Poslovni broj: 17 K-73/2022-27

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 17 K-73/2022-27

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu pojedincu Vedranu Paveliću uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Garić u kaznenom postupku protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11), povodom optužnice oštećene kao tužiteljice E. Đ. od 8. lipnja 2017., nakon održane javne rasprave 21. ožujka 2023. u nazočnosti optuženog M. K., njegovog branitelja P. K., odvjetnika iz S. B. i opunomoćenice oštećene kao tužiteljice E. Đ., M. T., odvjetnice iz S. B., istoga dana,

 

p r e s u d i o      j e

 

 

1.                 Optuženi M. K., OIB…, sin L. K. i J. K. rođene N., rođen … u V. P., B. i H., s prebivalištem u S. B., državljanin R. H., zaposlen u trgovačkom društvu I. d.o.o., s mjesečnom plaćom 3.500,00 eura, strojobravar, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće u S. B. i osobnog automobila Seat Leon god. proizvodnje 2009., vojsku služio 1987. u K., vodi se u vojnoj evidenciji S. B., neosuđivan,

 

na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

da bi:

točno neutvrđenog dana u studenom 2014., u S. B., u nakani da dođe do nepripadne imovinske koristi u većem iznosu, prilikom telefonskog razgovora sa S. Đ., likvidatorom trgovačkog društva H. d.o.o. koje je likvidirano 7. listopada 2014., lažno mu naveo da je na račun navedenog trgovačkog društva u Njemačkoj isplaćena nagrada za dobro poslovanje u iznosu  95.700,00 eura, te da isti novac trebaju podijeliti, svjestan da nema nikakvih potraživanja prema E. Đ. kao osnivaču društva premda je znao da se radi o povratu poreza za trgovačko društvo H. d.o.o. nastalog uslijed poslovanja predmetnog društva, nakon čega mu je S. Đ. povjerovao te dana 19. prosinca 2014., u S. B., u podružnici Privredne banke Zagreb, s računa njegove supruge E. Đ. broj …, čiji je on opunomoćenik, isplatio novčani iznos 47.850,00 eura na račun njegove supruge I. K., koji novčani iznos je zadržao za sebe, oštetivši time E. Đ. za iznos 47.850,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti 366.531,00 kn,

 

2.               dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,

 

3.             pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevara - opisano po članku 236. stavku 2. KZ/11, u svezi sa člankom 236. stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11.

 

4.            Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećena E. Đ. s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

 

5.              Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 oštećena kao tužiteljica E. Đ. obvezna je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja, a na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08 o visini troškova sud će odlučiti posebnim rješenjem.

 

Obrazloženje

 

 

1.               Uvodno citiranom optužnicom, koja je u činjeničnom opisu izmijenjena u podnesku od 13. studenog 2018. i na raspravi od 12. studenog 2021., Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu optuženom M. K. na teret je stavilo počinjenje kaznenog djela protiv imovine - prijevara - opisano po članku 236. stavku 2. KZ/11, u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavku 2. KZ/11.

 

1.1.           Na raspravi 10. ožujka 2023. zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Slavonskom Brodu naveo je da nakon analize spisa, analize ukidbenog rješenja Županijskog suda u Osijeku kojim je ukinuta prvotna odluka suda smatra da ne postoje dokazi da je optuženik doveo u zabludu oštećenicu pa je zbog toga odustao od optužbe. Na istoj raspravi opunomoćenica oštećenice izjavila je da preuzima kazneni progon i ostaje kod iste optužnice kako ju je postavilo Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu.

 

2.               U provedenom dokaznom postupku optuženik je iznio obranu, uz suglasnost stranaka, na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08, pročitani su zapisnici o iskazima svjedoka M. A., E. Đ., S. Đ., I. K., M. E., kao i iskaz vještaka D. H., a na temelju članka 430. ZKP/08 pročitane su slijedeće isprave: podnesak s prilozima koji je vještakinji H. dostavio i potpisao S. Đ. a koji se nalazi uvezan u fascikl tamno crvene – smeđe boje, ovjerovljeni prijevod s danskog, njemačkog i engleskog na hrvatski jezik (stranice 27 do 110 spisa), nalog klijenta S. Đ. od 19. prosinca 2014. (stranica 10), prometi za tekući račun u stranoj valuti za E. Đ. na dan 28. prosinca 2016. (stranica 11), podnesak PBZ od 31. siječnja 2017. (stranica 23), podnesak PBZ od 16. veljače 2017. s prilozima (stranice 111 do 118), potvrda o visini dohotka za optuženika za 2016. (stranica 127), odluka o sporazumnom prekidu ugovora o radu od 18. listopada 2012. (stranica 151), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo H. d.o.o. s prilozima (stranice 183 do 223), podnesak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava S. od 5. lipnja 2018. s prilozima (stranice 228 do 235), podnesak branitelja od 18. ožujka 2019. s prilozima (stranice 250 do 262), ovjerovljeni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik prema nalogu suda od 7. travnja 2021. (stranice 308 do 325), a prije obrane izvadak iz kaznene evidencije (stranica 120).

 

3.               Nesporno je u ovom kaznenom postupku da su osnivači trgovačkog društva H. d.o.o. bili M. E. i oštećena E. Đ., a da je kao likvidator istog trgovačkog društva postupao S. Đ.. Nadalje je nesporno da je trgovačko društvo H. d.o.o. brisano iz registra Trgovačkog suda u Splitu 7. listopada 2014. Također je nesporno da je 19. prosinca 2014. S. Đ. kao punomoćnik računa E. Đ. podigao iznos 47.850,00 eura s njezinog računa, a da je istog dana I. K. izvršila gotovinsku uplatu iznosa 47.850,00 eura na svoj račun.

 

3.1.           Ove nesporne činjenice sud je utvrdio uvidom u Izvadak iz registra Trgovačkog suda u Splitu za društvo H. d.o.o. s prilozima (stranice 183 do 186) kao i uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-14/4641-2 od 7. listopada 2014. (stranica 220). Također su nesporne činjenice utvrđene i uvidom u podnesak Privredne banke Zagreb d.d. od 16. veljače 2017. (stranica 111).

 

4.               Sporno je, međutim, u ovom kaznenom postupku, je li iznos 95.700,00 eura optuženi M. likvidatoru društva H. d.o.o. S. Đ. u telefonskom razgovoru predočio kao nagradu za dobro poslovanje, iako je znao da se taj novčani iznos ne odnosi na nagradu za dobro poslovanje već na povrat poreza za društvo H.d.o.o., pa potom prezentirao taj iznos kao nagradu za dobro poslovanje u što mu je povjerovao likvidator S. Đ. te u dogovoru s optuženikom s računa svoje supruge E. Đ. polovinu tog novca, konkretno 47.850,00 eura isplatio supruzi optuženika, ne znajući da se radi o povratu poreza za trgovačko društvo H. d.o.o. jer ga je optuženik uvjerio da se radi o nagradi za dobro poslovanje.

 

5.               Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj svezi, sud nije našao dokazanim da je u telefonskom razgovoru optuženik predočio likvidatoru društva H. d.o.o. S. Đ. da taj iznos predstavlja nagradu za dobro poslovanje koju trebaju podijeliti, iako je optuženik znao da se ne radi o nagradi za dobro poslovanje već o povratu poreza za društvo H. d.o.o., pa kada mu je u to povjerovao likvidator S. Đ., imajući punomoć na račun osnivačice društva E. Đ., s njezinog računa kao punomoćnik isplatio polovicu tog iznosa i to 47.850,00 eura na račun supruge optuženika, I. K., čime je oštetio E. Đ. za isti novčani iznos.

