1

                            Poslovni broj 33 Gž Ovr-487/2023-3

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 33 Gž Ovr-487/2023-3

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1) R. M. S. E. sa sjedištem u P., Republika A., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. & R., odvjetnici u Z.; 2) J.-S.-P. J., strana udruga iz B., B., sa sjedištem u H., F., V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u P.1, protiv ovršenice M. M.-I., P.2, OIB:…, koju zastupa punomoćnica K. J. J., odvjetnica u P.1, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-1530/2010-136 od 6. listopada 2022., dana 21. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-1530/2010-136 od 6. listopada 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola citiranim u izreci odlučeno je, da se nastavlja provedba ovrhe u ovom predmetu.

 

2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je podnijela žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/05, 67/08, dalje: OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

 

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovrha u ovom predmetu odgođena je na temelju članka 6. Zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (NN 72/17, u nastavku: ZNUKMO), a koji je zakon ukinut odlukom Ustavnog suda poslovni broj U-I-3678/2017, U-I-3699/2017, U-I-4364/2017, U-I-4602/2017, U-I-297/2018, U-I-682/2018, U-I- 729/2018, U-I-2092/2018 i U-I-2706/2018, od 03. studenog 2020. Samim time je učinjeno vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu, međutim, kako je ovršenica tijekom postupka kao još jedan razlog za odgodu u više navrata isticala da je ugovor o kreditu sklopila kao potrošač te da vodi protiv ovrhovoditelja parnicu radi proglašenja predmetnog ugovora ništetnim, prvostupanjski sud je proveo dokaze radi utvrđivanja činjenice ima li ovršenica svojstvo potrošača u navedenom ugovornom odnosu.

 

6. Sud je stoga 04. listopada 2022. održao ročište na kojem je saslušana ovršenica, koja je u bitnom iskazala da je svrha kredita bila za završiti kuću koja je tada bila otprilike 60% dovršena, a radi se o obiteljskoj kući na tri etaže. Navela je da su u to vrijeme dvije etaže bile završene, a da je plan bio, s obzirom da sa suprugom ima dvoje djece, predvidjeti za svakoga po jednu etažu kuće. Dalje je navela da kada je podizala kredit nije imala na umu iznajmljivati kuću, no kada je došla kriza sklopila je ugovor s drugo ovrhovoditeljem, nadogradila još dio objekta te ga iznajmljivala drugo ovrhovoditelju. Ugovor s drugo ovrhovoditeljem bio je sklopljen na pet godina te je od toga planirala plaćati kredit dobiven od prvo ovrhovoditelja. Dalje je navela da u predmetnoj kući žive sada samo ona i suprug, i to na gornjoj etaži, a druge dvije etaže se povremeno koriste za turizam, i to kada joj kćer pomaže, jer da sama ne može.

Navela je da je prvi put iznajmila apartman 2010. godine te da za vrijeme trajanja ugovora sa drugo ovrhovoditeljem nije niti mogla drugima iznajmljivati nekretninu. Pri tom je ovršenica  navela da se ne sjeća da li je 2008. dostavljala prvoovrhovoditelju dokumentaciju iz koje je razvidno da je već tada iznajmljivala nekretninu, da je kredit korišten za dovršetak kuće te da djeca ne žive s njom i njezinim suprugom u zajedničkom kućanstvu od 2007./2008. godine. Zaključno je navela da u vrijeme podizanja kredita nije uopće imala na umu iznajmljivanje jer ne zna ništa o turizmu niti se planirala time baviti, a tada je bila i u radnom odnosu, u vlastitoj agenciji za nekretnine, koja više nije aktivna.

 

7. Sud je navedeni iskaz ovršenice ocijenio djelomično istinitim, odnosno istinitim osim u dijelu u kojem je navela da se prije sklapanja ugovora o kreditu s prvoovrhovoditeljem nije nikada bavila turizmom, niti da joj je to bio cilj.

S obzirom da su dvije etaže kuće već bile izgrađene prije sklapanja ugovora o kreditu s ovrhovoditeljem, sud je ocijenio da su neistiniti navodi ovršenice da je svrha kredita bila dovršetak obiteljske kuće za život, već je realno i životno logično da je svrha kreditiranja bila proširenje kuće za još jednu etažu, za iznajmljivanje.

Naime, ovršenica je u iskazu navela da ima dvoje djece pa da je planirano za svakoga po jedna etaža kuće, no kasnije je u iskazu navela da djeca više ne žive s njom i njezinim suprugom u zajedničkom kućanstvu, niti žive u kući koja je predmet ovrhe, i to od 2007./2008. godine. Ugovori o kreditu s prvo ovrhovoditeljem sklopljeni su 2007. i 2008. godine. Nadalje, ovršenica je u iskazu navela da u vrijeme podizanja kredita nije uopće imala na umu iznajmljivanje i da se nije planirala baviti turizmom, no u e-mail korespondenciji s djelatnikom ovrhovoditelja navela je: „Turizam s kojim smo računali je slab i daleko lošiji nego što je bio prije no smo uzeli kredit za završavanje kuće. Uzela sam kredit kako bih završila kuću i kako bi turizam postao moj primarni izvor prihoda, kako bih otplatila zajam i živjela“. Uz navedeno, suprug ovršenice je na ročištu održanom 09. rujna 2021. u predmetu P-1675/2018 koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, iskazao da je namjena kredita bila za dovršetak objekta čija je namjena dio za stanovanje, a dio za iznajmljivanje, a kojim se navodima u tom postupku pridružila i ovršenica.

 

8. S obzirom da je u navedenom dijelu iskaz ovršenice kontradiktoran, a prilikom sklapanja ugovora o kreditu već su bile izgrađene dvije etaže kuće, koje su dovoljne za stanovanje obitelji, prvostupanjski sud je zaključio da je svrha kredita bila proširenje kuće radi iznajmljivanja pa se u tom smislu ovršenica ne može smatrati potrošačem, a posljedično tome, ne može se pozivati na razloge za odgodu ovrhe koje bi mogla isticati kao potrošač. Stoga se Zakon o potrošačkom kreditiranju i stav iz presude Suda EU u predmetu C-407/2018 od 26. lipnja 2019. ne mogu primijeniti na ovaj slučaj.

Nadalje, u presudi Suda EU u predmetu C-630/17 od 14. veljače 2019., Sud EU je naveo: " Članak 17. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da se dužnik koji je sklopio ugovor o kreditu radi izvođenja radova obnove nekretnine u kojoj živi u cilju, među ostalim, da u njoj pruža usluge turističkog smještaja, ne može smatrati 'potrošačem' u smislu te odredbe, osim ako je s obzirom na kontekst transakcije za koju je taj ugovor sklopljen, promatrane u cjelini, veza između tog ugovora i te profesionalne djelatnosti tako slaba da je očito da se navedenim ugovorom u biti ostvaruju privatne svrhe, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri."

 

9. U konkretnom slučaju sud je ocijenio da se ne radi o potrošačkom kreditu, pravilnom ocjenom prethodno provedenih dokaza.

 

10. Odredbom članka 66. stavka 2. OZ, propisano je da sud može na prijedlog ovrhovoditelja nastaviti ovrhu i prije proteka roka za koji je odgođena ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu ili ako da jamčevinu.

 

11. Radi toga je rješenje o nastavku postupka pravilno doneseno.

 

12. Svi navodi žalbe ovršenice svode se na ponavljanje prigovora iznesenih u postupku, odnosno citiranje propisa i sudske prakse odlučne za zaštitu potrošača, što ovršenica u konkretnom slučaju nije. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da ovršenica nije potrošač, jer je nekretnina, za čiju je gradnju kredit ostvaren, služila za iznajmljivanje. Radi toga odluke sudova koje se citiraju, a u vezi zaštite potrošača, kao i mjerodavni propisi za takvu zaštitu, ne dovode ovršenicu u povoljniji položaj.

 

13. Nadalje, kada je Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom odlukom Ustavnog suda ukinut, ne može se ovršenica osnovano pozivati na odredbe tog Zakona.

 

14. Radi toga je pravilno primijenjena odredba čl. 66. st. 2. OZ, kada je postupak nastavljen.

 

 

U Zagrebu, 21. ožujka 2023.

 

 

                                                                                         S u d a c:

                                                                                                  Gordana Bošković Majerović, v.r.