Poslovni broj 79 Gž Ob-573/2022-3

 

                           

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž Ob-573/2022-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. J., V. G., OIB …, zastupana po punomoćnicima Ž. M. i I. M., odvjetnicima iz OD M. i M., protiv tuženika ad. 1. D. J. iz S., OIB … i tuženice ad. 2. S. J. iz V. G., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku J. K., odvjetniku iz V. G., radi utvrđivanja ništetnosti ugovora i utvrđivanja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-66/2020-12 od 29. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P Ob-66/2020-12 od 29. ožujka 2022. pod toč. I., II., III., IV. i VI. izreke i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je ništetnim Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 31. listopada 2017. između tuženika ad. 1. i ad. 2., koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika I. M. iz V. G. pod br. OV-11849/17 dana 31. listopada 2017. i to u dijelu koji se odnosi na prodaju i davanje u posjed te ovlaštenje tuženici ad. 2. da može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva i posjeda u svoje ime i u svoju korist ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. 738 k.o. G., označene kao kčbr. 333/4 Kuća br. 88/A u … od 113 m2 i dvorište u … od 862 m2 (ukupne površine 975 m2), ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. 910 k.o. K., označene kao kčbr. 689/19 Izgrađeno zemljište … od 73 m2, Izgrađeno zemljište … od 100 m2, dvorište od 500 m2 i voćnjak od 776 m2 (ukupne površine 1449 m2) i 1/2 nekretnine upisane u zk. ul. br. 137 k.o. V. G., označene kao kčbr. 4840 O. G. od 778 m2 (toč. I. /1. Izreke). Utvrđen je ništetnim Ugovor o osnivanju osobne služnosti sklopljen dana 07. svibnja 2018. između tuženice ad. 2. kao vlasnice i posjednice poslužnih nekretnina i tuženika ad. 1. kao plodouživatelja koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika I. M. iz V. G. pod br. OV-4380/18 dana 07. svibnja 2018., kao i Aneks ugovora o osnivanju osobne služnosti sklopljen dana 10. svibnja 2018. koji Aneks je ovjeren kod javnog bilježnika I. M. iz V. G. pod br. OV-4556/18 dana10. svibnja 2018., i to u dijelu koji se odnosi na osnivanje prava osobne služnosti plodouživanja te ovlaštenje tuženiku ad. 1. da može zatražiti i izvršiti uknjižbu prava osobne služnosti plodouživanja u svoje ime i u svoju korist na ½ nekretnine upisanoj u zk. ul. br. 738 k.o. G., označene kao kčbr. 333/4 Kuća br. 88/A u … od 113 m2 i dvorište u … od 862 m2 (ukupne površine 975 m2), ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. 910 k.o. K., označene kao kčbr. 689/19 Izgrađeno zemljište … od 73 m2, Izgrađeno zemljište … od 100 m2, dvorište od 500 m2 i voćnjak od 776 m2 (ukupne površine 1449 m2) i ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. 137 k.o. V. G., označene kao kčbr. 4840 O. G. od 778 m2, a koji je upis izvršen temeljem rješenja zk odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici br. Z-4734/2018 (toč. II. /2. Izreke). Utvrđeno je da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine vlasnica ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 738 k.o. G., označene kao kčbr. 333/4 Kuća br. 88/A u … od 113 m2 i dvorište u … od 862 m2 (ukupne površine 975 m2), ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 910 k.o. K., označene kao kčbr. 689/19 Izgrađeno zemljište … od 73 m2, Izgrađeno zemljište … od 100 m2, dvoriše od 500 m2 i voćnjak od 776 m2 (ukupne površine 1449 m2) i ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 137 k.o. V. G., označene kao kčbr. 4840 O. G. od 778 m2, što je tuženik ad. 1. dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama na ime tužiteljice (toč. II. izreke). Naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici brisanje upisa vlasništva tuženice ad. 2. temeljem Kupoprodajnog ugovora od 31. listopada 2017. i uknjižbe tereta osobne služnosti prava plodouživanja za korist tuženika ad. 2. upisan temeljem rješenja ZK odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici br. Z-4734/2018 na ½ nekretnine upisanoj u zk. ul. br. 738 k.o. G., označenoj kao kčbr. 333/4 Kuća br. 88/A u … od 113 m2 i dvorište u … od 862 m2 (ukupne površine 975 m2), ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. 910 k.o. K., označene kao kčbr. 689/19 Izgrađeno zemljište … od 73 m2, Izgrađeno zemljište … od 100 m2, dvorište od 500 m2 i voćnjak od 776 m2 (ukupne površine 1449 m2) i ½ nekretnine upisane u zk. ul. br. 137 k.o. V. G., označene kao kčbr. 4840 O. G. od 778 m2, što su tuženici dužni priznati i trpjeti (toč. III. izreke). Nalaže se tuženicima ad. 1. i 2. solidarno tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 180.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, tj. 29. ožujka 2022. pa do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. IV. izreke). Odbijena je tužiteljica L. J. s preostalim zahtjevom preko dosuđenog za plaćanje troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, kao neosnovanim (toč. V. izreke). Odbijeni su tuženici ad. 1. i 2. sa zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 108.000,00 kn, kao neosnovanim.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženici ad. 1. i 2.

