1

                            Poslovni broj 54 Gž-2578/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 54 Gž-2578/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. R., specijalistička ordinacija obiteljske medicine, Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grad Z., Z., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-593/20-11 od 19. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-593/20-11 od 19. studenog 2020. u dijelu pod toč. I. izreke.

 

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

                                         

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi: ''Utvrđuje se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Č. V. iz Z., broj OV-1225/12 od 1.2.2012. koji je izvršila agencija s računa tužitelja na račun tuženika, te se nalaže tuženiku nadoknaditi troškove ovog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.''

 

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška i to troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu, kao neosnovan.

 

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedene presude iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali protiv toč. I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353 st. 1 toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, uz naknadu troška žalbe.             

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Tužiteljica je zaključkom prvostupanjskog suda od 9. siječnja 2020. u predmetu posl. br. Ovr-4050/19 upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate, temeljem bjanko zadužnice ovjerovljene po javnom bilježniku V. Č., Z., broj OV-1225/12 od 1. veljače 2012.

 

5. Nije sporno da je tužiteljica u svojstvu koncesionara, 2. veljače 2012. sklopila s tuženikom, kao koncedentom, Ugovor o koncesiji, klasa: …, ur. broj: …, s visinom naknade za koncesiju od 1.250,00 kn mjesečno, dok je 1. listopada 2012. sklopljen Aneks Ugovora o koncesiji, klasa: …, ur. broj: …, te 16. ožujka 2016. II. Aneks Ugovora o koncesiji, klasa: …, ur. broj: … (dalje: Ugovor o koncesiji). Temeljem navedenog Ugovora o koncesiji, tužiteljica je obavljala javnu zdravstvenu službu u djelatnosti obiteljske (opće) medicine, prvotno na adresi …, Z., a zatim na adresi …, Z. II. Aneksom Ugovora utvrđeno je kako naknada za koncesiju od 1. lipnja 2016. iznosi 249,00 kn mjesečno. Također nije sporno da je na temelju rješenja ministarstva, klasa …, ur. broj: … od 2. ožujka 2019., utvrđeno kako tužiteljica 31. svibnja 2019. prestaje s radom u privatnoj praksi na temelju koncesije u specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine, te da je tužiteljici 24. svibnja 2019. tuženik uputio obavijest o raskidu Ugovora o koncesiji, klasa: …, ur. broj: ..., s danom 31. svibnja 2019. Nije sporno niti da je tužiteljica u svrhu plaćanja koncesijske naknade kao osiguranje naplate tužiteljica izdala tuženiku predmetnu bjanko zadužnicu kojom je dužnik ordinacija J. R. dala suglasnost da se radi naplate novčanog iznosa 5.000,00 kn zaplijene svi njezini računi te da se novčana sredstva isplate vjerovniku, a koju je tuženik podnio na naplatu 14.11.2019., te da je na Fini provedena izravna naplata novčane tražbine tuženika za iznos od 1.976,52 kn i za iznos od 110,04 kn.

 

6. Sporno je da li je predmetna izvansudska ovrha dopuštena, s obzirom da tužiteljica tvrdi da je sve tražbine temeljem navedene koncesije podmirila do 31.12.2018., nakon čega su od 1.1.2019. ukinute koncesije pa niti od tada nema nepodmirenih tražbina prema tuženiku.

 

7. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žaliteljica, jer je izreka presude razumljiva i neproturječna, presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema nikakvih nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Što se tiče navoda žalbe da je izvansudska ovrha pokrenuta 19.11.2019., dok se dokument tuženika Izvješće o dužnicima zakupa odnosi na stanje na dan 20.12.2019., valja reći da se ne radi o nikakvoj proturječnosti, jer je iz istog izvješća vidljivo da se radi o stanju duga od početka zakupa (tj. koncesije) 1.4.2012. do kraja zakupa (tj. koncesije) 31.5.2019. Dakle, odlučno je stanje duga u predmetnom periodu koncesije, a ne datum predmetnog izvješća ili navod na koji dan se stanje odnosi.

