1 Poslovni broj: UsI-15/22-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. A. iz Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 21. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim, podredno poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-21-16 od 14. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-21-16 od 14. prosinca 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Policijske uprave sisačko-moslavačke broj: 511-10-05-01-30/22/5-21 od 8. lipnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 2. do 18. prosinca 1991. i od 8. travnja do 17. svibnja 1992., te izdavanje potvrde o navedenom statusu.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i opisuje svoje sudjelovanje i doprinos u stvaranju radio mreže u Gradu Zagrebu kada je u svibnju 1991. bio postavljen za jednog od sedam članova stožera Narodne zaštite Republike Hrvatske i u stvaranju radio mreže na širem sisačkom području zbog čega je tuženik tužitelju izdao zahvalnicu, te smatra da se radi o organiziranom sudjelovanju u obrani Republike Hrvatske i djelovanju u izravnoj vezi s pružanjem otpora.
3. Poziva se na opis pojma vojne komunikacije iz wikipedije u kojem se navodi da vojne komunikacije predstavljaju sve metode i djelovanja kojima je svrha ostvariti komunikaciju između pojedinih dijelova neke vojske, odnosno oružanih snaga u svrhu koordinacije ili redovnog obavljanja njenih aktivnosti, kao i pogledu obuke, jer je tužitelj morao sam sebe obučiti, ali i nesebično i bez ikakve naknade prenositi svoje znanje daljnjim korisnicima uređaja, te posjeduje dokaze da je radio na planiranju, podizanju i održavanju mreža na nekoliko hrvatskih bojišnica, pa smatra evidentnim da je tužitelj aktivno sudjelovao u obrani, radeći u postrojbama na borbenim položajima.
4. To što ga nema u evidencijama tuženika smatra tromošću i nesnalaženjem tuženikove tadašnje strukture i organizacije u nastalim okolnostima rata na pomolu, a zbog prirode aktivnosti u kojoj je bio uključen u obranu, tužitelj nije imao prekide u radnom vremenu u N. T. d.d., ali iz cjelokupne dokumentacije koju je priložio, tužiteljeve izjave i izjave svjedoka J. J. proizlazi da je tužitelj, kao pripadnik pričuvnog sastava policije Policijske uprave sisačko-moslovačke u traženom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
5. Predlaže sudu da po potrebi sasluša tužitelja i svjedoka J. J. i samo ako je nužno M. R. iz Ministarstva obrane, te potom oglasi ništetnim, podredno poništi osporavano rješenje tuženika.
6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom razdoblju, jer
Iz svih službenih evidencija tuženika, kao i iz uvida u svu raspoloživu dokumentaciju proizlazi da nema podataka da je tužitelj bio angažiran kao pripadnik pričuvnog sastava policije Policijske uprave sisačko-moslovačke za obavljanje poslova u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske, pa izjave tužitelja i svjedoka nisu uzete u obzir kao mjerodavan dokaz u postupku.
7. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 29/17 i 110/21), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.
11. Prema podacima spisa predmeta, u prvostupanjskom postupku saslušan je tužitelj i svjedok J. J. na okolnosti relevantne za rješavanje ove upravne stvari, te je pribavljeno pismeno Policijske uprave sisačko-moslovačke od 30. lipnja 2021. prema kojem u službenim evidencijama tog tijela nema podataka da je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava policije i potvrda Sisačkog odreda B. R. od 9. kolovoza 1993. prema kojoj je tužitelj obavljao poslove osposobljavanja komunikacija između pripadnika odreda na području Šišinec, Brkiševina, Kupa-prema-Stankovcima-Glinski most u razdoblju od 2. do 18. prosinca 1991. i od 8. travnja do 17. svibnja 1992., te su prvostupanjsko tijelo i tuženik uvidom u cjelokupnu dokumentaciju, izjavu tužitelja i svjedoka zaključili da tužitelj u traženom razdoblju nije sudjelovao u obrani suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske na način da je pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17).
12. Odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13. Prema ocjeni suda, činjenično stanje u upravnom postupku je pravilno utvrđeno, postupak je zakonito proveden, te je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Naime, i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pravilno su zaključili da se u spornom razdoblju ne radi o aktivnostima koje se mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora i izravnog djelovanja u vezi s tim otporom u smislu prethodno citirane odredbe relevantnog Zakona, bez obzira na način kako tužitelj i saslušani svjedok tumače i shvaćaju prirodu tih aktivnosti, a iz kojih razloga sud nije smatrao svrsishodnim ponovo saslušavati tužitelja, niti predložene svjedoke.
14. Slijedom navedenog, tužitelj u upravnom postupku, kao ni u upravnom sporu, nije dokazao da je u spornom razdoblju pružao oružani otpor agresoru, niti djelovao u izravnoj vezi s tim otporom kao što je odlazak u postrojbu radi sudjelovanja u pružanju oružanog otpora, na borbeni položaj i povratak, te na obuku i pripremu za odlazak na bojište, a što sve čini uvjete za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
15. Nadalje, sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti niti za oglašavanje rješenja ništavim sukladno članku 128. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21).
16. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 21. ožujka 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).
