Poslovni broj: Gž-1120/2022-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1120/2022-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B., OIB:..., iz Ž., Ž., koju zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u K., protiv tuženika: 1. D. B., OIB:..., iz Ž., Ž., 2. T. B., OIB:..., iz Ž., Ž., 3. D. B., OIB:..., iz Ž., Ž., 4. J. K. P., OIB:..., iz K., U., 5. B. J. rođ. P., OIB:..., iz K., dr. V. F. 5, 6. K. V. G., OIB:..., iz Z., G., 7. K. R., OIB:..., iz S., V. 8. Z. K., OIB:..., iz K., D., 9. Z. P., OIB:..., iz Z., H., 10. M. P., OIB:..., iz Z., K. V., 11. T. I., OIB:..., iz Z., G. P., 12. A. I., OIB:..., iz Z., K., kojega zastupa punomoćnica R. G., odvjetnica u S., 13. V. B. rođ. R. iz K., L., 14. I. R. iz K., L., 15. A. R. iz K., P. sv. A., 16. N. C. pok. A. iz K., U., br. i kao preuzimatelj postupka iza smrti pok. A. C. pok. M., 17. D. C. ud. M. iz K., Z., 18. D. C. pok. M. iz K., Ž., 19. V. M., OIB:..., iz Ž., Ž. 20. M. M., OIB:..., iz Ž., Ž., 21. K. K. rođ. M., OIB:..., iz K., U. br., 22. M. C. pok. I., OIB: ..., iz K., U. br., 23. K. P. rođ. C. pok. I., OIB:..., iz Ž., Ž. 130, 24. M. B. pok. D., OIB:..., iz Ž., Ž., 25. J. B. pok. D., OIB:..., iz Ž., Ž., 26. S. B. iz S. B., U. K. D. 26, 27. D. B., OIB:..., iz K., U., 28. I. C. pok. M. iz Z., J. K., 29. I. C., OIB:..., iz K., U. 30. J. C., OIB:..., iz K., U. br., 31. I. C. ud. M. iz Ž., Ž., 32. W. R. pok. W. iz S., H. S., S.. L., M., kojemu je u ovom postupku imenovana zastupnica za prijem pismena D. U. L., odvjetnica u K., 33. H. R. pok. W. iz S., H. K. R., F., M., koju zastupa privremena zastupnica D. U. L., odvjetnica u K., 34. L. R. pok. W. iz S., M. A., S.. L., M., kojoj je u ovom postupku imenovana zastupnica za prijem pismena D. U. L., odvjetnica u K., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužiteljice i 12. tuženika – A. I., protiv presude Općinskog suda u Duborovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P-573/2021, od 30. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužiteljice glede odluke o trošku dok se odbija kao neosnovana žalba 12. tuženika – A. I. pa se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: P-573/2021 od 30. kolovoza 2022.:

 

-          potvrđuje u točki I. izreke

      - preinačuje u točki II. izreke na način da se nalaže 12. tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 184,82 eura[1]/1.392,50 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadnom troškova postupka odbija kao neosnovan.

 

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, u toč. I., utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica k.č.br. zgr. 365, konoba, površine 36 m2, zk. ul. 323 k.o. Žrnovo, pa je sud ovlašćuje da to pravo temeljem presude upiše u zemljišne knjige na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika: 1. D. B. za 1/40 dijela, 2. T. B., za 1/40 dijela, 3. D. B., za 1/20 dijela, 32. W. R. pok. W., za 1/15 dijela, 33. H. R. pok. W., za 1/15 dijela, 34. L. R. pok. W., za 1/15 dijela, sa imena prednika tuženih od 1. do 15. te tuženih od 32. do 34. pok. I. R. pok. P. za 1/5 dijela, sa imena prednika tuženih od 1. do 3. pok. C. M. J., za 2/20 dijela i pok. C. M. pok. J., za 1/10 dijela, sa imena prednika tuženih od 1. do 15. i tuženih od 32. do 34. pok. R. „Š.“ K. pok. F., za 1/20 dijela, sa imena prednika tuženih od 4. do 15. pok. F. P. ud. A., za 1/10 dijela i sa imena prednika tuženih od 16. do 31. C. „B.“ M. pok. A., za 3/20 dijela.

 

2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržanim u toč. II. presude, žalbu je podnijela tužiteljica. Smatra da je takva odluka nezakonita i pogrešna, odnosno da je pogrešno primjenjena odredba čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP). Navodi da je upravo 12. tuženik (dalje u tekstu: tuženik) zbog svog držanja kroz cijeli postupak dužan naknaditi i nastali parnični trošak. Prelaže preinačiti odluku o trošku na način da se obveže tuženika da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7. 850,00 kuna. 