 

8. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

 

9. Prvostupanjski sud utvrdio je da tužiteljica ima dug prema tuženiku po osnovi koncesije u zdravstvu, s početkom zakupa 1. travnja 2012. i krajem zakupa 31. svibnja 2019., s obzirom na zaduženja u iznosu 67.279,03 kn i uplata u iznosu 65.299,88 kn, odnosno dugovanje iznosi 1.979,15 kn i zatezne kamate u iznosu 131,43 kn, pa stoga preostaje ukupno dugovanje u iznosu 2.110,58 kn.

 

10. Također je utvrđeno da tužiteljica ničim nije dokazala da je podmirila predmetno dugovanje, odnosno da nije u obvezi podmiriti dug po osnovi koncesije od 1.1.2019. do 31.5.2019. Kako je temeljem bjanko zadužnice naplaćen nešto manji iznos od dugovanog i s osnove glavnice i s osnove kamate, prvostupanjski sud pravilno je odbio tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštene pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate temeljem predmetne bjanko zadužnice, s obzirom da tužiteljica nije dokazala postojanje razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 9 Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ), zbog kojeg razloga je upućena na parnicu temeljem čl. 52 st. 3 OZ.

 

11. Neosnovano tužiteljica navodi da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na tumačenju Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, br. 150/08., 71/10., 139/10., 22/11. i 84/11. – dalje: ZZZ) od strane ministarstva. Prvostupanjski sud samo je citirao tumačenje ministarstva u vezi obveze koncesionara na plaćanja naknade za koncesiju, te svoju odluku ne temelji na takvom tumačenju. Naime, prvostupanjski sud obrazložio je vlastito mišljenje u pogledu plaćanja naknade za koncesiju, utemeljeno na tumačenju odredbe čl. 264. st. 1. ZZZ i čl. 270 ZZZ.

 

12. Odredbom čl. 264. st. 1. ZZZ propisano je da zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi koncesije iz čl. 40. ZZZ mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi koji je u vlasništvu doma zdravlja odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja raspolaže temeljem valjanog dokaza o raspolaganja prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu istoga Zakona. Ujedno je čl. 270. ZZZ određeno da zdravstvenim radnicima, koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju privatnu praksu na osnovi koncesije, pravo na obavljanje privatne prakse prestaje istekom roka od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

 

13. Na temelju navedenih odredbi ZZZ, prvostupanjski sud pravilno smatra da je tužiteljica, kao koncesionar, bila u obvezi plaćati naknadu za koncesiju do prestanka valjanosti ugovora o koncesiji, tj. do 31. svibnja 2019., jer je i nakon 1.1.2019. nastavila radom po osnovi Ugovora o koncesiji. Suprotni žalbeni navodi kojima tužiteljica smatra da je obveza plaćanja koncesije trajala do stupanja na snagu ZZZ 1.1.2019. kada su ukinute koncesije, u cijelosti su neosnovani, s obzirom na odredbe čl.164 st. 1 i čl. 270 ZZZ iz kojih proizlazi da i nakon stupanja na snagu ZZZ zdravstveni radnici koji privatnu praksu na osnovu koncesije obavljaju u privatnoj praksi u vlasništvu doma zdravlja, mogu i dalje nastaviti obavljati takvu djelatnost u istom prostoru, te da im pravo na obavljanje privatne prakse prestaje istekom roka od dvije godine od dana stupanja na snagu ZZZ. Dakle, tužiteljica je nastavila obavljati privatnu praksu u svojstvu koncesionara i nakon 1.1.2019. tj. do 31.5.2019., pa je stoga u obvezi platiti naknadu za koncesiju.

 

14. Odredba čl. 28 st. 1 Zakona o koncesijama (Narodne novine br. 125/2008, 90/2011, 143/2012) propisuje da je koncesionar dužan plaćati novčanu naknadu za koncesiju u iznosu i na način kako je to određeno ugovorom o koncesiji, osima ako plaćanje naknade za koncesiju nije ekonomski opravdano.

 

15. Kako tužiteljica nije dokazala da je platila ugovorenu novčanu naknadu s osnove Ugovora o koncesiji s Aneksima, odnosno nije dokazala postojanje razloga za nedopuštenost ovrhe iz čl. 50 st. 1 toč. 9 OZ, tužbeni zahtjev pravilno je odbijen.

 

16. O troškovima postupka pravilno je odlučeno temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP, te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

17. Zbog izloženog, temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

             

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer ista nije uspjela u žalbenom postupku (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

 

 

U Zagrebu, 21. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

                    Marijan Vugić, v.r.