REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 40 Pž-5276/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Branke
Šabarić Zovko, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TEHNOART d.o.o., Zagreb,
Čakovečka 23, OIB 34058512681, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik
iz Vodica, Obala I. J. Cota 27, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d.,
Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Ivan
Glamuzina, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb,
Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi
protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-30/2021-119 od 28.
listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj 4. P-30/2021-119 od 28. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj 4. P-30/2021 - 119 od

28. listopada 2022. pod točkom I. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom
kojim traži da sud utvrdi kako je ništetna i bez pravnog učinka, odredba čl. 3.
Dodatka br. 2 Ugovoru o kreditu br. 08025020237, sklopljenog 20. travnja 2009.,
između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u Zagrebu,
Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 kao kreditora i tužitelja TEHNOART d.o.o.
sa sjedištem u Zagrebu, Čakovečka ulica 23, OIB 34058512681 kao sudužnika,
kojim je izmijenjen čl. 7. 1. Ugovora o kreditu te da naloži tuženiku da tužitelju isplati
iznos od 886.739,37 kn / 117.690,54 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim na pojedinačne iznose glavnice kako je navedeno u točci I. izreke
prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju u roku od osam
dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 113.371,62 kn / 15.047,00 EUR.

2. Presudu je sud donio primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 40 Pž-5276/2022-2 2

96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19.,
dalje: ZPP), čl. 219. ZPP-a, čl. 43. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“
broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), čl. 322. ZOO-a, čl. 329. ZOO,
jer je nakon provedenog dokaznog postupka zaključio kako nisu ispunjeni subjektivni
i objektivni elementi za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora. O troškovima
parničnog postupka odluku je donio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a,
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:
142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama
(„Narodne novine“ broj 118/18; dalje: ZSP).

3. Pravovremenu žalbu protiv presude podnio je tužitelj zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u
bitnom navodi da mu je onemogućeno raspravljanje jer se njegovi navodi i dokazi
koje je dostavio u spis i čije je izvođenje predložio, uopće nisu cijenjeni. Predmet
postupka je utvrđenje ništetnosti odredbe članka 3. Dodatka 2. o ugovorenoj
kamatnoj stopi i isplate. Za donošenje odluke o glavnoj stvari bilo je potrebno utvrditi
da li postoje razlozi ništetnosti iz čl. 329. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 322. st. 1. ZOO-a,
te visinu iznosa isplaćenih temeljem ništetne odredbe Dodatka 2. Vrhovni sud
Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-1042/16 od 17. srpnja 2019.
izrazio je stav kako je za primjenu čl. 329. st. 1. ZOO-a, nužno „kumulativno
ispunjenje pretpostavke da (primjenom objektivnog kriterija) s trenutkom sklapanja
ugovora: postoji očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana, da je jedan
suugovaratelj iskoristio nepovoljan položaj drugog suugovaratelja te da je pritom
znao ili morao znati za nepovoljne okolnosti u kojima se nalazi druga ugovorna
strana“; pri čemu je bitno da su već s trenutkom sklapanja ugovora ispunjene sve
objektivne i subjektivne pretpostavke. U nastavku žalbe detaljno obrazlaže i iznosi
vlastite stavove zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti tužbeni
zahtjev. Sud je propustio izvesti dokaz saslušanjem tuženika iako je izvođenje
navedenog dokaza tužitelj predložio još u tužbi. Presuda se temelji na pogrešno i
nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i ima nedostataka zbog kojih se ne može
ispitati. Prilikom donošenja presude povrijeđene su i odredbe materijalnog prava jer
iz dokumentacije u spisu jasno proizlazi da su ostvarene sve pretpostavke propisane
odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a. Pri potpisivanju Dodatka 2. parnične strane nisu bile
ravnopravne jer tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sadržaj Dodatka 2., a niti
izbora jer mu je, zbog dospjelih dugovanja prijetio stečaj. Tuženik je postupio
protivno čl. 3. ZOO-a, čl. 10. st. 3. ZOO-a i uputi drugostupanjskog suda iz rješenja
poslovni broj Pž-2305/20 od 08. prosinca 2020. čime je povrijedio pravo tužitelja na
pristup sudu te pravično i nepristrano suđenje. Iako to nije izričito navedeno u
obrazloženju pobijane presude, iz sadržaja iste proizlazi sud presudu temelji na
odredbi čl. 221.a. ZPP-a. Ukazuje na odluke sudova koje se odnose na primjenu čl.