 

3. Tuženici ad. 1. i 2. žale se sadržajno protiv toč. I., II., III., IV. i VI izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 I 80/22-dalje: ZPP), uz prijedlog da se navodi žalbe prihvate kao osnovani i pobijana presuda u navedenim dijelovima preinači, sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Žalba tuženika ad. 1. i 2. je osnovana.

 

5. Predmet prvog (glavnog zahtjeva) je utvrđenje ništetnim Kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 31. listopada 2017. između tuženika ad. 1. i ad. 2., i to u dijelu koji se odnosi na prodaju i davanje u posjed te ovlaštenje tuženici ad. 2. da može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva i posjeda u svoje ime i za korist ½ nekretnina pobliže opisanih u izreci presude, utvrđenja ništetnim Ugovora o osnivanju osobne služnosti sklopljenog dana 07. svibnja 2018. između tuženice ad. 2. kao vlasnice i posjednice poslužnih nekretnina i tuženika ad. 1. kao plodouživatelja, kao i Aneksa ugovora o osnivanju osobne služnosti sklopljenog dana 10. svibnja 2018. i to u dijelu koji se odnosi na osnivanje prava osobne služnosti plodouživanja te ovlaštenje tuženiku ad. 1. da može zatražiti i izvršiti uknjižbu prava osobne služnosti plodouživanja u svoje ime i za korist ½ nekretnina pobliže opisanih u izreci presude. Nadalje, predmet spora je utvrđenje da je tužiteljica po osnovi bračne stečevine vlasnica ½ dijela nekretnina pobliže opisanih u izreci presude što je tuženik ad. 1. dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama na ime tužiteljice, te nalaganje zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici brisanje upisa vlasništva tuženice ad. 2. temeljem Kupoprodajnog ugovora od 31. listopada 2017. i uknjižbe tereta osobne služnosti prava plodouživanja za korist tuženika ad. 1. upisanog temeljem rješenja ZK odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici br. Z-4734/2018 na ½ opisanih nekretnine, što su tuženici dužni priznati i trpjeti. Predmet drugog (eventualno kumulativnog) zahtjeva, čl. 188. st. 2. ZPP-a) isplata vrijednosti ½ dijela protupravno otuđene imovine (nekretnina) koji će se iznos u smislu čl. 188b. st. 3. ZPP-a precizirati nakon provedenog građevinskog vještačenja sa zateznim kamatama, kao i zahtjev da Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 31. listopada 2017. između tuženika ad. 1. i ad. 2. i Ugovora o osnivanju osobne služnosti sklopljen dana 07. svibnja 2018. i Aneks tog Ugovora od 10. svibnja 2018. gube učinak prema tužiteljici u dijelu potrebnom za namirenje njezine tražbine prema tuženiku ad. 1. u iznosu koji odgovara ½ vrijednosti opisanih nekretnina, koji će se iznos u smislu čl. 188b. st. 3. ZPP-a precizirati nakon provedenog građevinskog vještačenja sa zateznim kamatama.

