Poslovni broj 77 Gž R-3025/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-3025/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej i člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja Č. D. iz R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u R., protiv tuženika Sveučilište u R., fakultet R., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica dr.sc. S. V., odvjetnica u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-343/2020-6 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-343/2020-6 od 29. siječnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

              "1. Utvrđuje se nezakonitom Odluka dekana tuženika klasa: 602-04/18-01/1, urbroj: 2170-57-01-18-77 od 4. rujna 2018 o prestanku radnog odnosa u kojoj se navodi da s danom 30. rujna 2018. godine prestaje Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 28. studenog 2007 godine na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom na znanstveno – nastavnom radnom mjestu I. vrste - redovni profesor u trajnom zvanju, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, odnosno da je isti zasnovan na određeno vrijeme počev od 01.listopada 2018. godine sa radom u punom radnom vremenu na znanstveno – nastavnom radnom mjestu I. vrste – redoviti profesor u trajnom zvanju, pa se nalaže tuženiku tužitelja vrati na poslove tog radnog mjesta, sve u roku od 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 8 dana.."

 

Pod točkom 2. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne traži.

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

             

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nezakonitosti Odluke dekana tuženika Klasa: 602-04/18-01/1, Urbroj: 2170-57-01-18-77 od 4. rujna 2018 o prestanku radnog odnosa s danom 30. rujna 2018. te utvrđenjem da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, odnosno da je isti zasnovan na određeno vrijeme počev od 1. listopada 2018. zaključno s danom 30. rujna 2020. s radom u punom radnom vremenu na znanstveno – nastavnom radnom mjestu I. vrste – redoviti profesor u trajnom zvanju, pa se nalaže tuženiku tužitelja vrati na poslove tog radnog mjesta, sve u roku od 8 dana.

 

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je, kao nesporno, utvrđeno sljedeće:

              - da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom na znanstveno-nastavnom radnom mjestu I. vrste – redoviti profesor u trajnom zvanju temeljem Ugovora o radu (Klasa: 119-01/07-01/1, Urbroj: 2170-57-07-01-25) sklopljenog 28. studenoga 2007.,

- da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao 30. rujna 2018. radi tužiteljeva odlaska u starosnu mirovinu, koja činjenica je utvrđena Odlukom tuženika (Klasa: 602-04/18-01/1, Urbroj: 2170-57-01-18-77) od 4. rujna 2018.,

- da je tužitelj 28. rujna 2017. uputio tuženiku Zahtjev za produljenjem radnog odnosa nakon navršene 65 godine života, povodom kojeg je 9. listopada 2017., na 205. sjednici Fakultetskog vijeća tuženika, donesena Odluka da ne postoji potreba za nastavkom rada tužitelja nakon navršene 65 godine života,

- da je u pravomoćno dovršenom postupku u predmetu Pr – 342/2017. od 27. prosinca 2018. utvrđeno da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da se utvrdi nezakonitom Odluka tuženika od 9. listopada 2017. kojim se utvrđuje da ne postoji potreba za nastavkom rada tužitelja kod tuženika nakon navršene 65. godine života te je odbijen i zahtjev tužitelja da mu tuženik dostavi odluku na tužiteljev zahtjev za produljenje radnog odnosa nakon isteka akademske godine u kojoj navršava 65 godina života podnesenog tuženiku dana 28. rujna 2017.

 

7. Opisana utvrđenja tužitelj ne osporava i ne dovodi u sumnju svojim žalbenim navodima.

 

8. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja se pravilno pozvao na odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, Odluka Ustavnog suda RH 101/14, Odluka Ustavnog suda RH, 60/15 i 131/17; dalje ZZDVO), i to čl. 102. st. 7. u kojem je propisano da zaposleniku na znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom, nastavnom i stručnom radnom mjestu na visokom učilištu istekom akademske godine u kojoj je navršio 65 godina života prestaje ugovor o radu radi odlaska u mirovinu; da je u st. 8. istog članka propisano da iznimno od odredbe st. 7. ovog članka, kada na sveučilištu odnosno fakultetu postoji potreba za nastavkom rada zaposlenika na znanstveno-nastavnom i/ili umjetničko-nastavnom radnom mjestu, sveučilište odnosno fakultet može sa zaposlenikom koji udovoljava kriterijima izvrsnosti zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme od dvije godine s mogućnošću produljenja u dvogodišnjim mandatima, a kriterije izvrsnosti za odabir zaposlenika za zaključenje ugovora o radu nakon 65 godine donosi Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, a sveučilište općim aktom može propisati i dodatne kriterije izvrsnosti.

 

9. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I/5578/2013 od 18. travnja 2014. („Narodne novine“ broj 101/14) ukinute su odredbe, između ostalih, i čl. 102. st. 8., 9., 10. i 11. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13; dalje ZZDVO/13), te odredba čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama ZZDVO/13 vezano uz mogućnost produljenja radnog odnosa tih kategorija znanstvenika nakon završetka akademske godine u kojoj isti navršavaju 65 godina života. U toj Odluci Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo kako se za redovite profesore na visokim učilištima i profesore visokih učilišta, te na znanstvene savjetnike u znanstvenim organizacijama koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 46/07, 45/09, 63/11; dalje ZZDVO/11), te da time „dolazi do uspostave prijašnjeg zakonskog uređenja kad je riječ o kriterijima koji se uzimaju u obzir pri odlučivanju o njihovu daljnjem radu u matičnim ustanovama nakon što navrše 65 godina života.“. Dakle, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaštitio prava redovitih profesora u trajnom zvanju koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju (poput tužitelja) jer se na njih primjenjuje odredbe čl. 102. st. 7. ZZDVO/11, prema kojoj se kao kriterij uzimaju „znanstveni doprinos, uspješnost u obrazovnom procesu i odgoju mladih znanstvenika i nastavnika“.

 

10. Nadalje, odredbom čl. 112. t. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) propisano je da ugovor o radu prestaje, između ostalog, i kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.

 

11. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoji zakonska obveza tuženika za sklapanje ugovora o radu s tužiteljem, s obzirom da odredba čl. 102. st. 7. ZZDVO/11 ne propisuje obvezu tuženika da produlji radni odnos tužitelju nakon što isti navrši 65 godina života, već samo predviđa mogućnost produljenja radnog odnosa kada postoji potreba za nastavkom njegova rada.

 

12. Drugim riječima, i ZZDVO kao i ZR, predviđaju mogućnost produljenja radnog odnosa radniku koji je navršio 65 godina života, ali za takvo produljenje treba postojati obostrana volja i suglasnost ugovornih strana – radnika i poslodavca, koja je u konkretnom slučaju izostala.

 

13. U ovoj pravnoj stvari je tuženik Odlukom od 9. listopada 2017. ocijenio da nema potrebe za nastavkom rada tužitelja, pri čemu tužitelj zakonitost te Odluke nije uspio osporiti jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-342/2017 od 27. prosinca 2018. odbijen njegov tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Odluka tuženika od 9. listopada 2017. nezakonita, slijedom čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

14. Žalba tužitelja iscrpljuje se isključivo u osporavanju pravilnosti Odluke tuženika od 9. listopada 2017. kao i pravilnosti pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-342/2017 od 27. prosinca 2018., protiv koje je tužitelj podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. No, kako se radi o presuđenoj stvari, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten preispitivati pravilnost i zakonitost navedene Odluke tuženika od 9. listopada 2017. i pravomoćne sudske presude poslovni broj Pr-342/2017 od 27. prosinca 2018., zbog čega je žalbu tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari trebalo odbiti kao neosnovanu.

 

15. U odnosu na troškove postupka tužitelj nije iznio niti jedan žalbeni navod. Ispitujući po službenoj dužnosti pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. (čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

16. Slijedom naprijed navedenog i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.