Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1 22 P-630/16-44
Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: 22 P-630/16-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sucu Draženku Jakopviću, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Z. Š. d.o.o., V., C. 48, OIB:. zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. Š. i M. C. R., odvjetnicima u V., protiv tuženika I. A. iz O., D.. F. T. 11, OIB.: radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 9. veljače 2023. godine kojoj su bili nazočni punomoćnik tužitelja F. Š. i tuženik osobno, te sukladno odredbi članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objave presude dana 21. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku A. I. iz O., D.. F. T. 11, OIB:, da tužitelju Z. Š. d.o.o., V., C. 48, OIB:, isplati iznos od 4.419,67 EUR[1] (slovima: četiri tisuće devetnaest eura i šezdeset sedam centa) / 33.300,00 kn (slovima: trideset tri tisuće tristo kuna), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.01.2013. god,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 28.02.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.03.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.04.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.05.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.06.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.07.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.08.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.09.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.10.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.11.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.12.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.01.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 28.02.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.03.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.04.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.05.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.06.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.07.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.08.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.09.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.10.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.11.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.12.2014. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.01.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 28.02.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.03.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.01.2013. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.04.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.05.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.06.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.07.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.08.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.09.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.10.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.11.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.12.2015. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.01.2016. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 28.02.2016. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.03.2016. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.04.2016. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.05.2016. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.06.2016. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.07.2016 .god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.08.2016. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 30.09.2016. god.,
na iznos od 96,14 EUR¹ od 31.10.2016. god.,
pa do isplate i to za razdoblje do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa od 4.419,67 EUR¹ / 33.300,00 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do traženog iznosa od 9.157,87 EUR¹ / 69.000,00 kn, kao i iznad dosuđenog iznosa od 96,14 EUR¹ do traženog iznosa od 199,08 EUR¹ za razdoblje od 31.01.2013. do 31.10.2016. godine, kao neosnovan.
III. Tuženik I. A. iz O., D.. F. T. 11, OIB: dužan je tužitelju Z. Š. d.o.o., V., C. 48, OIB: , naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 998,06 EUR¹ (slovima: devet sto devedeset osam eura i šest centa) / 7.519,88 kn (slovima: sedam tisuća petsto devetnaest kuna i osamdeset osam lipa) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 21.3.2023. godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čkbr. 10126 oranica Brezje površine 2379 m2 upisane u zk. ul. br. 12662 k.o. Varaždin (u osnivanju), da predmetna nekretnina u naravi jest poslovna zgrada s pripadajućim industrijskim dvorištem na adresi V., C. 48, da je predmetnu nekretninu koristio tuženik do početka 2013. godine kad je njegov obrt pao pod stečaj i kad je brisan iz registra u 11-om mjesecu 2013. godine, da još iz vremena kad je tuženik bio obrtnik da su ostale na predmetnoj nekretnini brojne bezvrijedne i razbijene pokretnine, olupine motornih vozila i strojeva, građevinski otpad i razni drugi otpad, da je od tuženika više puta zahtijevao da ukloni sve te pokretnine i otpad, da je tuženik svaki put to odbio, da tužbom zahtjeva da tuženik s nekretnine ukloni svoje stvari kojim trenutno uznemirava pravo vlasništva tužitelja i da omogući uporabu predmetne nekretnine tužitelju kako bi ju mogao koristiti ili dati u zakup kao industrijsko dvorište ili otvoreno skladište, da od tuženika potražuje i iznos naknade štete imajući u vidu površinu od 2600 m2 i prosječnu tržišnu cijenu zakupa koju je moguće postići na tržištu za svaki mjesec uznemiravanja, da potražuje na ime naknade štete 1.500,00 kn mjesečno za period 1.1.2013. do 31.10.2016. godine, odnosno sveukupni iznos od 69.000,00 kn i predlaže da sud naloži tuženiku da ukloni olupine motornih vozila i strojeva, sav građevinski i drugi otpad s čkbr. 10126, da mu naknadi iznos od 69.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškove postupka.