 

6. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja:

              -da je tuženik ad. 1 podnio tužbu protiv tužiteljice radi razvoda braka, donošenje odluke o stanovanju djece, održavanju osobnih odnosa i uzdržavanju koji postupak se vodi pod poslovnim brojem P Ob-165/2016

-da je za vrijeme trajanja toga parničnog postupka, dana 31. listopada 2017. sklopio sa svojom majkom, tj. tuženicom ad. 2. Kupoprodajni ugovor temeljem kojega majci prodaje nekretnine koje su predmet ovog postupka, da bi potom bio zaključen Ugovor i Aneks temeljem kojega majka sinu dozvoljava pravo plodouživanja, tj. pravo osobne služnosti predmetnih nekretnina

              -da je za kupoprodaju predmetnih nekretnina utvrđena nerealno niska kupoprodajna cijena od 350.000,00 kn, iako je u to vrijeme vrijednost samo jedne nekretnine, tj. kuće u … sagrađene na kčbr. 333/4 koja ima ukupno šest stanova, trebala iznositi oko nekoliko milijuna kuna,

-da je u ugovoru upisano da kupac, tj. majka isplaćuje novac sinu, tj. tuženiku, ali nema niti jednog dokaza da bi spomenuti novac doista postojao, tj. nema niti jednog dokaza da bi tuženica ad. 2. imala na računu spomenuti novac ili da su joj ga doznačili sinovi iz A., a niti da bi novac bio uplaćen na račun tuženika, radi čega se radi o prividnom ugovoru opisanom u čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18-dalje:ZOO-a).

              -da je očito kako su tuženici ad. 1. i 2. sklopili Kupoprodajni ugovor, kao i Aneks istog upravo s namjerom da onemoguće tužiteljicu tada još uvijek suprugu tuženika ad. 1. u ostvarivanje svojih imovinskih prava koja su proizlazila iz činjenice postojanja braka i brčne zajednice jer je u to vrijeme između tužiteljice i tuženika ad. 1. bila u tijeku brakorazvodna parnica te spor vezano uz povjeravanje djece na stanovanje i uzdržavanje

 

7. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja zaključuje da je Kupoprodajni ugovor ništetan u dijelu kojim je tuženik ad. 1. raspolagao nekretninama u ½ dijela jer je znao, isto kao i tuženica ad. 2. da navedeni suvlasnički omjer predstavlja ex lege bračnu stečevinu tužiteljice u smislu čl. 322. ZOO-a, te je isto protivno prisilnom propisu (čl. 285 ZOO-a), moralu te zakonu, u smislu čl. 249 Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15-dalje ObZ/03) te Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15-dalje ObZ/15), pa odlučuje kao po toč.I., II. i III. izreke presude.

 

8. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđivanje bračne stečevine tužiteljice, sud prvog stupnja primijenio je odredbe Obz/03 i to čl. 248,249 i čl. 250., te ObZ /15.

 

9. Ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje:

              -da su tužiteljica i tuženik ad. 1. prodali svoju imovinu koju su imali u A. te su s novcem od prodaje kupili predmetne nekretnine, adaptirali su kupljenu kuću u … u V. G.,

-da tuženik ad. 1. niti jednom valjanom ispravom, a koja je jedino mjerodavna, nije dokazao da bi on u A. bio vlasnik značajnije imovine prije sklapanja braka, tj. da bi imao posebnu imovinu, a što je trebao dokazati bankovnim izvacima, zemljišnoknjižnim izvacima, odnosno drugim javnim ispravama,

              -da nije dokazao da bi bio, prije zaključenja braka, vlasnik poduzeća, odnosno obrta te nije dokazao niti jednom valjanom javnom ili vjerodostojnom ispravom da bi u spomenutim pravnim osobama imao značajnija sredstva ili imovinu, poglavito kod činjenice da se radi o izuzetno dobro uređenoj državi kapitalističkog sistema, u kojoj su svi prihodi i imovina transparentni pa je očito da tuženik ad. 1. nije želio sudu predočiti relevantne podatke o prihodima i imovini u spornom periodu u A.

              -da su stranke živjele u kući u A. koja je izgrađena 2002. godine, iz ortakluka supruga i njegovog brata, utvrđeno je da je tužiteljica bila suvlasnica kuće u A. te da je svoj suvlasnički dio prenijela na tuženika ad. 1, kako bi od države mogla dobivati subvenciju kao majka četvero djece

-da je tuženik u A. imao obrt i poduzeće i bio u ortakluku sa svojim bratom te je kupovao zemljišta, gradio kuće i prodavao ih, od prodaje plaćao hipoteke za kupnju novih zemljišta i na taj način zarađivao, odnosno ostvarivao dobit,

              -da je tuženik ad. 1. bio radišan i spretan poduzetnik te je zarađivao znatnije iznose