 

6.               Takva svoja utvrđenja sud temelji na slijedećem: iznoseći obranu optuženik je naveo da je za društvo H. d.o.o. u Njemačkoj vodio na gradilištu sve poslove tako da se brinuo o ljudima, organizirao posao i naveo je da je u odnosu na S. Đ. on, tj. optuženik bio osoba koja je držala i vodila te poslove. Zbog takvog opsega poslova nije često dolazio u Hrvatsku već je češće supruga dolazila k njemu u Njemačku jer ako bi on dolazio u Hrvatsku posao se ne bi tako kvalitetno odrađivao u odnosu kao kada je on bio u Njemačkoj. Nadalje je naveo da je radio i više od 8 sati na dan i zbog toga se stvorio dug društva H. d.o.o. prema njemu. U razgovoru sa S. Đ. zajedno su došli do izračuna da mu je trgovačko društvo H. d.o.o. dužno oko 50.000,00 eura te mu je S. rekao da će mu taj novac uplatiti nakon što društvu H. d.o.o. uplatu izvrši društvo A. Doista ga je nazvao telefonom S. Đ. i rekao da je spreman izvršiti tu isplatu, a on mu je rekao da u prosincu 2014. dolazi u Republiku Hrvatsku te da tada to mogu učiniti. Naveo je da je ranije taj novac S. htio dati njegovoj supruzi koja je bila u Republici Hrvatskoj, ali ona je to odbila. U Privrednoj banci Zagreb d.d. u S. B. je i izvršena isplata tog novca, međutim kako on nije imao valjane dokumente kod sebe isplata nije učinjena na njegov račun nego na račun njegove supruge I.. Optuženik je nadalje naveo da su nakon otprilike dva dana S., E. i njihov sin s jedne strane te njegova supruga, on, njihov sin i njegova djevojka s druge strane bili na večeri i nitko od njih pred djecom nije htio pričati o isplati o kojoj je iskazivao u obrani. Istaknuo je da je ovaj iznos koji mu je isplaćen od strane Đ. dug koji je društvo H. d.o.o. imalo prema njemu. Upitan od suca može li objasniti zašto bi Đ. podnijeli prijavu protiv njega nadležnim tijelima i je li se između njih naknadno što dogodilo da bi radi toga Đ. podnijeli prijavu, uvažavajući navode njegove obrane, optuženik je izjavio da ne shvaća zbog čega su ga prijavili Đ., jako je začuđen zbog toga i razočaran. Upitan od branitelja odgovorio je da je on tamo u Njemačkoj poslove dobivao od A. i što se tiče samog S. Đ., on se pojavljivao tamo otprilike jedanput na godinu da vidi kako ide, međutim nabavka poslova išla je uvijek kod A., a S. Đ. nije vodio poslove za H. d.o.o. u Njemačkoj. On, tj. optuženik imao je punomoć na račun društva H. d.o.o., međutim nije dao nalog banci za isplatu nekog novca E. Đ.. Upitan od istoga odgovorio je da je šihtericu, tj. evidenciju o radnom vremenu spakirao i dostavio S. u S., a pri prestanku radnog odnosa nije dobio otpremninu, međutim sa S. je dogovorio da i otpremnina uđe u spomenuto dugovanje 50.000,00 eura, a kada je službenica u banci radila uplatu naznačila je da se radi o dugovanju S. Đ. prema njemu, tj. optuženiku. Optuženik je naveo da je znao provesti i noć s radnicima npr. kod liječnika ako bi netko bio bolestan pa bi ga u takvoj situaciji vodio k liječniku, bio s radnikom kod liječnika i vratio ga nazad u npr. u 5:00 ujutro, a u 6:00 je počinjao s poslom. Upitan od zastupnika optužbe zašto u odluci o sporazumnom prekidu ugovora o radu nije naznačeno eventualno potraživanje optuženika prema H. d.o.o. odgovorio je da je on bio u jako dobrim odnosima sa S. Đ. i taj dug su rješavali usmenom komunikacijom pa nije smatrao potrebnim to dugovanje unositi u odluku o sporazumnom prekidu ugovora o radu. Upitan od opunomoćenice oštećenice odgovorio je da je uvažavajući odnos sa S. Đ. i svoj opseg posla, on tražio i dobio povišicu i to misli 2007., a radilo se oko 100 ili 200 eura veće plaće. Upitan od iste je li ikada razgovarao sa S. Đ. o tome da, ako mu S. Đ. ne poveća plaću da će dati otkaz u društvu H. d.o.o., odgovorio je da nije jer se malo toga pitalo S. Đ., više je tu glavnu riječ imao gdin. E. i A. te da od društva H. d.o.o. nikada nije dobivao nikakve bonuse na ruke. Naveo je da je on jedanput sa suprugom I. preko ljeta proveo nekoliko dana kao gost kod Đ. u S.. To je bilo samo jedan puta u njihovoj kući s tim da nije ljetovao kod njih već je bio kod njih kao gost nekoliko dana. Dodao je da su i Đ. bili kod njega. Upitan od iste odgovorio je da njegov sin radi za tvrtku T. koja se bavi poslovima vezano za klađenje, a osim toga ima i svoju firmu u Njemačkoj koja se zove I. koja se bavi izolacijama i to industrijskim kao i izolacijama brodova te da je predmet poslovanja društva I. otprilike sličan kako je imala i tvrtka H. d.o.o. Tvrtka I. registrirana je 2013. ili 2014., a počela raditi 2015. godine u travnju.

 