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio i tuženik zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da posjed tužiteljice nije zakonit jer nema valjani pravni temelj. Smatra da tužiteljica nije dokazala da je sklopljen bilo kakav pravni posao kojim bi njezin prednik J. B. od I. i A. Ć. stekao vlasnički posjed. Sve i da je takav ugovor sklopljen zbog nedostatka oblika bio bi ništav. Nejasno je o kojem se pravnom poslu radi i jesu li na stjecatelja, osim posjeda, prenesena i druga suvlasnička ovlaštenja odnosno uporaba, korištenje i raspolaganje te je nepoznato kada je isti sklopljen jer u tužbi se navodi da je sklopljen 60-tih godina, dok tužiteljica iskazuje da je to bilo 50-tih, a sud zaključuje da je to bilo koncem 50-ih, što onemogućava računanje rokova dosjedanja. Ukazuje da, sve i kada bi takav posao bio sklopljen, nejasno je kakve to veze ima s njim, odnosno sa F. P., njegovom pokojnom prabakom. Osim toga, prednik I. i A. C. upisan je u zemljišnim knjigama u 3/10 dijela, dok je F. P. upisana kao suvlasnik u 1/10 dijela, pa je prednik tužitelja mogao sklopiti pravni posao samo za 3/20 dijela, a ne i za preostali dio. S druge strane tužiteljica niti ne dokazuje da u odnosu na tuženika ima pravni temelj posjedovanja. Predmetna nekretnina nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza pok. J. B., kao ni ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između tužiteljičine prednice i tužiteljice. Smatra da je sud pogrešno primjenio materijalno pravo kada je zaključio da takav formalni ugovor može tužiteljici davati temelj za posjedovanje. Posjed nije pošten jer je kroz svo vrijeme u zemljišnoj knjizi upisan tuženik, a riječ je o javnoj knjizi koja je tužiteljici dostupna. Niti u katastru nisu upisani prednici tužiteljice, a niti tužiteljica. U prilog tome govori i činjenica da tužiteljica niti njezini pravni prednici nisu pravnim poslom prenosili nekretninu pa s obzirom da nekretnina nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju, a ni ugovorom o darovanju, tužiteljica je morala znati da sporna nekretnina nije upisana na ime ostavitelja. Ukazuje da nije jasno kako je sud činjenicu da se predmetna nekretnina nalazi u neposrednoj blizini nekretnine u njezinom vlasništvu, doveo u vezu s kvalificiranim posjedom i vlasništvom tužiteljice pa su u tom dijelu razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. Iz iskaza svjedoka J. S. proizlazi da je prednik tužiteljice posjedovao predmetnu nekretninu i u vrijeme kada je nesporno priznavao vlasništvo braće C. pa je nejasno od kada onda sud smatra da je posjed tužiteljice postao pošten.

 

3.1. Žalbeni je prijedlog žalitelja da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i da ju se obveže na naknadu parničnog troška, kao i troška žalbe.

 

4. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP.

 

5. Stranke nisu podnijele odgovor na žalbu.

 

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica nekretnine oznake k.č.br.zgr. 365, konoba, površine 36 m2, zk. ul. 323 k.o. Ž. smatrajući da je predmetnu nekretninu, osobno i putem svojih pravnih prednika, stekla dosjelošću.

 

8. Prvostupanjski sud je prihvatio kao osnovan tako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću na k.č.br. zgr. 365 upisane u zk.ul. 323 k.o. Ž., ocijenjujući da je dokazana kvaliteta posjeda tužiteljice kroz zakonom predviđeno vrijeme potrebno za dosjelost, uz zaključak da je temeljem provedenih dokaza nedvojbeno ocijenio utvrđenom činjenicu da je pravni prednik tužiteljice J. B. u posjed upisanih nekretnina ušao još 50-ih godina prošlog stoljeća te se u posjedu nalazio do 1982. kada je u posjed ušla njegova nasljednica M. B., a nakon njezine smrti 2007. u posjed je ušla tužiteljica. Prvostupanjki sud utvrđuje da se tužiteljica, što samostalno, što putem prednika, nalazi u samostalnom, savjesnom, mirnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine te je protekao potreban rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema odredbama OGZ-a, a kasnije i prema odredbama Zakona o vlasništvu.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

10. Prije svega, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje se pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

11. U ovom postupku pravilno je utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

12. Tijekom postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP):

- da je otac tužiteljice sada pok. J. B. u posjed predmetnih nekretnina ušao koncem 50-ih godina prošlog stoljeća kada mu je konoba ustupljena u vlasništvo umjesto novčane naknade za izvršene građevinske radove na obiteljskoj kući od braće I. i A. C.;