-da je tužiteljica bila domaćica, brinula se o kućanstvu i četvero zajedničke mlt. djece

              -da su bračni drugovi, odnosno tužiteljica i tuženik ad. 1. dogovorno kupili nekretnine u Republici Hrvatskoj i to kčbr. 333/4 k.o. G., tj. kuću u … koju su kupili 24. siječnja 2005. te ju potom adaptirali tako da ista ima šest stanova, potom nekretninu kčbr. 689/19 koja je kupljena 12. veljače 2013. i kčbr. 4840 koja je kupljena 27. veljače 2014., a pored navedenog i nekretnine na području S., vozila, dakle, da su predmetne nekretnine kupljene u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice i stoga po Zakonu predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela iako su u zemljišnim knjigama upisane samo na tuženika ad. 1. Stoga odlučuje kao pod toč.II. izreke presude.

 

10. Tuženici ad. 1. i 2. žalbom osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stana u bitnom navodeći prigovore koje je isticali i tijekom postupka, a odnose se na prigovor nedostatka aktivne legitimacija i promašene pasivne legitimacije, te nepostojanja pravnog interesa, protiveći se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad. 1. predstavljaju predmetne nekretnina i da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela, kao i valjanosti raspolaganja predmetnim nekretninama u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice u ½ dijela. Osim toga, tuženici ad. 1. i 2. osporavaju vrijednosti spora smatrajući da je ista previsoko određena, posljedično čemu osporavaju odluku o troškovima postupka.

 

11. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.

 

12. Prema odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a u drugim slučajevima, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačio. Međutim, ako je tužitelj u slučaju iz st. 2. čl. 40. ZPP-a vrijednost predmeta spora naznačio očito suviše visoko ili suviše nisko, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud je ovlašten po prigovoru tuženika ili po službenoj dužnosti, najkasnije na pripremnom ročištu brzo i na prikladan način, provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 3. ZPP-a). Navedena odredba ZPP-a znači da je sud po službenoj dužnosti ovlašten preispitivati u tužbi naznačenu vrijednost predmeta spora samo do zaključenja pripremnog ročišta, pa kada sud nije tako postupio niti su tuženici ad. 1. i 2. prigovorili označenoj vrijednosti predmeta spora mjerodavna je vrijednost predmeta spora označena u tužbi.

 

13. U konkretnom slučaju radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a, jer tužiteljica prema navedenoj odredbi može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Pobijanom presudom u cijelosti je udovoljeno prvom (glavnom) tužbenom zahtjevu tužiteljice, pa sud o drugom (eventualnom) zahtjevu i nije trebao odlučivati. Utoliko je neosnovan žalbeni navod da bi u postupku bila počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 188. st. 2. ZPP-a.

 

14. U postupku pred sudom prvog stupnja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuju 1. i 2. tuženici jer presuda ne sadrži jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama pa ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati.

 

15. Tuženici 1. i 2. tijekom postupka istakli su prigovor nedostatka aktivne legitimacije (kao i pravnog interesa tužiteljice), te prigovor promašene pasivne legitimacije, a o kojim prigovorima presuda suda prvog stupnja ne sadrži nikakve razloge, pa se u tom dijelu ne može ispitati.

 

16. Pravni režim imovine bračnih drugova sudi prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine. Prema odredbi čl. 249. st. 1. ObZ/03, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili. Ta odredba odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine (čl. 248. ObZ/03). Prema odredbi čl. 253. ObZ/03 imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a vlastita je imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u čl. 248. ObZ/03.

 

17. Dakle, neoboriva presumpcija iz čl. 249. st. 1. ObZ/03 o jednakim suvlasničkim udjelima odnosi se samo na imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne ili izvanbračne zajednice (čl. 258. ObZ/03), a ne i na imovinu koja je kupljena za vrijeme trajanja zajednice isključivo ili barem djelomično vlastitom imovinom bračnog druga.

 

18. Tužiteljica je u smislu navedene zakonske odredbe dužna dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a tuženici ad. 1. i 2. istinitost svojih navoda i prigovora.

 

19. Prema odredbi čl. 221 a. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

20. Iz obrazloženja odluke suda prvog stupnja proizlazi da tuženik ad. 1 ničim nije dokazao da je novac kojim su kupljene nekretnine u Republici Hrvatskoj nije bračna stečevina, odnosno nije dokazao postojanje svoje posebne imovine niti jednim formalnim valjanim dokazom.