1.1. Tužitelj je podneskom od dana 10.1.2023. godine sredio tužbeni zahtjev imajući u vidu odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj primjenjujući službeni tečaj konverzije valute HRK u EUR.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nad kompletnom njegovom imovinom i trgovačkim društvima na kojima je imao upravljačku dužnost pokrenuti stečajni postupak i smatra da je tužba neutemeljena, da se radi o imovini koja je bila vlasništvo obrta U. G. S. v. I. A. nad kojima je proveden stečajni postupak pod brojem ST-148/13, trgovačkog društva A. d.o.o. u stečaju br. ST-23/15 i trgovačkog društva A. B. d.o.o. u stečaju br. ST-394/13, da je u sva tri društva stečajni upravitelj S. M. iz L. i da je on odgovoran za daljnje postupanje u upravljanju imovine navedenih trgovačkih društva i obrta.
2.1. Tuženik je na zapisnik od 7.6.2018. g. naveo da je nekretninu tužitelja koristio do početka 2013. godine kada je obrt Usluga građevinskim strojevima kojeg je bio vlasnik pao pod stečaj i da s tužiteljem nije imao zaključen nikakvi ugovor temeljem kojeg je koristio predmetnu nekretninu, a tužitelj da mu je to usmeno dozvolio, da je nakon prestanka obrta zbog provedenog stečaja i stečaja nad TD A. d.o.o. i A.-B. d.o.o. želio maknuti pokretnine koje su se nalazile na nekretnini tužitelja, ali da mu to nije bilo dozvoljeno od strane stečajnog upravitelj, te da je u veljači ili ožujku mjesecu 2018. godine od strane komunalnog redara bio pozvan da maknem sve stvari koje se nalaze na nekretnini tužitelja što se obvezao učiniti u roku od 45 dana i da je o tome sastavljen i zapisnik.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz z. k. broj zk. ul. 12662 k.o. Varaždin (list 5 spisa), fotografije sa lista 6-8 spisa, izvadak iz obrtnog registra od 18.11.2016. g. (list 9 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 23-32 spisa), Aneks ugovora o najmu poslovnog prostora (list 33 spisa), zapisnik komunalnog redarstva Grada Varaždina od 28.7.2018. g. (list 42-44 spisa), dopis Univerzal d.o.o. Varaždin od 13.8.2018. g. (list 51 spis), dokumentaciju PP Varaždin (list 52-72 spisa), podatke Porezne uprave Područnog ureda Varaždin (list 73 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. K., d.i.g. od 6.4.2020. g. (list 90-114 spisa), očitovanje vještaka mr.sc. M. K., d.i.g. od 29.4.2002. g. (list 123-124 spisa), te saslušao prokuristu tužitelja I. Ž. (list 75-76 spisa) i tuženika I. A. (list 76-77 spis).
4. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. C.-K., d.i.g. od 6.4.2020. g. (list 90-114 spisa) sud je utvrdio da je vještak temeljem izrađenog procjembenog elaborata utvrdio vrijednost zakupa predmetne nekretnine - čkbr. 10126 u k.o. Varaždin površine 2379,30 m2 u V., C. 47 za razdoblje od 1.1.2013. do 31.10.2016. godine te da je ukupna vrijednost zakupa za 46 mjeseci 33.300,00 kn, odnosno 4.375,82 eura, da je mjesečni iznos od 724,40 kn, da je vještačenje određeno na okolnost visine zakupnine predmetne nekretnine, da je za preračunavanje vrijednosti primijenjen srednji tečaj HNB od 6.4.2020. godine koji je iznosio 1 euro = 7,61 kn, da se iznos zakupa utvrđuje na dan vrednovanja procjene, da je metoda procjene vršena procjenom vrijednosti nekretnine poredbenom metodom, procjenom vrijednosti nekretnine prihodovnom metodom, procjenom vrijednosti nekretnine na temelju troškovne metode, da je vještak dao obrazloženje za odabir metoda, da su korišteni podaci o lokaciji nekretnine, zemljišnoknjižnom stanju izvoda iz katastarskog plana, posjedovnog lista i izvoda iz GUP-a grada Varaždin, da je dao komentar legaliteta nekretnine i tehnički opis nekretnine, da je procjenu vrijednosti zakupa nekretnine izvršio na temelju poznavanja podataka o građevinskoj i tržišnoj vrijednosti zakupa takove vrste i namjene ,temeljem poznavanja načina formiranja cijena u građevinarstvu i tržišnih prilika u prometu nekretnina na području grada i šire okolice i vrijednosti predmetne nekretnine, da je prilikom izrade procjembenog elaborata primijenio odgovarajuće odredbe i smjernice odgovarajućih zakona, podzakonskih akata, propisa i normativa (list 104-105 spisa).
4.1. Uvidom u očitovanje stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. C.-K., d.i.g. od 29.04.2020. g. (list 123-124 spisa) vještaka na podnesak tužitelja sud je utvrdio da vještak ostaje u cijelosti kod izrađenog nalaza i mišljenja da je u trenutku izrade procjene kao poredbene nekretnine obzirom na činjenicu da je u trenutku izrade procjene u sustavu e-nekretnine bilo dostupno vrlo malo podataka uzela nekretnine koje su po svojim obilježjima bile najsličnije predmetnoj nekretnini tužitelja, da je vrijednost određena međuvremenskim izjednačavanjem tako da da izrađena vrijednost upravo vrijednost za utuženo razdoblje.
4.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te očitovanje stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. C.-K., d.i.g., jer je prema ocjeni i mišljenju suda ovaj vještak svoj nalaz i mišljenje, kao i očitovanje dao argumentirano, opširno, uvjerljivo, objektivno, stručno, savjesno i prema pravilima struke.
5. Prokurist tužitelja I. Ž. u svojem iskazu (list 75-76 spisa) naveo je da mu je poznata situacija vezana uz korištenje tužiteljeve nekretnine čkbr. 10126, da je tužitelj bio vlasnik susjedne nekretnine čkbr. 10125/1 koju je prodao 2000. godine tuženiku kao vlasniku obrta U. građevinskim strojevima i kao vlasniku i direktor trgovačkih društva A. d.o.o. i T. A. B., da je tuženik počeo koristiti i nekretninu tužitelja, čkbr. 10126 na način da je na istu deponirao pokretnine, motorna vozila, strojeve, građevinski materijal, sve ono što mu je trebalo za obavljanje kako djelatnosti obrta tako i trgovačkih društava, da je nad obrtom tuženika i nad trgovačkim društvima 2013. godine otvoren stečaj, da su tuženik i trgovačka društva prestala raditi a da su na nekretnini tužitelja ostale bezvrijedne i razbijene pokretnine, olupine motornih vozila, građevinskog otpada (vidljivo iz fotografija u spisu), da je tužitelj tražio od tuženika da te pokretnine, građevinski i drugi otpad koji je bio deponiran makne, da se tuženik na to oglušio, da je tužitelj sam po rješenju komunalnog redara sav materijal koji je bio deponiran maknuo, da tužitelj nije mogao koristiti predmetnu nekretninu zbog njezinog stanja odnosno zatrpanosti otpadom i bezvrijednim građevinskim strojevima, da je tužitelj imao i ponudu da to zemljište proda, ali da to nije učinjeno iz razloga što zemljište nije bilo očišćeno a kupac ga kao takvog nije želio kupiti, da je tužitelj u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, imao zaključen ugovor o najmu poslovnog prostora sa T. T. d.o.o. V., kojim ugovorom je navedenom trgovačkom društvu dan u zakup i zemljište odnosno otvoreni skladišni prostor za iznos od 250,00 EUR mjesečno, da je zemljište bilo iste karakteristike kao i predmetna čkbr. 10126, da s tog razloga tužitelj u ovom postupku i potražuje naknadu štete koja mu je prouzročena upravo radnjama tuženika u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno u utuženom vremenskom razdoblju, da tužitelj nije pokrenuo nikakvi postupak protiv trgovačkih društava A. d.o.o. i T. A. B. d.o.o. radi naknade štete zbog nemogućnosti korištenja predmetne nekretnine u utuženom vremenskom razdoblju iz razloga što je nad navedenim trgovačkim društvima stečaj zaključen 2016. godine i isti su brisana iz sudskog registra.
5.1. Sud je iskaz I. Ž. ocijenio istinitim i objektivnim, budući se u spisu nalaze fotografije nekretnine tužitelja koje potvrđuju navode I. Ž., kao i sam iskaz tuženika da je pozvan po komunalnom redaru da ukloni sav odloženi materijal sa nekretnine tužitelja.
6. Tuženik I. A. u svojem iskazu (list 76-77 spis) naveo je da je kao vlasnik obrta U. građevinskim strojevima 2000. godine od tužitelja kupio čkbr. 10125/1 koja nekretnina je predstavljala halu sa industrijskim dvorištem, da mi je za potrebe obavljanja obrta i obavljanja djelatnosti trgovačkih društava kojih ja bio osnivač i direktor, T. A. d.o.o. i T. A. B. d.o.o., bio potreban i dodatni prostor koji bi mu poslužio kao otvoreno skladište, odnosno zemljište na koje je imao potrebe odlaganja građevinskog materijala, strojeva, građevinske mehanizacije i slično, da mu je tužitelj, odnosno prokurista tužitelja, dozvolio da koristi nekretninu čkbr. 10126 koja je vlasništvo tužitelja, da je po odobrenju I. Ž. tu nekretninu ogradio žičanim pletivom i na taj način onemogućio slobodan pristup na istu neovlaštenim osobama, da je 2013. godine došlo do poslovnih poteškoća u mojem obrtu i trgovačkim društvima, da je nad istima otvoreni stečaj, da od trenutka donošenja rješenja o otvaranju stečajnog postupka više nije imao nikakve mogućnosti pristupa na nekretninu koje je bio vlasnik - čkbr. 10125/1 a niti na tužiteljevu nekretninu - čkbr.10126, pa da nije ni mogao istu koristit, niti bilo što uzeti od građevinskih strojeva odnosno drugog materijala deponiranog na nekretnini tužitelja, da se obraćao stečajnom upravitelju koji mu je rekao da ne može ništa micati dok traje stečajni postupak, da je u stečajnom postupku nekretnina vlasništvo njegovog obrta čkbr. 10125/1 prodana, da je novi vlasnik nakon što je ušlo u posjed kupljene hale iz iste na zemljište tužitelja čkbr. 10126 izbacio sve ono što mu nije odgovaralo za njegovo poslovanje, da on ni nakon zatvaranja stečajnog postupka nije imao mogućnost pristupa na zemljište, da je radi preuzimanja stvari s čkbr. 10126 od strane komunalnog redara bio pozvan da se javi radi prijave zbog nepropisnog odlaganja otpada, da se tom pozivu odazvao i obvezao da će u roku od 45 dana maknuti sav odloženi materijal na spomenutoj nekretnini, da je to doista želio učiniti ali da mu tužitelj to nije dopustio, da u utuženom vremenskom razdoblju nije koristio utuženu nekretninu tužitelja na nikakav način i da stoga smatra da nije u obvezi podmiriti naknadu štete koju tužitelj potražuje, da je tužitelj bez njegovog znanja s te nekretnine maknuo sve stvari, odnosno otpad koji se nalazio i to prodao, da tužitelj za utuženo razdoblje nije stavio zahtjev u stečaju za naknadu štete koju potražuje u ovom postupku, da prije utuženog vremenskog razdoblja tužitelj nije ni od njega ni od trgovačkih društava kojih je bio osnivač, vlasnik i direktor tražio novčanu naknadu za korištenje nekretnine, da korištenje nekretnine tužitelja s njegove strane i strane trgovačkih društava nije bilo besplatno, da su kompenzirali na drugi način, time da se ne može izjasniti koliko je to iznosilo u novčanom ekvivalentu.
6.1. Sud je tuženika ocijenio istinitim i objektivnim, osim u dijelu u kojem navodi da nije imao pristup na nekretninu tužitelja radi preuzimanja stvari, da bi kasnije pozitivno odgovorio na poziv komunalnog redara, kao i u dijelu da je sa tužiteljem kompenzirao na drugi način, a da to nije ničim dokumentirao.
7. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, 94/17) u članku 167. stavak 1. navodi da, "Ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane", a stavak 3. istog članka navodi da, "Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovoga članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete."
8. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) u članku 1085. u stavku 1. navodi da, "Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.", stavak 2. istog članka navodi da, "Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.", stavak 3 istog članka navodi da, "Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.", dok stavak 4. istog članka navodi da, "Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.".
9. Za sud u ovom predmetu nije sporno da je tužitelj vlasnik čkbr.10126 upisane u zk. ul. 12662 k.o. Varaždin (list 5 spisa) kao i to da je tuženik koristio nekretninu tužitelja, a što je i sam tuženik u svom iskazu priznao.
10. Sporno je, da li je tužitelj pretrpio štetu zbog nemogućnosti korištenja svoje nekretnine na kojoj su se nalazile pokretnine, olupine motornih vozila i strojeva, građevinski otpad i drugo od tuženika.
11. Sud je utvrdio da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio posjedu svoje nekretnine - čkbr. 10126 i istu koristiti, te da je tuženik stoga tužitelju naknaditi štetu koju je ovaj trpio tijekom navedenog razdoblja.
12. Prilikom dosude iznosa, 96,14 EUR¹ / 724,40 kn, navedenog u izreci presude, sud je imao u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. M. K. d.i.g. od 6.4.2020. g. (list 90-114 spisa) i očitovanje vještaka mr.sc. M. K. d.i.g. od 29.4.2002. g. (list 123-124 spisa), kao stručne osobe i isti je prihvatio u cijelosti, budući da stranke nisu, kako su i same navele, sklopile Ugovor o najmu poslovnog prostora, već su se usmeno dogovarale o korištenju nekretnine tužitelja od strane tuženika, tako da iznos kojeg je u svom nalazu i očitovanju naveo vještak sud smatra primjerenim za korištenje nekretnine tužitelja od strane tuženika za utuženo razdoblje.
13. Sud nije prihvatio navode tuženika glede stečajnih postupaka koji su vođeni za njegove firme i obrt, jer smatra da je tuženik trebao nekretninu koju je koristio od strane tužitelja tužitelju ustupiti, odnosno predati u posjed i s iste odstraniti stvari koje je na nekretninu tužitelja tuženik deponirao (što je nesporno među strankama) prikazane na fotografijama u spisu (list 6-8 spisa).
14. Za napomenuti je i navod samog tuženika da je radi preuzimanja stvari koje su se nalazile na nekretnini tužitelja bio od strane komunalnog redara bio pozvan da se javi 28.02.2018. g., a radi prijave zbog nepropisanog odlaganja otpada i da se obvezao (tuženik) da će u roku od 45 dana maknuti taj materijal na spomenutoj nekretnini (čkbr. 10126), iz čega proizlazi zaključak da je tuženik cijelo razdoblje bio u posjedu nekretnine tužitelja, te da tužitelj kroz to vrijeme nekretninu nije mogao koristiti, odnosno da mu je zbog korištenja nekretnine od strane tuženika nastala šteta, a koju je kako je naprijed navedeno pretrpio od strane tuženika.
15. Sud također nije uzeo u obzir navod tuženika da je tuženik na drugi način kompenzirao sa tužiteljem, jer to ničim nije dokazao niti pak dokumentirao. Isto tako sud nije uzeo u obzir navod tuženika da je tužitelj bez njegovog znanja sa svoje nekretnine maknuo sve stvari, odnosno otpad koji se nalazio na njoj i isti prodao, jer je to u opreci sa navodom samog tuženika koji navodi da je od komunalnog redara bio pozvan da se javi radi prijave nepropisanog odlaganja otpada.
16. Dakle analizom svakog dokaza posebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je našao utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan i u tom dijelu da je usvojio, a za dio tužbenog zahtjeva za koji sud smatra da nije osnovan tužitelja je odbio, a kako je to navedeno u točki I. i II. izreke presude.
17. Odluka o trošku ovog parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. i 80/22.), te je sud tužitelju priznao trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.068,08 EUR¹ / 15.581,95 kn, a koji trošak se sastoji od troška sastava tužbe po punom. sa PDV 25% u iznosu od 248,86 EUR¹ / 1.875,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 14.2.2017. g. u iznosu od 124,43 EUR¹ / 937,52 kn, troška sastava podneska po punom. sa PDV 25% od dana 17.3.2017. g. u iznosu od 248,86 EUR¹ / 1.875,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 7.6.2018. g. u iznosu od 124,43 EUR¹ / 937,52kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 11.9.2018. g. u iznosu od 248,86 EUR¹ / 1.875,00 kn, troška sastava podneska po punom. sa PDV 25% od dana 4.5.2020. g. u iznosu od 248,86 EUR¹ / 1.875,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 10.1.2023. g. u iznosu od 248,86 EUR¹ / 1.875,00 kn, troška zastupanja na ročištu po punom. dana 9.2.2023. g. u iznosu od 248,86 EUR¹ / 1.875,00 kn, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 138,03 EUR¹ / 1.040,60 kn i troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 138,03 EUR¹ / 1.040,60 kn, a koji troškovi su određeni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).
17.1. Sud tužitelju nije priznao trošak pod rednim brojem 9. troškovnika, jer mu je isti trošak priznat pod rednim brojem 7. troškovnika.
17.2. Kako je tužitelj uspio u postupku sa 48,26% tužbenog zahtijeva to mu je sud dosudio na ime troškova postupka iznos od 998,06 EUR¹ / 7.519,88 kn.
Ivanec, 21. ožujka 2023.
Sudac
Draženko Jakopović,v.r.
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu, u roku od 15 dana po primitku presude. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.