221.a ZPP-a. Da bi mogao primijeniti odredbu čl. 221.a ZPP-a sud je bio dužan
izvesti i ocijeniti sve dokaze predložene tijekom postupka, što nije učinio. Predlaže da
ovaj drugostupanjski sud preinačiti pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev
usvoji u cijelosti, odnosno da ukine presudu i vratiti spis prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 4.053,23 EUR / 30.539,06 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Poslovni broj: 40 Pž-5276/2022-2 3

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u
granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao
i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Niti u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude niti u pobijanoj
presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po
službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim
činjenicama za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Razlozi iz obrazloženja
pobijane presude, u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o
provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka. Navodima žalbe
razlozi presude nisu dovedeni u sumnju, jer cjelokupan sadržaj žalbe zapravo
upućuje na nezadovoljstvo tužitelja utvrđenim zaključcima prvostupanjskog suda o
pravno relevantnim činjenicama. Sud je utvrđivao sve relevantne činjenice i o njima
formirao pravilan zaključak i na to pravilno primijenio materijalno pravo. Stoga
žalbenim navodima kojim upire na odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, tužitelj nije
doveo u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude.

8. Vezano uz žalbene navode kako je sud propustio izvesti dokaz saslušanjem
tuženika iako je izvođenje navedenog dokaza tužitelj predložio još u tužbi te kako nije
postupio po uputi drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-2305/20 od 8.
prosinca 2020. ističe se kako slijedi.

9. Prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom (kojem je prvostupanjski sud
udovoljio a koji je povodom žalbe ovaj drugostupanjski sud ukinuo i predmet vratio
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje rješenjem poslovni broj Pž-2305/2020-6
od 8. prosinca 2020.) tužitelj je tražio od suda da utvrdi kako je ništetna odredba čl.

7. st. 1., st. 3., čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu br. 08025020237 koji je 14. travnja 2008.
sklopljen između tužitelja i tuženika u dijelu kojem je ugovorena kamatna marža
promjenjiva sukladno Odluci kreditora te kao takva ne proizvodi pravne učinke te u
dijelu u kojem se na obračun kamata primjenjuje Odluka o kamatnim stopama
kreditora i Pravilnik o obračunu kamata i naknada zajedno sa svojim naknadnim
izmjenama i dopunama te ne proizvodi pravne učinke niti prema jednoj ugovornoj
strani od trenutka sklapanja ugovora, zatim odredba čl. 4. st. 4. Dodatka br. 1
Ugovora o kreditu br. 08025020237, odredba čl. 7. st. 2. Dodatka br. 2 Ugovora o
kreditu br. 08025020237 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa
promjenjiva sukladno Odluci kreditora te kao takva ne proizvodi pravne učinke.
Također je istom presudom utvrđeno da ne postoji obveza tužitelja da tuženiku plaća
kamatu na način reguliran čl. 7. t. 1. Ugovora o kreditu br. 80225020237, da se
redovna kamata utvrđuje: 1-mjesečnim euribor plus kamatna marža u visini 4.400
postotna poena godišnje koju utvrđuje tuženik mjesečno a da je kamatna marža
promjenjiva sukladno odluci kreditora te čl. 7. t. 3. Ugovora o kreditu da se uvećava
kamatna marža po čl. 4. t. 4. Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu za 2,00-5,00 postotnih
poena kao i odredbom čl. 8. t. 2. Ugovora o kreditu da se na obračun kamata
primjenjuje odluka o kamatnim stopama kreditora i Pravilnik o obračunu kamata i
naknada zajedno sa svojim naknadnim izmjenama i dopunama te da ne postoji

Poslovni broj: 40 Pž-5276/2022-2 4

obveza prema odredbi čl. 4. t. 4. Dodatka br. 1 Ugovoru o kreditu da dodatno uz
obračun i naplatu zatezne kamate kreditor ima pravo povećati redovnu kamatnu
stopu odnosno kamatnu maržu s početkom primjene od 19. lipnja 2008. te da ne
postoji obveza prema odredbi čl. 7. st. 1. Dodatka br. 2 Ugovoru o kreditu da je
redovna kamata 9,80% godišnje promjenjiva sukladno odluci kreditora s početkom
primjene od 20. travnja 2009. Tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od

886.739,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka
s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. Nakon što je predmet po naprijed navedenom tužbenom zahtjevu vraćen
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje tužitelj je podneskom od 11. svibnja

2021. (list 372. do 379. spisa) preinačio tužbu i odredio tužbeni zahtjev te zatražio
utvrđenje ništetnom i bez pravnog učinka odredbu čl. 3. Dodatka br. 2 Ugovoru o
kreditu br. 08025020237, sklopljenog 20. travnja 2009. (dalje: Dodatak ugovora)
između tužitelja i tuženika kojim je izmijenjen čl. 7. t. 1. Ugovora o kreditu i isplatu
iznosa od 886.739,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na
pojedinačne iznose glavnice i troškovima postupka, dok je na ročištu od 8. srpnja

2021. povukao dio tužbenog zahtjeva u dijelu kojim traži utvrđenje ništetnosti
odredbe čl. 7. st. 1., čl. 7. st. 3., čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu od 14. travnja 2008. te
odredbe čl. 4. st. 4. Dodatka br. 1. Također je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se
odnosi na utvrđenje da ne postoji obveza tužitelja na plaćanje kamate prema odredbi
čl. 7. t. 1. Ugovora o kreditu.

11. U činjeničnom opisu preinačene tužbe tužitelj tvrdi da je odredba o fiksnoj
kamatnoj stopi iz Dodatku ugovora protivna prisilnim propisima i moralu društva u
smislu čl. 322. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl. 324. st. 1. ZOO-a te čl. 329. ZOO-a, te
predlaže dokaze za svoje tvrdnje, među predloženim dokazima nije bilo izvođenje
dokaza saslušanjem tuženika. Dakle dokazni prijedlozi iz tužbe odnosili su se na
prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev a na njega se odnosila i uputa
drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Pž-2305/20 od 8. prosinca 2020.
Međutim, tužbeni zahtjev tuženik je preinačio i predložio dokazne prijedloge, dok je
povukao tužbu po prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu. Uputa
drugostupanjskog suda iz ukidnog rješenja odnosila se na postupanje po prvobitno
postavljenom tužbenom zahtjevu a ne po preinačenom. Na ročištu od 8. srpnja 2021.
tužitelj je dodatno pojasnio kako odredba Dodatka ugovora koju traži utvrditi
ništetnom ima obilježja zelenaškog ugovora (što ponavlja i u podnesku od 29. ožujka

2022.). Na ročištu održanom 13. rujna 2022. (list 401. do 404. spisa) tužitelj je
predložio zaključiti glavnu raspravu i donijeti presudu temeljem stanja spisa. Zbog
toga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kako mu je postupanjem prvostupanjskog
suda onemogućeno raspravljanje pred sudom te pravo na pravično suđenje i kako
prvostupanjski sud nije postupio po uputi ovog drugostupanjskog suda.

12. Neosnovano tužitelj smatra da je fiksna kamata na stopu od 9,80%
godišnje iz članka 3. Dodatka ugovora, zelenaška iz razloga koji će biti navedeni u
nastavku obrazloženja.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i poreze i procjenu vrijednosti društva Diane Antičić (list 81. do 141. spisa) proizlazi da je

Poslovni broj: 40 Pž-5276/2022-2 5

tuženik od potpisa Dodatka ugovora do raskida ugovora (19. prosinca 2014.) kamate
obračunavao po ugovorenoj kamatnoj stopi od 9,8% godišnje, odnosno da
ugovorenu kamatnu stopu nije povećavao (list 87. do 89. spisa) te da su zakonske
zatezne kamate pravilno obračunate.

14. Kako je tuženik jednaku kamatnu stopu primjenjivao za vrijeme važenja
Dodatka ugovora odnosno, do trenutka njegova raskida postupio je sukladno odredbi
čl. 26. st. 1. ZOO-a, fiksna kamatna stopa od 9,8% godišnje ne predstavlja zelenašku
kamatu zbog koje bi ugovor bio ništetan, jer je zakonska zatezna kamata od trenutka
sklopljenog Dodatka ugovora (20. travnja 2009.) do njegova raskida (19. prosinca

2014.) bila znatno viša (do 30. lipnja 2013. iznosila je 17%, a nakon navedenog
datuma 15% godišnje).

15. Kriteriji od kojih ovisi tužiteljeva novčana obveza na isplatu ugovornih
kamata moraju biti određeni i mjerljivi. Odredbom čl. 269. st. 2. ZOO-a propisano je
da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom
čl. 271. ZOO-a propisano je da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu
Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a odredbom čl. 272. st. 1.
ZOO-a propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih
se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. U konkretnom slučaju
odredba o fiksnoj kamatnoj stopi od 9,8% godišnje je određena.

