1

Poslovni broj 80 Gž-44/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 80 Gž-44/2023-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

   
           Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz R., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Z., Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Z. D. iz Nj., M., OIB:…, koju zastupa punomoćnica M. D. V., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3052/15-133 od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3052/15-133 od 3. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3052/15-133 od 3. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, osim u djelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade sa zateznom kamatom od 18. travnja 2013. do 2. studenog 2022. te pod točkama III. i IV. izreke.

 

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-3052/15-133 od 3. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u djelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade sa zateznom kamatom od 18. travnja 2013. do 2. studenog 2022. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 51.285,60 kn/6.806,77 EUR[1] za razdoblje od 18. travnja 2013. do 2. studenog 2022.

 

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je, pod točkom I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti iznos do 51.285,60 kn /6.806,77 EUR, sa zateznim kamatama od 18. travnja 2013. do isplate.

     Pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa pobliže navedenog u toj točki izreke.

     Pod točkom III. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak, a pod točkom IV. izreke je umješaču dosuđen parnični trošak.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I., III. i IV. izreke žalbu je izjavio tuženik i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 ,25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a podredno da prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

 

3. Žalbu je podnio i tužitelj, sadržajno u odnosu na dio prvostupanjske presude prema kojem nije uspio u sporu, dakle u odnosu na točku II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP te ju predlaže preinačiti, podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime toga što je tuženik na nekretnini u vlasništvu tužitelja izgradio cestu, a bez da je proveden postupak izvlaštenja i bez da mu je dana naknada.

6. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine površine 705 m2;

- da se na istočnom dijelu nekretnine nalazi asfaltirana … ulica u površini od 73 m2 te nogostup u površini od 34 m2 – ukupno 107 m2;

- da su ovdje tuženik Grad Z. kao investitor i društvo N. d.o.o. kao izvođač ugovorili izgradnju produžetka odvojka … ulice, između ostaloga i preko dijela nekretnine tužitelja (Ugovor od 17. ožujka 2008.);

- da iz zapisnika od 05. siječnja 2009. proizlazi da je 05. siječnja 2009. između investitora Grada Z. i izvođača N. d.o.o. izvršena primopredaja radova izgradnje produžetka … ulice te je utvrđeno i da su radovi izvršeni u skladu sa Ugovorom od 17. ožujka 2008., a da su se obavljali od 15. travnja 2008. do 29. studenoga 2008.;

- da nije proveden nikakav postupak izvlaštenja predmetnog zemljišta niti je od strane tuženika plaćena naknada;

- da visina naknade za zemljište površine 102 m2 iznosi 51.285,60 kn.

 

7. U ovoj fazi žalbenog postupka sporno je, po žalbi tuženika, je li potraživanje tužitelja za isplatu naknade zbog oduzete imovine u zastari ili nije te je sporna pasivna legitimacija, kao i visina naknade.

8. Pravo vlasnika glede naknade za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat. Dakle, sve dok tužitelji mogu tražiti vraćanje predmetne nekretnine, tražbina tužitelja nije dospjela. Tek kada oni više ne mogu zahtijevati povrat nekretnine dospijeva njihov zahtjev za naknadu. Taj zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka zastarijeva u općem zastarnom roku.

9. Iz navedenog slijedi da je, da bi tužitelji mogli zahtijevati naknadu za oduzeto mu zemljište izvan zakonom predviđenog postupka, potrebno utvrditi je li takva tražbina za tužitelje dospjela, a potom i je li tražbina zastarjela s obzirom na vrijeme kada su tužitelji ustali s tužbom za njezinu isplatu.

10. S obzirom na utvrđenje da je u konkretnom slučaju predmetna ulica izgrađena najkasnije 29. studenog 2008., tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu za oduzetu nekretninu na kojoj je izgrađena cesta, ali ne od trenutka stupanja na snagu Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 - dalje: ZC), već od trenutka kada je ista izgrađena, pa od tada teče zastarni rok.

11. Odredbom čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Tužitelj je imao pravo zahtijevati isplatu za oduzetu nekretninu na kojoj je izgrađena cesta od trenutka kada je ista izgrađena, odnosno 29. studenog 2008.

12. Odredbom čl. 371. ZOO-a propisano je da potraživanja zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Stoga potraživanje tužitelja nije u zastari, obzirom da je tužba za isplatu podnesena dana 18. travnja 2013., dakle u roku 5 godina od početka tijeka zastare.

13. U postupku je nadalje utvrđeno da je na spornoj nekretnini u vlasništvu tužitelja izgrađena cesta prije stupanja na snagu ZC, a koja cesta služi za javni promet i koja je na upravljanju i održavanju tuženika. Stoga se radi o nerazvrstanoj cesti u smislu čl. 100. ZC koja je u smislu odredbe čl. 101. st. 1. ZC javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, u konkretnom slučaju je to tuženik Grad Z..

 

14. Stoga je, ovdje tuženik, suprotno njegovim žalbenim navodima, pasivno legitimiran isplatiti tužitelju naknadu, neovisno o tome što je prvostupanjski sud tu činjenicu utvrdio iz Ugovora o građenju od 17. ožujka 2008. prema kojem je tuženik bio nalogodavac građenja. Navedeni ugovor je dostavljen kao dokaz nakon zaključenja prethodnog postupka pa ga prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 299. ZPP nije trebao uzeti u obzir. To iz razloga jer nije utvrđeno da taj dokaz tužitelj bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 1. i 2. ZPP).

 

15. U odnosu na visinu zahtjeva valja reći da je prvostupanjski sud pravilno s pozivom na odredbu čl. 33. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) utvrdio naknadu temeljem čl. 50 st. 4. u vezi s odredbom 51. st. 1. i čl. 52. st. 1. t. 2. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 78/2015 - dalje: ZPVN).

 

16. Prema odredbi čl. 33. st. 1. ZVDSP tužitelj ima pravo na naknadu koja bi mu pripadala po propisima o izvlaštenju, a naknada u postupku izvlaštenja utvrđuje se na temelju ZPVN.

 

17. Prema odredbi čl. 50. st. 4. ZPVN za potpuno izvlaštenu nekretninu naknada predstavlja zbroj naknade za gubitak prava i naknade za posljedične gubitke, uz oduzimanje naknade za posljedične dobitke.

 

18. Prema odredbi čl. 51. st. 1. ZPVN naknada za gubitak prava predstavlja tržišnu vrijednost nekretnine koja je predmet izvlaštenja.

 

19. Prema odredbi čl. 52. st. 1. t. 2. ZPVN naknada za posljedične gubitke procjenjuje se na temelju uvjeta korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći tu nekretninu, između ostaloga, i za smanjenje vrijednosti koje izvlaštenjem jednog dijela čestice nastaje na drugom dijelu čestice.

 

20. Vještačenjem je utvrđena vrijednost zemljišta površine 107 m2 bez naknade za posljedične gubitke (zbog smanjenja mogućnosti gradnje) 53.800,00 kn što znači 502,80 kn za m2.

 

21. Zaključak je prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na naknadu za posljedične gubitke zbog smanjenja mogućnosti gradnje uz uvažavanje da je zbog sporne izgradnje površina tužiteljeve čestice umanjila za 107 m2 (sa 705 m2 na sada 598 m2) čime je smanjena i maksimalna izgradivost čestice. Međutim, da je tužitelj iskazao (str. 142 spisa) da je predmetno zemljište kupio 1998. kao gradilište i da mu je dva puta odbijena građevinska dozvola jer nije imao osiguran pristup, nakon čega da je 2004. odustao od gradnje. Budući da se po čl. 52. st. 1. ZPVN posljedični gubici utvrđuju samo s obzirom na stvarne uvjete korištenja nekretnine, a da tužitelj nije mogao dobiti građevinsku dozvolu upravo zbog toga što nije imao osiguran pristup do javnog puta, prvostupanjski sud je stava da tužitelju izgradnjom ulice nisu nastali posljedični gubici zbog smanjene mogućnosti izgradnje (jer ranije nije mogao graditi upravo zbog toga što zemljište nije imalo pristup javnom putu).

 

22. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije utvrđivao naknadu za posljedične dobitke tvrdeći je gradnjom ceste ostatak nekretnine tužitelja dobila pristup javnoj cesti čime je otklonjena prepreka za dobivanje građevinske dozvole, dakle da je propušteno postupiti po čl. 53. ZPVN o utvrđivanju posljedičnih dobitaka.

 

23. Na navedeno valja reći da je visina naknade utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka i da tuženik činjenicu posljedičnih dobitaka u vidu stjecanja mogućnosti ishođenja građevinske dozvole na ostatku nekretnine tužitelja nije niti tvrdio niti dokazivao niti je isticao kao prigovor na nalaz i mišljenja vještaka. Zbog navedenog takav žalbeni navod predstavlja isticanje nove činjenice, što u žalbenoj fazi postupka nije dopušteno (čl. 352. st. 1. ZPP).

 

24. Vještačenjem je, dakle, utvrđena vrijednost zemljišta površine 107 m2 u visini 53.800,00 kn što znači 502,80 kn za m2.

 

25. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade za 102 m2 oduzetog zemljišta za izgradnju ceste, a vještačenjem provedenim tijekom postupka je utvrđeno da se radi o površini od 107 m2 slijedom čega je tužitelj u konačnici potraživao naknadu za svih 107 m2 zemljišta na kojem je izgrađena cesta.

 

26. Prvostupanjski sud je dosudio tužitelju naknadu za 102 m2 zemljišta u visini 51.285,60 kn, jer smatra da je za preostalih 5 m2 utvrđenih vještačenjem tužitelj postavio zahtjev 2017. zbog čega da je u tom dijelu njegov zahtjev za naknadu u zastari zbog proteka petogodišnjeg zastarnog roka.

 

27. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu za 5 m2 što faktički predstavlja iznos od 2.514,00 kn. Naime, rok za zastaru, kako je naprijed rečeno računa se od 29. studenog 2008. kada je cesta najkasnije izgrađena, a tužitelj je zahtjev za ovu naknadu postavio 2017., dakle protekom petogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom 371. ZOO. Zato se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika koji tvrdi da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od tri godine koji je propisan za potraživanje naknade štete.

 

28. Preostali dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je odbio nakon što je tužitelj snizio tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe na koje tuženik nije dao svoj pristanak. Žalbeni navodi tužitelja da se ne radi o povlačenju tužbe nego o sniženju tužbenog zahtjeva nakon vještačenja valja ponoviti da u skladu sa pravnim shvaćanjem VSRH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) smatra djelomičnim povlačenjem tužbe iz čl. 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, uvijek potreban pristanak tuženika.

 

29. Kako se tuženik izričito usprotivio sniženju tužbenog zahtjeva odnosno povlačenju tužbe, tužiteljeva dispozicija kojim snizuje tužbeni zahtjev u skladu sa rezultatima vještačenja, nije proizvela procesni učinak, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud.

 

30. Posljedično navedenom je prvostupanjski sud odlučujući o parničnim troškovima pravilno utvrdio i vrijednost predmeta spora 605.050,76 kn (prema tužbenom zahtjevu iz podneska 3. srpnja 2017.). Nadalje je pravilno zaključio da je tužitelj sa osnovom zahtjeva uspio u cijelosti, a sa visinom u omjeru od 8,5% pri čemu njegov uspjeh u sporu iznosi 54,25 %, a uspjeh tuženika iznosi 45,75 pri čemu razlika iznosi 8,5% u korist tužitelja, a što je u skladu da odredbom čl. 154. st. 2. ZPP. Nadalje, je sud pravilno utvrdio radnje za koje je tužitelju i umješaču priznao naknadu temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zbog čega se svi suprotni žalbeni navodi stranaka ne mogu prihvatiti.

 

31. Međutim pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na utvrđeni iznos naknade tužitelju dosudio kamatu od podnošenja 18. travnja 2013. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. t. 41. ZPVN tržišna vrijednost nekretnine je procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na dan vrednovanja, a prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO visina naknade određuje se prema cijenama u vrijeme presuđenja. Budući je tržišna vrijednost predmetne nekretnine utvrđena u prvostupanjskom postupku to tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od presuđenja, u konkretnom slučaju od 3. studenog 2022. (čl. 29. st. 2. ZOO).

32. Slijedom svega navedenog je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP presuditi kao u izreci.

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

 

       Predsjednica vijeća:

        Vesna Skerlev, v.r.