 

21. Međutim iz sadržaj spisa proizlazi da je tuženik ad. 1. na okolnost iznesenih tvrdnji da su predmetne nekretnine kupljene sredstvima koja predstavljaju njegovu vlastitu imovinu predložio izvođenje određenih dokaza (uvid u materijalnu dokumentaciju), pribavu potvrde banke iz koje je vidljiva uplata sredstava za kupnju nekretnine u V. G., kao i saslušanje predloženih svjedoka.

 

22. U smislu odredbe čl. 220 st. 2 ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Naime, niti iz jedne zakonske odredbe ne proizlazi dužnost suda da prihvati dokazne prijedloge stranaka, ali ako ih odbije za to mora dati valjane razloge.

 

23. Iz sadržaja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja na raspravnom zapisniku od 20.siječnja 2020. odbio sve do tada predložene dokazne prijedloga, kao nesvrsishodne i usmjerene na odugovlačenje postupka.

 

24. Tome valja dodati da iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik ad.1. na ročištu održanom dana 2. lipnja 2020. predao određenu dokumentaciju i predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, na koje dokazne prijedlog se tužiteljica očitovala u podnesku predanom sudu 25. lipnja 2020., ali koja dokumentacija se ne nalazi u sudskom spisu (osim papira s imenima svjedoka koje je sud prvog stupnja skenirao i priložio u spis na ročištu održanom dana 7.listopada 2021, list 107 spisa) pa nije bilo moguće utvrdi o kojoj dokumentacije je riječ, na što se odnosi i što se tom dokumentacijom dokazuje i predlaže.

 

25. Naime, da bi sud o postojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: -da je sud izveo predložene dokaze, te – da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu. Zbog navedenog, ne cijeneći sve preložene dokaze, odnosno odbijajući dokaze tuženika ad. 1. bez ikakve ili s pogrešnom ili neobrazloženom argumentacijom ne može se na teret tuženiku ad. 1. stavljati da nije dokazao odlučne činjenice.

 

26. Tome valja dodati da je sud prvog stupnja svoju odluku uglavnom temeljio na iskazima tužiteljice i tuženika ad. 1., iako iz navedenih, neodređenih iskaza nije moguće detaljno utvrditi slijed stjecanja nekretnina u A., poslovanja tuženika ad. 1. do kupnje predmetnih nekretnina, kao i porijekla i visine sredstva utrošenih za kupnju svake pojedine nekretnine, pa je po ocjeni ovog suda potrebno izvesti dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice i tuženika ad. 1. radi ocjene navedenih okolnosti odlučnih za ocjenu osnovanosti tvrdnji po kojoj pravnoj osnovi su sporne nekretnine njihovo vlasništvo.

 

27. Iz navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 221a. ZPP-a, na što osnovano ukazuju 1. i 2. tuženici u žalbi, radi čega i činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

 

28. Također valja reći da iz sadržaja iskaza tužiteljice proizlazi da je novac za kupnju nekretnine u k.o. K. tuženik ad. 1. pozajmio od njezine majke, a vezano za što se vodi postupak.

 

29. Međutim, u postupku nije utvrđeno je li majka tužiteljice dala novac za kupnju nekretnine u k.o. K., u kojem iznosu, je li novac utrošen za kupnju te nekretnine i je li novac dan kao dar ili kao zajam (osobno tužiteljici i/ili tuženiku ad. 1.). Osim toga, tužiteljica je predložila izvršiti uvid u spis poslovni broj P-233/19, koji dokaz je sud prvog stupnja očito odbio izvesti, a za navedeno nije dao bilo kakve razloge, radi čega se presuda i u tom dijelu ne može niti ispitati.

 

30. Nadalje, sud prvog stupnja izvodi pogrešno pravno shvaćanje da se (radi toga što je za kupoprodaju nekretnine naznačena nerealno niska kupoprodajna cijena od 350.000,00 kn) i nema dokaza da je tuženica ad. 2. (majka) isplatila tuženiku ad. 1. naznačenu kupoprodajnu cijenu (kao i porijeklo isplaćenih sredstava) radi o prividnom ugovoru, kao i o posljedicama prividnih ugovora.

