Poslovni broj 34 Gž R-258/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 34 Gž R-258/2023-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja R. L. /OIB:…/ iz L., kojeg zastupa A. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika trgovačkog društva, HEP – U. i. d.o.o. /OIB:…/ iz Z., kojeg zastupa A. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-795/2020-38 od 2. siječnja 2023., u sjednici održanoj 21. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-795/2020-38 od 2. siječnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 29. siječnja 2020., broj 5/369/20/SR/BG i da radni odnos tužitelja zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj PU-5-17 od 4. prosinca 2017. nije prestao, za vraćanje tužitelja na posao radnog mjesta "radnika" u Sektoru za održavanje neposlovne imovine, Službu za e. o., HEP – U. i. d.o.o i naknadu parnični troškova (stavak I. izreke).

 

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

 

2.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 29. siječnja 2020., broj 5/369/20/SR/BG i da radni odnos tužitelja zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj PU-5-17 od 4. prosinca 2017. nije prestao, nastavno za vraćanje tužitelja na posao kod tuženika i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a (povreda pravila u odlučivanju) na koju se poziva žalitelj, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

7. Suprotno žalbenim navodima izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, a obrazloženje sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

8. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi u dijelu kojim tužitelj tvrdi da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i "jednakosti oružja". Prije svega treba imati u vidu da odbijanje izvođenja dokaza nema za posljedicu bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako to tumači tužitelj, već može eventualno imati za posljedicu nepravilno utvrđeno činjenično stanje i da je tijekom postupka dana mogućnost tužitelju da se izjasni o svim navodima i zahtjevima tuženika.

 

8.1. Nadalje, prvostupanjski je sud ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene tijekom postupka, i za iste je dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku. To što tužitelj ocjenom dokaza i činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nije zadovoljan i što smatra da je iz provedenih dokaza trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog nije povrijeđeno niti jedno tužiteljevo pravo.

 

9. Naime, točno jest da je općim jamstvom poštenog postupka iz članka 5. stavka 1., članka 6. stavka 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a) i članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustava), između ostalog nametnuta sudu dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih od stranaka u postupku. Međutim, isto tako točno jest da je za sud zadržano pravo procjene njihove mjerodavnosti za odluku i da je tužitelju omogućeno iskazivanje njegove procesnopravne volje po svim prijedlozima, podnescima i zahtjevima.  

 

10. Tumačenje činjenica po tužitelju i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje (članak 355. ZPP-a) niti pogrešnu primjenu materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a).

 

11. Pravilima o izvanrednom otkazu ugovora o radu sadržanim u Zakonu o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. stavak 1. ZR-a), da poslodavac ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (članak 116. stavak 2. ZR-a), da je poslodavac dužan prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, omogućiti radniku iznošenje svoje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 119. stavak 2. ZR-a), da je na poslodavcu teret dokazivanja opravdanog razloga za otkaz (članak 135. stavak 3. ZR-a) i da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci (članak 150. stavak 1. ZR-a).

12. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjski sudom proizlazi:

-          da je tužitelj na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. prosinca 2017. do donošenja predmetne Odluke o izvanrednom otkaz /29. siječnja 2020./ obavljao poslove radnog mjesta "radnika" u Sektoru za o. n. i., Službi za e. o., da je tuženik vezano za namjeravani izvanredni otkaz tužitelju proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, da je protiv Odluke o izvanrednom otkazu tužitelj pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a nastavno i predmetnu tužbu;

-          da je tužitelju izvanredno otkazan radni odnos iz razloga što je tužitelj u dosje radnika dostavio Svjedodžbu o završnom ispitu pod matičnim brojem 15-1611, Klasa: 602-03/05-18/18, Urbroj 251-301-01-05-01 od 24. veljače 2005. i Svjedodžbu o završnom ispitu pod matičnim brojem 15-166, Klasa: 602-03/08-16/18, Urbroj 251-301-01-08-01 od 29. rujna 2008., a kao dokaz da ispunjava uvjeti za zasnivanje radnog odnosa za radno mjesto "radnika" za koje je u sistematizaciji radnih mjesta tražena srednja stručna sprema, a što je na temelju Odluke tuženika od 1. travnja 2019., utvrđeno u postupku provjere, točnije 17. siječnja 2020. na temelju pisane obavijesti E. o. š. Z. da u arhivi navedene škole ne postoji matična knjiga  s matičnim brojem 15-1611 i da svjedodžbe za koje se traže podaci nisu vjerodostojne;

-          da su obje sporne svjedodžbe tužitelj dao upisati i u radnu knjižicu (zvanje elektroinstalatera i elektrotehničara);

-          i da tužitelj nikada nije evidentiran kao učenik E. o. š. u Z., a niti je tijekom postupka dokazao da je pohađao E. o. š.

13. Na temelju u bitnome navedenog prvostupanjski je sud zaključio da su u radno pravnom odnosu stranaka, činjenice stečene nevjerodostojne svjedodžbe i nevažeće stručne spreme, te njezine upotrebe kao takve u svrhu zapošljavanja i rada kod tuženika, a time i dovođenje tuženika u zabludu, osobito važne i da je tuženik na temelju svake od njih posebno i u njihovoj ukupnosti opravdano izgubio povjerenje i tužitelja kao radnika, i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje, a nastavno i vezane zahtjev za uspostavljanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

14. Drugostupanjski je sud suglasan sa izborom i primjenom materijalnog prava.

15. Pored činjenice da tužitelj nije evidentiran kao učenik E. o. š. u Z. i da u toj školi ne postoje matične knjige pod brojem 15-1611, koji broj se navodi u spornim svjedodžbama o završnim ispitima, za odluku u predmetnom sporu nije odlučno tko ih je izdao svjedodžbe o završnim ispitima (bivši ravnatelj ili netko drugi) i na kakvom papiru su izdane svjedodžbe tužitelju, odnosno njihova formalna nevaljanost s obzirom na potpis, ravnatelja, otisak pečata, originalnost obrasca, a niti je li dokazano u upravnom ili nekom drugom postupku da su svjedodžbe o završnim ispitima krivotvorene.

16. Dakle, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno odbio izvesti dokaza vještačenjem papira na kojem je otisnuta svjedodžba, potpisa ovlaštene osobe za zastupanje škole, pečata, na čemu tužitelj neosnovano ustrajava i u žalbenom postupku, pogrešno smatrajući da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na kontradiktorno raspravljanje i "jednaka oruđa". Za naprijed navedeni zaključak nije niti može biti kompromitirajuća činjenica je li tužitelj platio "školarinu", postoji li ili ne postoji ugovor o praktičnoj obuci u školi. Ostali žalbeni navode odnose se na dokaze koje je tužitelj mogao i trebao predložiti do zaključenja prethodnog postupka, a ne sud pribavljati po službenoj dužnosti kako to tvrdi tužitelj, očito ispuštajući iz vida odredbu članka 135. stavak 1. ZR-a, a koji kao takvi ne mogu biti predmetom razmatranja u žalbenom stadiju postupka (članak 352. stavak 1. ZPP-a). U konačnici, nije jasno jer niti sam tužitelj ne navodi, zašto tužitelj nije dostavio svjedodžbe o završenim razredima za školske godine na koje se poziva, već samo svjedodžbe o završnom ispitu.

16.1. S obzirom na okolnosti konkretnog slučaja ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi niti u dijelu pozivanje na odluku Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1968/2019 koje je preinačena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-258/2021-3, za koje tužitelj pogrešno drži da podržavaju njegovo pravno shvaćanje predmetnog spora.

17. Pravilna je i odluka o parničnim troškovima, koju tužitelj posebno niti ne osporava.

18. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-795/2018-2020-38 od 2. siječnja 2023. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

 

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.