- da je kao posjednik u katastru upisan M. Ć., pravni prednik I. i A. C.;

- da se predmetna nekretnina koja je u naravi konoba nalazi u sklopu obiteljskog imanja pok. J. B. i do nje se pristupa isključivo sa okolnih nekretnina koje su njemu pripadale;

- da je J. B. u odnosu na predmetnu nekretninu nasljedila M. B. na temelju rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-162/07 od 17. listopada 2007.;

- da je tužiteljica ušla u posjed predmetne nekretnine nakon smrti majke M. B. 2007. te da je ta nekretnina (iako nije navedena njezina oznaka) bila i predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s majkom M. B. 1. prosinca 2003.

 

13. Ovako utvrđeno činjenično stanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer je za takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i prihvatljive razloge, utemeljene na pravilno ocijenjenim dokazima (čl. 8. ZPP), a napose iskazima saslušanih svjedoka i navedenim ispravama pa u takve zaključke prvostupanjskog suda utemeljene na navedenim dokazima nema razloga sumnjati ni ovaj sud, i to iz razloga što uvjerljivost takvih zaključaka nije uspio osporiti ni žalitelj svojom žalbom, paušalno ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka neuvjerljivim.

 

13.1. Protivno žalbi i ovaj sud ocjenjuje istinitim iskaz tužiteljice u dijelu u kojemu navodi da su I. i A. Ć. prenijeli u vlasništvo predmetnu nekretninu jer im je njezin pravni prednik J. B. izveo građevinske radove na kući s obzirom da se iskaz u tom dijelu podudara s iskazom svih saslušanih svjedoka koji su suglasno iskazivali da se u posjedu predmetne nekretnine oduvijek nalazi tužiteljica odnosno njezini pravni prednici. 

 

13.2. Neovisno što takav pravni posao nema propisani oblik, radi se o usmeno sklopljenom ugovoru, odnosno kupoprodaji u kojemu je kuporodajna cijena koju je tužitelj trebao isplatiti I. i A. Ć. isplaćena prijebojem odnosno potraživanjem za izvršene građevinske radove na njihovoj obiteljskoj kući. Iako ugovor nije sačinjen u propisanoj formi neporno je da je izvršen jer je nekretnina predana u posjed i za istu je isplaćena kuporodajna cijena. U prilog takvom utvrđenju govori i činjenica da je kao posjednik u katastru upisan M. Ć., pravni prednik I. i A. Ć.. Očito je da su na prednika tužiteljice, protivno navodima u žalbi prenesena sva vlasnička prava, i to uporaba, korištenje i rapolaganje jer je pravilno utvrđeno da se tužiteljica i njezini prednici nalaze u zakonitom posjedu i da ih u tome nitko nije smetao, niti im je na bilo koji način ograničavao pravo na posjed.

 

13.3. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetnu nekretninu još od kraja 1950-ih koristili isključivo prednici tužiteljice. Naime, predmetna nekretnina je smještena u nizu prizemnih zgrada u naselju Ž., a saslušani svjedoci su većinom ili rođeni u neporednoj blizini ili su susjedi i mještani naselja Ž. koji su suglasno iskazivali o samostalnom posjedu prednika tužiteljice, stoga i ovaj sud ocijenjuje njihove iskaze vjerodostojnima jer su suglasno iskazivali te o navedenim okolnostima imaju neposrednih saznanja.

 

13.4. Iako je pravni prednik I. i A. C. – M. C., u zemljišnim knjigama upisan u 3/10 dijela, on je upisan kao posjednik u katastru u cijelosti,  a opće je poznato da je nekada katastar odražavao stvarno stanje, pa činjenica što je prednica tuženika F. P. upisana kao suvlasnik u 1/10 dijela u zemljišnim knjigama kao suvlasnica, ne znači da je nekretnina doista i bila u njezinom vlasništvu, s obzirom da je iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je predmetna nekretnina oduvijek u vlasništvu tužiteljice i njezinih prednika odnosno prije toga u vlasništvu obitelji Ć., a tuženik nije drukčije dokazao niti je na te okolnosti preložio dokaze.

 

13.5. Protivno žalbi, tužiteljica u tužbi i u svom iskazu navodi da su njezini prednici u posjed predmetne nekretnine ušli počekom 60-ih, dok u obrazloženju presude sud utvrđuje da je to bilo koncem 50-ih pa su neosnovani razlozi da se ne može utvrditi vrijeme dosjedanja, jer čak i u slučaju da rok teče od početka 60-ih, a ne od konca 50-ih, svejedno bi proteklo vrijeme potrebno za dosjelost.