 

31. Prema odredbi čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Shodno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

 

32. Posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost-već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao jer između ugovornih strana takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja (iz čl. 247. ZOO-a) za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

 

33. Takav ugovor, jer kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među ugovornim stranama, ne može biti "protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva", pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. st. 1. ZOO-a, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti.

 

34. Dakle, posljedica sklapanja prividnog ugovora nije ništetnost toga ugovora kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, već je posljedica sklapanja takvog ugovora da taj ugovor nema učinak među ugovornim stranama (istovjetno stajalištu iskazanom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2757/2016-2 od 27. kolovoza 2019.).

 

35. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je svrha sklapanja navedenih Ugovora između ad 1. i ad. tuženika bila da se tužiteljicu onemogući u ostvarenju njezinog zakonskog prava u odnosu na svu imovinu koju su tužiteljica i  tuženik ad 1. stekli tijekom trajanja njihove bračne zajednice, odnosno da je tuženica ad.2., svekrva tužiteljice bila upoznata s cjelokupnom situacijom tužiteljice i tuženika ad.1., da je znala i morala znati da predmetne nekretnine ne predstavljaju isključivo vlasništvo tuženika ad. 1, nego da iste predstavljaju suvlasništvo tužiteljice u ½ s osnova bračne stečevine, pa je sud bio dužan u ocjeni valjanosti ugovora ocijeniti je li takovo postupanje nemoralno, odnosno savjesnost  i dobru vjeru sudionika. Radi toga tužiteljica smatra da je takvo postupanje tuženika ad.1 i ad.2. nemoralno, i time  Kupoprodajni ugovor od 31. listopada 2017., Ugovor o osnivanju osobne služnosti od 7. svibnja 2018. i Aneks tog ugovora od 10. svibnja 2018. ništetni.

 

36. Nije sporno da je Kupoprodajnim ugovorom od 31. listopada 2017., Ugovorom o osnivanju osobne služnosti od 7. svibnja 2018. i Aneksom tog ugovora od 10. svibnja 2018. tuženik ad 1. raspolagao nekretninama koje nisu bile upisane kao suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela. Stoga, ukoliko su točne tvrdnje da predmetne nekretnine predstavljaju suvlasništvo tužiteljice i tuženika ad. 1. u ½ dijela valjalo je utvrditi je li takvo postupanje suprotno odredbi čl. 322. ZOO-a, te odredbama čl. 57., čl. 61., 122. i čl. 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17-dalje ZV-a), kao i odredbom čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13-dalje: ZZK-a).

 

37. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a, propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

38. Pojam "moral društva" nije zakonom definirana kategorija zbog čega se kod ocjenjivanja je li određeno ponašanje društveno moralno ili ne treba kretati te ga ocjenjivati u okolnostima svakog pojedinog slučaja, vodeći računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji. Dakle, prilikom odlučivanja je li određeno postupanje dovodi do stupnja u kojem se smije zaključiti da je pravni posao nemoralan i slijedom toga ništetan, sud treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, te nakon što se sve okolnosti slučaja uzmu u obzir ocijeniti ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika pravnog odnosa (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske broj U-III/08 od 11. lipnja 2011. i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revt- 42/13 od 13. ožujka 2013.).

 

39. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

40. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja uvažavajući izneseno, otkloniti će bitne povrede postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ocijeniti osnovanost prigovora o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice i promašene pasivne legitimacije tuženika ad.1. i 2., te ocjenom izvedenih dokaza kao i onih koje odluči izvesti radi dopune činjeničnog stanja, uvažavajući pritom žalbene navode tuženika ad. 1. i 2. utvrditi predstavljaju li predmetne nekretnine suvlasništvo tužiteljice i tuženika ad.1., svakog u ½ dijela temeljem bračne stečevine (kako to smatra tužiteljica) ili vlastitu imovinu tuženika ad. 1. (kako to smatra tuženik ad 1.), a posljedično tome i osnovanost zahtjeva za utvrđenje ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 31. listopada 2017., Ugovora o osnivanju osobne služnosti od 7. svibnja 2018. i Aneksa tog ugovora od 10. svibnja 2018., te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tih Ugovora. Tak nakon što sud prvog stupnja postupi po navedenom biti će u prilici donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će ujedno odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

 

Predsjednica vijeća:

              Gordana Bošković Majerović, v.r.