6.1.           Osim toga, na raspravi 21. ožujka 2023. optuženik je predao dopunu obrane u pisanom obliku koju je sudac, na njegovo traženje pročitao, a ta obrana u pisanom obliku (str. 520 do 522) glasi: "Ja, M. K. iz S. B., (OIB: …) sada na privremenom radu u SR Njemačkoj na adresi …, F., koristim svoje zakonsko pravo na davanje pisane obrane. Kao prvo, ostajem kod svih navoda koje sam iznio u svojoj usmenoj obrani na zapisniku od 12. studenog 2021., a ovom pisanom obranom, želim pojasniti bitne pojedinosti. U svezi samog predmeta optuženja mogu navesti da je zaista točno da sam bio zaposlenik tvrtke H. d.o.o. iz S. na B., koja je imala izdvojeno gradilište u SR Njemačkoj, a ja sam na tom gradilištu radio u svojstvu voditelja gradilišta. U navedenoj tvrtki gospođa E. Đ. iz S. na B. bila je osnivač i član uprave tvrtke, dok je gospodin S. Đ. iz S. na B. bio direktor te tvrtke. Zbog poslovnih razloga rukovodstvo tvrtke zatvorilo je gradilište u Njemačkoj, a kasnije sam saznao da su u Republici Hrvatskoj sproveli postupak likvidacije TD kao i brisanje TD iz registra. Za sve vrijeme faktičnog rada tvrtke ja sam osim radova koji su vezani za rad na operativnim poslovima, obavljao i rukovođenje poslovima, radnicima, te evidencijom radnog vremena, godišnjih odmora i prekovremenih sati. Konkretno, za 8 godina rada kod ove tvrtke nisam niti jednom koristio godišnji odmor, niti mi je plaćena naknada godišnjeg odmora, a kako sam radio i subotom i nedjeljom, kao i prekovremeno, za isto mi također nije plaćeno ništa, kao niti otpremnina. Upravo zbog nelikvidnosti tvrtke, sa tadašnjim direktor tvrtke S. Đ. dogovorio sam da će mi se isplatiti moja potraživanja, nakon što tvrtka ostvari očekivani povrat poreza na promet. Ja nisam imao bilo kakva ovlaštenja da sa računa tvrtke H. d.o.o. u Njemačkoj, a posebice ne kod banke Sydbanke, da dajem naloge banci, da banka izvrši prijenos novčanih iznosa i to konkretno na osnivača TD E. Đ.. Isto tako negiram da bi gospodina S. Đ. ili E. Đ. obavijestio o bilo kakvoj uplati novčanih sredstava na njihov račun u iznosu od 100.000,00 eura krajem 2014. godine, te da bi se radilo o novčanom iznosu koji bi predstavljao nagradu za dobar rad, niti mi je prijašnji partner tvrtke H. d.o.o. gospodin M. E. priopćio da bi upravo on izvršio bilo kakvu uplatu, niti sam gospodina S. Đ. i gospođu E. Đ. izvještavao u tome pravcu. Točno je, da je upravo gospodin S. Đ. obavijestio mene da su primili povrat poreza iz SR Njemačke na račun u Republici Hrvatskoj i da je voljan da mi isplati moje potraživanje, te je tom prigodom predložio da mi se na ime mojih potraživanja isplati 47.850,00 eura, na što sam ja pristao. Slijedom toga dogovora gospoda S. i E. Đ., doputovali su u S. B. i došli kod moje supruge I. K. da izvrše predmetnu isplatu, što je moja supruga I. K. odbila, već je tražila da se ta isplata izvrši osobno meni. Mojim dolaskom u S. B., gospodina S. Đ. obavijestio me je da ostaje kod svoga prijedloga, to smo zajedno na prijedlog gospodina S. Đ. otišli do banke PBZ S. B., gdje je gospodin S. Đ. trebao podići novac. Prilikom popunjavanja obrasca za podizanje novca, a na upit bankovne službenice, u mojoj nazočnosti gospodin S. Đ. je izjavio da je svrha isplate upravo isplata duga prema meni, a mislim da je tako nešto i upisano u bankovni protokol. S obzirom da sam očekivao da će mi gospodin S. Đ. isplatiti gotovinski iznos koji je podizao, ja sa sobom nisam ponio svoje bankovne kartice, pa kako je bio problem oko gotovinske isplate, predloženo je da se novac isplati na račun moje supruge I. K., koja je također bila nazočna toj transakciji i koja je pristala da se na njen račun isplati navedeni iznos. Od dana isplate pa do podizanja kaznene prijave 2017. godine, ja nisam primio bilo kakav prigovor od strane S. Đ. ili njegove supruge E. Đ. glede isplate, niti su oni protiv mene ili moje supruge podizali bilo kakve parnične ili druge postupke. Nadalje mogu napomenuti da niti moja supruga niti ja nismo prisiljavali gospođu E. Đ. za prijepornu isplatu, već nasuprot, do isplate je došlo na njihov prijedlog, a isto tako oni su sami odredili visinu isplate, s obzirom da su znali da mi nisu plaćeni svi moji odrađeni poslovi. Posebno napominjem da sam nakon svake gospodarske godine, gospodinu S. Đ., predavao svu poslovnu dokumentaciju, a poglavito tzv. šihtericu (evidencija o prisutnosti radnika na radu i prekovremenim satima), tako da su gospoda Đ. točno znali koliko sam za njih radio i koliko me nisu platili. Osim dokumentacije koju sam dostavljao gospodinu S. Đ., dokumentaciju o radu i poslovanju tvrtke, gospodin S. Đ. dobivao je i od strane knjigovodstvenog servisa B. iz SR Njemačke, tako da je u svakom trenutku znao stanje računa, uplate i isplate, dok je od Porezne uprave iz F. za svaku godinu dobivao porezna rješenja gdje su bili sadržavani iznosi povrata poreza. Osim knjigovodstvene tvrtke iz SR Njemačke, prema mojim saznanjima gospodin S. Đ. koristio je i usluge od jednog knjigovodstvenog servisa iz Z., koji je također vodio evidenciju o radu i poslovanju tvrtke H. d.o.o. U svezi s tim mogu dodati da je gospodin S. Đ. za vrijeme dolazaka u SR Njemačku, osim dolazaka na gradilište odlazio i u knjigovodstvenu tvrtku B, te je preko njih dobivao izravne obavijesti o svim novčanim transakcijama za tvrtku H. d.o.o. Prema mojim zapažanjima mogu izjaviti da su gospoda Đ. za cijelo vrijeme rada tvrtke bili upoznati sa radom i poslovanjem tvrtke i u svakom su trenutku znali za sve novčane transakcije i vrste novčanih transakcija. Znači, ja smatram da su izvedeni dokazi potvrdili moje negirane krivnje, odnosno, da ja nisam gospodi Đ. iznosio nikakve lažne činjenice, niti sam ih dovodio u zabludu, niti su oni mogli biti u zabludi, s obzirom na dokumentaciju s kojom su raspolagali, a izvršenu isplatu izvršili su na svoj prijedlog i to dragovoljno, jer su bili svjesni da su sve prihode, koje su imali od ove tvrtke za zadnjih 8 godina rada, rezultat upravo moga rada, kako redovnog tako i dopunskog, te da me nisu platili prema postignutom dogovoru. Do pokretanja ovog postupka došlo je do "osvetničkih" razloga, kada je moj sin započeo iste poslove sa novoosnovanom tvrtkom I. u SR Njemačkoj, pa su gospoda Đ., kao reakciju na ovo saznanje podigli protiv mene kaznenu prijavu. Posebno ističem, da prije podizanja kaznene prijave, bilo tko od gospode Đ., od dana isplate, tj. od 2014. pa do dana podizanja kaznene prijave, tj. 2017. meni nije uputio bilo kakav prigovor ili primjedbu glede isplate, niti je protiv mene zatražen usmeni ili pismeni zahtjev za povrat isplaćenog, niti je protiv mene pokrenut bilo kakav građanski postupak za povrat prijepornog iznosa. Smatram da se radi o lažnoj prijavi, te se ne osjećam krivim za bilo što u svezi ovog optuženja."

 

7.               Svjedok M. A. iskazao je da poznaje optuženika još od 2005. jer su zajedno radili u H. d.o.o. u Njemačkoj. Optuženik je bio njegov poslovođa pa i više od toga jer su zajedno živjeli u stanu i sprijateljili su se. Zbog razlike u godinama mu je bio kao otac. Ne samo za posao, već i privatno im je optuženik pomagao, npr. ako je nekog trebalo voziti k liječniku i slično. Obzirom da su i prijatelji i zajedno živjeli, negdje 2014. kada je društvo H. d.o.o došlo u probleme, optuženik mu se povjerio da mu društvo H. d.o.o. duguje neke novce na ime godišnjih odmora koje nije iskoristio, već je radio. On, tj. svjedok nije puno pitao oko toga i ne zna o kojoj se novčanoj svoti radi. Kada je kasnije počeo raditi u drugom trgovačkom društvu tijekom 2015. mu je optuženik rekao da je od društva H. d.o.o. dobio ovaj novac na koji mu se požalio 2013. Upitan od branitelja izjavio je da su u društvu H. d.o.o. radili blagdanima, nedjeljama i imali su prekovremenih sati. Zajedno s optuženikom je duži niz godina, a ne može se sjetiti razdoblja koje su to godine, radili nedjeljom, svecima i bez godišnjeg odmora, a znao je raditi po 100 dana za redom svaki dan. Radeći u A. njemu je šef te alfa i omega bio optuženi M. K., a S. Đ. je bio vlasnik. Evidenciju rada vodio je optuženi M. K.. Upitan od zastupnika optužbe odgovorio je da su njemu, tj. svjedoku, isplaćeni svi sati koje je radio, a što se tiče godišnjih odmora objasnio je da je uobičajeno bilo u društvu H. d.o.o. pa je i on, tj. svjedok to prihvatio da se neprekidno radi 9 mjeseci, pa se potom 3 mjeseca koristi godišnji odmor. Dodatno je pojasnio da ovih 3 mjeseca nije bio godišnji odmor, nego je na tri mjeseca morao napustiti Njemačku. Dodao je da ova 3 mjeseca koja nije radio, nije dobivao plaću i takva je situacija bila za sve radnike. Upitan od istoga da objasni je li kojem drugom radniku u H. d.o.o. bilo neisplaćenih sati, odgovorio je da drugim njegovim kolegama nije nedostajalo niti cent te da ne zna objasniti kako to da je samo optuženik imao problema s isplatom odrađenih godišnjih odmora i prekovremenih sati. Upitan od opunomoćenice oštećenice izjavio je da je njegov radni odnos prestao kada je H. d.o.o ušla u probleme što je, misli, ali nije siguran, bilo 2014. Izjavio je da se ne sjeća forme i načina na koji mu je prestao radni odnos, a ne zna ni na koji način je optuženik prestao raditi u H. d.o.o. niti kada. Upitan od iste odgovorio je da ne zna tko je za oštećenika vodio evidenciju radnih sati. Upitan od iste, kada je objašnjavao da je nakon 9 mjeseci rada on tj. svjedok morao na 3 mjeseca napustiti Njemačku, je li tako morao i optuženik, odgovorio je da optuženik nije morao napuštati Njemačku na 3 mjeseca kao on, tj. svjedok. Upitan od iste je li postojao godišnji odmor te na koji način se koristio izjavio je da oni, tj. radnici, nisu puno pitali za godišnje odmore, već su radili. Izjavio je da nije znao za godišnje odmore, niti je pitao, jer je pristao da će raditi neprekidno 9 mjeseci, pa potom 3 mjeseca ne. Upitan od branitelja izjavio je da mu je nepoznato kakvu je vizu imao optuženik te da kada bi on, tj. svjedok otišao iz Njemačke u S. B., da bi optuženik tada ostao u Njemačkoj.

