Poslovni broj:7 Kž-82/2023-3

 

 

Poslovni broj:7 Kž-82/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B., zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj: KO-DO-213/2021 od 12. rujna 2022. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-323/2021 od 31. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog M. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-323/2021 od 31. kolovoza 2022., okrivljeni M. B. proglašen je krivim i to: zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 1), i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. i 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 2), pa se okrivljeniku za djelo pod toč. 1), temeljem čl. 179.a KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2., temeljem čl. 117. st. 2. KZ/11 uz primjenu čl. 48. i 49. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te se okrivljenik temeljem čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te se temeljem čl. 56. KZ/11 istom izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako isti u vremenu provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 148. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni M. B. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. ZKP/08, o kojoj će visini sud odlučiti posebnim rješenjem, te troškove kaznenog postupka s naslova paušalne svote u iznosu od 500,00 kuna, a sve u roku od 15 dana.

 

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, zbog odluke o kazni, te je predložilo da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se okrivljenika osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

 

3.1. Žali se i okrivljeni M. B. po branitelju N. D., odvjetniku iz I. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o izrečenoj kazni i troškovima postupka, te je predložio da se pobijana presuda ukine kao i da se ukine rješenje o produljenju mjera opreza, te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

              U odnosu na žalbu okrivljenika, osim zbog odluke o kazni

 

7. Nije u pravu žalitelj, tj. okrivljeni M. B. kada tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a koje povrede se sastoje u tome što je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Uz to, žalitelj tvrdi da razlozi o odlučnim činjenicama koje je prvostupanjski sud naveo su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danom u postupku.

 

7.1. Sadržajno razmatrajući navode žalbe, a vezano za naprijed istaknute bitne povrede, valja reći da u bitnome sadržajno žalitelj osporava pobijanu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. 

 

7.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.

 

7.3. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je povrijeđen kazneni zakona. Naime, iako žalitelj u uvodu žalbe navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, odnosno iz obrazloženja žalbe se ne vidi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i time pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela nasilja u obitelji, to nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

7.4. Što se tiče pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj smatra da ne postoje dokazi da bi okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji, te da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio u pogledu odgovornosti istog za to djelo. Naime, ističe se da između okrivljenika i oštećenice su zapravo započele nesuglasice isključivo zbog imovine i kada se treća osoba umiješala tako da, po tvrdnjama žalitelja, nije utvrđena kriminalna količina koja bi bila bitno obilježje djela za koje je okrivljenik osuđen, tj. nasiljem u obitelji. U odnosu na kazneno djelo pod toč. 2), tj. tjelesne ozljede, žalitelj smatra da također nije dokazano da bi postupao s namjerom da bi ozlijedio oštećenicu jer je ustvari bio revoltiran i izazvan od strane oštećenice vezano za navedeno kazneno djelo.

 

7.5. Istaknutim žalbenim navodima okrivljenik osporava pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda da je okrivljenik postupao na inkriminirani mu način naspram oštećenice s namjerom da ju tjelesno ozlijedi i da nije dokazano da bi počinio djelo nasilja u obitelji.  

 

7.6. Nasuprot navedenim tvrdnjama žalitelja valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i u međusobnoj povezanosti, nalazi utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik počinio djela za koja se tereti i koja su precizirana u izreci pobijane presude.

 

7.7. I ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je nedvojbeno došlo do poremećaja odnosa između okrivljenika i oštećenice kao bračnih drugova, da su ti odnosi poremećeni unazad par godina, a posebno od kada je okrivljenik otišao u mirovinu i otkada je imovinu oštećenice kao dio bračne stečevine prepisao na sina bez znanja i odobrenja oštećenice, a što je u konačnici rezultiralo razvodom braka stranaka koje su 45 godina bile u braku, te nizom tužbi radi rješenja imovinskopravnih odnosa stranaka. 

 

7.8. Što se tiče dvojbe da li je okrivljenik kritične zgode u inkriminiranom vremenskom periodu vršio nasilje u obitelji u odnosu na blisku osobu u to vrijeme suprugu J. B., te da li ju je tjelesno ozlijedio 23. ožujka 2021., pravilno je prvostupanjski sud, a nakon detaljne analize kompletno provedenog dokaznog postupka (dokazi pobrojani pod toč. 7. obrazloženja pobijane presude), utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio oba kaznena djela za koja se tereti. Naime, povezujući iskaz oštećene žrtve J. B. s iskazom svjedokinje S. D., kćerke stranaka, te dijelove iskaza svjedokinje S. B., po provedenim psihijatrijskim i psihologijskim vještačenjem, te medicinskim vještačenjem u pogledu dinamike ozljeđivanja oštećenice 23. ožujka 2021., te karakteru ozljeda oštećenice vezano za tjelesnu ozljedu, utvrđeno je da je u razdoblju od srpnja 2015. do 22. ožujka 2021. u B. kbr. 30, a protivno odredbi čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s namjerom da svoju suprugu J. B. zastraši i dovede u ponižavajući položaj, učestalo se dovodio u alkoholizirano stanje i u takvom stanju napadao i omalovažavao suprugu govoreći joj, između ostalog, da je krava, kobila, psovao joj majku, uskraćivao novac, prilazio s namjerom da ju udari, a ona se u strahu izmicala i sklanjala od njega, koje ponašanje okrivljenika je kod oštećenice izazvalo strah, sram i poniženje, kojim inkriminiranim postupanjem je kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazivao strah te je njezinu sigurnost doveo u ponižavajući položaj, dakle, postupao na opisani način, a što sve predstavlja obilježje djela, kako u subjektivnom tako i u objektivnom smislu, nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Što se tiče kaznenog djela tjelesne ozljede, pravilno je također prvostupanjski sud obrazložio temeljem čega je utvrđeno i dokazano da je počinio navedeno kazneno djelo, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

7.9. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao detaljno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

 

8. Na navode žalitelja u kojima se, između ostalog, tvrdi da je tijekom postupka povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika jer je sud odbio dokazne prijedloge obrane za saslušanje svjedoka D. K. i svjedoka S. J., koji imaju neposredna saznanja vezano za inkriminacije pod toč. 1., te da sud nije dao nikakve razloge zašto su navedeni dokazni prijedlozi odbijeni, valja reći da je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnjama žalitelja, pod toč. 8. obrazloženja presude detaljno obrazložio zašto je odbio dokazni prijedlog za provođenjem dopunskog psihijatrijskog vještačenja, kao i dopunskog saslušanja sudsko-medicinskog vještaka P. Š., te zašto je odbio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka D. K. i S. J. i to iz razloga jer su odlučne činjenice utvrđene sa, do tada, provedenim dokazima, pa su doista navedeni dokazni prijedlozi usmjereni za odugovlačenjem postupka, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

8.1. U odnosu na tvrdnje žalitelja u kojima se, između ostalog, osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da nije utvrđena kriminalna količina koja bi činila obilježje kaznenog djela nasilja u obitelji iz razloga što nitko nikada nije vidio niti se vodio prekršajni postupak sukladno odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te nitko nije posvjedočio u vezi toga, valja reći da nasuprot navedenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se iz iskaza saslušane oštećenice, ali i iskaza kćerke stranaka S. D., koja govori o lošim obiteljskim odnosima do ožujka 2021., ne samo između oca i majke već i nje i brata G., te o općoj situaciji u kojoj su živjeli, pa tako potvrđuje da je sigurno unazad 10 godina okrivljenik "unutar četiri zida" vršio nasilje ne samo nad majkom već i nad bratom koji je zajedno s majkom rješavao sve poslove i probleme u gospodarstvu, da su svi o tome šutjeli jer je bilo bitno da se po selu ne priča o problemima u obitelji B., da se okrivljenik od 2015. do 2021. ponašao prema majci na način da je na zajedničkim ručkovima komentirao, dobacivao, provocirao majku koja je morala paziti da svojim postupcima kod okrivljenika ne izazove svađu itd. Sve bitne okolnosti vezano za obilježje djela, tj. kriminalnu količinu detaljno je prvostupanjski sud obrazložio pod toč. 18. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja na isto.

 

8.2. Zbog svega navedenog valja reći da okrivljenik svim naprijed navedenim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. I ovaj drugostupanjski sud, a povezujući sve dokaze i analizirajući iste, zaključuje da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenik postupajući na način kako je precizirano pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, ostvario bitna obilježja kaznenih djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11, te ga je pravilno za ista oglasio odgovornim i krivim, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

              U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni

 

9. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o odabiru vrste i mjere kazne i to, kako pojedinačnih tako i jedinstvene, okrivljeniku izrekao preblagu kaznu, te da se istom neće ispuniti svrha iz čl. 41. KZ/11.

 

9.1. Iako okrivljenik u uvodu žalbe navodi da se žali zbog odluke o kazni, ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, pa kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao i odluku o kazni sa stanovišta okrivljenika.

 

9.2. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je kao olakotnim cijenio dob okrivljenika, dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da stranke žive u prizemlju obiteljske kuće, a sin na katu s obitelji, te poremećenost obiteljskih odnosa zbog nerazriješenih imovinskih odnosa između stranaka, dok mu je kao otegotna okolnost cijenjena nekritičnost spram počinjenog.

 

9.3. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. 

 

9.4. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud mora uvijek voditi računa da kazna bude primjerena težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, te da će ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

 

9.5. U odnosu na ovdje konkretnu situaciju, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio da su utvrđene olakotne okolnosti takve naravi da u ukupnosti predstavljaju takve okolnosti koje dovode do ublažavanja kazne i predstavljaju osobito olakotne okolnosti, te je pravilno utvrdio da će se svrha kažnjavanja, u ovdje konkretnom slučaju, ostvariti izricanjem uvjetne osude, dakle prijetnjom kazne zatvora sa prethodno utvrđenim pojedinačnim kaznama za kazneno djelo nasilja u obitelji u trajanju 8 mjeseci, a za kazneno djelo ozljede u trajanju 6 mjeseci, te jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju 1 godine zatvora, ali sa maksimalnim rokom provjeravanja u trajanju 5 godina. Navedena kazna primjerena je težini počinjenih djela, okolnostima pod kojima su djela počinjena, te će ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije, te će djelovati na okrivljenika, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

9.6. Strožom kaznom, kako to predlaže državni odvjetnik, pretjerano bi naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja, a isto tako niti blaže kažnjavanje nije osnovano.

 

10. Budući da su žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika neosnovane, a ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Zagrebu 21. ožujka 2023.

 

 

 

                                                                                                                  PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

  Sonja Brešković Balent, v. r.