REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 814/2020-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz R.,  Šetalište 13. divizije kbr. 38 (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik iz R., protiv tuženika S. M. R. iz R., R. kbr. 23 (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica iz R., radi predaje u posjed stana, odlučujući o dopuštenoj reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2160/2019-2 od 10. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji posl. br. P-2071/2017-23 od 25. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,

r i j e š i o j e :

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-2160/2019-2 od 10. listopada 2019. i presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji posl. br. P-2071/2017-23 od 25. ožujka 2019. - i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana I potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika predati tužitelju „u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u podulošku br. 1, zk. ul. 613, k.o. T. - S., koja se nalazi u stambenoj i poslovnoj zgradi u R. u u. R. 23 (u zemljišnim knjigama upisan stari naziv ulice: S., B. Š. …), sagrađenoj na kč. br. 2303/1, koja je u naravi dvosobni stan sa nusprostorijama na prvom katu sa desne strane južnog lijevog stubišta, sve u roku 15 dana.ˮ,

- 2 -                                           Rev 814/2020-2

dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 6.250,00 kn.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 117/2020-2 od 28.
siječnja 2020., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tužitelja za dopuštenje
revizije, prihvaćen je prijedlog tužitelja i tužitelju je dopuštena revizija protiv
drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„Kada vlasnik stana zahtjeva iseljenje i predaju stana od osobe s kojom nije sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, niti je ta osoba od vlasnika stana zatražila sklapanje takvog ugovora, a niti je ona takvu najamninu plaćala, a u ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom ranijeg najmoprimca je ta osoba bila navedena kao osoba na koju prava iz tog ugovora prelaze po smrti zaštićenog najmoprimca, je li kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, primjenjujući test razmjernosti, prednost ima tzv. pravo na dom u odnosu na Ustavom Republike Hrvatske zaštićeno pravo vlasništva?“.

to sve:

2.1. po ocijeni da je to pravno pitanje važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da u odnosu na njega „za ukazati je da je ono na prvi pogled nepotrebno opširno postavljeno, ali je iz sadržaja toga pitanja, kao i iz cjelokupnog obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije, sa sigurnošću za zaključiti da njime tužitelj zapravo ukazuje na suprotstavljenost više prava i to (s jedne strane) prava vlasnika stana tražiti iseljenje iz stana najmoprimca iz čl. 38. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, u daljnjem tekstu: Zakon o najmu stanova) i predaju u posjed stana i to iz razloga najmoprimčevog propuštanja zahtijevanja sklapanja ugovora u smislu odredbe čl. 38. st. 3. Zakona o najmu stanova, iz razloga najmoprimčevog odbijanja sklapanja ugovora o najmu stana u smislu te odredbe i iz razloga neplaćanja zaštićene najamnine u smislu odredbe čl. 6. i 7. Zakona o najmu stanova, a sve to povezano sa tužiteljevim pravom vlasništva I (sa druge strane) pravom najmoprimca na poštovanje svoga doma (pravo na dom) u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97,6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, u daljnjem tekstu: Konvencija). U tom smislu prijedlogom za dopuštenje revizije sadržajno je problematizirano, je li u opisanoj situaciji, prilikom donošenja odluke u tom sporu potrebno utvrditi i (ne)opravdanost miješanja javne vlasti na ostvarenje prava najmoprimca na dom u smislu odredbe čl. 8. st. 2. Konvencije na način da se prilikom provedbe testa razmjernosti (osim utvrđivanja samoga prava najmoprimca na dom) uzima u obzir i (ne)ispunjenje obveze najmoprimca u smislu odredbe čl. 38. st. 3. Zakona o najmu stanova, njegove obveze plaćanja najamnine, ali također i prava najmodavca na regulaciju pravnog odnosa sa najmoprimcem sklapanjem takvog ugovora o najmu stana, kao i pravo najmodavca na isplatu najamnine, što sve proističe iz njegovog prava vlasništva.“.