 

8.               Iz iskaza oštećene E. Đ. proizlazi da je ona u vremenskom razdoblju od siječnja 2004. do 31. listopada 2012. bila suvlasnica društva H. d.o.o. zajedno s M. E., a to društvo djelovalo je na području Njemačke. Nakon što se M. E. povukao iz društva H. d.o.o. ono je prestalo obavljati djelatnost krajem 2012., a pravno je prestalo postojati 2014. Optuženik je radio u Njemačkoj kao poslovođa društva H. d.o.o. i imao je punomoć za obavljanje raznoraznih poslova. Navela je da je bila osnivačica tog društva i član Uprave dok je njezin muž S. Đ. bio direktor istog društva. Negdje u listopadu 2014. optuženik je telefonom nazvao njezinog supruga i naveo mu da je na račun društva H. d.o.o. M. E. uplatio iznos oko 95.000,00 eura kao nagradu za dobro poslovanje i da bi njih dvojica taj novac trebali podijeliti. Svjedokinja E. Đ. navela je da je njezin suprug u to povjerovao i po prethodnom dogovoru 19. prosinca 2014. su ona i njezin suprug zajedno s optuženikom i njegovom suprugom Ivom otišli u poslovnicu Privredne banke Zagreb d.d. u S. B.. Kako je njezin suprug S. imao punomoć na njezin račun on je isplatio optuženiku polovicu tog iznosa, dakle oko 47.850,00 eura. Objasnila je da je njoj to bilo sumnjivo pa je rekla suprugu da pribavi dokumentaciju iz koje će se vidjeti kada je i na koji način učinjena uplata nagrade. Kasnije se ispostavilo da se radi o povratu poreza na dohodak. Svjedokinja E. Đ. navela je da ona i njezin suprug S. nisu imali nikakvih dugovanja prema optuženiku u vidu neisplate plaće, prekovremenog rada ili eventualno otpremnine. Objasnila je da je optuženik radio u društvu H. d.o.o. do njezinog ukidanja. Navela je da je optuženik kod njih bio zaposlenik više od 10 godina te s njim nisu imali nikakvih problema, sve do situacije kada ih je prevario za navedeni novčani iznos. Objasnila je da njoj i suprugu optuženik nije posuđivao nikakve novce niti imaju bilo kakva dugovanja prema njemu. Nakon događaja o kojem je iskazivala, ona i njezin suprug S. više nisu u dobrim odnosima s optuženikom. Naglasila je da je bila uvjerena kako je M. E. doista rekao optuženiku da taj novac predstavlja nagradu za dobro poslovanje i što se nje tiče taj novac i je bio nagrada za dobro poslovanje, ali upućen njoj i njezinom suprugu S., a ne optuženiku. Na raspravi od 29. ožujka 2018. sudac je upitao svjedokinju E. Đ. zašto je na zapisniku od 11. svibnja 2017. između ostalog navela: "……pa sam naknadno rekla suprugu da pribavi dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo kada je i na koji način uplaćena ta nagrada da bi se kasnije ispostavilo da se radi o povratu poreza na dohodak…..", a na toj raspravi je navela da se doista radilo o nagradi za dobro poslovanje, svjedokinja E. Đ. objasnila je da ona smatra kako taj novac predstavlja nagradu za dobro poslovanje koja nagrada je upućena njoj i njezinom suprugu S. Đ., a ne optuženiku. Upitana od zastupnika optužbe objasnila je da je taj novac na njezin račun uplatilo društvo vlasništva M. E., a ne sjeća se naziva tog društva te je dodala da je vjerojatno M. E. dao nalog da se taj novac uplati. Navela je također da optuženik od nje nikada nije tražio isplatu novca na ime prekovremenih sati ili godišnjeg odmora ili bilo kojeg osnova. Upitana od branitelja izjavila je da, iako smatra da taj novac predstavlja nagradu za dobro poslovanje koja pripada njoj i suprugu S. Đ., ipak je dio tog novca pristala isplatiti optuženiku "jer je na nju rađen presing". Upitana od branitelja svjedokinja E. Đ. navela je da je od knjigovođe u Njemačkoj imala saznanja o stanju završnog računa za društvo H. d.o.o. za 2013. pa tako i o porezima za istu godinu, a u Hrvatskoj je primala izvješća o svom računu. Objasnila je da je njoj Privredna banka Zagreb d.d. u Republiku Hrvatsku izvješća slala pisanim putem u poštanski sandučić. Navela je da je za iznos oko 95.000,00 eura saznala od svojeg supruga koji je vrlo pedantno vodio podatke.

 

9.               Svjedok S. Đ. objasnio je da je on bio direktor društva H. d.o.o. čiji osnivač je bila njegova supruga E. s 49% udjela, kao i M. E. s 51% udjela. Društvo H. d.o.o. je radilo do 31. listopada 2012. iako je ono i dalje imalo otvorene račune, a službeno je ugašeno 7. listopada 2014. Naveo je da je optuženik njegov dugogodišnji poznanik, zna ga oko 40 godina i u društvu H. d.o.o. je radio kao poslovođa i kao predstavnik tog društva u Njemačkoj. Objasnio je da je s optuženikom bio u jako dobrim odnosima, kako poslovno tako i privatno. Od 1. studenog 2012. poslove društva H. d.o.o. preuzelo je društvo O. iz Z.. Naveo je da ga je u studenom 2014. optuženik nazvao telefonom i rekao mu da je M. E. na račun društva H. d.o.o. uplatio oko 100.000,00 eura i da je taj novac u cijelosti za njega, tj. M. K., ali da bi bilo pošteno da se taj novac podijeli s obzirom na dobru dugogodišnju suradnju. Istom prilikom nije mu rekao kada su ti novci sjeli na račun društva H. d.o.o. niti je on imao uvid u stanje računa društva H. d.o.o., a nije imao razloga niti sumnjati u iskrenost i poštenje optuženika jer je njemu vjerovao više nego vlastitom bratu. Nakon toga, navodi svjedok S. Đ., on i optuženik su dogovorili da će se oko Božića 2014. naći i obaviti tu financijsku transakciju, a on je rekao svojoj supruzi E. koja je mogla raspolagati računom društva H. d.o.o. da izvrši transakciju u iznosu 95.700,00 eura na njezin račun u poslovnici Privredne banke Zagreb. Naveo je da je njegova supruga E. morala potpisati zahtjev Banci preko financijske službe i to na iznos 130.000,00 eura s obzirom da država uzima 27% poreza od novca koji se diže s računa. Naveo je da je E. 25. studenog 2014. to i učinila. Već sutradan je na devizni račun E. Đ. u Privrednoj banci Zagreb d.d. sjeo iznos 95.712,50 eura. Dana 19. prosinca 2014. on i njegova supruga našli su se s optuženikom i njegovom suprugom I. u poslovnici Privredne banke Zagreb d.d. u S. B.. Tada je on, tj. svjedok S. Đ. kao opunomoćenik na računu svoje supruge E. dao nalog službenici u Banci za isplatu polovice tog iznosa dakle, 47.850,00 eura. Naveo je da nije siguran je li novac isplaćen na ruke te je li isplaćen na račun M. K. ili na račun njegove supruge I. K., ali se sjeća da je službenici Banke rekao da novac isplati na račun M. K.. Naknadno je zatražio od nadležne banke dostavu izlista računa društva H. d.o.o. da bi utvrdio kretanje i stanje iznosa na računu tog društva. Nakon izvršene analize utvrdio je da novac koji je isplaćen optuženiku nije nikakva nagrada za dobro poslovanje niti je bio jednokratno isplaćen, već se radilo o povratu preplaćenog poreza, a preplaćen porez njemačka porezna služba isplaćuje tijekom godine u više navrata. Svjedok S. Đ. naveo je da je tada shvatio da ga je optuženik prevario jer su s obzirom na dugogodišnje poznanstvo s optuženikom on i njegova supruga E. povjerovali da se radi o novcu koji je uplaćen kao nagrada za dobro poslovanje i nisu imali razloga sumnjati. Izlisti iz Banke uvjerili su ga u suprotno pa je zaključio da ga je optuženik prevario za iznos 47.850,00 eura jer je taj novac trebao pripasti njemu i njegovoj supruzi s obzirom da je društvo H. d.o.o. bilo ugašeno. Svjedok S. Đ. naveo je da on nema nikakvih dugovanja prema optuženiku u vidu neisplate plaće, otpremnine ili slično. Objasnio je da je s danom 31. listopada 2012. s optuženikom sporazumno raskinuo ugovor o radu bez otkaznog roka, a u njemu se ne navode nikakva potraživanja u vidu isplate otpremnine. Također je naveo da prema optuženiku nije bilo nikakvih dugovanja u vidu prekovremenih sati jer je optuženik imao ugovoreno neto plaću 2.800,00 eura. Nakon opisanog događaja pokušao je stupiti u kontakt s optuženikom da vidi što se točno dogodilo i kako mogu riješiti problem, zbog čega je čak i otputovao u Njemačku. Međutim, optuženik je s njim izbjegavao komunikaciju. Svjedok S. Đ. dodao je da je optuženik imao njegovo puno povjerenje i bio predstavnik H. d.o.o. u Njemačkoj na temelju punomoći koju mu je on izdao. Što se tiče telefonskog razgovora ponovio je da je njega nazvao optuženik i rekao je da je njemu, tj. optuženiku, M. E. uplatio 100.000,00 eura kao nagradu za dobro poslovanje, međutim on, tj. optuženik, je smatrao da tu nagradu treba popoloviti sa svjedokom Đ.. Objasnio je da je novac uplaćen na račun društva H. d.o.o., a kako je osnivač društva bila njegova supruga E. i bila je u vrijeme uplate novca vlasnica društva H. d.o.o., ona je u tom svojstvu ovih 100.000,00 eura s računa društva H. d.o.o. kao dobit povukla na svoj račun. Obzirom da je on imao punomoć na taj račun svoje supruge E. mogao je izvršiti isplatu 19. prosinca 2014. Svjedok S. Đ. naveo je da je bio iznenađen pitanjem službenice u Banci kada ga je pitala za koju svrhu on kao punomoćnik s računa E. Đ. isplaćuje optuženiku novac pa je tako u stanju iznenađenosti rekao da na takav način vraća dug optuženiku. Što se tiče prekovremenih sati optuženika naveo je da su nebitni jer je optuženik imao fiksnu plaću. Upitan od suca odgovorio je da je pokušao razgovarati s M. E. je li on platio na račun H. d.o.o. za optuženika iznos 100.000,00 eura kao nagradu za dobro poslovanje, međutim E. o tome nije htio razgovarati već ga je uputio da to riješi s optuženikom. Svjedok S. Đ. naveo je da je bio direktor društva H. d.o.o. do 17. siječnja 2017., a poslije toga je bio likvidator istog društva i kao likvidator nije izdao novu punomoć optuženiku. Na raspravi od 26. veljače 2019. svjedok S. Đ. naveo je da on kao direktor društva H. d.o.o. nije imao uvid u stanje završnog računa za društvo H. d.o.o. za 2013. niti uvid u prijave poreza za H. d.o.o. za 2013. jer je za isto društvo taj posao obavljalo društvo B. koje je bilo specijalizirano za knjigovodstveni servis, a to društvo imalo je njegovo puno povjerenje, pa ih zbog toga nije ispitivao o stanju računa društva H. d.o.o. Na kraju je svjedok S. Đ. naveo da je od optuženika redovito primao izvješća o bankovnim računima društva H. d.o.o. dok su radili, tj. do 31. listopada 2012., a nakon toga tek povremeno.

 

10.          Iz odluke o sporazumnom prekidu ugovora o radu od 18. listopada 2012. (stranica 151) proizlazi da optuženiku kao rukovoditelju poslovnice društva H. d.o.o. u Njemačkoj prestaje ugovor o radu sklopljen 25. veljače 2005. i da optuženiku prestaje radni odnos s 31. listopada 2012., sporazumno, bez otkaznog roka.

 

11.          Iz iskaza svjedokinje I. K., koja je supruga optuženika i otklonila je blagodat nesvjedočenja proizlazi da joj je optuženik govorio kako mu je S. Đ. ostao dužan isplatiti premije i godišnje odmore koje on nije iskoristio i to u ukupnom iznosu negdje oko 50.000,00 eura. Prisjetila se da je 19. prosinca 2014. njih nazvao S. Đ. kako bi im isplatio novce i da se riješe dugovanja. Objasnila je da su se našli ispred Privredne banke Zagreb d.d. u S. B. i odlučili su prebaciti novce s jednog računa na drugi. S obzirom da optuženik nije imao svu dokumentaciju kod sebe dogovor je bio da će S. Đ. novac prebaciti na njezin račun i zna da joj je prebačeno negdje oko 47.000,00 eura. Na raspravi od 29. ožujka 2018. svjedokinja I. K. navela je da ne zna je li optuženik za vrijeme rada u društvu H. d.o.o. oštećenoj E. Đ. i njezinom suprugu S. davao kakve pozajmice. Navela je i da je nekoliko dana prije transakcije S. Đ. zajedno s E. bio kod nje kući i rekao da su novci sjeli pa da li želi ona novac na ruke, a ona, tj. svjedokinja K. je odgovorila da novce ne želi na ruke i neka to riješe s optuženikom. Navela je također da je S. Đ. u Banci rekao da je svrha isplate novca što on, tj. S. Đ. želi vratiti dug njezinom suprugu. Na raspravi od 12. studenog 2021. navela je da je obitelj Đ. optuženiku ostala dužna isplatiti naknade za godišnje odmore i prekovremene sate iznosa oko 50.000,00 eura. Objasnila je da niti S. niti E. Đ. nikada nisu pokrenuli nikakav sudski postupak protiv optuženika radi naplate potraživanja.

 

11.1.      Iz iskaza svjedoka M. E. proizlazi da je on kao rukovodeći član društva A. GmbH poslovao s društvo H. d.o.o. i to tako da je A. GmbH radila za F. GmbH, a pri tome je društvo H. d.o.o. za društvo A. GmbH radilo kao podnalog odnosno kooperant. Naveo je da je H. d.o.o. radilo prema ugovoru o djelu, a poslovni odnos s tim društvom započeo je početkom 2005. godine da bi se s istim društvom 2012. poslovni odnos privodio kraju, a kao jedan od razloga za to bio je što H. d.o.o. više nije dobila radnu dozvolu. Tada Republika Hrvatska nije bila u Europskoj uniji. Naveo je da je u okvirima završetka ugovornih obveza podmirio račune s društvom H. d.o.o., a 8. siječnja 2013. je društvu H. d.o.o. uplaćeno 110.007,00 eura kao predujam na saldo račun u visini 117.816,84 eura. Kod tih 117.816,84 eura radi se o saldu iz potraživanja i obveza društva H. d.o.o. i tu su uračunate stavke poput najma alata ili najma poslovnog stana, s tim da je na to potraživanje plaćen predujam od 110.007,00 eura. Nakon toga je 9. prosinca 2014. društvu H. d.o.o. još jednom prebačen iznos 8.655,94 eura. Svjedok E. naveo je da sa S. Đ. nije pričao o nagradi zbog dobrog poslovanja u visini 100.000,00 eura, a S. Đ. i njegov voditelj gradnje M. K. su vodili sve poslove društva H. d.o.o. u Njemačkoj. Naveo je da je financijski servis B. kojeg je vodila U. R. bio ured poreznog savjetovanja društva A. GmbH, a gospođa R. vodila je knjigovodstvo, ali ne i sam servis B.. Isto tako naveo je da nema saznanja o radu između društva H. d.o.o. i financijskog servisa B.. Što se tiče evidencija radnog vremena objasnio je da je od 2005. do 2013. carina bila najmanje jednom godišnje na gradilištu društva H. d.o.o. i radila kontrolu pa i kontrolu radnih listova. Objasnio je da pritom misli na listove u kojima piše tko je koliko radio. Pri tom se radila usporedba radnog vremena koje je registrirano elektronički s radnim vremenom na listu na gradilištu i tu je sve odgovaralo. Objasnio je da ne zna gdje su radni listovi za društvo H. d.o.o. sačuvani u Njemačkoj nakon 2021. Objasnio je da ne može procijeniti je li optuženi M. K. radio duže od radnog vremena, ali zna da je na gradilištu bio jako puno. U odnosu na svoju posljednju komunikaciju sa S. Đ. svjedok E. naveo je da je 2012. ili 2013. bio u Hrvatskoj i tada je razgovarao sa S. Đ. jer je bio u potrazi za novim podpoduzećem, odnosno kooperantom, a S. Đ. mu je pri tome pomogao. Krajem 2012. S. Đ. je bio još jednom u Njemačkoj, a u tom trenutku je trebao završiti ugovor o djelu između društva A. GmbH i društva H. d.o.o., ali su već mnoge usluge bile pružene pa se zato moralo provjeriti koji je opseg već pruženih usluga. Upravo zbog toga je osobno razgovarao sa S. Đ.. Pojašnjavajući poslovni odnos između ta dva društva objasnio je da je društvo A. GmbH bilo nalogodavac društvu H. d.o.o. pa je H. d.o.o. trebala pružati ugovorene usluge kao podpoduzeće ili kooperant. Objasnio je da je H. d.o.o. radila obloge za površinu i izolaciju za brodove. Što se tiče novčanog iznosa 95.712,50 eura koji je uplaćen na račun društva H. d.o.o. tijekom 2013. odgovorio je da taj novčani iznos društvo A. GmbH nije platilo društvu H. d.o.o. u 2013. godini. Pojasnio je da su uplate od 110.007,00 eura odnosno 8.655,94 eura bile jedine uplate u 2013. i 2014. godini. Što se tiče navedenih iznosa koje je društvo A. GmbH uplatilo na račun društva H. d.o.o., a koje je ranije spomenuo, niti jedan od ta dva iznosa nemaju nikakvu poveznicu s M. K.. Na kraju je naveo da on tijekom 2013. i 2014. nije razgovarao niti s E. niti sa S. Đ. o financijskom stanju društva H. d.o.o.

 

12.          Uvidom u podnesak Fine od 11. travnja 2018. (stranica 223) utvrđeno je da je račun društva H. d.o.o. u likvidaciji ugašen 11. listopada 2013.

 

13.          Nalogom ovog suda poslovni broj 17 K-208/2017-28 od 12. kolovoza 2019. određeno je provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a kao ciljevi vještačenja određeni su: utvrditi činjenice vezane za tijek novca iznosa 95.700,00 eura koji su prvotno uplaćeni na račun trgovačkog društva H. d.o.o., a potom dio tog novca isplaćen na račun E. Đ., sve kako je navedeno u izmjenama optužnice od 13. studenog 2018. (list 239 spisa), utvrditi činjenicu tko je u Njemačkoj banci Sydbank dao nalog za prijenos novca iznosa 95.712,50 eura sa računa trgovačkog društva H. d.o.o. na tekući račun E. Đ. i koja je dokumentacija pratila tu isplatu, odnosno što je bila naznaka svrha isplate na dan 26. studeni 2014., utvrditi činjenicu da li je E. Đ. u svojoj poreznoj prijavi za 2013. naznačila očekivanu pretplatu poreza, a ako je, u kojem iznosu, utvrditi činjenicu da li novčani iznos 95.700,00 eura koji je uplaćen na račun trgovačkog društva H. d.o.o. predstavlja nagradu za dobro poslovanje ili povrat poreza ili pak predstavlja nešto drugo.

 

13.1.      U pisanom nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2020. vještakinja D. H. navela je da je optuženik bio zaposlenik društva H. d.o.o. gdje je radio kao poslovođa i predstavnik istog društva u Njemačkoj sa svim ovlastima za zastupanje, s tim što je predstavništvo istog trgovačkog društva dalo punomoć za obavljanje računovodstvenih poslova i financijskih transakcija društvu B. iz F. (dalje: B.). Vještakinja je utvrdila da je 7. listopada 2014. provedeno brisanje društva H. d.o.o. iz Sudskog registra, a kako isto društvo nije imalo evidentiranih nepodmirenih obveza (što je vještakinja utvrdila uvidom u raspoloživu dokumentaciju) moglo se izvršiti brisanje i nije bilo potrebe za osnivanjem likvidacijske mase iz koje bi se eventualni oštećenici mogli naplatiti. Prestanak postojanja društva H. d.o.o. proveden je zaključenjem likvidacijskog postupka te je društvo brisano s danom 7. listopada 2014. Analizirajući promjene po poslovnom računu društva H. d.o.o. prema izvodima iz banke vještakinja je utvrdila da je 12. studenog 2012. zaposlenicima isplaćena plaća za listopad 2012. kao i pripadajuće obveze po osnovi poreza na dohodak, a optuženiku je tada isplaćena plaća iznosa 2.800,00 eura. Nakon toga svaki mjesec počevši od studenog 2012. zaključno s listopadom 2013. optuženiku je s računa isplaćivan iznos po 400,00 eura, a od studenog 2013. iznosi isplata su bili svaki mjesec po 450,00 eura do zaključno mjeseca prosinca 2014. Vještakinja je u tabelarnom prikazu (na koji se upućuje na stranici 270 spisa) prikazala značajnije isplate s poslovnog računa H. d.o.o. koje isplate se odnose na plaćanja prema Poreznoj upravi F. i plaćanja prema gradu F. nakon prestanka obavljanja djelatnosti. Iz tog tabelarnog prikaza je vidljivo da su plaćene obveze po osnovi isplaćenih dohodaka radnicima, zatim PDV, porez na gospodarsku djelatnost i porez na dobit. Pregledom dokumentacije vještakinja je također utvrdila da je H. d.o.o. odrađivala poslove za tvrtku A., a vlasnik i direktor te tvrtke je bio M. E.. Nakon što je došlo do prekida suradnje između H. d.o.o. i A. i nakon što se E. povukao iz poslovanja društva H. d.o.o. krajem 2012. isto društvo je prestalo obavljati djelatnost, međutim time nisu bili završeni poslovno-financijski odnosi tih dvaju društava jer je vještakinja našla uplatu na račun H. d.o.o. dana 8. siječnja 2013. u iznosu 110.000,00 eura od strane A.. Nadalje je vještakinja izdvojila uplate sredstava na poslovni račun društva H. d.o.o. koje su izvršene nakon prestanka obavljanja djelatnosti što je prikazano tabelarno na stranici 271 i 272 spisa. Iz te tablice se vidi da nema nikakve uplate od strane M. E. u iznosu oko 100.000,00 eura. U nastavku pisanog nalaza i mišljenja vještakinja je prikazala, u kratkim crtama, porezni sustav Njemačke za kojega je navela da je koncipiran na način da u najvećoj mjeri odgovara dugoročnom razvoju i stabilnosti gospodarstva zbog čega nije podložan čestim promjenama. Vještakinja je objasnila da u Njemačkoj postoji znatan broj poreznih oblika, njih preko 25, a u poreznoj su strukturi najviše zastupljeni neposredni porezi, od kojih su najznačajniji porez na dohodak (kojeg se susreće pod imenom društveni porez) zatim porez na imovinu, porez na naslijeđe i poklone te porez od privredne djelatnosti. Osim oporezivanja na razini države u Njemačkoj postoji niz podređenih razina vlasti (provincije, regije, općine) koje ubiru vlastite poreze ili prireze. Tako se ukupno porezno opterećenje na razini poslovnog subjekta utvrđuje kroz stupnjevano računanje, a ne samo kao jedinstveni dodatak nominalne porezne stope pojedinih poreza. Akontacije za određene poreze plaćaju se temeljem završnog računa i financijskih izvješća iz prethodnog poreznog razdoblja uz efikasan sustav kontrole i stoga računovodstvene i porezne poslove mogu obavljati samo za tu svrhu obrazovne i stručne osobe. Stopa poreza na dobit za vlasnika udjela propisana je u visini 25% - porez po odbitku + 5,5% solidarnog dodatka. Već je prethodno vještakinja istakla da je društvo H. d.o.o. u Njemačkoj dalo punomoć za obavljanje računovodstvenih poslova i financijskih transakciji društvu B.. Upravo to društvo B. je poslalo zahtjev za povrat poreza, u ime društva H. d.o.o., kao i prethodne zahtjeve po kojima je potraživanje uvršteno u bilancu. Zbog toga po vještakinji nema dileme oko porijekla sredstava na poslovnom računu društva H. d.o.o. u Njemačkoj jer je novac uplaćen na račun temeljem povrata poreza iz razloga prestanka obavljanja djelatnosti, a obračunati porez se uplaćivao prema financijskim izvještajima proteklih razdoblja. Vještakinja je navela da se u potvrdi uplate sa stranice 114 spisa, koja potvrđuje prijenos sredstava s računa Sydbank u korist Privredne banke Zagreb d.d. na tekući račun E. Đ. navedena je svrha doznake "prijenos dobiti" u iznosu 95.712,50 eura. Privredna banka Zagreb d.d. je dostavila podatke za potrebe ovog kaznenog postupka iz kojih je vještakinja utvrdila da je S. Đ. kao opunomoćenik računa u vlasništvu E. Đ. dana 19. prosinca 2014. u poslovnici u S. B. podigao iznos 47.850,00 eura, a istog dana I. K. je izvršila gotovinsku uplatu istog iznosa 47.850,00 eura na svoj tekući račun u stranoj valuti. Mišljenje je vještakinje da se novac koji je isplaćen na tekući račun E. Đ. u iznosu 95.712,50 eura odnosi na isplatu kapitalne dobiti, a isplaćen je po nalogu vlasnice trgovačkog društva H. d.o.o. kojoj isplati je prethodio obračun poreza po odbitku od strane Porezne uprave F.. Porez je plaćen u Njemačkoj istodobno s isplatom neto dobiti na tekući račun u Hrvatskoj. Prilikom prijenosa sredstava iz Njemačke u Hrvatsku naznačena je svrha doznake "prijenos dobiti". Zaključno, mišljenje je vještakinje da taj novac iznosa 95.712,50 eura nikako ne predstavlja nagradu za dobro poslovanje nego je uplaćivan tijekom 2013. i 2014. godine na poslovni račun društva H. d.o.o. po osnovi povrata poreza od strane Porezne uprave F..

 

13.2.      Elaborirajući usmeno pisani nalaz i mišljenje na raspravi od 12. studenog 2021. vještakinja je pojasnila da je nalaz i mišljenje izradila na temelju dokumentacije koja je bila u sudskom spisu, a pri tome nije raspolagala prijavom za društvo H. d.o.o. za porez za 2013., s tim što je navela da u financijskom izvještaju za 2014. godinu ima podataka za godinu dana. Pojasnila je da je pri izradi nalaza i mišljenja zatražila pisanim putem od optuženika dostavu dokumentacije koja bi pomogla u utvrđivanju činjenica, ali od optuženika nije dobila ništa, a preostalu dokumentaciju je dobila od S. i E. Đ.. Međutim, istovjetna dokumentacija joj je naknadno dostavljena od strane suda kao ovjerovljeni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik. Navela je da pri izradi nalaza i mišljenja nije vidjela prijavu poreza za društvo H. d.o.o. za 2013., a isto tako nije vidjela račun iz kojeg bi proizašlo da je društvo A. 8. siječnja 2013. uplatilo 110.000,00 eura na račun društva H. d.o.o., međutim prema izvodu iz banke utvrdila je da je uplata društva A. navedena kao plaćanje računa tako da nije potrebno bilo vršiti uvid u račun. Što se tiče istog novčanog iznosa 110.000,00 eura vještakinja je navela da bez obzira što je društvo H. d.o.o. prestalo raditi, društvu A. je dugovalo za izvršene radove društvu H. d.o.o. određeni iznos novca, a to potvrđuje i e-mail dostavljen od društva B. u kojem je vidljivo da je nakon usklađenja potraživanja s A. došlo do razlike u iznosu 59.583,92 eura, a taj e-mail je od 8. prosinca 2014. Upitana od zastupnika optužbe da objasni kada je na stranici 11 pisanog nalaza i mišljenja (stranica 275 spisa) napisala: "Novac koji je isplaćen na tekući račun E. Đ. u iznosu od 95.712,50 eura odnosi se na isplatu kapitalne dobiti, a isplaćen je po nalogu vlasnice trgovačkog društva H. d.o.o. kojoj isplati je prethodio obračun poreza po odbitku od strane Porezne uprave F." je li taj novčani iznos kapitalna dobit ili povrat poreza vještakinja je odgovorila da je on kapitalna dobit vlasnice. Upitana od suca da objasni kada je na stranici 12 pisanog nalaza i mišljenja (stranica 276 spisa) odmah nakon onoga što je ranije citirano sa stranice 275 spisa navela: "Novac koji je isplaćen nikako ne predstavlja nagradu za dobro poslovanje nego je uplaćivan tijekom 2013. i 2014. godine na poslovni račun društva H. d.o.o. otvoren u Sydbank po osnovi povrata poreza od strane Porezne uprave…." prethodnu tvrdnju da je taj novac kapitalna dobit i ovu tvrdnju da je stečen po osnovi povrata poreza, vještakinja je objasnila da je novac na računu društva H. d.o.o. stečen povrata poreza od strane Porezne uprave F. i grada F..

 

14.          Što se tiče nalaza i mišljenja vještakinje sud taj nalaz ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit. Naime, u sudski spis priloženo je mnoštvo dokumentacije vezano za poslovanje društva H. d.o.o. na danskom, njemačkom i engleskom jeziku. Upravo zbog toga prije izrade naloga za vještačenje izrađen je nalog kojim je naloženo da se ta dokumentacija prevede na hrvatski jezik. To su i učinili stalni sudski tumači pri društvu I. d.o.o. pa je prijevod poslovne dokumentacije društva H. d.o.o. na hrvatski jezik priložen u sudskom spisu na stranici 236 s prilozima. Upravo je ta poslovna dokumentacija prevedena na hrvatski jezik poslužila vještakinji za izradu nalaza i mišljenja, a krajnji i najvažniji zaključak vještakinje je da novčani iznos koji je uplaćen na račun E. Đ. i to 95.712,50 eura nikako ne predstavlja nagradu za dobro poslovanje jer je uplaćivan tijekom 2013. i 2014. godine na poslovni račun društva H. d.o.o. po osnovi povrata poreza. Dakle, vještakinja je nalaz i mišljenje izradila na temelju pripremljene joj, a prethodno u sudski spis dostavljene dokumentacije. Nalaz i mišljenje nema proturječnosti, a pri usmenom elaboriranju na raspravi od 12. studenog 2021. na svako pitanje vještakinja je smisleno odgovorila i otklonila bilo kakve dvojbe. Upravo iz tih razloga sud nalaz i mišljenje vještakinje ocjenjuje kao stručan, uvjerljiv i istinit.

 