 

13.6. U odnosu na žalbene navode, da predmetna nekretnina nije bila obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza pok. M. B., a ni u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, pravilno je prvostupanjski sud, utvrdio, da iako nije navedena točna oznaka nekretnine, da je u rješenju o nasljeđivanju nekretnina opisno navedena, jer je navedeno da joj pripada cijela stambena zgrada u Ž. sa svim gospodarskim zgradama koje se uz nju nalaze. Pravilno je prvostupanjski sud i utvrdio da je predmetna nekretnina uključena i u ugovor o doživotnom uzdržavanju jer čini cjelinu sa obiteljskom kućom i svim pripadajućim gospodarskim objektima u Ž.. Također iz iskaza saslušanih svjedoka u postupku: M. P., A. B. M. i D. R., koje je pravilno sud ocijenio vjerodostojnim i istinitim proizlazi da je volja primateljice uzdržavanja M. B. bila da predmetna nekretnina pripadne upravo u vlasništvo tužiteljici.

 

14. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje i vrijeme kroz koje su tužiteljica i njezini prednici posjedovali predmetnu nekretninu, ovaj spor valja prosuđivati, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud temeljem odredaba Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ), Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980, 36/1990, „Narodne novine“ broj  53/1991, 91/1996 – dalje u tekstu: ZOVO) te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZVDSP).

 

14.1. Pri tome valja naglasiti da je prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. za redovnu dosjelost potrebno 20 godina posjedovanja, a ne 30 kako je to bilo propisano u izvornom tekstu OGZ.

 

15. Cijeneći sadržaj zakonskih odredbi gore navedenih zakona koje se odnose na stjecanje prava vlasništva dosjelošću te činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ocjena je ovog suda da su se već kod pravnog prednika tužiteljice J. B. ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer od početka 60-ih do 1982. (kada ga je nasljedila supruga) je proteklo zakonom propisano vrijeme za dosjelost (20 godina), a  ispunile su se i u odnosu na njegovu slijednicu M. B. za koju je utrvđeno da je bila barem savjestan posjednik od 1982. – 2007. (čl. 28. st. 3. u vezi s čl. 30. ZOVO), a pretpostavke su ispunjene i u odnosu na samu tužiteljicu koja se nalazi barem u poštenom posjedu nekretnine od 2007. Kako je u postupku utrđeno da je tužiteljica putem prednika u posjedu premetne nekretnine još od početka 60-ih ispunili su se uvjeti za izvanrednu dosjelost (čl. 159. st. 3. u vezi s čl. 160. st. 2. ZVDSP), a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, pravilno cijeneći iskaze saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da se već pravni prednik tužiteljice nalazio u istinitom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, radi čega je i žalbu žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti. Iako tuženik u žalbi tvrdi da tužiteljica i njezini prednici nisu bili pošteni jer su znali da nisu upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama, ukazuje se da je prema odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a tuženik nije dokazao suprotno.

             

16. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju tuženik, a ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

17. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana u odnosu na trošak postupka. Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP u slučaju kada zahtjevi iz tužbi proizlaze iz raznih osnova ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika (kao u konkretnom slučaju) vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. S obzirom da je tužiteljica naznačila vrijednost predmeta spora 11.000,00 kuna, a tuženik, odnosno njegova pravna prednica je upisana u zemljišnim knjigama u 1/10 dijela, u odnosu na tog tuženika je vrijednost predmeta spora 1.100,00 kuna.

 

18. Prema tome, tužiteljici pripada nagrada za sastavljanje tužbe u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa), za zastupanje na ročištima 18. svibnja 2022., 18. srpnja 2022., za svako u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 28. travnja 2022. u iznosu 16,59 eura/125,00 kuna (Tbr. 9.2. Tarife), za uviđaj održan 29. lipnja 2022. u iznosu od 41,48 eura/312,50 kuna (Tbr. 9.7. Tarife) sveukupno 157,61 eura/1.187,50 kuna, troškovi vještačenja u iznosu od 16,59 eura/125,00 kuna, sudska pristojba za tužbu 5,31 eura/40,00 kuna te za presudu 5,31 eura/40,00 kuna, dakle sveukupno 184,82 eura/1.392,50 kuna, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

19. Slijedom navedenog valjalo je prema odredbi čl. 154. st. 1. te čl. 166. st. 2. ZPP obvezati tuženika da tužiteljici naknadi trošak postupka te u tom dijelu preinačiti presudu.  

 

20. Kako je žalba tužiteljice osnovana samo u neznatnom dijelu sporednog zahtjeva, glede troškova parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 3. ZPP odbiti njen zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

 

 

U Puli – Pola 20. ožujka 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Marija Sošić, v.r.