3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjem. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

- 3 -                                                          Rev 814/2020-2

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je osnovana: revizijski sud ocjenjuje u reviziji naznačeno pitanje važnim za odluku o predmetu spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava I ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Naime, u situaciji spora ima li tuženik, koji koristi prijeporni stan - a nije vlasnik stana, pravnu osnovu ovog zadržati - dakle osnovu kojom bi se mogao sa uspjehom suprotstaviti tužbenom zahtjevu tužitelja na predaju posjeda toga stana u ostvarenju vlasničkopravne ovlasti posjedovati ga, kada su provodili test razmjernosti između interesa stranaka da u sporu uspiju, pa kroz to odlučivali i o pravu tuženika na dom - te zaključili:

„...Prema čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog I obiteljskog života, doma i dopisivanja. Stavkom 2. istog članka je propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Može li neka od propisanih iznimki iz čl. 8. st. 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravu na dom, prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Stoga je u konkretnom predmetu bilo potrebno odgovoriti na pitanja je li predmetni stan dom tuženika, bi li nalog za njegovo iseljenje predstavljalo miješanje u pravo na poštovanje doma te je li takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj ili je nužno u demokratskom društvu.

Kroz presudu Evropskog suda Bjedov protiv Hrvatske, dom čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i kontinuiranu povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito i bez ovlaštenja, a kroz presudu Evropskog suda Ćosić protiv Hrvatske miješanje jest svaki čin državne vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Iznimke od zabrane miješanja državne vlasti propisane čl. 8. st. 2. Konvencije, da li može neka od propisanih iznimki opravdati miješanje državne vlasti u prava pojedinca prosuđuje se primjenom testa razmjernosti. Upravo utvrđujući test razmjernosti pravilno je sud prvog stupnja s obzirom na utvrđeno činjenično stanje utvrdio da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti članak 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda koju Konvenciju je Republika Hrvatske ratificirala 7. studenog 1997. i od tada je Konvencija dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi je iznad hrvatskih zakona. Za istaći je da tuženik nema u vlasništvu drugu nekretninu niti drugi odgovarajući smještaj koji bi bio njegov dom, niti je tužitelj dokazao da mu je u mogućnosti osigurati drugi odgovarajući smještaj. Stoga po stavu i ovog suda intervencija u privatni interes tuženika od strane sudbene vlasti ne bi bila opravdana

- 4 - Rev 814/2020-2

bez obzira na vlasničko ovlaštenje tužitelja za korištenje i raspolaganje nekretninom sukladno odredbi čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima“,

nižestupanjski sudovi su propustili uvažiti da tuženikovo pravo na dom ovisi (a to je i odgovor na pitanje glede kojeg je revizija dopuštena) i od daljnjih činjenica: je li tuženik odbijao i odbija sklopiti ugovor o korištenju (najmu) prijepornog stana sa tužiteljem i plaćati ovome zaštićenu najamninu - pa, ako bi odgovor na to bio pozitivan, je li za to odbijanje imao opravdani razlog (moguće i u sadržaju izjave naslova "Samoinicijativna želja, molba, priznanje gospođe S. S." od 11. lipnja 1997., potpisane od strane S. S., T. V., kao predstavnika stanara, „ovjerene sa pečatom kućnog savjeta i M. J.“, a u kojoj je istaknuto „da je obitelj J. M., s obzirom na uložena financijska sredstva zaslužila zadržati predmetni stan, da je to odluka S. S., da je ona osigurana kao i njena obitelj glede nekretnina stanovanja, da nije u mogućnosti vratiti uloženi novac u stan J. M.“).

7. Posljedično sa tim propustom, zbog pogrešnog shvaćanja o onome što je bitno za odluku o predmetu spora i ostvarenje prava na dom (dakle: zbog pogrešne primjene materijalnog prava), nižestupanjski sudovi propustili su raspraviti i utvrditi postoje li I te činjenice - ali i ocijeniti, ako već i postoje, da li i koliko one utječu na ishod testa razmjernosti kojeg su morali provesti.

8. Stoga je valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).

9. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih provedenih dokaza i okolnosti relevantnih za odluku - ponovno odlučiti o prijepornom zahtjevu tužitelja, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, sa dostatnim i određenim razlozima kako su ocjenjeni pojedini dokazi i činjenični navodi na koje se revident poziva i u reviziji.

10. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Broj zapisa: 9-30856-b7087

Kontrolni broj: 03edf-4689e-22bcc

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.