Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 4 Kžzd-26/2023-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4zd-26/2023-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 163. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Kovm-38/2022-22 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba okrivljenog D. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 dalje: ZKP/08) odbijen je prijedlog obrane okrivljenog D. B. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza zapisnika Županijskog suda u Varaždinu broj Kir-d-20/2022-5 o ispitivanju svjedoka žrtve mldb. N. M. od 10. veljače 2022. uz DVD medij i zapisnika o ispitivanju svjedoka P. B. od 11. travnja 2022.

 

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni D. B. po branitelju H. Ž., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu okrivljenika i ukine pobijano rješenje te izdvoji kao nezakonit dokaz iskaz žrtve, odnosno ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              U smislu čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje.

 

4.              Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

5.              Žalitelj tvrdi da je u konkretnom predmetu povrijeđena odredba čl. 238. st. 2. ZKP/08 jer je on kao okrivljenik imao pravo prisustvovati ispitivanju svjedoka žrtve, u kojem je pravu onemogućen, što je protivno Ustavu i međunarodnim ugovorima. Osim toga ta je radnja poduzeta prije nego što je on primio rješenje o provođenju istrage. Stoga žalitelj tvrdi kako on u vrijeme ispitivanja žrtve nije znao da se protiv njega vodi ikakav postupak, da je onemogućen u svojem pravu na obranu i da su dokazi prikupljeni bez njegova znanja. Okrivljenik nije primio obavijest o dokaznom ročištu, o čemu je njegova majka obavijestila sud, kao i o činjenici da se okrivljenik nalazi u inozemstvu, a sud je unatoč tome održao dokazno ročište na kojem je ispitana žrtva.

 

6.              Žalitelj je samo djelomično u pravu, pa tako nije u pravu kada tvrdi da nije, u vrijeme poduzimanja dokaznog ročišta, bio obaviješten o vođenju kaznenog (pretkaznenog) postupka protiv sebe. Ovo iz razloga jer je od okrivljenika 27. prosinca 2021. oduzet mobitel, primio je nalog suca istrage za pretragu pokretne stvari s poukom o pravima, odrekao se prava prisustvovanja pretrazi mobitela koja radnja je poduzeta 29. prosinca 2021., dok je okrivljenik ispitan po čl. 208.a ZKP/08 4. siječnja 2022., kada je primio i pouku o pravima. Dakle žalitelj je bio upoznat s podnošenjem kaznene prijave i poduzimanjem dokaznih radnji u vezi konkretnog kaznenog djela.

 

7.              Iako je žalitelj djelomično u pravu kada iznosi žalbene tvrdnje u pogledu održavanja dokaznog ročišta na koje nije pozvan, a i u vezi donošenja rješenja o provođenju istrage u vezi poduzimanja dokaznih radnji prije pravomoćnosti istoga, time ipak nije dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Ovo iz razloga jer odredba čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 koja govori o nezakonitim dokazima u smislu odredbi ZKP/08 ne dovodi do ove posljedice u slučaju poduzimanja dokaznog ročišta bez urednog poziva okrivljenika, jer takva posljedica nije nigdje u ZKP/08 propisana. Naime, prema ovoj odredbi nezakoniti su dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni u ZKP/08. Upravo potonja pretpostavka da u ZKP/08 izričito mora biti propisana posljedica nezakonitosti određenog kršenja odredaba tog zakona u konkretnom slučaju nije ispunjena. Odredba čl. 300. ZKP/08 koja uređuje situacije u kojima je iskaz svjedoka nezakonit ne predviđa takvu posljedicu u odnosu na iskaz svjedoka pribavljen na dokaznom ročištu o kojem okrivljenik nije bio obaviješten. Ista je situacija i u odnosu na zapisnik o ispitivanju svjedoka P. B., jer niti jednom odredbom u ZKP/08 nije predviđena obveza državnog odvjetnika za obavještavanje okrivljenika o dokaznim radnjama koje provodi u istrazi, niti je u ZKP/08 propisana posljedica u vidu nezakonitosti dokaza koji je državni odvjetnik pribavio bez obavijesti okrivljeniku o vremenu i mjestu ispitivanja svjedoka. Stoga žalba okrivljenika u odnosu na ovu osnovu pobijanja nije osnovana.

 

7.1.              Ne radi se niti o povredi zajamčenog prava obrane u smislu odredbe čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08 jer Ustav u čl. 29. st. 2. alineja 6. i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čl. 6.1. st. 3. toč. d) na istovjetan način govore o minimalnim pravima obrane koja obuhvaćaju pravo optuženika da ispita ili dade ispitati svjedoke optužbe, koje pravo se najbolje ostvaruje tijekom sudske rasprave. Dakle, okrivljenik u konkretnom predmetu, pod uvjetom potvrđivanja optužnice, ima i nadalje pravo ispitati ili dati ispitati svjedoke optužbe, koje pravo će ostvariti tijekom rasprave. Zbog toga nije došlo do prikupljanja dokaza povredom Ustavom ili međunarodnim dokumentima zajamčenog prava obrane, zbog čega bi ovi dokazi bili nezakoniti. To tim više jer svjedoci tijekom istrage nisu kontradiktorno ispitani, tako da se na raspravi iste moraju ponovno ispitati na način propisan u čl. 411. st. 4. ZKP/08, s posljedicom iz čl. 431. st. 2. ZKP/08. Dakle, ovi se zapisnici mogu pročitati, ali se na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

 

7.2.              Kao što je naprijed navedeno, ali bez utjecaja na zakonitost poduzetih dokaznih radnji, postupanje državnog odvjetnika i suca istrage nije bilo do kraja u skladu s odredbama ZKP/08. Naime, kada se radi o kaznenim djelima za koja se provodi istraga, tada je prije donošenja rješenja o provođenju istrage moguće provesti samo hitne dokazne radnje, a i ispitati okrivljenika (čl. 212. u vezi čl. 216. – 218. ZKP/08), kada je u potonjem slučaju rok za donošenje rješenja o provođenju istrage 48 sati od ispitivanja okrivljenika (čl. 216. st. 4. ZKP/08). Tek po pravomoćnosti rješenja o provođenju istrage mogu se poduzimati dokazne radnje (argument iz čl. 218. st. 4. ZKP/08), a u konkretnom je predmetu dokazna radnja ispitivanja svjedoka na dokaznom ročištu poduzeta prije donošenja rješenja o provođenju istrage, kako to ispravno uočava žalitelj. Osim toga, točan je navod da odredba čl. 238. st. 2. ZKP/08 ovlašćuje okrivljenika na prisustvovanje dokaznom ročištu, naravno pod uvjetom da je uredno pozvan. U konkretnoj situaciji okrivljenik, prema sadržaju koverte u kojoj se nalazi obavijest o održavanju dokaznog ročišta (list 17 spisa Kir-d-20/2022-7), nije primio poziv (na koverti se protivno odredbama ZKP/08 o dostavi nalaze podaci o prvoj dostavi, iako takav način dostave nije predviđen u ZKP/08). I unatoč navedenome, bliski član obitelji okrivljenika je o ne primanju poziva obavijestio sud, kao i o razlozima zbog kojih okrivljenik ne prisustvuje ročištu (rad u Austriji), a okrivljenik se nije odrekao prava na prisustvovanje ročištu. Stoga je, a radi omogućavanja kontradiktornog ispitivanja svjedoka ili okrivljenikovog izričitog ili prešutnog odricanja od tog prava, valjalo odgoditi dokazno ročište i ponoviti dostavu poziva za okrivljenika te provesti to ročište u odsutnosti okrivljenika tek uz utvrđenje o urednoj dostavi poziva. Posljedica navedenoga nije u nezakonitosti dokaza proizašlog iz ovog dokaznog ročišta, ali se nalazi se u odredbama čl. 411. st. 4. i 431. st. 2. ZKP/08.

 

8.              Slijedom navedenog, žalba žalitelja nije osnovana, pa  je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja i odbiti je kao neosnovanu.

 

U Varaždinu 21. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu