Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:
N. B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. K.,
odvjetnik iz S., T. protiv tuženika: O. banka
d.d., OIB: …, S., koju zastupaju punomoćnici iz
OD A. & A. d.o.o., S., radi isplate, nakon
održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. veljače 2023. u prisutnosti
punomoćnika tužitelja S. K., odvjetnika iz S. i punomoćnice tuženika
N. Š. Š., odvjetnice u OD A. & A. d.o.o., 20. ožujka
2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 1. ugovora o kreditu broj 60041/05 od 30. siječnja 2005. kojeg su zaključili
N. B., OIB: … i H. S. banka d.d., O.: …,
sada O. banka d.d., OIB: …, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno
kako se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti 34.534,00 CHF te se isplaćuje po
prodajnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 8., b), 1., u
dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti
CHF, uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, određenog korištenjem
kreditorovog prodajnog deviznog tečaja za valutu ugovora (dalje samo prodajni
devizni tečaj) članak 8., d), 1., u dijelu u kojem je ugovoreno kako će u ukoliko
korisnik kredita zakasni s uplatom mjesečne rate kreditor na uplatu primijeniti
prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad je kreditoru omogućeno raspolaganje
prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima, d), 2., u kojem je ugovoreno kako će se
na prijevremene uplate primijeniti tečaj koji vrijedi na dan redovnog dospijeća, d), 3.,
u dijelu u kojem kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed
razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja/uplata.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba,
članak 10. ugovora o kreditu broj 60041/05 od 30. siječnja 2005. kojeg su zaključili
N. B., OIB: … i H. S. banka d.d., OIB: …,
sada O. banka d.d., OIB: … u dijelu u kojem je ugovoreno kako je
kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se aktom/odlukom kreditora.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 4.843,75
eura/36.495,64 kuna1, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
1
15 % do 31.1 prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja
je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećano za 5 %-tnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. obračunatoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023.
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne
stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za 3 %-tna poena, a koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog
pojedinog iznosa do isplate, i to na iznos od 1.621,08 eura/12.214,09 kuna kako
slijedi:
- na iznos od 0,01 eura/0,05 kuna 12. lipnja 2006.
- na iznos od 0,01 eura/0,05 kuna 10. kolovoza 2006.
- na iznos od 6,82 eura/51,42 kuna 12. ožujka 2007.
- na iznos od 23,25 eura/175,17 kuna 10. travnja 2007.
- na iznos od 21,96 eura/165,45 kuna 10. svibnja 2007.
- na iznos od 22,51 eura/169,62 kuna 11. lipnja 2007.
- na iznos od 21,27 eura/160,27 kuna 10. srpnja 2007.
- na iznos od 22,06 eura/166,24 kuna 10. kolovoza 2007.
- na iznos od 21,83 eura/164,45 kuna 10. rujna 2007.
- na iznos od 20,60 eura/155,24 kuna 10. listopada 2007.
- na iznos od 21,30 eura/160,52 kuna 12. studenog 2007.
- na iznos od 20,24 eura/152,47 kuna 10. prosinca 2007.
- na iznos od 21,04 eura/158,52 kuna 10. siječnja 2008.
- na iznos od 21,09 eura/158,89 kuna 11. veljače 2008.
- na iznos od 19,82 eura/149,36 kuna 10. ožujka 2008.
- na iznos od 20,62 eura/155,37 kuna 10. travnja 2008.
- na iznos od 19,48 eura/146,79 kuna 12. svibnja 2008.
- na iznos od 19,78 eura/149,05 kuna 10. lipnja 2008.
- na iznos od 18,88 eura/142,25 kuna 10. srpnja 2008.
- na iznos od 19,13 eura/144,16 kuna 11. kolovoza 2008.
- na iznos od 18,90 eura/142,38 kuna 10. rujna 2008.
- na iznos od 18,60 eura/140,17 kuna 10. listopada 2008.
- na iznos od 19,39 eura/146,12 kuna 10. studenog 2008.
- na iznos od 18,33 eura/138,14 kuna 10. prosinca 2008.
- na iznos od 19,57 eura/147,42 kuna 12. siječnja 2009.
- na iznos od 19,57 eura/147,44 kuna 10. veljače 2009.
- na iznos od 17,81 eura/134,16 kuna 10. ožujka 2009.
- na iznos od 18,65 eura/140,55 kuna 16. travnja 2009.
- na iznos od 22,09 eura/166,46 kuna 13. svibnja 2009.
- na iznos od 40,36 eura/304,06 kuna 16. lipnja 2009.
- na iznos od 38,73 eura/291,82 kuna 10. srpnja 2009.
- na iznos od 38,68 eura/291,41 kuna 10. kolovoza 2009.
- na iznos od 38,26 eura/288,25 kuna 10. rujna 2009.
- na iznos od 35,88 eura/270,33 kuna 12. listopada 2009.
- na iznos od 36,67 eura/276,32 kuna 10. studenog 2009.
- na iznos od 34,63 eura/260,92 kuna 10. prosinca 2009.
2
- na iznos od 35,93 eura/270,75 kuna 11. siječnja 2010.
- na iznos od 35,69 eura/268,88 kuna 10. veljače 2010.
- na iznos od 31,45 eura/236,99 kuna 10. ožujka 2010.
- na iznos od 34,45 eura/259,58 kuna 12. travnja 2010.
- na iznos od 33,12 eura/249,55 kuna 10. svibnja 2010.
- na iznos od 34,00 eura/256,16 kuna 10. lipnja 2010.
- na iznos od 33,10 eura/249,39 kuna 16. srpnja 2010.
- na iznos od 32,20 eura/242,58 kuna 10. kolovoza 2010.
- na iznos od 33,87 eura/255,17 kuna 10. rujna 2010.
- na iznos od 30,59 eura/230,48 kuna 11. listopada 2010.
- na iznos od 30,90 eura/232,79 kuna 10. studenog 2010.
- na iznos od 29,91 eura/225,36 kuna 10. prosinca 2010.
- na iznos od 31,16 eura/234,77 kuna 10. siječnja 2011.
- na iznos od 28,70 eura/216,26 kuna 10. veljače 2011.
- na iznos od 25,37 eura/191,14 kuna 10. ožujka 2011.
- na iznos od 26,42 eura/199,07 kuna 12. travnja 2011.
- na iznos od 25,73 eura/193,89 kuna 12. svibnja 2011.
- na iznos od 26,26 eura/197,83 kuna 13. lipnja 2011.
- na iznos od 24,62 eura/185,51 kuna 12. srpnja 2011.
- na iznos od 27,90 eura/210,19 kuna 10. kolovoza 2011.
- na iznos od 23,20 eura/174,81 kuna 12. rujna 2011.
- na iznos od 20,79 eura/156,67 kuna 10. listopada 2011.
- na iznos od 20,36 eura/153,43 kuna 10. studenog 2011.
- na iznos od 18,46 eura/139,09 kuna 12. prosinca 2011.
- na iznos od 18,16 eura/136,81 kuna 10. siječnja 2012.
- na iznos od 17,06 eura/128,57 kuna 10. veljače 2012.
- na iznos od 14,78 eura/111,33 kuna 12. ožujka 2012.
- na iznos od 14,31 eura/107,82 kuna 10. travnja 2012.
- na iznos od 12,60 eura/94,90 kuna 10. svibnja 2012.
- na iznos od 11,69 eura/88,08 kuna 11. lipnja 2012.
- na iznos od 9,87 eura/74,37 kuna 10. srpnja 2012.
- na iznos od 8,79 eura/66,24 kuna 10. kolovoza 2012.
- na iznos od 7,26 eura/54,69 kuna 10. rujna 2012.
- na iznos od 5,68 eura/42,81 kuna 10. listopada 2012.
- na iznos od 4,47 eura/33,67 kuna 12. studenog 2012.
- na iznos od 2,90 eura/21,82 kuna 10. prosinca 2012.
- na iznos od 1,51 eura/11,35 kuna 10. siječnja 2013.
a na iznos od 3.222,67 eura/24.281,55 kuna kako slijedi:
- na iznos od 10,44 eura/78,66 kuna 16. siječnja 2009.
- na iznos od 17,52 eura/131,99 kuna 18. veljače 2009.
- na iznos od 6,69 eura/50,42 kuna 16. travnja 2009.
- na iznos od 5,84 eura/43,98 kuna 13. svibnja 2009.
- na iznos od 3,20 eura/24,10 kuna 15. siječnja 2010.
- na iznos od 9,15 eura/68,93 kuna 15. veljače 2010.
- na iznos od 12,49 eura/94,11 kuna 15. ožujka 2010.
- na iznos od 8,35 eura/62,88 kuna 15. travnja 2010.
- na iznos od 6,98 eura/52,61 kuna 14. svibnja 2010.
- na iznos od 25,36 eura/191,06 kuna 16. lipnja 2010.
3
- na iznos od 6,61 eura/49,84 kuna 9. srpnja 2010.
- na iznos od 4,23 eura/31,90 kuna 16. srpnja 2010.
- na iznos od 14,02 eura/105,63 kuna 21. srpnja 2010.
- na iznos od 38,82 eura/292,51 kuna 16. kolovoza 2010.
- na iznos od 40,18 eura/302,76 kuna 20. kolovoza 2010.
- na iznos od 55,77 eura/420,20 kuna 16. rujna 2010.
- na iznos od 47,40 eura/357,17 kuna 15. listopada 2010.
- na iznos od 50,46 eura/380,20 kuna 15. studenog 2010.
- na iznos od 67,21 eura/506,43 kuna 15. prosinca 2010.
- na iznos od 72,91 eura/549,36 kuna 14. siječnja 2011.
- na iznos od 64,43 eura/485,46 kuna 17. veljače 2011.
- na iznos od 64,21 eura/483,76 kuna 16. ožujka 2011.
- na iznos od 12,27 eura/92,46 kuna 12. travnja 2011.
- na iznos od 50,28 eura/378,84 kuna 14. travnja 2011.
- na iznos od 16,23 eura/122,32 kuna 12. svibnja 2011.
- na iznos od 46,95 eura/353,75 kuna 13. svibnja 2011.
- na iznos od 29,53 eura/222,53 kuna 13. lipnja 2011.
- na iznos od 7,16 eura/53,98 kuna 15. lipnja 2011.
- na iznos od 25,38 eura/191,24 kuna 15. lipnja 2011.
- na iznos od 25,64 eura/193,21 kuna 12. srpnja 2011.
- na iznos od 49,99 eura/376,67 kuna 15. srpnja 2011.
- na iznos od 122,29 eura/921,43 kuna 18. srpnja 2011.
- na iznos od 148,14 eura/1.116,17 kuna 16. kolovoza 2011.
- na iznos od 4,76 eura/35,88 kuna 12. rujna 2011.
- na iznos od 110,14 eura/829,82 kuna 15. rujna 2011.
- na iznos od 100,16 eura/754,62 kuna 14. listopada 2011.
- na iznos od 102,27 eura/770,53 kuna 14. studenog 2011.
- na iznos od 105,57 eura/795,44 kuna 15. prosinca 2011.
- na iznos od 7,04 eura/53,02 kuna 12. siječnja 2012.
- na iznos od 108,46 eura/817,21 kuna 13. siječnja 2012.
- na iznos od 43,36 eura/326,72 kuna 13. veljače 2012.
- na iznos od 77,69 eura/ 585,35 kuna 15. veljače 2012.
- na iznos od 76,65 eura/577,53 kuna 12. ožujka 2012.
- na iznos od 47,81 eura/360,24 kuna 15. ožujka 2012.
- na iznos od 106,88 eura/805,27 kuna 12. travnja 2012.
- na iznos od 14,14 eura/106,54 kuna 13. travnja 2012.
- na iznos od 124,93 eura/941,30 kuna 14. svibnja 2012.
- na iznos od 2,23 eura/16,79 kuna 11. lipnja 2012.
- na iznos od 125,89 eura/948,49 kuna 12. lipnja 2012.
- na iznos od 33,37 eura/251,42 kuna 10. srpnja 2012.
- na iznos od 93,29 eura/702,92 kuna 12. srpnja 2012.
- na iznos od 67,02 eura/504,93 kuna 10. kolovoza 2012.
- na iznos od 60,32 eura/454,51 kuna 13. kolovoza 2012.
- na iznos od 101,53 eura/764,96 kuna 10. rujna 2012.
- na iznos od 20,85 eura/157,07 kuna 12. rujna 2012.
- na iznos od 126,22 eura/951,02 kuna 10. listopada 2012.
- na iznos od 132,32 eura/997,00 kuna 12. studenog 2012.
- na iznos od 42,51 eura/320,28 kuna 10. prosinca 2012.
- na iznos od 89,63 eura/675,34 kuna 14. prosinca 2012.
- na iznos od 131,50 eura/990,79 kuna 15. siječnja 2013.
4
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu
od 2.011,41 eura/15.154,95 kuna sa zateznom kamatom koja teče od dana
presuđenja, dakle od 20. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 24. svibnja 2019., se navodi kako je tužitelj 30. siječnja
2005. s tuženikom kao kreditorom, konkretno sa tuženiku pripojenim društvom
S. banka d.d. zaključio ugovor o kreditu broj 60041/05. na temelju kojeg mu je
tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 34.534,00 CHF isplaćen u
protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju tuženika. Banka je u gore
navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru i to u članku 1.
ugovorila valutnu klauzulu u valuti CHF te je otplatu kredita u članku 8. vezala uz ovu
valutu te je u članku 4. navela visinu kamatne stope u iznosu od 5,40 % godišnje,
ugovorivši u članku 10. da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo
o jednostranoj odluci same banke ("odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom
kreditora") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će
se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u ugovor ugradila
nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je
vezana glavnica CHF što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da
prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala niti
utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu
stope ugovorene kamate, banka je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača,
Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu
obveznog prava te protivno zakonodavstvu EU ugrađenom u ZZP
prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu
tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja banke protiv iste je vođen postupak
kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja i to pred
T. sudom u Z. pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom
postupku VTS je 13. lipnja 2014. odlučujući po žalbi tuženika presudom pod
poslovnim brojem Pž-7129/13-4 u točki II. potvrdio presudu T. Z. pod
poslovnim brojem P-1401/12. kojim se utvrđuje da je S. banka d.d. u razdoblju
od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovoren obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-
6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu T. u Z. pod poslovnim
brojem P-1401/12. kojom se utvrđuje da je tuženik S. banka d.d. u razdoblju od
1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese i prava potrošača
korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o
kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme
zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o
5
svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o
kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o
zaštiti potrošača ("NN" broj: 96/13.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.
kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o
zaštiti potrošača ("NN" broj: 79/07., 12/07., 75/09., 79/09., 89/09. i
133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznom odnosu.
Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je dao izraditi financijski izračun u
smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih
iznosa, kako s osnova ništetne odredbe o valuti CHF tako i ništetne odredbe o
jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik mjesečno neosnovano
stekao na ovaj način do konačne otplate kredita iznosi 33.967,91 kuna.
Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o
valuti CHF te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj
stopi ništetne od samog početka tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko
pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno na temelju članka 138. a) Zakona o zaštiti
potrošača, članka 502. c) ZPP-a te članka 1111. ZOO-a u smislu individualne zaštite
predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi ništetne i bez pravnog učinka
navedene ugovorne odredbe te kojom će se obvezati tuženik naknaditi tužitelju iznos
od 33.967,91 kuna zajedno sa zateznim kamatama te mu naknaditi parnični trošak.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 18. prosinca 2020., tuženik je naveo kako
se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe
ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu,
ističe prigovor zastare te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao
neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Tuženik ističe da
tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer je obveznopravni odnos
između stranaka prestao ispunjenjem, budući je krediti u cijelosti otplaćen 15. siječnja
2013. Što se tiče merituma spora, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula u
CHF pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti
pravnih poslova iz ZOO-a tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja
ugovora o kreditu 2005. tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj
odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je
znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o
kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o
rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Tuženik je tužitelja izrijekom upozorio na
moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF, upravo
zbog mogućnosti promjene tečaja CHF, ali je tužitelj unatoč tome ustrajao u
sklapanju ugovora s valutnom klauzulom upravo u CHF. U vrijeme sklapanja ugovora
o kreditu 2005. tuženik je u ponudi kredita kakav je i odobren tužitelju imao i kredite
koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim
francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio
sklopiti ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike
ugovorene valutne klauzule. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je
upoznat sa svim uvjetima pod kojima su ugovori sklopljeni pa je stoga tužitelj
samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao valutu CHF, a tuženik ga je
prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima
ugovaranja valutne klauzule u CHF (članak 17. ugovora o kreditu). Prema tome
tužitelj je taj koji je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora pa je dosljedno
6
ponudi kredita kod tuženika, izabrana valutna klauzula po tužitelju rezultat
pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa
istima se suglasio, stoga je između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost
glede svih sastojaka ugovora o kreditu pa tako i valutne klauzule, koja nije u
suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno
jasna, lako uočljiva i razumljiva, a što je u konačnici potvrđeno i solemnizacijom
ugovora. Tuženik ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako
uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti
predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane ugovorom te
unesene u ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta
predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu
ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da se tužitelj, i
bez obzira što ga je tuženik informirao o rizicima ugovaranja sporne valutne klauzule,
prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan
informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po
njegova prava i obaveze iz ugovora. Neosnovano je da tužitelj sada kada je prošlo
skoro petnaest godina od sklapanja ugovora, tvrdi da mu odredbe ugovora ipak nisu
bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK iako je
na to izrijekom upozoren. Isto tako, prethodno sklapanju ugovora tužitelj je od strane
raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne
informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos
ugovornih strana. Slijedom navedenog, budući u konkretnom slučaju sporna odredba
ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama
članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-
a nije dopuštena. Nadalje, ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne
uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud
utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju te
je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije
dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu
savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i
obvezama na štetu tužitelja. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu s
tužiteljem postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na
stajalište koje je VSRH zauzeo u njegovom rješenju broj Revt-575/16. od 3. listopada
2017. i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom
ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od
presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s
potrošačem, jest utvrđenje odlučne činjenice da li su banke u vrijeme sklapanja
ugovora pa time i tuženik „kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom
tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju
trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje
su ugovoreni kreditu uz primjenu valutne klauzule?“ Na taj način, Vrhovni sud je
nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je
li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. U
prilog tome idu i utvrđenja iz odluke VSRH Rev-2221/18. od 3. rujna 2019. u kojoj
revizijski sud opetovano ponavlja kako su od presudnog značaja za rješavanje ovog
spora odgovori na “jasno navedena sporna i za odluku u ovom kolektivnom sporu
odlučna pitanja”, iako nigdje u spomenutoj odluci ne daje odlučne razloge, odnosno
objašnjenja kojim bi ta pitanja bila razjašnjena. Naime, revizijski sud se u odluci Rev-
2221/18. od 3. rujna 2019. pozvao isključivo na utvrđenja o valutnoj klauzuli vezanoj
7
za CHF koje je dao VTS RH u svojoj odluci Pž-7129/13. od 13. lipnja 2015. koja u
bitnome sadrži jedino to kako “banke kao trgovci potrošače nisu u cijelosti informirali
o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti…” pritom nigdje ne obrazlažući činjenicu jesu li banke znale, što
su znale i jesu li što zatajile, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno
morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer
kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni kreditu uz
primjenu valutne klauzule. Dakle, kako ni VTS RH, a ni VSRH nisu utvrdili kako su
banke znale, odnosno što i koliko su znale, odnosno što su zatajile u vezi kretanja
švicarskog franka, postavlja se pitanje kako su banke mogle informirati potrošače o
činjenicama o kojima nemaju jasnih saznanja. U konkretnom slučaju te odlučne
činjenice u postupku nisu utvrđene pa i dalje ostaje nejasno o čemu je to tuženik
propustio informirati tužitelja, jer po redovnim tijeku stvari nije moguće nekog o
nečemu informirati bez prethodnih čvrstih saznanja o tome. Slijedom naprijed
navedenog tuženik smatra da su presude donesene u kolektivnom sporu, a glede
valutne klauzule, arbitrarne, jer odlučne činjenice u postupku nisu utvrđene, a nisu
utvrđene i zbog toga što u pravcu utvrđivanja ovih odlučnih činjenica nisu izvedeni
relevantni dokazi, a sudovi su odbili izvođenje dokaza koje su radi utvrđenja spornih i
odlučnih činjenica predložile tužene banke. Iako je teret dokaza ove činjenice na
tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik,
unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja
tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010. tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i
padao (od 2003. - 2008. tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada) i to bez
značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010., dakle, znatno
nakon razdoblja obuhvaćenog utvrđenjima u Parnici Potrošač. Daljnje kretanje tečaja
CHF-a nakon 2010. i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske
ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje
aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim
postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u
vrijeme ugovaranja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski
i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri
sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u
kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme
sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom
odnosu s tužiteljem zasnovanim 2005. nije postupao protivno načelu savjesnosti i
poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača o kojoj se okolnosti
tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla
kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora
biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila znatniju
neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih
ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule
za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu/u korist bilo koje od dvije
ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja –
potrošača) uslijed nepredvidivih ili naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj
CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za
ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema
kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne)
pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku
valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je
8
kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako
ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski
može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su za to ispunjene sve
zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog,
pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja
nije ispunjena u ovom slučaju.
Suprotno navodima tužitelja, tuženik ističe da je ugovorena promjenjiva
kamata, koja se mijenja odlukom tuženika, pravno valjana ugovorna odredba i da ista
nije u protivnosti s kogentnim odredbama ZOO-a. Ugovaranjem da je kamatna stopa
promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, stranke su ugovorile odredivu činidbu pa
ova ugovorna odredba nije ništetna u smislu odredbe članka 270. i 272. ZOO-a, niti
je u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava, kako to nastoji iskonstruirati
tužitelj. Ugovor o kreditu sadrži više ugovornih klauzula glede ugovorne kamate pa
tako i klauzulu o visini početne kamatne stope, promjenjivosti kamate, kao i ugovornu
odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, time da je o svakoj izmjeni
kamate tuženik dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti tužitelja kao korisnika
kredita, što je tuženik i činio. Iz dikcije odredbe članka 272. stavak 1. ZOO-a proizlazi
da se radi o normi dispozitivne prirode, slijedom čega su ugovorne stranke imale
slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka, u
ovom slučaju tuženik, svojom odlukom. Na razrješenje odnosa između stranaka ne
mogu se primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine"
broj: 75/2009., dalje: ZPK/09.) budući je 1. siječnja 2010., a ugovor o kreditu je
sklopljen 2005. Međutim i prije stupanja na snagu ovog zakona koji je odredbom
članka 11. obvezivao tuženika kao vjerovnika da ukoliko je ugovorena promjenjiva
kamatna stopa, o svakoj promjeni obavijesti potrošača ovdje tužitelja, tuženik je i prije
i nakon stupanja na snagu ovog Zakona obavještavao tužitelja o promjenama
kamatnih stopa, a što on i ne spori. Obzirom da se tužitelj za osnovanost tužbenog
zahtjeva poziva na odredbe ZZP i pravomoćne presude V. trgovačkog suda
R. H. donesene u kolektivnom sporu (Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i
Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018.) po kojoj bi ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u
CHF i promjenjivosti kamatne stope bile ništetne pa stoga postojanje osnove
tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, takvo shvaćanje je pravno
neprihvatljivo i stoga neodrživo, a sve iz sljedećih razloga. Donošenjem ove presude
nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika
povodom tužbe U. P. bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na
zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača.
Ovom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita, a nije za tužitelja
ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja
kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva. Kako presude Pž-7129/13. i
Pž-6632/17. nisu dala subjektivna prava potrošačima pa tako ni tužitelju, nego su
pružile apstraktnu zaštitu, to dosljedno znači da u svakoj pojedinoj parnici potrošač
kao tužitelj na kojem je teret dokaza, mora dokazati postojanje kako osnove tako i
visine tužbenog zahtjeva. Dakle, činjenična utvrđenja iz postupka koji je vođen pred
T. sudom u Z. pod brojem: P-1401/12., a u kojem je VTS donio gore
citirane pravomoćne presude, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog
stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno odredbi članku 220. stavak 1. ZPP-
a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu
nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice
(članka 221. ZPP-a). Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju, ali na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na
9
temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane
(članka 8. ZPP-a). Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u
postupku koji je vođen pred T. sudom u Z. bila relevantna za
utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena
pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a) ZPP-a u svezi s članka 81. stavak 4.
ZZP (NN 96/03.). Kada je riječ o presudi VTS-a br. Pž-7129/13. tužitelj potpuno krivo
tumači značenje i doseg ove presude u odnosu na ovaj konkretan spor i pri tom gubi
iz vida da citiranom odlukom VTS-a uopće nije dovedena u pitanje valjanost
ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima kojima su stranke ugovorile da je kamatna
stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, niti su takve ugovorne odredbe
utvrđene ništetnima, a što je u konačnici potvrđeno i donošenjem presude Vrhovnog
suda R. H.. Dosljedno naprijed navedenom shvaćanju da je
ugovaranje promjenjive kamatne stope valjano i zakonom dopušteno, rješenjem
VTS-a ukinuta je I° presuda u dijelu kojim je tuženim bankama naloženo da se
ugovori o kreditu izmjene na način da se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj
stopi zamijeni ugovornom odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi koja je vrijedila u
trenutku korištenja-plasiranja kredita, a tužitelj smatra da se visina tužbenog zahtjeva
treba izračunati i utvrditi za cijelo vrijeme vraćanja kredita na temelju početne
kamatne stope. Ovo bi značilo da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom
stopom, što ovaj kredit nije i nikakvom pravnom akrobacijom to ne može postati.
Naime, eventualna ništetnost ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope,
ne povlači ništetnost ugovorne odredbe da je kamatna stopa promjenjiva. Dakle,
ukoliko bi sud prihvatio tužbeni zahtjev to bi značilo da prihvaća kao valjanu samo
ugovornu klauzulu o visini početne kamatne stope, ali da ne prihvaća kao valjanu
ugovornu klauzulu o promjenjivosti kamatne stope. Ugovor o kreditu sklopljen s
tužiteljem nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno
pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se
usuglasio, pa je između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih
bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Povodom svake obavijesti tuženika o promjeni
kamatne stope tužitelj je nastavio s urednom otplatom kredita po novim otplatnim
planovima, povodom ovoga nije isticao nikakav prigovor tuženiku, niti tražio bilo
kakvo objašnjenje pa se može zaključiti da je tužitelj makar prešutno bio suglasan s
promjenama kamatnih stopa i primjene na ovaj ugovorni odnos odluka tuženika o
kamatama, na što je uostalom sklapanjem ugovora i pristao. Kod činjenice da tužitelj
ne tvrdi da je tuženik zloupotrijebio pravo na jednostrano određivanje visine kamatne
stope, na način da je tu visinu nesrazmjerno povisio, to kod ovakvog stanja stvari
promjene kamatne stope u skladu s tuženikovom odlukom o kamatama u spornom
razdoblju ne podliježu obveznopravnoj kontroli suda pa pravilnom primjenom
materijalnog prava, tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti.
Na posljetku, a opreza radi tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva od
33.967,91 kuna te ističe kako u ovom predmetu jedino mjerodavno može biti
vještačenje napravljeno po nalogu suda, a ne privatni izračun napravljen po
privatnom nalogu i uputama tužitelja.
Slijedom navedenoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz
obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka sa zateznom kamatom koja na taj
iznos teče od presuđenja pa sve do isplate.
3. Podnescima od 9. siječnja 2023. i od 24. siječnja 2023. tužitelj je uredio
tužbeni zahtjev u dijelu točke III. na način da je potraživao isplatu iznosa od 4.843,75
eura/36.495,64 kuna.
10
4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu sa
sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 30. siječnja 2005.,
izračuna EKS-a i otplatni plan za ugovor broj 60041/05., promet po računu broj
40177240000, izlista po računu broj 40177240000 za razdoblje od 18. travnja 2003.
do 7. listopada 2010., dopisa od 5. ožujka 2007., dopisa od 7. svibnja 2009., pisanog
nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. od 8. lipnja 2022.
5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet ove parnice je zahtjev za:
utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu
za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
8. Među strankama nije sporno:
da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj 60041/05 od
30. siječnja 2005. na temelju kojeg je odobrena isplata 35.534,00 CHF u kunskoj
protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseci
da je člankom 4. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,40 % i da je promjenjiva
da je ugovor o kreditu zatvoren 15. siječnja 2013.
9. Sporno je:
je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena
ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli
ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve
navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku
je li tuženik prekludiran pozivati se na ništetnost.
10. Istaknut je i prigovor zastare.
11. Čitanjem ugovora o kreditu broj 60041/05. od 30. siječnja 2005. utvrđeno je:
da je isti sklopljen između HVB S. banka d.d. i N. B. kao
korisnika kredita te D. B. kao sudužnika
da banka korisniku kredita stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od
35.534,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom deviznom tečaju
Kreditora na dan korištenja
da je rok otplate 84 mjeseca
da je kamatna stopa promjenjiva, a na dan zaključenja ugovora iznosi 5,40 % godišnje
da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00 % od iznosa odobrenog
kredita, plaća se jednokratno, odnosno iz odobrenog kredita
da je efektivna kamatna stopa izračunata u visini od 5,94 % koja obuhvaća
sve naknade povezane sa odobrenim kreditom koje se plaćaju kreditoru kod
odobravanja kredita. EKS ne obuhvaća naknade i izdatke nastale zbog neuredne
otplate kredita kao i izdatke koji ne pripadaju kreditoru te da korisnik kredita potvrđuje
da je upoznat sa načinom izračuna EKS te da mu je uručena otplatna tablica
11
da se kredit otplaćuje u 83 jednake mjesečne rate u iznosu od 496,19 CHF i
jedne mjesečne rate u iznosu od 498,56 CHF, prva rata dospijeva 10. veljače 2006.,
a zadnja 10. siječnja 2013., a sve se naplaćaju nastupom roka za ispunjenje pojedine
rate i to u pravilo 10-og dana u mjesecu
da ukoliko korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečne rate i izvrši uplatu
nakon dana određenog za ispunjenje obveze kreditor će primijeniti prodajni devizni
tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim
sredstvima uvažavajući obvezujuća prethodno navedena pravila o načinu plaćanja
da prijevremene uplate tj. uplate izvršene prije 10-og u mjesecu, a kad nisu
povezane s neradnim danima prihvatiti će se po tečaju koji vrijedi na dan redovnog
dospijeća uz uvažavanje istih pravila plaćanja iz odjeljka c)
da banka uvijek zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja/uplata.
12. Iz pisanog nalaza i mišljenja F. R. d.o.o. od 8. lipnja 2022. proizlazi
kako je pregledom dokumentacije u spisu utvrđeno da su 30. siječnja 2005. tužiteljica
kao korisnik kredita i H. S. banka d.d., kao pravni prednik tuženika zaključili
Ugovor o kreditu broj 60041/05. Kredit je odobren za kupnju motornog vozila iz točke
9.3. ugovora o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 34.534,00 CHF po
prodajnom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita. Ugovoren je
rok otplate od 84 mjeseca, odnosno otplata je ugovorena na 83 jednaka mjesečna
anuiteta u iznosu od 496,19 CHF i jednog preostalog u iznosu od 498,56 CHF. Prvi
anuitet dospijeva 10. veljače 2006., a zadnji 10. siječnja 2013. Mjesečni anuiteti u
pravilu dospijevaju desetog dana u mjesecu, ako na taj dan ne „pada“ neradni dan ili
blagdan. Anuiteti se plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po
prodajnom tečaju tečajne liste kreditora. Za zakašnjele uplate primjenjuje se prodajni
devizni tečaj vrijedeći na dan kada je kreditoru omogućeno raspolaganje uplaćenim
novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primjenjuje se prodajni devizni tečaj
koji vrijedi na dan dospijeća. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 5,40 %
godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno te su uključene u anuitete. Visina
kamate određuje se odlukom kreditora koji se obvezuje pravodobno i pouzdano
izvijestiti korisnika kredita te mu dostaviti izmijenjeni iznos anuiteta. Za vrijeme
otplate kredita kamatna stopa je mijenjana na više od ugovorene i u utuženom
razdoblju kretala se u rasponu od 5,40 % do 8,90 %. Promjene kamatnih stopa imale
su za posljedicu povećanje anuiteta po osnovi viših kamata kao i usporavanje
dinamike otplate glavnice kredita. Tečaj kune prema CHF mijenjan je sukladno
tržišnim uvjetima valute i utvrđivan je tečajnim listama banke koje su primjenjivane
prilikom dospijeća anuiteta što je utjecalo na povećanje iznosa anuiteta te duga
glavnice.
U razdoblju otplate kredita od 23. veljače 2006. do dana konačne otplate 15.
siječnja 2013. uplaćeno je ukupno 231.779,98 kuna.
U istom razdoblju je prema početnom otplatnom planu i početnoj kamatnoj stopi bilo potrebno uplatiti ukupno 200.496,08 kuna.
Iz toga proizlazi da ukupna razlika anuiteta, koja se sastoji od neosnovano
naplaćenih kamata te s osnova ništetne odredbe o valuti CHF iznosi 31.283,90 kuna
(231.779,98 – 200.496,08) od čega pozitivna razlika iznosi 33.134,44 kuna, a
negativna 1.850,54 kuna.
Utvrđena razlika anuiteta sastoji se od:
12
- preplaćenih kamata uslijed povećanja kamatne stope ukupno 12.213,19 kuna,
a što proizlazi iz razlike pozitivnih iznosa preplate od ukupno 12.214,09 kuna i
negativnih od 0,90 kuna
- više plaćenih anuiteta zbog valutnih promjena ukupno 19.070,71 kuna, a što
proizlazi iz razlike pozitivnih iznosa pretplate od ukupno 24.281,55 kuna i negativnih
od 5.210,84 kuna.
Rekapitulacija iznosa pretplate u razdoblju od 18. ožujka 2008. do 15.
siječnja2013.
Redni Datum Ukupno
broj uplate razlika
1 2 3
1 18.03.08 52,06
2 16.04.08 9,27
3 16.10.08 37,31
4 17.11.08 99,75
5 17.12.08 40,45
6 16.01.09 226,08
7 18.02.09 279,43
8 17.03.09 127,18
9 16.04.09 57,40
10 13.05.09 184,53
11 16.06.09 138,44
12 30.06.09 243,46
13 16.07.09 272,14
14 14.08.09 229,13
15 15.09.09 251,93
16 15.10.09 220,52
17 16.11.09 249,98
18 16.12.09 236,08
19 15.01.10 294,85
20 15.02.10 337,81
21 15.03.10 331,10
22 15.04.10 322,46
23 14.05.10 274,62
24 16.06.10 274,60
25 09.07.10 250,00
26 16.07.10 31,90
27 21.07.10 105,63
28 16.08.10 541,90
29 20.08.10 545,34
30 16.09.10 675,37
31 15.10.10 587,65
32 15.11.10 612,99
33 15.12.10 731,79
34 14.01.11 784,13
35 17.02.11 701,72
36 16.03.11 674,90
37 12.04.11 92,46
38 14.04.11 577,91
13
39 12.05.11 122,32
40 13.05.11 547,64
41 13.06.11 222,53
42 15.06.11 443,05
43 12.07.11 193,21
44 15.07.11 421,73
45 18.07.11 1.061,88
46 16.08.11 1.326,36
47 12.09.11 35,88
48 15.09.11 1.004,63
49 14.10.11 911,29
50 14.11.11 923,96
51 15.12.11 934,53
52 12.01.12 189,83
53 13.01.12 817,21
54 13.02.12 455,29
55 15.02.12 585,35
56 12.03.12 688,86
57 15.03.12 360,24
58 12.04.12 913,09
59 13.04.12 106,54
60 14.05.12 1.036,20
61 11.06.12 104,87
62 12.06.12 948,49
63 10.07.12 325,79
64 12.07.12 702,92
65 10.08.12 571,17
66 13.08.12 454,51
67 10.09.12 819,65
68 12.09.12 157,07
69 10.10.12 993,83
70 12.11.12 1.030,67
71 10.12.12 342,10
72 14.12.12 675,34
73 15.01.13 1.002,14
UKUPNO: 33.134,44
Mišljenje
Vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva je napravljeno sukladno
tužbenom zahtjevu i zadatku suda naloženog rješenjem Općinskog suda u Splitu od
24. ožujka 2022., a na temelju dostavljene dokumentacije u spisu.
Uvidom u dokumentaciju nesporno je da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor
o kreditu broj 60041/05 30. siječnja 2005. u iznosu od 34.534,00 CHF isplaćenog 5.
siječnja 2006. u kunskoj protuvrijednosti po tečaju 4,810100 te da je u obračunskom
razdoblju od 10. veljače 2006. do konačne otplate 15. siječnja 2013. tuženik
obračunavao mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute.
U obračunskom razdoblju tuženik je mijenjao kamatnu stopu u odnosu na
ugovorenu što je utjecalo na povećanje kamata odnosno anuiteta izraženih u CHF, a
time i na smanjenje otplate glavnice kredita.
14
Budući da je glavnica kredita vezana za švicarski franak, a kredit je otplaćivan
u kunskoj protuvrijednosti, uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom
vremena povećavali su se i iznosi anuiteta izraženi u kunama.
Na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u nalazu, za cijelo vrijeme od
početka otplate kredita do dana konačne otplate tj. u razdoblju od 23. veljače 2006.
do konačne otplate 15. siječnja 2013. utvrđeno je slijedeće:
− ukupna plaćanja tužitelja na ime otplate anuiteta u razdoblju od početka
plaćanja kredita do dana konačne otplate 15. siječnja 2013. iznosi ukupno
231.779,98 kuna
− uspoređujući kredit po početnom otplatnom planu s početnom kamatnom
stopom od 5,40 % sa stvarno plaćenim iznosima kamate, preplaćena razlika iznosi
ukupno 12.213,19 kuna kamata dok naplaćene razlike u kunama uslijed povećanja
tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita (početni tečaj)
iznose ukupno 19.070,71 kuna.
Navedeni iznosi pretplata obuhvaćaju cjelokupnu razliku, pozitivnu i negativnu,
nastalu iz primjene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe
o valutnoj klauzuli, dok su pozitivne razlike preplate po anuitetima u sveukupnom
iznosu od 33.134,44 kuna prikazane prema točnom datumu nastanka pojedinog
iznosa preplate.
13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.
14. Presudom T. suda u Z. pod poslovnim brojem P-1401/12. od
4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31.
prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u
CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda
je potvrđena presudom V. trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja
2014., a VSRH svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9.
travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje,
presudom T. suda u Z. pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4.
srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca
2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem
ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako
da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta
uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja
tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a
tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana
presuda je potvrđena presudom V. trgovačkog suda R. pod poslovnim brojem
P.-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a V. sud R. svojom odlukom pod
poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao
neosnovanu.
14.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi HSU za
zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,
15
predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o
parničnom postupku ("NN" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom
sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama
sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti
potrošača ("NN" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.,
78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa
zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u
postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.
14.2. U odluci VSRH br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja
2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o
kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika
kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu
kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija
ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o
kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje
potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o
kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom
budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. VSRH se u
svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i
ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz
koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje
presude VTS Pž-6632/2017-2010. VTS je
utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski
franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz
valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim
francima". Nadalje, VTS utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se
glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu
pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.
14.3. Suprotno navodima tuženika u odluci T. suda u Z., a koja je
potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom VTS R. H. i VSRH, je već
utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti
potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne
i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije
zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio
egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka
koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred T. sudom u
Z. i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o
razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je
utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i
16
razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači
nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u
budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva,
nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog
bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li
ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti
im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog
pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka
solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili
svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je
jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o
javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute
švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže
stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu
informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i
sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak
i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer
banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom
u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću
klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima
povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora
uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i
obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu
potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač
kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u
švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a
ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim
ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je
švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za
valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje
ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje
davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu
potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
15. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba
ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati
utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu
odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka
87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003.), odnosno članka 102. Zakona o
zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je
odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.
16. Nadalje, posebno se ističe da izvršenjem Ugovora o kreditu nije mogao nestati
uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i jednostrano promjenjivoj
kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana
sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno
valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. stavak 1. ZOO-a
17
predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno
nestane, a sukladno članku 326. stavak 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo
ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti
ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u
predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača
zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo
neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom
kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o
tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja,
pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a. Prema
tome, bez obzira na činjenicu što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni Ugovor o
kreditu, tužitelj ni u kojem slučaju nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih
ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa, a što je u skladu i s pravnim
shvaćanjem VSRH-a.
17. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu
kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati
neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.
17.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po
sudskom vještaku D. C. te je sudska vještakinja 8. lipnja 2022. izradila pisani
nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan, a ni
stranke nisu imali primjedbi na isti te ga u cijelosti kao takvog prihvaća i ovaj sud.
17.2. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa
od 36.495,64 kuna pa je odlučeno kao u izreci.
18. Prigovor zastare nije osnovan.
18.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja
ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog
postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka
pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je
pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka.
Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice VSRH od 1. ožujka 2022.
Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju
djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za
povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5
godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi
presudom VTS RH pod poslovnim brojem Pž-
7129/13. od 13. lipnja 2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o
valutnoj klauzuli u CHF presudom VTS RH pod
poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018.
Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na
temelju Ugovora od 31. siječnja 2005.
19. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
18
U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj
od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog
ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve
navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao
sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna
stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga,
kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora
pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik
u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana
isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).
Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.
20. Međutim, tuženik se neosnovano poziva na tzv. negativne razlike koje su
posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od inicijalnog tečaja u vrijeme
zaključenja ugovora o kreditu. Tuženik nije iskazao postojanje ikakvog potraživanja,
prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom smislu. Sukladno tomu ne postoji
nikakav osnov da bi se vršilo umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno na temelju
nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i nepoštene odredbe o kamati stekao od
tužitelja. Sve da takav zahtjev i postoji, a ne postoji, odredba članka 323. stavak 2.
ZOO-a bi diskvalificirala tuženika u njegovom zahtjevu koji bi proizlazio iz takvog
ništetnog ugovora. Naime, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je
ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom
suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema
okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u
ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi
niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom
slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.
21. Tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem tužitelja i svjedoka D. B..
22. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka
155. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 26/91., 34/91., 53/91.,
91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i
80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, za sastav podnesaka od
17. lipnja 2021., 9. siječnja 2023. i 31. siječnja 2023. po 100 bodova, za zastupanje
na ročištima od 24. ožujka 2022. i 1. veljače 2023. po 100 bodova, odnosno ukupno
600 bodova, što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 15,00 kuna daje
iznos od 9.000,00 kuna. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od
2.250,00 kuna, odnosno ukupno 11.250,00 kuna. Tužitelju je priznat trošak sudske
pristojbe tužbe u iznosu od 690,00 kuna, trošak sudske pristojbe presude u iznosu od
714,95 kuna te trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna pa ukupni trošak
tužitelja iznosi 15.154,95 kuna/2.011,41 eura.
23. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane
obveze dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi članka 48.
stavak 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH
19
("NN" broj: 57/22.) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 eura = 7,53450 kuna.
24. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29.
stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj: 35/05., 41/08.,
125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o
izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 156/22.).
25. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 20. ožujka 2023.
SUTKINJA
JELENA LONČAR,v.r
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.