16. Zbog svega naprijed navedenog Ugovor nije ništetan u smislu odredbe čl.

270. st. 1. ZOO-a koji propisuje ništetnost ugovora u slučaju da je činidba nemoguća,
nedopuštena, neodređena ili neodrediva, jer je činidba na koju se tužitelj obvezao
moguća i određena.

17. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilim propisima ili
moralu društva ništetan, je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku
drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo
(čl. 322. st. 1. ZOO-a). U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ništetnost čl. 3.
spornog Dodatka ugovora, budući da na strani tuženika nije bilo postupanja koje bi
moglo izazvati ništetnost istog. Isto tako, iz svega prethodno iznesenog proizlazi da
se ne može se smatrati da su te odredbe protivne općim načelima obveznih odnosa.

18. Stoga žalbeni navodi tužitelja o ništetnosti Dodataka ugovoru temeljem navedene odredbe nisu osnovani.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi koji se odnose na primjenu odredbe čl.

221.a. ZPP-a. Sudska praksa na koju se u žalbi poziva a koja se odnosi na primjenu
navedenog članka nije relevantna u ovom predmetu jer prvostupanjski sud nije donio
presudu na temelju navedenog članka.

20. U odnosu na tvrdnje tužitelja koje je iznosio tijekom postupka kako je
tuženik bankarska institucija, kojoj sklapanje ugovora o kreditu spada u predmet
poslovanja, a da je tužiteljev položaj slabiji, valja reći da je tužitelj kao trgovac,
sklapajući ugovor o kreditu, trebao postupati s povećanom pažnjom i voditi računa o
tome koje obveze i rizike nosi ugovorena fiksna kamatna stopa te imati u vidu

Poslovni broj: 40 Pž-5276/2022-2 6

posljedice ugovaranja takve kamatne stope. S druge strane, tužitelj tijekom postupka
nije naveo konkretne negativne ekonomske posljedice koje su nastupile, a koje nije
mogao predvidjeti odnosno s kojima nije bio upoznat jer je s visinom kamatne stope
bio upoznat i prije nego je išao potpisati Dodatak ugovora, što je i sam isticao tijekom
postupka. Prema tome, ne može se smatrati da je tužitelj bio u nepovoljnijem
položaju zato jer je sklapanje ugovora o kreditu dio tuženikovog predmeta
poslovanja. Ovaj sud ne nalazi razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da je ta odredba
protivna samoj svrsi sklopljenog ugovora, dobrim poslovnim običajima, da tužitelja
lišava prava da stavi prigovore odnosno da gubi prava iz ugovora ili rokove te da je
inače nepravična ili pretjerano stroga prema njemu. Osim toga tužitelj je temeljem čl.

329. st. 3. i st. 4. ZOO-a imao mogućnost ako je smatrao Dodatak ugovora
zelenaškim u roku od pet godina od potpisivanja istog (dakle, do 20. travnja 2014.)
tražiti da se njegova obveza smanji na pravičan iznos, što nije učinio. Stoga Dodatak
ugovora kojim je ugovorena fiksna kamatna stopa nije zelenaški ugovor u smislu
odredbe čl. 329. ZOO-a, što je pravilno u obrazloženju presude naveo prvostupanjski
sud.

21. Iz mišljenja stalnog sudskog vještaka (list 92. spisa) proizlazi da je tuženik
jednaku kamatnu stopu primjenjivao za vrijeme važenja Dodatka ugovora odnosno,
do 19. prosinca 2014., dakle, da je postupio sukladno odredbi čl. 26. st. 1. ZOO-a te
da je zakonsku zateznu kamatu pravilno obračunao. Zbog navedenog je
prvostupanjski sud, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, valjano ocijenio
neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznos od 886.739,37 kn / 117.690,54
EUR.

22. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st.

1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je navedenu odluku
kvalitativno i kvantitativno. Zaključak je kako je prvostupanjski sud trošak odmjerio u
odnosu na vrijednost predmeta spora. Trošak je odmjeren pravilnom primjenom
Tarife i Zakona o sudskim pristojbama, a odluka o trošku je detaljno obrazložena te
sukladna odredbama Zakona o parničnom postupku. Valja napomenuti da tužitelj u
žalbi ne navodi zbog čega smatra da bi iznos troška sačinjen po prvostupanjskom
sudu bio netočan.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. ZPP-a, valjalo je odbiti
žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u
izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 21. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća
Dubravka Zubović