revd 901/2023-2

Broj: Revd 901/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. N. iz L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. G. L., odvjetnica u Odvjetničkom društvu R. i k. j.t.d. Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-50/2022-2 od 25. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-224/2018-35 od 30. studenoga 2021., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-50/2022-2 od 25. listopada 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pr-224/2018-35 od 30. studenoga 2021.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje tuženica je osporila navode iz prijedloga te predložila da se prijedlog odbaci kao nedopušten.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

4. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-202/19 od 29. svibnja 2019., Gž R-144/19-2 od 24. listopada 2019., Gž R-394/18 od 21. rujna 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-196/19-2 od 11. veljače 2020., Gž R-722/18-2 od 6. srpnja 2020., Gž-865/19-2 od 26. ožujka 2020. te Gž R-974/18 od 22. rujna 2020. i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 23/19-4 od 5. ožujka 2020., Gž R-825/18-3 od 2. travnja 2020. i Gž R-12/19-4 od 1. rujna 2020., Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-960/12-2 od 18. veljače 2015. kao i u odluci Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-281/21-2 od 1. rujna 2022. i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž-2919/12 od 30. listopada 2012.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što predlagatelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno i da je predmet dokazivanja (tko dokazuje koju činjenicu u sporu radi isplate iznosa po osnovi prava iz radnog odnosa radi utvrđivanja činjenice koliko je slobodnih dana tužitelj iskoristio) je činjenične naravi i potpuno je vezano za utvrđene okolnosti ovog (tako i nekog drugog pojedinačnog) slučaja, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. Osim toga, u odnosu na drugo postavljeno pitanje valja reći da tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je dnevna evidencija radnog vremena bila bez priloženog naloga o korištenju slobodnih dana jer suprotno proizlazi iz utvrđenja pobijane presude pa to pitanje niti iz tog razloga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije, pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 21. ožujka 2023.