15.          Analizirajući iskaze svjedoka S. Đ., E. Đ. i I. K. i obranu optuženika, uspoređujući ih i dovodeći u međusobnu svezu, sud je ocijenio da nije vjerodostojan i životno prihvatljiv dio iskaza S. Đ. i svjedokinje E. Đ. da nisu znali što predstavlja uplata novčanog iznosa 95.700,00 eura. Naime, S. Đ. najprije je bio direktor, a potom i likvidator društva H. d.o.o., dok je E. Đ. bila osnivač tog društva. Osim toga, njih dvoje su supružnici, pa zbog svega za ovaj sud nije prihvatljiva teza koju su iznijeli svjedoci S. i E. Đ. da nisu znali što predstavlja uplata 95.700,00 eura na račun društva H. d.o.o. Iz iskaza svjedoka S. Đ. može se razabrati, a to sud i utvrđuje, da on ima veliko iskustvo u vođenju tvrtki pa za sud nije prihvatljivo da bi zbog toga olako i bez ikakvih provjera, bez pogovora, na temelju punomoći s računa svoje supruge E. podigao novčani iznos 47.850,00 eura i uplatio ga na račun optuženikove supruge I. K.. Kada se ovome doda da je sam S. Đ. naveo kako je 19. prosinca 2014. u Privrednog banci Zagreb na upit službenice u banci, za koju svrhu kao opunomoćenik s računa E. Đ. isplaćuje optuženiku novac, rekao da na takav način vraća dug optuženiku, tada sud utvrđuje i zaključuje da S. Đ. nije od strane optuženika bio doveden u zabludu. To tim više jer i supruga optuženika I. K. potvrđuje dio iskaza svjedoka S. Đ. da je S. Đ. u banci rekao da je svrha isplate novca to što S. Đ. želi vratiti dug njezinom suprugu. Što se tiče iskaza oštećene E. Đ., ona je na raspravi 29. ožujka 2018. iskazala kako je i sama bila uvjerena da je svjedok E. doista rekao optuženiku da taj novac predstavlja nagradu za dobro poslovanje i da je ona uvjerena da taj novac i je bio nagrada za dobro poslovanje, ali upućen njoj i njezinom suprugu S., a ne optuženiku. S druge strane, iskazujući 11. svibnja 2017. E. Đ. navela je da je njoj bilo sumnjivo postupanje optuženika pa je naknadno rekla suprugu (S. Đ.) da pribavi dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo kada je i na koji način uplaćena ta nagrada, da bi se kasnije ispostavilo da se radi o povratu poreza na dohodak. U konačnici, svjedokinja E. 26. veljače 2019. iskazala je kako je od knjigovođe u Njemačkoj imala saznanja o stanju završnog računa društva H. d.o.o. za 2013. pa tako i o porezima za tu godinu i da je u Privrednog banci Zagreb u Hrvatskoj primala izvješća o svom računu, a za iznos od oko 95.000,00 eura saznala je od svog supruga koji je "…..vrlo pedantno vodio podatke……". Navedeni iskazi oštećene E. Đ. međusobno su proturječni, ali je njezin iskaz i proturječan s iskazom njezinog supruga svjedoka S. Đ. u onom dijelu u kojem govori kako je od knjigovođe iz Njemačke imala saznanja o stanju završnog računa društva H. d.o.o. za 2013. U odnosu na iste okolnosti svjedok S. Đ. iskazao je da knjigovodstveni servis B. nije ispitivao o stanju računa društva H. d.o.o. jer je u njih imao povjerenje, kao i da nije imao uvid u stanje završnog računa te u prijave poreza za društvo H. d.o.o. za 2013. Prema mišljenju ovog suda nije logično i nije životno prihvatljivo da E. Đ. kao osnivač trgovačkog društva o završnom računu i iskazanim porezima istog ima saznanja, dok direktor, a kasnije likvidator istog društva koji joj je suprug o tome nema saznanja. Ovo osobito što svjedokinja E. Đ. inzistira da je njezin suprug S. vrlo pedantno vodio podatke.

 

15.1.      Zbog naznačenih suprotnosti u iskazivanjima kako je to navedeno u točki 15., sud iskaze svjedoka S. Đ. i E. Đ. u dijelu u kojem oboje zastupaju tezu da je S. Đ. nazvao optuženik te je optuženik S. Đ. rekao da je uplaćena nagrada za dobro poslovanje koju trebaju podijeliti pa je optuženik povjerovao u to i kao opunomoćenik računa svoje supruge i osnivačice isplatio novčani iznos na račun supruge optuženika, ocjenjuje kao neistinite jer su neživotni, nelogični i kontradiktorni.

 

15.2.      S druge strane, iskaz svjedokinje I. K. i obrana optuženika ne samo da se međusobno podupiru i u njima nema proturječnosti, već se dio iskaza svjedokinje I. K. podudara s dijelom iskaza svjedoka S. Đ.. To je dio kada i svjedokinja I. K. i svjedok S. Đ. govore da je u banci pri isplati novca S. Đ. službenici banke rekao da je razlog zbog kojeg kao opunomoćenik E. Đ. on s njezinog računa nalaže uplatu na račun optuženikove supruge Ive, taj što se na takav način svjedok S. Đ. želi razriješiti duga kojeg ima prema optuženiku. Kada se ovome pridruži dio iskaza M. A. koji je naveo da mu se optuženik povjerio kako optuženiku društvo H. d.o.o. duguje neke novce na ime godišnjih odmora koje nije koristio, tada sud obranu optuženika i iskaz svjedokinje I. K. ocjenjuje kao uvjerljive i istinite.

 

15.3.      Svjedok M. E. je nezainteresiran za ovaj kazneni postupak i mišljenje je suda da je po najboljem znanju i sjećanju istinito iskazao kada je objašnjavao poslovni odnos društva H. d.o.o. i društva A. GmbH pa i novčane transakcije. Sud njegov iskaz ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit jer je bez ikakvih proturječnosti, a svjedok E. nije zainteresiran ni za koju stranu u ovom kaznenom postupku.

 

16.          Svjedok M. A. iskazivao je o poslovnom i privatnom odnosu njega i optuženika. Naveo je i određene tvrdnje koje mu je navodno prenio optuženik, poput tvrdnje optuženika da mu H. d.o.o. duguje određeni novac za godišnje odmore koje nije iskoristio već je radio. Iako iz iskaza svjedoka M. A. sud nije utvrdio činjenice koje su važne za ovaj kazneni postupak ipak je podudaran dio njegovog iskaza s obranom optuženika u smislu da mu se optuženik potužio da mu društvo H. d.o.o. duguje novce na ime odrađenih, a neisplaćenih godišnjih odmora, pa sud nema razloga ne vjerovati njegovim navodima osobito kada objašnjava što mu je sve optuženik govorio dotičući se poslovanja u društvu H. d.o.o.

 

17.          Na naprijed opisani način sud nije našao dokazanim da je optuženik koristeći činjenicu da ga je S. Đ. kao likvidator društva H. d.o.o., a ranije direktor istog društva, po punomoći postavio za voditelja i osobu od povjerenja za društvo H. d.o.o. u Njemačkoj, telefonom nazvao S. Đ. i u razgovoru mu rekao da je na račun društva H. d.o.o. uplaćen novčani iznos 95.700,00 eura koji predstavlja nagradu za dobro poslovanje. S obzirom da sud nije utvrdio da bi optuženik S. Đ. doveo u zabludu glede činjenice što predstavlja iznos 95.700,00 eura koji je uplaćen na račun društva H. d.o.o., u nedostatku dokaza optuženik je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 oslobođen optužbe.

 

18.          Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08 kao nevažne odbio dokazne prijedloge obrane da se na okolnosti pohrane evidencije radnih sati, naknade za godišnje odmore, otpremnine, izdavanje računa i ugovora o prijeboju te korespondenciju s oštećenicom i s društvom A. GmbH ispita svjedokinja U. R., da sud od porezne uprave u Njemačkoj iz grada F. za društvo H. d.o.o. za 2013. pribavi prijavu poreza na dobit i rješenje poreza na dobit, da se od istog tijela pribavi sve prijave poreza koje je učinila E. Đ., da sud od oštećene E. Đ. zatraži evidenciju rada, podatke o korištenju godišnjih odmora, podatke o isplati naknade za godišnje odmore i podatke o otpremnini za optuženika za razdoblje od 2008. do 2013., kao i da se od oštećene E. Đ. zatraži cjelokupna arhiva društva H. d.o.o., a posebice iz iste arhive evidencija radnog vremena i evidencija korištenja godišnjih odmora, evidencija isplate prekovremenih sati kao i evidencija isplaćenih otpremnina za optuženika, sve iz razloga jer je i bez izvođenja ovih dokaza po ocjeni suda činjenično stanje potpuno utvrđeno pa je izvođenje tih dokaza nevažno.

 

19.          S obzirom da je sud donio presudu kojom se optuženika oslobađa optužbe, u odnosu na imovinskopravni zahtjev oštećenice sud je na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 odlučio da se oštećena E. Đ., s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

 

20.          U konačnici, s obzirom da je donesena presuda kojom se optuženika oslobađa optužbe, odlučeno je na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 da je oštećena kao tužiteljica E. Đ. obvezna naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja, a na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08 o visini troškova sud će odlučiti posebnim rješenjem, jer u trenutku presuđenja branitelj nije u sudski spis predao troškovnik. Pri ovakvoj odluci o trošku kaznenog postupka sud je uobzirio Zaključak 6. donesen na sastanku predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova s kaznenim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 1. listopada 2018. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IVk-31/2018-39 od 1. listopada 2018., a taj Zaključak glasi: "Ako je oštećenik kao tužitelj vodio kazneni postupak u kojem je optuženik oslobođen optužbe, onda je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja u cijelosti bez obzira na to jesu li oni nastali prije ili nakon preuzimanja kaznenog progona.

 

21.          Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Slavonski Brod, 21. ožujka 2023.

      Sudac 

 

                                                                                                        Vedran Pavelić

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA  ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud.