1              P-1614/2019-35

   

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

                                                        Poslovni broj P-1614/2019-35

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Pazinu, po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari tužiteljice A. P., OIB …, N. V., koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u P., protiv tuženika D. P., OIB …, N. V., kojeg zastupa punomoćnica I. L., odvjetnica u Z., radi prestanka uznemiravanja, nakon održanih pripremnih ročišta i glavne rasprave zaključene 6. veljače 2022. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnica, 21. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da tuženik uznemirava tužiteljicu u njezinom pravu vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. 790/4 upisanoj u k. o. N. V., na način da je neovlašteno betonirao zid na predmetnoj nekretnini, te se nalaže tuženiku da prestane s daljnjim uznemiravanjem tužiteljice u njezinom vlasništvu na navedenoj nekretnini, na način da je dužan ukloniti betonski zid koji se nalazi na istočnoj strani nekretnine, a koji je postavljen na navedenoj nekretnini, sve to u roku 15 dana, te se istome zabranjuje svako daljnje obavljanje bilo kakvih radova na nekretnini k. č. 790/4 k. o. N. V. kojim bi radovima uznemiravao pravo vlasništva tužiteljice.“

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

 

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.244,25 eura (tisuću dvjesto četrdeset četiri eura i dvadeset pet centi) / 9.374,80 kuna[1] (devet tisuća tristo sedamdeset četiri kune i osamdeset lipa), u roku 15 (petnaest) dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos od 488,68‬ eura / 3.681,96 kn.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužiteljica je 7. lipnja 2019. podnijela tužbu (stranice 1–3.) protiv tuženika radi prestanka uznemiravanja tužiteljice u njezinom pravu vlasništva k. č. 790/4 k. o. N. V. U obrazloženju tužbe i tijekom postupka u bitnome je navela da je tuženik pravomoćnom sudskom presudom ovlašten izvršiti cijepanje predmetne k. č. 790/4 k. o. N. V. radi formiranja nove čestice u površini od 519 m2, sukladno prijedlogu parcelacije izrađenom po G. d. o. o. P. od 20. listopada 2014. Odmah po primitku presude, u svibnju 2019., tuženik je započeo s izgradnjom betonskog zida na utvrđenoj granici, a kojim je u cijelosti onemogućio tužiteljicu u korištenju prava vlasništva predmetne nekretnine, budući da tužiteljica na istočnom dijelu te nekretnine ima garažu i konobu u kojoj parkira traktor i druge poljoprivredne strojeve, koji su joj potrebni za obradu k. č. 790/1 k. o. N. V., a kojima ne može više izaći iz garaže. Osim toga, tuženik je zidom zatvorio prolaz na predmetnoj nekretnini kojim se tužiteljica koristila preko 60 godina, pa osim traktorom, ne može  ni pješice prolaziti tim putem.

1. 1. Predložila je da se utvrdi čin uznemiravanja te da se tuženiku naloži da prestane s daljnjim uznemiravanjem na način da ukloni betonski zid koji se nalazi na istočnoj strani predmetne nekretnine te da mu se zabrani svako daljnje obavljanje radova kojima bi uznemiravao pravo vlasništva tužiteljice.

 

              2. U odgovoru na tužbu od 28. listopada 2019. (str. 26–29.) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Istaknuo je prigovor aktivne legitimacije. Naveo je da tužiteljica nije vlasnica nekretnine na kojoj se nalazi zid, već je tuženik zid sagradio kao međašni zid na svom dijelu nekretnine sukladno citiranoj presudi pravomoćnoj 27. ožujka 2019. i skici omeđavanja od 17. travnja 2019. Razlog za gradnju zida nalazi se na strani tužiteljice, koja je unatoč pravomoćnoj presudi i znanju što predstavlja nekretninu tuženika, tijekom 2016., 2017. i 2018., stalno ulazila na nekretninu tuženika i bez njegova odobrenja prosipala nepoznate stvari, prskala, palila vatru i puštala životinje te omogućavala nepoznatim ljudima ulazak na nekretninu tuženika. Zbog toga je, a u strahu za svoju sigurnost i sigurnost svoje obitelji, bio prisiljen postaviti međašni zid, pa se ne može govoriti o protupravnom postupanju tuženika. Istaknuo je i da zid nije sagradio, za tužiteljicu se ne bi ništa promijenilo jer je izlaz iz garaže tužiteljice isključivo na nekretninu tuženika, na koju tužiteljica nema pravo prilaska. S druge strane, iza garaže tužiteljice prolazi javni put, k. č. 789/5 k. o. N. V.. Tuženik je tijekom parnice za utvrđenje prava vlasništva nudio tužiteljici da joj uredi prilaz s javne površine do garaže tužiteljice, ali je to odbila.

              2. 1. Predložio je odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

3. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika glede vrijednosti predmeta spora (da bi vrijednost predmeta spora trebala iznositi barem koliko je trošak postavljanja betonskog zida, a to je 8.600,00 eura odnosno 63.640,00 kn), sud je na ročištu održanom 6. veljače 2023., sukladno čl. 40. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP), utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu 10.001,00 kn, kako je to tužiteljica naznačila, i to nakon što je saslušao tuženika na te okolnosti (koji je iskazao da nije mogao točno procijeniti koliko je platio izgradnju predmetnog zida jer je u to vrijeme zidao i drugi zid, ali da je to moglo biti oko 2.000,00 eura), a pritom vodeći računa i o čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18.) prema kojem se u parnicama u kojima je predmet spora, između ostalog, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa, kao vrijednost predmeta spora uzima iznos kojeg je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 10.000,00 kn, a tužiteljica je u ovom postupku naznačila utvrđeni iznos.

 

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem i razgledavanjem isprava iz ovog spisa, i to skice omeđavanja GEODIL Poreč od 17. travnja 2019. i prijedloga parcelacije od 20. listopada 2014. (str. 5. i str. 40–41.), izvadaka iz zemljišne knjige (str. 6., 77.), fotografija (str. 7., 47–57.), ugovora o darovanju nekretnina od 28. prosinca 2006. (str. 42–44.), uvjerenja o statusu prometne površine (str. 45.), fotografija i video snimki s usb sticka (poleđina str. 45.), kopije katastarskog plana (str. 78.), mišljenja stalnog sudskog vještaka za područje graditeljstva i procjena nekretnina A. L. od 20. listopada 2020. uz priloge (str. 79–122.), zaključka Grada Poreča, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-350-05/19-05/0000023, urbroj: 2163-6-10/01-22-0046, od 20. rujna 2022. (str. 128–131.), i rješenja Grada Poreča, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, klasa: UP/I-350-05/19-05/0000023, urbroj: 2163-6-10/01-22-0051 od 23. prosinca 2022. uz nalaz i mišljenje u vezi načina i uvjeta priključka građevinske čestice k. č. 790/4 k. o. N. V. na prometnu površinu stalnog sudskog vještaka L. M. od 30. studenog 2022. (str. 132–144.); čitanjem i razgledavanja isprava iz preslike ovom spisu priklopljenog spisa posl. br. Pu P-388/2019 (ranije P-1620/2015), prvenstveno presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, posl. br. P-1620/2015 od 2. svibnja 2018. i presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-609/2018-3 od 27. ožujka 2019. Nadalje, izveden je dokaz uviđajem uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernične struke E. K. (iz G. K. d. o. o. P.); te su, prvenstveno s ciljem pokušaja mirnog razrješenja ovog spora koji je nastao između majke i sina, na održanom uviđaju saslušane stranke (str. 145–157.),

4. 1. Sud nije izvodio dokaze predložene po tužiteljici, i to saslušanjem svjedoka K. R., E. B. i A. B., te saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku J. N., S. P. i N. P., kao ni građevinskim i prometnim vještačenjem, jer njihovo izvođenje, budući da su odlučne činjenice ovog spora utvrđene na temelju izvedenih dokaza, nije bilo potrebno.

 

5. Na temelju rezultata dokaznog, ali i cjelokupnog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

6. U ovom je sporu za zaštitu prava vlasništva actio negatoriom, tužiteljica kao u zemljišnim knjigama upisana vlasnica k. č. 790/4 k. o. N. V., protiv tuženika za kojeg tvrdi da ograničava odnosno uznemirava njezino pravo vlasništva time što je izgradio betonski zid na toj nekretnini, istaknula tužbeni zahtjev da se utvrdi čin uznemiravanja te da se tuženiku naloži da prestane s daljnjim uznemiravanjem na način da uspostavi prijašnje stanje, odnosno da ukloni betonski zid kojeg je izgradio s istočne strane k. č. 790/4 k. o. N. V.

 

7. Prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98.,137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispravak pročišćenog teksta) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2.).

 

8. Iz dokaznog postupka i navoda stranaka prvenstveno proizlazi:

– da je u zemljišnim knjigama kao vlasnica k. č. 790/4 kuća, dvorište i oranica, površine 780 m2, zk. ul. 732 k. o. N. V., upisana tužiteljica (prema izvatku iz zemljišne knjige)

– da je presudom ondašnjeg Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu, posl. br. P-1620/2015-38 od 2. svibnja 2018., koja je postala pravomoćna 27. ožujka 2019. (donošenjem presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-609/2018-3 od 27. ožujka 2019.), utvrđeno da je tuženik (ondje tužitelj), kao pošteni graditelj, građenjem stekao pravo vlasništva dijela predmetne k. č. 790/4 k. o. N. V. u površini od 519 m2 (zemljište pod kućom 108 m2, zemljište pod garažom 43 m2, okućnica 368 m2), koji dio je u prijedlogu parcelacije izrađenom po G. d. o. o. P. 20. listopada 2014. označen s „B“, a koji dio k. č. 790/4 k. o. N. V. površine 368 m2 predstavlja zemljište nužno za redovnu uporabu stambene građevine na k. č. 790/4 k.o. N. V., ozakonjene pravomoćnim rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Grada Poreča klase: UP/I-361-05/13-07/521, ur. broja: 2167/01-10/01-14-7 od 28. ožujka 2014. (t. I. izreke)

– da je citiranom presudom tuženik (ondje tužitelj) ovlašten da na temelju presude, sukladno prijedlogu parcelacije izrađenom po G. d. o. o. P. od 20. listopada 2014. koji se smatra sastavnim dijelom presude, izvrši cijepanje k. č. 790/4 k. o. N. V. radi formiranja nove k. č. u površini od 519 m2, koja se sastoji od kuće 108 m2, garaže 43 m2 i dvorišta 368 m2, te da na toj novoformiranoj nekretnini izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, što je tuženica (ovdje tužiteljica) dužna trpjeti (t. II. izreke)

– da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2998/2019-3 od 29. studenog 2022. odbačena je revizija ovdje tužiteljice izjavljena protiv drugostupanjske presude, kao nedopuštena.

 

9. Na okolnost na kojem je dijelu k. č. 790/4 k o. N. V. sagrađen predmetni betonski zid izveden je dokaz uviđajem i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geodetske struke E. K., a saslušane su i stranke. Vještak je u svom usmenom nalazu, kojeg je iznio prema prijedlogu parcelacije izrađenom po G. d. o. o. P. 20. listopada 2014., i kojeg je sud prihvatio u cijelosti jer je potpun i obrazložen, detaljan, objektivan i prema mišljenju suda stručan, time u konačnici kvalitetan i pouzdan, utvrdio da je predmetna čestica u naravi obiteljska kuća dvojnica – sjeverni dio, dvije gospodarske zgrade s istočne strane koje su spojene sa strehom te dvorište sa zapadne, sjeverne i istočne strane. Predmetni betonski zid visine je oko metar te ja na nivou identifikacije utvrđeno da je on sagrađen prema skici omeđavanja odnosno prijedlogu parcelacije.

9. 1. Da je predmetni betonski zid izrađen na dijelu k. č. 790/4 k. o. N. V. na kojem je tuženik pravomoćno utvrđen vlasnikom (koji je u prijedlogu parcelacije izrađenom po G. d. o. o. P. 20. listopada 2014. označen s „B“), potvrdio je i sam tuženik saslušan na uviđaju izjavivši da je prilikom izgradnje betonskog zida angažirao ovlaštenog geodeta iz G. d. o. o. te da „…su se prilikom izgradnje zida povukli 3 cm unatrag odnosno prema svojoj parceli.“, čiji je iskaz sud pozitivno cijenio, jer je u tom dijelu suglasan skici omeđavanja od G. d. o. o. od 19. travnja 2019. (sve imajući u vidu da su radovi izradnje betonskog zida započeli, prema suglasnim navodima stranaka, nakon donošenja drugostupanjske odluke, odnosno u svibnju 2019.).

9. 2. Ni sama tužiteljica nije na uviđaju posebno osporila iznijeta utvrđenja vještaka (budući da se u ovom postupku držala kao vlasnica „cijele“ k. č. 790/4 N. V.), a nije ni predlagala dodatna premjeravanja kako bi stupanj točnosti utvrđene identifikacije bio viši.

 

10. Tuženikov posjed dijela k. č. 790/4 k. o. N. V., i to onog na kojem je izgrađen betonski zid, ali i preostalog dijela prema prijedlogu parcelacije, dakle dijela na kojem je pravomoćnom presudom utvrđen vlasnikom, nije osporen (stranke nisu osporile saslušane na uviđaju).

 

11. Kako to proizlazi iz odredbe čl. 167. ZV-a koja uređuje vlasničku tužbu actio negatoria, razvidno je da ovu tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način osim oduzimanjem stvari zahtijevajući da to uznemiravanje prestane. Kako je to već navedeno, da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja) i da se nalazi u posjedu stvari, te neosnovano uznemiravanje, pačanje trećega poduzimanjem ili propuštanjem određenih radnji koje su dovele do uznemiravanja.

11. 1. Tužiteljici bi pripadalo pravo na negatornu zaštitu od uznemiravanja kada bi ona bila posjednica dijela zemljišta iza betonskog zida kojeg je tuženik izgradio (na prijedlogu parcelacije izrađenom po G. d. o. o. P. 20. listopada 2014. označen s „B“), i kada bi taj dio prema katastarskom planu pripadao parceli tužiteljice odnosno preostalom dijelu k. č. 790/4 k. o. N. V. No, u ovom slučaju tuženik drži u posjedu dio „spornog“ zemljišta iza betonskog zida. Tuženik ne samo da drži u posjedu taj dio zemljišta, već je utvrđen pravomoćnom presudom kao vlasnik.

11. 2. Tužiteljica bi svoje vlasništvo, u situaciji kada nije posjednik, mogla štititi vlasničkom tužbom (rei vindicatio) kojom se vlasnik štiti u slučaju oduzimanja posjeda, dakle tužbom vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed stvari, a kako to propisuje čl. 161. st. 1. ZV-a, što ovdje ipak nije slučaj.

 

12. Neovisno o pravnom osnovu po kojem tužiteljica traži zaštitu, tuženik je imao pravo izgraditi predmetni betonski zid. Taj je zid izgradio na dijelu k. č. 790/4 k. o. N. V. na kojem je pravomoćno utvrđen vlasnikom (a pravo vlasništva se stječe u trenutku pravomoćnosti odluke suda, bez obzira na to je li tako stečeno pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige), i koji dio nedvojbeno posjeduje. Svaki vlasnik svoje stvari može, uz određena opća i posebna ograničenja, sa svojom stvari činiti što ga je volja te svakoga drugoga od toga isključiti (čl. 30. ZV-a), a može izgraditi i vlastitu ogradu (čl. 102. ZV-a).

 

13. Osim navedenog, prema stavu ovog suda tužiteljica nije ograničena u vršenju vlasničkih ovlaštenja na nekretnima koje su u njezinom vlasništvu (k. č. 790/1 k. o. N. V.), pa ni na „preostalom“ dijelu k. č. 790/4 k. o. N. V. U postupku formiranja građevne čestice pred Gradom Porečom, L. M., stalni sudski vještak za područje graditeljstva i procjenu nekretnina, angažiran od strane upravnog tijela, iznio je nalaz i mišljenje u vezi načina i uvjeta priključka građevinske čestice k. č. 790/4 k. o. N. V. na prometnu površinu, odnosno tri načina pristupa s istočne strane javne prometnice prema objektu. Financijske troškove izrade predložih zahvata pristao je snositi tuženik, saslušan i na uviđaju, no tužiteljica odbija sve moguće načine pristupa, i inzistira na tome da je k. č. 790/4 k. o. N. V. u cijelini njezino vlasništvo i da joj betonski zid smeta jer ne može tu česticu više koristiti kao put i jer ne može više koristiti pomoćne objekte izgrađene na toj čestici.

 

14. Pitanje prava prolaska tužiteljice po dijelu k. č. 790/4 k. o. N. V. kojim da se koristila preko 60 godina, nije istaknuto u ovom postupku, kroz eventualno utvrđenje prava služnosti, pa se o njemu nije posebno raspravljalo ni odlučivalo.

 

15. Iz svega iznijetog proizlazi da tužiteljici ne pripada zatražena zaštita prava vlasništva pa njezin zahtjev odbijen kao u t. I. izreke presude.

 

16. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima parničnog postupka donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužiteljica u ovom sporu nije uspjela pa joj ne pripada ni zatražena naknada troškova postupka. Tuženiku pripada zatraženi trošak za sastav odgovora na tužbu i podneska od 10. siječnja 2023., te za zastupanje na ročištima održanim 4. studenog 2019., 14. prosinca 2022. i 6. veljače 2023., i to po 100 bodova za svaku radnju x 15,00 kn/bod, odnosno 199,08 eura za svaku radnju, ukupno 995,40 eura, prema tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 7., tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa). Na taj iznos tuženiku pripada i PDV 25 % odnosno 248,85 eura / 1.874,96 kn, prema tbr. 42. Tarife.

16. 1. Tuženiku nisu priznati zatraženi putni troškovi u iznosu 488,68‬ eura / 3.681,96 kn. Ti troškovi padaju na teret stranke koja je angažirala odvjetnika kao punomoćnika, budući da je tuženik mogao za zastupanje opunomoćiti odvjetnika sa sjedištem pisarnice na području suda koji vodi postupak (a ovdje nije riječ o delegiranom predmetu).

16. 2. O zatraženom trošku tuženika na ime sudske pristojbe za odgovor na tužbu bit će odlučeno nakon pravomoćnog završetka ovog postupka, kada u skladu s čl. 4. t. 2. Zakonu o sudskim pristojbama obveza plaćanja te pristojbe nastaje.

 

17. Stoga je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.244,25 eura / 9.374,80 kn, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova u iznosu 488,68‬ eura / 3.681,96 kn odbijen, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u cijelosti, sve kao u t. II. do IV. izreke presude.

 

U Pazinu 21. ožujka 2023.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

 

DNA:

1. tužiteljica po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu,

2. tuženik po pun.