Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1.
V. M., O.: … S., 2. L. M.,
O.: …, S., 3. M. M., O.: …,
S., .koje zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S.,
K. L. P. 12, protiv tuženika: A. V., O.: …, S.,
kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik izu S.,
radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne
rasprave 2. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. M.,
odvjetnika iz S. i zamjenika punomoćnika tuženika pod 2. L. A.,
odvjetnika iz S., 20. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 32.017,48 eura/241.235,73 kuna1 i to:
- tužitelju pod 1. V. M. iznos od 24.887,09 eura/187.511,76 kuna
zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 8.259,70 eura/62.503,92 kuna teče
od 25. siječnja 2017., na iznos od 8.295,70 eura/62.503,92 kuna teče od 22. svibnja
2017. i na iznos od 8.295,70 eura/62.503,92 kuna teče od 19. srpnja 2017. pa do 31.
prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1.
siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena
- tužitelju pod 2. L. M. iznos od 4.659,85 eura/35.109,63 kuna
zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 1.553,28 eura/11.703,21 kuna teče
od 25. siječnja 2017., na iznos od 1.553,28 eura/11.703,21 kuna teče od 22. svibnja
2017. i na iznos od 1.553,28 eura/11.703,21 kuna teče od 19. srpnja 2017. pa do 31.
prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
1
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1.
siječnja 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena
- tužitelju pod 3. M. M. iznos od 2.470,55 eura/18.614,34 kuna
zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 823,52 eura/6.204,78 kuna teče od
25. siječnja 2017., na iznos od 823,52 eura/6.204,78 kuna teče od 22. svibnja 2017. i
na iznos od 823,52 eura/6.204,78 kuna teče od 19. srpnja 2017. pa do 31. prosinca
2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023.
pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za 3 %-tna poena.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima parnični trošak u
iznosu od 7.253,30 eura/54.650,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od
20. ožujka 2023. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 124,43 eura/937,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi B.-M. kreditna unija u
likvidaciji, O.: … parnični trošak u iznosu od 912,47 eura/6.875,00 kuna.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 195,77 eura/1.475,00 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 4. rujna 2017., se navodi kako su tužitelji A. M.,
I. M., V. M., L. M. i M. M. članovi i
štediše B. – M. kreditne unije u likvidaciji. Skupština tuženika B. – M. kreditne
unije je 9. prosinca 2016. donijela odluku o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju)
imovine i podmirivanju obveza kojom je odlučeno da će se isplate prema
vjerovnicima (štedišama članovima K. unije) vršiti (bez prioriteta) po modelu
razmjera iskazanog u postotku. Navedeno znači da će svaki vjerovnik (štediša)
participirati u naplati svojih potraživanja iz likvidacijske mase u onom postotku koliko
iznosi postotak njegovog potraživanja po osnovu štednje u ukupnim potraživanjima
po osnovi štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci K. unije. Tuženici B.-M.
kreditna unija i A. V. su iz prikupljenih sredstava koji čine likvidacijsku masu do
sada u tri navrata isplaćivali štednju vjerovnicima (štedišama) B.-M. kreditne unije i
2
to 25. siječnja 2017., 22. svibnja 2017. i 19. srpnja 2017. Tuženik A. V. je
protivno navedenoj odluci S. tuženika B.-M. kreditne unije samovoljno i s
namjerom nanošenja štete tužiteljima obustavio isplate tužiteljima koje im po zakonu i
odluci S. od 9. prosinca 2016. pripadaju, pri čemu je i drugom likvidatoru
Ž. M. zabranio da izvrši isplate tužiteljima, tako da tužitelji nisu primili isplate
i to A. M. nije primila isplatu od 22. svibnja 2017. u iznosu od 12.081,85 kuna,
I. M. nije primila isplatu od 25. siječnja 2017. u iznosu od 3.374,03 kuna i
isplatu od 19. srpnja 2017. u iznosu od 3.374,03 kuna, odnosno ukupno 6.748,06
kuna. V. M. nije isplaćena niti jedna od 3 isplate po 62.503,92 kuna,
odnosno ukupno 187.511,76 kuna. Tužitelju L. M. nije isplaćena niti
jedna od tri isplate po 11.703,21 kuna, odnosno ukupno 35.109,63 kuna i tužitelju
pod 5. M. M. nije isplaćena niti jedna od 3 isplate po 6.204,78 kuna,
odnosno ukupno 18.614,34 kuna. Tuženik B.-M. je dužan tužiteljima isplatiti
navedene iznose na temelju načela zakonske jednakosti i ravnomjernosti u isplatama
iz likvidacijske mase svih vjerovnika, kao i na temelju odluke skupštine o naplati
potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanje obveza od 9. prosinca 2016.
pa predlaže sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku B.-M. isplatiti
tužiteljima ukupan iznos od 260.065,64 kuna zajedno sa zateznom kamatom te im
naknaditi prouzročeni parnični trošak, a ukoliko tuženik pod 1. zbog bilo kojeg
razloga (otvaranje stečajnog postupka, prestanka i brisanja iz sudskog registra ne
bude u zakonskoj mogućnosti isplatiti navedene iznose predlažu da se tuženika A.
V. obveže na isplatu navedenog iznosa tužiteljima.
2. U podnesku zaprimljenom 19. rujna 2017. tužitelji A. M. i I.
M. su naveli kako povlače tužbu u cijelosti, a s obzirom da im je nakon
podnošenja tužbe podmirena utužena tražbina.
3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 11. prosinca 2017., tuženik A. V. je
naveo kako su tužbeni navodi i tužbeni zahtjevi (kako osnovni tako i eventualno
kumulirani) u potpunosti neosnovani, stoga se predlaže po provedbi postupka iste
odbiti kao neosnovane. Naime, skupština tuženika je 9. prosinca 2016. donijela
odluku o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanju obveza na
koju se pozivaju tužitelji. Međutim, prije te odluke skupštine ranija uprava K.
unije B.-m. na svojoj izvanrednoj sjednici održanoj 7. prosinca 2015. donijela je
odluku o izvanrednom načinu poslovanja kojom je određeno da se obustavljaju sve
isplate sa štednih depozita koji nisu dospjeli dok se koeficijent likvidnosti ne dovede
na razinu 1,20, isplate sa svih štednih depozita koji dospijevaju vrši u dogovoru sa
deponentom prema trenutnim mogućnostima unije, isplate sa svih štednih depozita
po viđenju ograničava na visinu isplate od 5.000,00 kuna po pojedinom štednom
depozitu mjesečno, prioritet stavlja na isplatu dospjelih kamata po štednim
depozitima. Nadzorni odbor K. unije je 28. siječnja 2016. usvojio mjere za
sprječavanje mogućih zlouporaba i sukoba interesa u poslovanju K.U. B.-M. za
razdoblje do otvaranja postupka likvidacije sukladno kojim mjerama je određeno da
se nadalje, osim dospjelih kamata do iznosa od 5.000,00 kuna ne mogu vršiti bilo
kakve isplate bez verifikacije i suglasnosti nadzornog odbora te kojima nadzorni
odbor suspendira određena upravljačka prava upravi i to prvenstveno u odnosu na
isplatu žiro-računa i blagajne koje su iznad naprijed navedenih iznosa. Unatoč tome
što su tužitelji bili adresati navedenih odluka (a tužitelji V., L. i M.
M. kao članovi ranije uprave, odnosno nadzornog odbora, ujedno i tvorci
odluka), isti su postupali izravno u protivnosti s predmetnim odlukama te su ishodili
3
koristeći utjecaj u B.-M. kreditnoj uniji kao pravnoj osobi da se u njihovu korist
izvrše isplate od 5. veljače 2017. iznos od 11.107,03 kuna u korist V.
M., 5. veljače 2017. iznos od 12.267,68 kuna u korist M. M., 8.
veljače 2017. iznos od 35.542,68 kuna u korist M. M. na ime isplate
dijela glavnice, 7. ožujka 2017. iznos od 26.849,49 kuna u korist L. M.,
17. ožujka 2017. iznos od 5.000,00 kuna u korist M. M. na ima isplate
dijela glavnice, 20. travnja 2017. iznos od 10.000,00 kuna u korist V. M.
i 15. siječnja 2017. iznos od 150.000,00 kuna u korist A. M., supruge
L. M., a sve to bez obavijesti i/ili suglasnosti nadzornog odbora.
Nakon što su se u revidiranju cjelokupnog poslovanja i uzroka koji su doveli do
pokretanja postupka likvidacije B.-M. kreditne unije utvrdila brojne nepravilnosti,
nelogičnosti i nezakonitosti koje su generirali izravno tužitelji pod 3., 4. i 5. (ponekad i
posredstvom tužitelja pod 1. i 2., predsjednik nadzornog odbora tuženika B.-M.
kreditne unije je izdao nalog likvidatorima tuženika B.-M. (dakle i tuženiku A. V.
da se obustave sve isplate u korist tužitelja, obzirom da postoje vrlo ozbiljne indicije
da bi i potraživanja tužitelja prema tuženiku B.-M. bila rezultat (izravna posljedica)
kaznenih djela, dakle nezakonitih i kriminalnih radnji. Protiv tužitelja pod 3., 4. i 5. su
u tijeku kazneni postupci zbog postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenih
dijela uslijed kojih je došlo do oštećenja tuženika pod 1., odnosno umanjenja njegove
imovine. Uz već postojeći kazneni postupak tuženik naglašava kako je predsjednik
nadzornog odbora podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja pod 3., 4. i 5. radi
postojanja osnovane sumnje da su isti počinili kaznena djela protiv gospodarstva,
koja su smišljena i izvršena upravo na način da tužitelji steknu nepripadnu imovinsku
korist na štetu B.-M. kreditne unije. Podnošenje takve kaznene prijave jest i bio
razlog što je predsjednik nadzornog odbora likvidatorima naložio obustavu isplata
bilo kakvih tražbina tužiteljima obzirom bi se na taj način zapravo konvalidirao učinak
kaznenih dijela. Naravno, ako neka tražbina proizlazi iz pravnog posla koji u svojoj
naravi jest kazneno djelo ili rezultat kaznenog djela tada bi ista proizlazila iz ništetnog
pravnog posla i kao takva ne bi smjela biti ispunjena u obliku ispunjavanja ugovorne
obveze. Tuženici nisu niti u mogućnosti ispuniti činidbu za koju tužitelji smatraju da
postoji i da je dospjela. Činjenica da je jedan likvidator protivno nalogu predsjednika
nadzornog odbora i bez suglasnosti drugog likvidatora izvršio određene isplate u
korist A. M. i I. M. povlači za sobom odgovornost tog likvidatora kao
davaoca takvog platnog naloga. Pasivna legitimacija je u cijelosti promašena obzirom
da bi za štetu koju bi eventualno pretrpjeli tužitelji, odgovornost bila na predsjedniku
nadzornog odbora – čija je zadaća upravo skrbiti o zakonitosti u radu B.-M.
kreditne unije, a pogotovo osoba ovlaštenih za zastupanje istog. Predlaže sudu po
okončanju postupka odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelje na
naknadu prouzročenog troška.
4. Rješenjem pod poslovnim brojem P-4224/17. od 20. lipnja 2018. utvrđen je
prekid postupka jer je nad tuženikom K. unijom B.-M. otvoren stečajni
postupak.
4.1. Rješenjem pod poslovnim brojem P-4224/17. od 17. prosinca 2019. određen
je nastavak postupka te je kao tuženik označen B.-M. kreditna unija u stečaju.
5. Na pripremnom ročištu održanom 3. ožujka 2021. tužitelji su povukli tužbu u
odnosu na tuženika B.-M. kreditna unija u stečaju koji tuženik je naveo kako se ne
protivi povlačenju te je popisao trošak.
4
5.1. Raspravnim rješenjem od 3. ožujka 2021. utvrđeno je kako je tužba povučena
u odnosu na tuženika pod 1. B.-M. kreditna unija u stečaju.
6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz popisa članova i
štediša B.-M. kreditne unije, zapisnika sa skupštine B.-M. kreditne unije od 9.
prosinca 2016., odluke o naplati potraživanja, prodaji (unovčavanje) imovine i
podmirivanju obveza, zapisnika sa 263. sjednice N., B.-M. K. unije od 1.
veljače 2006., zapisnika sa 264. sjednice N., B.-M. K. unije od 3. veljače
2006., e-maila od 30. listopada 2017., uplatnog listića broj .. od 8. veljače
2016., uplatnog listića broj ..od 8. veljače 2016., isplatnog listića broj
.. od 8. veljače 2016., uplatnog listića broj .. od 8. veljače 2016.,
uplatnog listića broj ..od 8. veljače 2016., uplatnog listića broj ..
od 7. ožujka 2016., isplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., isplatnog
listića broj .. od 7. ožujka 2016., uplatnog listića broj .. od 7.
ožujka 2016., uplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., isplatnog listića
broj .. od 7. ožujka 2016., isplatnog listića broj … od 7. ožujka
2016., uplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., uplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., isplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016.,
isplatnog listića broj .. od 7. ožujka 2016., uplatnog listića broj ..
od 7. ožujka 2016., izvatka po transakcijskom računu broj
H., kartice ugovora .., kartice ugovora .., kartice ugovora .., kartice ugovora .., kartice
ugovora .. kartice ugovora .. kartice ugovora …, kartice ugovora .., kartice ugovora …, priopćenja
za javnost P. S.-D. broj: … od 21. prosinca 2017., rješenja Ž.
S. broj K-D.-57/2017, I.-D.-39/2017. od 22. prosinca 2017., rješenja Ž. K.-D.-
57/2017, I.-D.-39/2017. od 18. prosinca 2018., dopisa P. d.d. od 11. svibnja
2017., obrazloženja neopozive ostavke od 8. srpnja 2016., upozorenja – mjere za
sprječavanje mogućih zlouporaba i sukoba interesa u poslovanju K. unije B.-
M. i odluka o izvanrednom načinu poslovanja, odluke o izvanrednom načinu
poslovanja od 7. prosinca 2015., kartice ugovora 81-70-16003-7, zapisnika o
obavljenom neposrednom nadzoru poslovanja H.-a, spisa T. suda u
S. pod poslovnim brojem S.-3/19., rješenja Ž. S. pod poslovnim brojem K-
D.-6/29. od 30. prosinca 2019., spisa T. suda u S. pod poslovnim
brojem P-292/19., izjave od 2. svibnja 2017., saslušanjem tužitelja pod 3. M.
M., tužitelja pod 1. V. M., pod 2. L. M. i tuženika
A. V. u svojstvu parničnih stranaka te svjedokinje Ž. M..
7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
8. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8.1. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a je propisano da je šteta umanjenje nečije
imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda
prava osobnosti (neimovinska šteta).
8.2. Odredbama članaka 1085. stavak 1. i 4. te članka 1090. Zakona o obveznim
odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08. – dalje: ZOO) određuju se uvjeti za
dosudu naknade materijalne štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je
5
odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala,
s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to
zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije
uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija
oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje
(potpuna naknada).
9. Čitanjem zapisnika sa skupštine B.-M. kreditne unije od 9. prosinca 2016.
utvrđeno je da je na istoj donesena odluka o naplati potraživanja, prodaji
(unovčavanje) imovine i podmirivanju obveza kojom se utvrđuje:
- da se naplata potraživanja i prodaja imovine iz likvidacijske bilance, kao i
isplate prema vjerovnicima u pravilu mogu izvršavati samo u novcu. Svi drugi oblici
naplate i isplate (prijeboj, ustupanje i sl.) mogu se realizirati uz posebnu suglasnost
nadzornog odbora i u izuzetnim slučajevima
- da se bilo koja isplata iz likvidacijske imovine ne može vršiti bez suglasnosti
nadzornog odbora, a što se pak ne odnosi na troškove postupka čiji proračunski okvir
za svaku godinu treba posebno odrediti od strane skupštine. Troškove plaća
likvidatora od 2018. pa nadalje treba vezivati uz učinak naplate potraživanja
- da će se isplate prema vjerovnicima (štedišama članovima K. unije)
vršiti (bez prioriteta) po modelu razmjera iskazanog u postotku. Navedeno znači da
će svaki vjerovnik participirati u naplati svojih potraživanja iz likvidacijske bilance u
onom postotku koliko iznosi postotak njegovog potraživanja sa osnova štednje u
ukupnim potraživanjima s osnova štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci K.
unije
- da će se isplate prema vjerovnicima koje budu realizirane prije sljedeće
skupštine smatrati akontacijom. Konačni razmjer obveze isplate prema štedišama
utvrditi će se nakon prihvaćanja konačne likvidacijske bilance K. unije u travnju
2017.
- da će uplaćeni – preneseni iznos s osnove depozita iz odluke 3.1., članka 1. i
2. imati prioritet isplate nakon što se likvidacijom namire sve obveze iz likvidacijske
bilance od 30. studenog 2016.
10. Čitanjem uplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da
istom Ž. U. vrši uplatu iznosa od 546,72 kuna na račun B.-M. K.
unije po partiji broj ….
11. Čitanjem uplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da
istom Ž. U. vrši uplatu iznosa od 31.002,15 kuna na račun B.-M.
K. unije po partiji broj ….
12. Čitanjem isplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da
je istim M. M. isplaćen iznos od 35.542,56 kuna po partiji broj …
13. Čitanjem uplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da
istom M. M. vrši uplatu iznosa od 393,30 kuna na račun B.-M. K.
unije po partiji broj ….
6
14. Čitanjem uplatnog listića broj … od 8. veljače 2016. utvrđeno je da
istom M. M. vrši uplatu iznosa od 3.600,49 kuna na račun B.-M.
K. unije po partiji broj ….
15. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da
istom Ž. M. vrši uplatu iznosa od 27.810,06 kuna na račun B.-M. K.
unije po partiji broj ….
16. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je
istim izvršena isplata L. M. u iznosu od 26.849,49 kuna po partiji broj
…
17. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je
istim izvršena isplata Ž. M. u iznosu od 1.100,00 kuna po partiji broj …
18. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 139,43 kuna po partiji broj …
19. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da
istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 27.810,06 kuna po partiji broj …
20. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je
istim izvršena isplata L. M. u iznosu od 28,849,49 kuna po partiji broj
….
21. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je
istim izvršena isplata Ž. M. u iznosu od 1.100,00 kuna po partiji broj …
22. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da je istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 139,43 kuna po partiji broj ….
23. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da
istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 27.810,06 kuna po partiji broj …
24. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da
istim izvršena isplata L. M. u iznosu od 1.100,00 kuna po partiji broj
….
25. Čitanjem isplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da
istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 1.100,00 kuna po partiji broj …
7
26. Čitanjem uplatnog listića broj … od 7. ožujka 2016. utvrđeno je da istim Ž. M. vrši uplatu u iznosu od 139,43 kuna po partiji broj ….
27. Čitanjem priopćenja za javnost P. S.-D. broj: … od 21.
prosinca 2017. utvrđeno je kako se istim konstatira kako su službenici S.
organiziranog kriminaliteta P. S.-D. dovršili kriminalističko istraživanje nad sedam
hrvatskih državljana u dobi od 35, 38, 43, 45, 60, 64 i 71 godinu, osumnjičenim za
počinjenje više kaznenih dijela Zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i
krivotvorenju službene ili poslovne isprave. Provedenim kriminalističkim istraživanjem
je utvrđena sumnja da su 43, 45 i 71-godišnjak kao odgovorne osobe kreditne unije i
predsjednik nadzornog odbora unije, prilikom preoblikovanja štedno-kreditne zadruge
u kreditnu uniju, neistinito prikazali financijske rezultate štedno-kreditne zadruge te su
sa sredstava temeljnog kapitala krivotvoreći službene isprave preknjižili 5.197.600,00
kuna na svoje računa štednje u kreditnoj uniji na koje su zatim za razdoblje od 2010.
do 2016. zaračunali kamatu u visini od 3.881.793,00 kuna.
28. Čitanjem rješenja Ž. S. broj K-D.-57/2017, I.-D.-39/2017. od 22.
prosinca 2017. utvrđeno je da je istim odlučeno na temelju članka 217. stavak 1.
ZKP-a da će se provesti istraga protiv L. M., V. M.,
M. M..
29. Čitanjem rješenja Ž. K.-D.-57/2017, I.-D.-39/2017. od 18. prosinca 2018.
utvrđeno je da je istim odlučeno na temelju članka 217. stavak 1. i 3. ZKP-a kako se
proširuje istraga protiv L. M., V. M. i M.
M..
30. Čitanjem dopisa P. d.d. od 11. svibnja 2017. utvrđeno je da istim P. d.d.
izvješćuje A. V. kako provedenom analizom u sustavu banke su ustanovili da
nije zabilježen neovlašteni pristup ili/i raspolaganje podacima o računima poslovnog
subjekta B.-M. kreditna U. u L.. Pristup računima B.-M. kreditne unije u
likvidaciji putem P. aplikacije ostvarila je ovlaštena korisnica Ž. M..
Provedenom analizom u sustavu banke utvrđeno je kako su osobni računi u knjigama
P. d.d. otvoreni 3. lipnja 2016. u poslovnici 229 G. u S. te je pri otvaranju
računa po računima opunomoćena M. D.. Analizom je ustanovljeno kako ista
učestalo podiže novac s računa, ali nije zabilježeno niti jedno poslovanje A. V. u
poslovnici pa tako u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 4. svibnja 2017. nije zabilježen
niti jedan ovlašteni, niti neovlašteni pristup ili/i raspolaganje podacima od strane
zaposlenika banke.
31. Čitanjem odluke o izvanrednom načinu poslovanja od 7. prosinca 2015. utvrđeno je:
- da se istom obustavljaju sve isplate sa štednih depozita koji nisu dospjeli dok
se koeficijent likvidnosti B.-M. kreditne unije ne dovede do razine 1,20
- da se isplata sa svih štednih depozita koji dospijevaju vrši u dogovoru sa
deponentom prema trenutačnim mogućnostima B.-M. kreditne unije
- da se isplata sa svih štednih depozita po viđenju ograničava na visinu isplate
od 5.000,00 kuna po pojedinom štednom depozitu mjesečno
- da se prioritet stavlja na isplate dospjelih kamata po štednim depozitima.
8
32. Čitanjem rješenja Ž. S. pod poslovnim brojem K-D.-6/2019. od 30.
prosinca 2019. utvrđeno je da se istim na temelju članka 224. stavak 1. točka 4.
Zakona o kaznenom postupku obustavlja istraga protiv M. M.,
L. M., V. M. i J. I..
33. Čitanjem spisa T. suda u S. pod poslovnim brojem P-292/19. utvrđeno je:
- da je 10. lipnja 2019. M. M. podnio tužbu protiv B. – M. kreditna
unija u likvidaciji radi utvrđenja da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od
3.101.413,10 kuna i to kao tražbina četvrtog višeg isplatnog reda
- da je 5. ožujka 2020. donesena presuda zbog ogluhe kojom je usvojen tužbeni
zahtjev tužitelja i rješenjem kojim se osporavatelju A. V. nalaže naknaditi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 65.651,25 kuna
- da je V. rješenjem pod poslovnim brojem P.-277č suda u S. pod
poslovnim brojem P-292/19. od 5. ožujka 2020. u dijelu izreke kojem je naloženo
osporavatelju A. V. da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove postupka u
iznosu od 65.651,25 kuna.
34. Čitanjem izjave od 2. svibnja 2017. utvrđeno je da istom V. M.,
L. M. i M. M. izjavljuju kako povlače izjavu od 14. rujna
2016. koja nije javnobilježnički ovjerena, a kojom su izjavili kako radi provođenja
uspješnog postupka likvidacije B.-M. kreditne unije prenose njihovu cjelokupnu
štednju koja dospijeva 2019. u udjele kreditne unije, a kao razlog povlačenja iste
izjave navode taj što se likvidacija ne odvija na pošten i zakonit način.
35. Iz iskaza tužitelja pod 3. M. M. proizlazi kako je B.-M. kreditna
unija kao Š. kreditna zadruga počela 1997. slovom zakona o kreditnim unijama
raditi kao kreditna unija, pretvorila je svoje poslovanje kao kreditna unija. Radila je
uspješno do pred kraj 2015. kada je pokrenut istražni postupak K-1./15. protiv
pravnog subjekta kreditne unije, uprave i predsjednika nadzornog odbora tj. njega.
Uprava je pritvorena radi saslušanja svjedoka. Sredstva medija su objavila pune
nazive i pravnog subjekta i imena osumnjičenika što je uvjetovalo navalu štediša na
šaltere radi isplate sredstava. Nemogućnost je bilo više raditi radi isplate sredstava
jer nije bilo sredstava i u dogovoru sa Narodnom bankom koja je nadzor izvršila
dogovoreno je da se prijeđe u vid poslovanja pravni subjekt u vlastitoj likvidaciji. Što
znači ne otvarati nove poslove, nego samo završavati postojeće poslovanje, a raditi
po propisima redovnog poslovanja. Službeno je skupština održana 7. ožujka 2015.
radi prelaska u poslovanje u likvidaciji i početkom svibnja iste godine doneseno je
rješenje. Tadašnji predsjednik nadzornog odbora nije želio da uprava koja je sada
bila osumnjičena za kazneno djelo da budu likvidatori jer po propisima kreditne unije
moraju imati 2 ravnopravna likvidatora. Tako je predsjednik našao čovjeka izvan
institucije gosp. Z. S.. Drugi likvidator je bila Ž. M., bivša supruga
L. M.. Tijekom rada gosp. S. nije bilo sreće i on je smatrao da se
ne može nastaviti poslovanje, već da treba proglasiti stečaj. Drugi likvidator se nije
složio s tom idejom i nije potpisao prijedlog za stečaj. Tako da je T. sud odbio
prijedlog za stečaj i oni su nastavili kao poslovanje u likvidaciji. S tim da je drugi
likvidator bio A. V. koji se stavio na raspolaganje da bi želio biti jedan od
likvidatora. Drugi likvidator je bila gospođa M.. Prijedlozi su usvojeni na
skupštini u srpnju 2016., znači kada likvidatori postaju A. V. i Ž. M.. S
obzirom da je gospodin V. skupa sa suprugom imao ozbiljan iznos sredstava na
9
štednji, shvatio je da je gospodinu stalo da se posao obavi uredno i da posao teče.
Isto tako po nalogu O.-a koji je vodio postupke za vid spomenutog postupka
otvoren je bio još jedan postupak osobno protiv njih trojice i O. je tražilo kontrolu
poslovanja od strane nadzornog organa, odnosno N. banke. Oni su izvršili
kontrolu, našli su određene nedostatke u poslovanju za koje su smatrali da je
odgovorna uprava koja je i sankcionirana za sve nepravilnosti u poslovanju po
navedenom zapisniku. Stupanjem na dužnost A. V. i Ž. M., gospodin
V. se nametnuo gospođi M. kao da je on veći likvidator, normalno
administrativne poslove nije poznavao pa je ona praktički u ime likvidatora obavljala
sve administrativne poslove. Nakon početka rada gospodina V. shvatili su da će
ozbiljno početi raditi i gosp. V. je napravio prijedlog saniranja gubitka koji je H. u
zapisniku konstatirala i održali su skupštinu 9. prosinca 2016. Na istoj skupštini je
usvojen prijedlog likvidatora o vođenju likvidacije na način da se pokriju gubici
utvrđeni od strane HNB-a odbijanjem od štednje svih štediša za 20 % te od štednje
obitelji M. cca 70 % njihove štednje, a što je oko 6.500.000,00 kuna. Nakon što
su shvatili da gosp. V. nema namjeru ovo izrealizirat promijenili su mišljenje o
njihovom novom likvidatoru gosp. V. što je rezultiralo njegovim primjedbama na rad
i željom da se radi kako je skupština odlučila. Tada nije bio predsjednik nadzornog
odbora, već su izabrane druge osobe u nadzorni odbor koji su praktički odlučivale o
daljnjem radu. Uslijedile su 2 isplate od strane likvidatora štedišama od cca 4 % od
ukupne tražbine. Gosp. V. im nije, tj. članovima obitelji M., nije želio
realizirati isplatu kao i drugim štedišama. Dapače, gospođi Ž. M. je izričito
naredio da joj zabranjuje da se nama isplate sredstva. Kako prvi put, tako i drugi put.
Nije pismeno reklamirao kod gospodina V. koji mu je dao odgovor koji po
njegovom mišljenju nije realan i oni su sredinom 2017. pokrenuli ovaj postupak tj.
tužbu protiv kreditne unije i gospodina V. A.. Drugi likvidator Ž. M. bi
im sredstva isplatila, ali naprosto nije smjela jer nije imala suglasnost drugog
likvidatora, dapače imala je zabranu drugog likvidatora. A. V. je javno izjavio na
sastancima da dok je on likvidator da M. neće dobiti ni kune od kreditne unije.
Osobno je svjedočio istom. U prepirci sa gosp. V. shvatili su da je to neki vid
njegove osvete M. na osobnoj razini za vid navoda u zapisniku o kontroli
HNB-a. S obzirom na to da tuženik u likvidaciji nije sproveo u djelo osnovnu stvar,
prijenos dijela štednje štediša, kako je skupština donijela odluku u udjele zakonski
gledajući likvidacija se nije smjela ni voditi. Nakon toga je uslijedila treća isplata koja
je realizirana opet ne svim štedišama nego štedišama koje je Vuko stavio na svoju
listu i predao na realizaciju Ž. M. da izvrši isplatu. Treći vid isplate nije u
potpunosti realiziran, ne samo za M. nego i za ostatak članova štediša, a za
sve koje je gosp. V. imao spoznaju da su u nekom ili prijateljskom ili rodbinskom
odnosu sa obitelji M.. Kada su vidjeli početkom 2018. da ova likvidacija ne vodi
zakonskom statusu, shodno ovome što je prije izjavio, osobno je i nekolicina štediša
pokrenuli postupak za vođenje stečaja. Logično je bilo u tom trenutku sazvati
skupštinu i donijeti odluku o promjeni likvidatora. Nije se usudio pokrenuti tu inicijativu
radi raznih prijetnji njemu i obitelji M.. Prijetnje su bile fizičko nasrtanje,
dočekivanje na ulaznim vratima od stambenih zgrada gdje žive, bezbrojni telefonski
pozivi sa ružnim objedama na račun njih 3 M., a sve je to recidiv toga što je
A. V. kod tih štediša koje se zvalo na sastanke gdje je gosp. V. izvješćivao o
tome da su M. opljačkali kreditnu uniju zato što M. imaju veliku štednju.
To je bilo njegovo mišljenje, a to je štediše podjarilo i oni i dan danas ne mogu
slobodno šetati po gradu, djeca od njegovih sinova također u strahu od prijetnji.
Pokrenuli su stečaj koji je u tijeku. Ž. M. je isplatila dvjema osobama iz
10
obitelji M. i to nevjestama, simboličan iznos od 18.000,00 kuna na ime dijela
štednje kako su isplaćene 2 rate ostalim štedišama. Tijekom istražnog postupka po
predmetu što je naveo koji je trajao 4-5 godina doneseno je rješenje o obustavi
istrage. Za sve sankcije po zapisniku HNB-a za koje je uprava odgovorna, uprava je
pravomoćno kažnjena nagodbom sa HNB-om o visini kazne, a koju kaznu je morao
provesti P. sud u Z.. Tijekom vođenja likvidacije tuženik je u uvjerenju
da su napravljeni veliki gubici, da su M. opljačkali kreditnu uniju, iznoseći
neovlašteno određenu poslovnu dokumentaciju inicirao kod pojedinaca pokretanje
novog kaznenog postupka, a koji postupak traje još i danas. Traje toliko zato što je
ŽDO dalo nalog za vještačenje. Tijekom postupka DO je iniciralo kontrolu porijekla
imovine obitelji M.. Nalaz o porijeklu imovine obitelji M. je taj da je
imovina obitelji M. stečen na legalan način. Odluka o naplati potraživanja od 9.
prosinca 2016., prodaji (unovčenju) imovine i podmirenju obveza kojom je odlučeno
da će se isplate prema vjerovnicima (štedišama članovima kreditne unije) vršiti po
modelu razmjera iskazanom u postotku, odnosno da će svaki vjerovnik participirati u
naplati svojih potraživanja iz likvidacijske mase u onom postotku koliko iznosi
postotak njegovog potraživanja po osnovi štednje u ukupnim potraživanjima po
osnovi štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci kreditne unije. Ž. M. i
A. V. kao likvidatori su zajedno bili ovlašteni za zastupanje, odnosno donošenje
svih odluka. G. M. je stjecajem okolnosti što je bila zaposlenik kreditne
unije znala tu tehnologiju rada na kompjuteru koju ni prethodni likvidator gospodin
S. i gospodin V. nisu željeli prihvatiti, a sve stoga jer su se ponašali kao da je
Ž. M. njihov administrator. Ž. M. nije obuhvaćena ovom tužbom
obzirom je morala sve izvršavati jer je stavljena u podčinjeni položaj od strane A.
V. te je strahovala za svoj posao, dakle V. je naredio Ž. M. da ne
smije obitelji M. isplatiti novce. Navedenom je tužitelj osobno bio prisutan, a to
miu je i gospođa Ž. sama rekla. U rujnu 2016. su dali izjavu neovjerenu kod
javnog bilježnika likvidatoru V. koji je vršio pritisak na njih da se odriču dijela
njihove štednje u korist likvidacije. S obzirom na to da su vidjeli da se likvidacija ne
vodi po propisu i po odluci skupštine, dali su izjavu i u veljači 2017. i u 2. svibnja
2017. da povlače izjavu sa neovjerenim potpisima. Na ovoj izjavi su ovjerili potpise.
Jer su izjavu od 14. rujna dali pod uvjetom "pošteno i savjesno vođenog
likvidacijskog postupka" koji se na taj način ne provodi. U kreditnu uniju su preneseni
udjeli obitelji M., dakle tužitelja, a to ne znači odricanje od štednje, već upravo
suprotno jer prijenos sredstava na udjele znači tražbina po osnovu udjela, odnosno
kapitala. Pretpostavlja kako je tužba u odnosu na B.-m. povučena jer je B.-M.
završila u stečaju. U stečajnom postupku je priznata cjelokupna tražbina po osnovu
štednje, a obeštećenje koje nisu dobili, a tuže radi toga je bilo cca 4 % od tražbine.
Stečajni upravitelj je iznio zaključak da očekuje da će se za vrijeme stečajnog
postupka naplatiti ukupno 30 % tražbine svih vjerovnika. Poznat mu sadržaj i
posljedice odluke iz 2015. nadzornog odbora kreditne unije o izvanrednom načinu
poslovanja te je istakao da je sjednica nadzornog odbora održana negdje krajem
siječnja 2016. koji je donio odluku o ograničenju isplata prema odluci uprave iz
prosinca 2015. S tim što je odluka nadzornog odbora od 28. siječnja nedorečena pa
ju je nadzorni odbor 3. veljače 2016. pobliže definirao ograničavajući isplate na
5.000,00 kuna mjesečno. Navedena naknadna odluka o izvanrednom načinu
poslovanja vrijedila je i u vrijeme likvidacije, ali da su izuzete kompenzacije po
osnovom garancija sa štednjom. Njihova izjava o prijenosu dijela štednje u udjele od
14. rujna 2016. nije provedena prije nego što se povukli izjavu od 2. svibnja 2017.
Praktički ni jedna odluka skupštine iz prosinca 2016. nije provedena, a odnosila se
11
na organizaciju likvidacije. Ž. M. se usudila unatoč prijetnjama i zabrani
isplatiti ova dva simbolična mala iznosa od 18.000,00 kuna što nije isto što i iznos od
preko 200.000,00 kuna za njih troje koji se potražuje tužbom. Povod za to je bio
račun odvjetničkog ureda I. K. za neke svoje usluge za iznos od 186.500,00
kuna za koji je gospođi M. naređeno da ga mora prije stečaja platiti, koji je i
platila.
36. Tužitelji pod 1. V. M. i pod 2. L. M. su se u cijelosti pridružili iskazu tužitelja pod 3.
37. Tuženik A. V. je u svom iskazu naveo kako želi konstatirati par
relevantnih činjenica i to da je tijekom cijelog trajanja likvidacijskog postupka,
odnosno onog dijela u kojem je on bio jedan od dva likvidatora, ni u jednom trenutku
nije imao pristup aplikaciji sa koje se vrši plaćanje sa računa B.-M. kreditne unije,
niti je imao pristup računu, niti je imao bilo kakav doticaj sa sredstvima B.-M.
kreditne unije, niti je u iti jednom trenutku znao koja su plaćanja obavljena, a koja
nisu obavljena. Na upit zašto nije imao sve navedene pristupe naveo je kako je
preuzeo mjesto drugog likvidatora nakon gospodina Z. S.. G.. S. ga je
prilikom primopredaje dužnosti informirao da Ž. M. zapravo ni nema
formalne uvjete za obavljanje funkcije likvidatora te da je on prihvatio suradnju na
način da je on bio zadužen za strateško planiranje samog postupka likvidacije, a
Ž. M. za administrativnu provedbu odluka koje su donosili skupa, a naravno
nisu oboje radili iste poslove. B. –ma kreditna unija je imala aplikaciju tj. softversko
rješenje za praćenje poslovanja, on kao netko, za razliku od Ž. M. koja je
radila na šalterskim poslovima prije toga 10-ak godina, nije niti prošao obuku, niti je
svrsishodno za sami postupak da se on upoznaje sa svim tim. Dakle, Ž. M.
je ta koja je imala pristup svim ovim aplikacijama. Navodi kako je on Ž. M.
prijetio, omalovažavao, naređivao ne vidi razlog iz kojeg ista u godinu i pol dana
njihovog zajedničkog rada nije osjetila potrebu da ga kazneno prijavi kao nekoga tko
je nju zlostavljao i nije joj dozvoljavao da normalno radi svoj posao. Oštro se protivi i
odbacuje sve tvrdnje tužitelja da je vršio bilo kakav pritisak prema Ž. M.. S
obzirom da nije imao uvid u stanje računa, nije mogao znati je li ona nešto isplatila ili
nije. Na poseban upit uredujućeg suca tuženiku je li tuženik protivno odluci skupštine
od 9. prosinca 2016., a koja mu se predaje na uvid na njegovo traženje, obustavio
isplate tužiteljima koje im pripadaju sukladno toj odluci, tuženik je odgovorio da je
prilikom preuzimanja dužnosti od strane drugog likvidatora bio informiran da su se
M. odrekli svoje štednje. Nije točno da je obustavio isplate tužiteljima sukladno
toj odluci. Predsjednik nadzornog odbora je izdao nalog likvidatorima, dakle njemu,
da se obustave sve isplate u korist tužitelja obzirom postoje indicije da bi potraživanja
tužitelja prema B.-M. bila rezultat kaznenih djela. Ž. M. je obustavila
isplate tužiteljima jer je jedina u tome sudjelovala. Oba likvidatora zajedno odlučuju o
svemu. Kada je postao likvidator, Ž. M. ga je informirala da su se M.
odrekli svoje štednje i da su je spremni prenijeti u štedne udjele. Ako su se oni odrekli
svoje štednje u članske udjele u kreditnoj uniji, u trenutku likvidacije ta sredstva nisu
na popisu za isplatu i on tu nema što kome određivati da plati ili ne plati. Osobno nije
vidio ni prvu izjavu, a ni poslije povlačenje. U prosincu 2017. je Služba za organizirani
kriminal PU S-D podigla kaznenu prijavu protiv 7 osoba za kaznena djela vezana za
poslovanje B.-m. kreditne unije i taj se postupak još uvijek vodi. U ovom trenutku
nije se mogao sjetiti kada je došla odluka nadzornog odbora o tome da se
privremeno obustave isplate tužiteljima. Moguće je da je pokretanje kaznenog
12
postupka bio razlog što je predsjednik nadzornog odbora likvidatorima naložio
obustavu isplata tužitelja. Ne može sa sigurnošću reći je li predsjednik nadzornog
odbora ovlašten donositi odluke o obustavi isplate štednje štedišama unatoč odluci
skupštine B.-m. o razmjernoj isplati svim štedišama, obzirom ne zna koje su točno
sve ovlasti predsjednika nadzornog odbora. Ž. M. mu nije ništa
zabranjivala, kao što nije ni on njoj. Nije na skupu članova štediša izjavio da dok je
on likvidator da štednja M. neće biti isplaćen. Ne može se sjetiti je li na tom
skupu bila i Ž. M.. Nije zabranio Ž. M. da radi isplatu M..
Nikada nije potpisao nalog M. da u rujnu 2016. uplate na zadružne udjele
iznos da bi imali 10 % od štednje na udjelima, a što je u koliziji sa zakonom o
kreditnim unijama jer prelaze 5 % udjela u temeljnom kapitalu. Nakon skupštine od 9.
prosinca 2016. nije rekao Ž. M. na njen upit kako će provesti odluke
skupštine od 9. prosinca, pustite to, to je moja briga. Ne zna zašto odluke skupštine
od 9. prosinca 2016. nisu provedene. B.-m. je imala 2 likvidatora te ta 2 likvidatora
očito nisu mogla surađivati na način da se provode odluke. On i Ž. M. nisu
funkcionirali kao tim. Jer su imali drugačije mišljenje o načinu kako treba voditi
likvidacijski postupak. Kako je protiv bivšeg članova uprave, dakle tužitelja,
podnesena kaznena prijava, odnosno pokrenut kazneni postupak, to je smatrao radi
zaštite interesa svih štediša da kreditna unija angažira svog odvjetnika, a Ž.
M. nije bila za to, a sve iz obiteljskih razloga, odnosno jer ima dijete sa
L. M. protiv kojeg je također pokrenut kazneni postupak.
Tužiteljima je obustavljena isplata po odluci skupštine iz prosinca 2016. sukladno
dopisu predsjednika nadzornog odbora u kojem se spominje kazneni postupak i
radnje koje su počinjene u periodu između odluke o izvanrednom načinu poslovanja i
početka likvidacijskog procesa.
38. Svjedokinja Ž. M. je navela kako je jedan od likvidatora B. M.
kreditne unije Z. S. napravio bilancu i utvrdio gubitke smatrao je da kreditna
unija treba otići u stečaj s čime se većina štediša nije složila. Podnio je T.
sudu zahtjev za otvaranje stečaja, ali ona kao drugi likvidator nije supotpisala upravo
iz razloga što je postojalo vjerovanje da će se u procesu likvidacije znatno više toga
unovčiti. Na Skupštini u lipnju ili srpnju 2016. je izabran novi likvidator gosp. V..
Trebalo je napraviti plan sanacije tako da zadovolje sve uvjete da bi ostali u procesu
likvidacije. S obzirom da su gubici zaista postojali potrebno je iznaći način na koji će
se pokriti kako bi zadovoljili uvjete za ostanak u likvidaciji jer su bili dužni podnijeti
izvještaje godišnje HNB-u. Tako su donesene određene odluke koje su usvojene na
Skupštini u prosincu iste godine. M. su bili spremni odreći se cca 6.500.000,00
kuna na udjele, odnosno u temeljni kapital, a ostali vjerovnici – štediše 20 % svoje
štednje bi prenijeli u temeljni kapital. Sve što je usvojeno naknadno na Skupštini, sve
odluke su se trebale retroaktivno proknjižiti sa 30. studenog 2016. Međutim, u
sljedećih par mjeseci ništa se nije izrealiziralo što se toga tiče, tj. nije ništa
proknjiženo od navedenog. Imali su nešto sredstava, trebalo se krenuti sa isplatama
novca. Napravljena je simulacija. U simulaciji su smanjeni osnovica na temelju koje
se vršila isplata za 20 % štedišama, ali to knjigovodstveno nije provedeno. Upute je
dobivala od gospodina V. kojim redom i kome će što biti isplaćeno. Formalno
postoje 2 likvidatora i trebali bi imati jednake ovlasti, međutim u stvarnosti to nije tako
bilo. Sve bi bilo u redu da se sve radilo kako treba. Prihvatila je administrativne
poslove, bila je tu od početka, imala je pristup aplikaciji, poznavala je aplikaciju. Bio
je neophodan netko tko je sve to radio. Na pitanje uredujuće sutkinje je li po odluci od
9. prosinca 2016. M., odnosno tužiteljima išta isplaćeno odgovorila je kako
13
nije. Naime, dobila je mail od gospodina V. da je predsjednik nadzornog odbora
I. J. pokrenuo kazneni postupak protiv A. M., I. M., V.
M., L. M. i M. M. te da se sukladno tome
zabranjuje isplata imenovanima, a po osnovi odluke od 9. prosinca 2016. G.
J. je bio predsjednik nadzornog odbora koji je imao više članova, misli da se radilo
o 3 člana, sjednice se nisu održavale, odnosno nadzorni odbor nije funkcionirao što
bi značilo da je upitno jesu li odluke uopće bile legalne. G. J. je mogao
podnijeti kaznenu prijavu samo na prethodno dostupne podatke B.-M., odnosno
morao je imati pristup odgovarajućim aplikacijama i dokumentaciji koje se iza njih
kriju što mu ona nije dopustila, niti ju se za to pitalo. Na pitanje da pojasni je li
zabrana isplate M. po odluci od 9. prosinca 2016. uslijedila jer je J. isto
zabranio zbog podnesene kaznene prijave pa je V. o tome napisao mail ili je V.
sam odlučio da se zabrani isplata M. na temelju informacija koje je dobio od
J. navela je kako su to zajedno odlučili. Svakako dobila je mail u navedenom
pravcu. Putem maila dobila je od gospodina V. tablicu koju je on napravio, radilo
se o tablici u E. i izračunu koliko je koga trebalo isplatiti. U tablici su bili navedeni
svi vjerovnici te je određenim vjerovnicima izvršena isplata, ali ne i M.. Od
strane gospodina V. joj je rečeno kome će prvome vršiti isplatu pritom naglašava
da se nije išlo po rednim brojevima iz tablice. Odnos sa gospodinom V. je
opisala kao oscilirajući od dobrih do loših dana. Radilo se o isplatama štedišama
beznačajnih iznosa. Također je nakon nekog vremena dobila naredbu od gospodina
J. da se sredstva iz trezora prebace na poslovni račun tako da više nisu imali
gotovine u trezoru. Na nju se od samog početka vršio pritisak od strane gospodina
V. u pravcu na koju će stranu stati. Također je tražio od nje da razgovara s
M. i da ih nagovori da se odreknu ne samo svoje štednje nego i cjelokupne
svoje imovine. G. V. joj je rekao da dobro razmisli da može ostati na ulici i
bez posla zajedno sa njenom kćeri, da tako primjerice njena kćer može sjediti na R.
i da može netko doći i uprijeti prstom u nju. Na upit uredujuće sutkinje je li kao
likvidator zajedno sa gosp. V. ravnopravno sudjelovala u donošenju bilo koje
odluke, odgovorila je da nije. Također ju se nije pitalo prije nego što bi odluka bila
donesena, već joj je samo saopćena. Bilo je situacija kada bi se pobunila, odnosno
iskazala svoje mišljenje, ali u principu od toga nije bilo ništa jer je sve bilo onako kako
su oni odlučili. Unatoč svemu odlučila je ostati kao likvidator jer bi najlakše bilo otići,
a iz moralnih razloga i odgovornosti prema štedišama odlučila je ostati. Unatoč
zabrani isplate M. izvršila je isplate A. M. i I. M. jer koliko joj
je bilo poznato, unatoč tome što je bilo navedeno u mailu, protiv istih nije bila
podnesena kaznena prijava. Isto je bilo opće poznato nakon nekog vremena. Nije se
radilo o velikim iznosima. G. V. je imao pristup aplikaciji, koristio je
aplikaciju ne u smislu uplata i isplata, ali u smislu pregleda samih podataka. Isplata
A. M. i I. M. uslijedila je u 2017. U niti jednom trenutku nije zabranila
pristup sustavu plaćanja gospodinu V.. Stick je bio na stolu, pin se znao tako da se
u svakom trenutku moglo pristupiti aplikaciji, iako je bio dogovor da ona budem ta
koja vrši administrativne poslove. G. V. je sam kazao da nema potrebe da
on vrši uplate i isplate kada je ona tu, ali je u svakom trenutku imao pristup sticku i
pinu. Što se tiče plaćanja i kontrole plaćanja bio je jedan stick i jedan pin koji je bio u
uredu. Svaki dan su se printali izvještaji, izvodi i stavljali u registrator tako da gosp.
V. nije ni trebao pristup aplikaciji da bi mogao vidjeti stanje priliva i odliva. Skupovi
štediša su održavatni i to uglavnom utorkom, ali na te skupove nije bila pozvana, što
znači da nije bila na niti jednom skupu. Bila je prisutna na Skupštinama na koje su
dobivali poziv vjerovnici. Osobe koje su bile na skupovima štediša koji su se
14
održavali uglavnom utorkom su joj kazali da je gosp. V. na tim skupovima izjavio
da dok je on likvidator M. neće biti ništa isplaćeno. Cilj redovnih okupljanja
na skupovima štediša bio je da se vidi kako napreduje isplata, da se napravi plan
daljnje isplate. Međutim, uglavnom se tražilo od članova da punomoći za zastupanje
na skupštini se prebace sa M. na druge ljude tzv. V. ljude. Isto joj je
poznato jer su joj kazale osobe koje su bile na sastanku te su također počele
pristizati određene ovjerovljene izjave o prijenosu punomoći. Od 2018. odlukom
Vijeća vjerovnika prestala je biti djelatnik B.-ma. Ističe da je do tada gospodin V.
prikupio dovoljno punomoći da je imao većinu u skupštini tako da u toj situaciji
stečajni upravitelj, ukoliko je bio nadglasan ne bi mogao donijeti odluku. Umjesto nje
došla je poznanica gospodina V.. Iz ureda stečajnog upravitelja joj je rečeno da
nisu bili za to da ode, ali da nisu mogli ništa učiniti s obzirom na većinu koju je imao
gospodin V.. Predsjednik nadzornog odbora nije bio ovlašten donositi poslovne
odluke i davati naredbe. Kada je isplatila A. M. i I. M. nije isplatila
L., M. i V. jer je strahovala za reakciju gospodina V. u tom
slučaju. Bila je prisutna situaciji iz koje je upoznala i drugu stranu gospodina V..
Tako primjerice jedne prigode bili su zajedno u uredu M. M., gospodin
V. i ona kada je gospodin V. prijetio M. do te mjere da je uzeo veliku
bušilicu govoreći mu: "Uzmi je i udari me" i na takav način pokušavajući isprovocirati
reakciju M.. Zaključak prijepora je bio "Dok sam ja likvidator vi nećete dobiti ni
kune iz K. unije", što je rekao gospodin V. i tražio je da se odreknu sve
svoje imovine. Jedan od prijedloga gospodina V. je bio taj da će napraviti ugovor i
da će napraviti plodouživanje na stanu gospodina M., ali da se on treba odreći
stana. M. je sve navedeno odbio. Ponavlja da je od nje traženo da razgovara s
M. u navedenom pravcu, što je samo prenijela M.. Nije
obavijestila skupštinu ili nadzorni odbor, a vezano za činjenicu da je faktično bila
onemogućena vršiti funkciju likvidatora, jer nije bilo potrebe. Nadzorni odbor nije
funkcionirao, niti se sastajao, a skupštinu nije obavijestila jer to ne bi imalo smisla s
tim ne bi ništa postigla da se krene u izbor novog likvidatora, cijeli postupak bi se
protegnuo i agonija vjerovnika produžila. Niti je njima kao zastupnicima u skupštini
podnijeli prijedlog da se likvidator V. opozove sa funkcije zato što je onemogućava
u vršenju njenih funkcija. Prijetnje koje su upućene njoj i njenoj kćeri nije prijavila
službenim organima. Rekla je određenim ljudima bilo u uniji bilo van unije s kojima je
bliska. Bitno je da nije prijavila na policiju jer smatra da to ne bi imalo nikakvog
smisla, već je odlučila raditi u takvoj atmosferi i da je to bio njen izbor. Smatrala je
kako prijavom ne bi napravila ništa bolje nego bi samo pogoršala situaciju. U uniji je
to rekla M. i L. M. koji je otac njenog djeteta. M. nisu
poduzeli ništa u smislu opoziva, ali su podnijeli prijedlog za otvaranje stečaja jer oni
kao likvidatori nisu izrealizirali odluke koje su donesene u prosincu 2016. Prema
tome još uvijek je firma bila u gubitku i postojali su svi uvjeti za otvaranje stečaja. Kao
likvidator smatrala se vezana odlukom nadzornog odbora od 28. siječnja 2016. u
pogledu visine iznosa kamata koje se smiju isplaćivati, kao i odlukom skupštine o
izvanrednom načinu poslovanja iz prosinca 2015. Kao likvidator bila je upoznata s
izjavom koju su dostavljali tužitelji gdje svoje potraživanje, odnosno štednju
prebacuju u kapitalne pričuve K. unije. Ona je gospodinu V., a po njegovom
traženju dostavljala financijske podatke koje je bilo potrebno unijeti u tablice koje je
izrađivao iako se radi o podacima kojim su mogli jednako raspolagati.
39. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tuženik, kao
likvidator B.-M. kredtine unije u likvidaciji, prouzročio tužiteljima.
15
40. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među
strankama sporne činjenice u pogledu pitanja:
- je li tuženik bio dužan postupiti po Odluci o naplati potraživanja, prodaji
(unovčenju) imovine i podmirenju obveza B.-M. K. unije od 9. prosinca 2016.
- je li tuženik odlučio da se ta Odluka ne provede prema tužiteljima
- posljedično je li odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljima zbog neizvršenja
Odluke od 9. prosinca 2016.
41. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
42. Tako, tijekom postupka je utvrđeno:
- da su tužitelji članovi i štediše B. – M. kreditne unije u likvidaciji
- da je S. B.-M. kreditne unije u likvidaciji 9. prosinca 2016. donijela
Odluku o naplati potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanju obveza
kojom je odlučeno da će se isplate prema vjerovnicima (štedišama članovima
K. unije) vršiti (bez prioriteta) po modelu razmjera iskazanog u postotku, što
znači da će svaki vjerovnik (štediša) participirati u naplati svojih potraživanja iz
likvidacijske mase u onom postotku koliko iznosi postotak njegovog potraživanja po
osnovi štednje u ukupnim potraživanjima po osnovi štednje svih štediša u
likvidacijskoj bilanci K. unije
- da su likvidatori B.-M. kreditne unije u likvidaciji bili A. V. i Ž. M., a nakon donošenja sporne Odluke
- da je iz sredstava koje čine likvidacijsku masu u tri navrata isplaćivana štednja
vjerovnicima štedišama B.-M., osim tužiteljima
- da likvidatori A. V. i Ž. M. nisu funkcionirali u skladu sa
člankom 375. stavak 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima koji uređuju ovlasti
likvidatora za zastupanje
- da je rješenjem Ž. S. od 22. prosinca 2017. pokrenuta istraga protiv
tužitelja, koja je rješenjem od 18. prosinca 2018. proširena, a obustavljena rješenjem
od 30. prosinca 2019.
43. Tužitelji tvrde da je tuženik bio dužan postupiti po Odluci o naplati
potraživanja, prodaji (unovčenju) imovine i podmirivanju obveza B.-M. K.
unije od 9. prosinca 2016. i tužiteljima isplatiti pripadajući dio likvidacijske mase u
onom postotku koliko iznosi postotak njihovog potraživanja po osnovi štednje u
ukupnim potraživanjima po osnovi štednje svih štediša u likvidacijskoj bilanci K.
unije te da nije imao nikakvo ovlaštenje za obustavu isplate prema tužiteljima.
43.1. Tuženik ne negira da je Skupština 9. prosinca 2016. donijela spornu Odluku,
ali se poziva na raniju odluku Skupštine ranije uprave koja je na svojoj izvanrednoj
sjednici 7. prosinca 2015. donijela Odluku o izvanrednom načinu poslovanja i na
mjere Nadzornog odbora od 28. siječnja 2016. o sprječavanju mogućih zlouporaba i
sukoba interesa u poslovanju B.-M.. Tužitelji da su postupili protivno tim odlukama i
da su ishodili da se u njihovu korist izvrše određene uplate.
43.1.1. Pozivajući se na navedene odluke tuženik skreće pažnju sa predmeta spora, a to je je li tuženik svojim ponašanjem prouzročio štetu tužiteljima time što je svojom
16
odlukom obustavio isplatu prema tužiteljima suprotno Odluci Skupštine od 9. prosinca 2016.
44. Iskaz tuženika A. V. sud ne prihvaća jer je pun kontradiktornosti i
nelogičnosti. Tako, tuženik najprije tvrdi da nije imao uvid u stanje računa pa da nije
mogao niti znati je li Ž. M. nešto isplatila ili ne. Ako nije mogao znati je li
Ž. M. nešto isplatila ili ne postavlja se pitanje kako na decidirani upit
sutkinje tko je i zašto obustavio isplatu tužiteljima zna da je to Ž. M. jer je,
kako kaže, jedina u tome sudjelovala. Neuvjerljivo. Nadalje, tuženik se najprije poziva
na to da je predsjednik Nadzornog odbora izdao nalog likvidatorima da se obustave
isplate tužiteljima s obzirom da postoje indicije da bi potraživanja tužitelja prema B.-
M. bila rezultat kaznenih djela, da bi potom izjavio da nije siguran je li predsjednik
Nadzornog odbora može donijeti takvu odluku jer ne zna koje su točno njegove
ovlasti. Ako tuženik, kao likvidator društva, ne zna, a trebao bi znati, koje su ovlasti
predsjednika Nadzornog odbora, postavlja se pitanje kako je moguće da je mogao
prihvatiti odluku osobe u čije ovlasti nije siguran, a ta se odluka odnosi na
uskraćivanje u ostvarivanju nečijih prava, u konkretnom slučaju tužitelja. Tuženik ne
zna zašto odluke Skupštine od 9. prosinca 2016. nisu provedene, ali je decidiran u
tvrdnji da je došao nalog od predsjednika Nadzornog odbora da se ta Odluka ne
provodi prema tužiteljima. Tuženik zna da oba likvidatora o svemu odlučuju zajedno,
ali unatoč tomu tvrdi da je Ž. M. u svemu sama sudjelovala. Tuženik je
neuvjerljiv i kontradiktoran sam sebi, a sudu je neprihvatljiv i dio iskaza koji se odnosi
na pristup aplikaciji, računima jer je nelogično i neživotno da jedan likvidator nema
pristup računu, da nema doticaj sa sredstvima B.-M., čiji je likvidator, da ne zna
koja su plaćanja obavljena, a koja nisu. Nesporno je Ž. M. obavljala
administrativne poslove, jer je bila tu od početka i imala je pristup aplikaciji. Ali isto
tako je utvrđeno da su postojala dva likvidatora koja su trebala imati jednake ovlasti,
ali tako nije bilo u stvarnosti. Tuženik potvrđuje da dva likvidatora nisu funkcionirali
kao tim, a Ž. M. da nije ravnopravno sudjelovala u donošenju odluka, da bi
joj se odluke samo saopćile, a iskazivanje njenog mišljenja nije se uzimalo u obzir.
Ž. M. je izjavila i to da je tuženik vršio pritisak na nju na koju će stranu stati,
da je tuženik tražio od nje da razgovara s M. i da ih nagovori da se odreknu
i štednje i imovine, da joj je tuženik prijetio da može ostati na ulici, bez posla zajedno
sa kćeri. Iskazivala je i o tome da je bila prisutna jednom prijeporu između V. i
M. kada je V. pokušao isprovocirati M. uzevši bušilicu u ruke i
govoreći M. da ga udari s njom, a o nemogućnosti vršenja funkcije likvidatora
nije obavijestila nikoga.
44.1. Sud ocjenjuje kao vjerodostojan dio iskaza svjedokinji kada kaže da nije
prijavila ništa od navedenog jer bi time pogoršala situaciju i jer se ništa ne bi
promijenilo, a ovo sve s obzirom na stanje u B.-M.. Očito isto nije napravila i iz
straha. Sama činjenica da nije podnijela prijedlog da se V. opozove kao likvidator,
ne dovodi u sumnju utvrđenja suda da je V. bez ikakve osnove odlučio obustaviti
isplate tužiteljima, o čemu je mailom obavijestio svjedokinju. Pri tom, tuženik u svom
postupanju ne vidi propuste, ali vidi u postupanju Ž. M. koja je jedina u
tome sudjelovala. Tuženik je imao, jer je jednostavno morao imati, pristup aplikaciji,
koristio je aplikaciju, ako ne u smislu uplata i isplata, onda svakako u smislu pregleda
samih podataka. Tuženik je dobro znao kome su izvršene isplate jer je iste sam
naredio, a kome nisu, isto po njegovoj odluci.
17
44.2. Tužitelj pod 3. je obrazložio način funkcioniranja i donošenja odluka u B.-M.
štedno-kreditnoj zadruzi nakon otvaranja postupka likvidacije. Iznio je svoja saznanja
o činjenici da tuženik tužiteljima nije htio izvršiti isplatu razmjernog dijela likvidacijske
mase koja je isplaćena svim ostalim članovima i štedišama kreditne unije. Istaknuo je
da je tuženik više puta na sastancima štediša izjavio da dok je on likvidator M.
neće dobiti niti kune od K. unije. Ž. M. je potvrdila da su joj štediše
isto prepričale. Tužitelj je pojasnio sadržaj Odluke od 9. prosinca 2016.
45. Svim štedišama je sukladno Odluci od 9. prosinca 2016. isplaćen razmjeran
dio štednje osim tužiteljima kojima je isplatu zabranio osobno tuženik. Između dva
likvidatora postojao je nametnuti odnos nadređenog i podređeno, a koji odnos je
nametnuo tuženik, a Ž. M. prihvatila. Tuženik je objašnjavajući svoju ulogu i
postupanje upao u niz proturječnosti braneći se da je odluku o zabrani isplate
tužiteljima donio predsjednik Nadzornog odbora, a ne on. Tuženiku je bilo jako dobro
poznato da odluke u likvidaciji donose likvidatori, a ne predsjednik Nadzornog odbora
koji nema nikakve ovlasti u donošenju odluka u postupku likvidacije. Uostalom,
predsjednik nadzornog odbora na može donijeti nikakvu odluku, nego samo Nadzorni
odbor kao tijelo. Nadzorni odbor takvu odluku nije odnio. Da je odluka o neisplati
razmjernog dijela likvidacijske mase, na koju su tužitelji imali pravo kao i svi drugi
štediše B.-M. Š. kreditne unije, bila isključivo odluka tuženika, proizašlo je i iz
iskaza Ž. M.. Svjedokinja je navela da je od tuženika dobila e-mail poruku u
kojoj se navodi da je predsjednik nadzornog odbora I. J. pokrenuo kazneni
postupak protiv A. M., I. M., V. M., L.
M. i M. M. te da se sukladno tome zabranjuje isplata svim
tužiteljima. Nadalje, izjavila je da je putem e-maila od tuženika dobila tablicu u E.
s izračunom koliko je koga trebalo isplatiti i da je tuženik određivao redoslijed isplate
pritom ne poštujući redne brojeve s liste. U tablici su bili navedeni svi vjerovnici
kojima je izvršena isplata, ali ne i M.. Iskazivala je i da je tuženik pri
prijeporu koji je imao s tužiteljem pod 3. u njenoj prisutnosti izjavio da dok je on
likvidator, M. neće dobiti niti kune iz K. unije, a o čemu su joj govorili i
ostali vjerovnici (o tome da se M. neće isplatiti ništa).
46. Iz iznesenog proizlazi zaključak da je tuženik samoinicijativno odlučio prekršiti
odluku Skupštine od 9. prosinca 2016. da se isplata prema vjerovnicima (štedišama)
mora vršiti ravnomjerno i razmjerno iz prihoda likvidacijske mase te je zabranio
isplatu tužiteljima čime je tužiteljima nanio štetu u utuženom iznosu (visina
potraživanja nije bila sporna). Tuženik nije priložio odluku nadležnog tijela B.-M.
štedno kreditne unije koji bi tuženiku zabranjivali da tužiteljima isplati predmetne
tražbine, niti je tužiteljima zabranjeno bilo kakvo raspolaganje sa istom. Ne treba
naglašavati da u R. vrijedi presumpcija nevinosti pa je svatko nedužan i nitko ga ne
može smatrati krivim za kazneno djelo dok se pravomoćnom sudskom odlukom ne
utvrdi krivnja. Ovo se ističe s obzirom na navode tuženika o kaznenom postupku
prema tužiteljima, a koji je u konačnici i obustavljen. Tuženik je bio dužan postupiti po
Odluci o naplati potraživanja i tužiteljima isplatiti pripadajući dio likvidacijske mase,
baš kako je to isplaćeno i ostalim štedišama neovisno o svom osobnom stavu i
odnosu s tužiteljima. Neosnovano je pozivanje tuženika na nekakvu odluku
predsjednika Nadzornog odbora. Nadzorni odbor nije ovlašten zastupati društvo, niti
donositi poslovne odluke u postupku likvidacije. Tuženik nije imao nikakvo ovlaštenje
za obustavu isplate prema tužiteljima, što znači da je postupio samovoljno,
protupravno i s namjerom da se tužiteljima nanese šteta i uskrati isplata pripadajućeg
18
dijela likvidacijske mase koja im po zakonu i aktima K. unije pripada. Takvim
postupanjem tužiteljima je nastala šteta u visini uskraćene isplate koja im pripada,
radi čega je u cijelosti i usvojen tužbeni zahtjev.
47. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154.
stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91.,
34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13.,
89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP-a) u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe 500 bodova, za sastav podnesaka
od 18. rujna 2017. i 7. rujna 2018. po 50 bodova, za sastav podnesaka od 13. veljače
2018. i 26. ožujka 2021. po 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 3. ožujka
2021., 26. svibnja 2021., 11. studenog 2021., 21. ožujka 2022., 7. rujna 2022. i 2.
veljače 2023. po 250 bodova, odnosno ukupno 2.600 bodova, što pri vrijednosti boda
sa zatraženim paušalom od 15,00 kuna daje iznos od 39.000,00 kuna. Na navedeni
iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 9.750,00 kuna. Tužiteljima pripada
trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 2.950,00 kuna i trošak sudske pristojbe
odluke u iznosu od 2.950,00 kuna. Zbrajajući navedene iznose dolazi se do iznosa
od 54.650,00 kuna/7.253,30 eura (nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu
presude pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a).
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 937,50 kuna/124,43 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.
47.1. Na ročištu održanom 3. ožujka 2021. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na
B.-M. kreditna unija u likvidaciji te je doneseno rješenje o povlačenju.
Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 158. ZPP-
a i to tako da je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna,
trošak sastava podneska od 27. rujna 2018. u iznosu od 500,00 kuna, odnosno
ukupno 5.500,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od
1.375,00 kuna pa se dolazi do ukupnog iznosa od 6.875,00 kuna/912,47 eura (nije
priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu pozivom na odredbu članka 4.
stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18.).
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.475,00 kuna/195,77 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.
47.1.1. Pozivanje tužitelja na parnicu T. suda pod poslovnim brojem S.-
651/18. na odlučivanje o trošku u ovom postupku je neosnovano. U konkretnom
slučaju primjenjuje se članak 158. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
48. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48.
stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H.
("Narodne novine" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po
središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.
49. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08.,
19
125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).
50. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 20. ožujka 2023.
SUTKINJA
JELENA LONČAR v. r.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- odv. M. B.
- u spis