Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: -1219/2022-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: -1219/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli – Pola u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. B. R. (OIB: ) iz Z., 2. D. L.-D. (OIB: ) iz S.. I. Z., i 3. K. L. (OIB: ) iz Z., koje zastupa punomoćnica V. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. M. (OIB: ) iz Z., radi iseljenja, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-301/2020-12 od 16. ožujka 2022., u sjednici održanoj 20. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se tuženikova žalba, preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps-301/2020-12 od 16. ožujka 2022. i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženiku S. M. naloži iseliti iz stana u Z., i to stana koji se nalazi u podrumu zgrade, površine 38,00 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i predsoblja, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na z.k.č.br. 2181/1, koji dolazi upisan u zk. ul. 17047, k.o. Grad Zagreb (E- 19) te opisani stan, slobodan od osoba i stvari, predati u posjed suvlasnicima i to B. R., D. L.-D., K. L., D. D. i J. B., sve u roku 15 dana, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku iseliti iz stana u Z., i to stana koji se nalazi u podrumu zgrade, površine 38,00 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i predsoblja a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na z.k.č.br. 2181/1, koji dolazi upisan u zk. ul. 17047, k.o. Grad Zagreb (E- 19) te opisani stan, slobodan od osoba i stvari, predati u posjed suvlasnicima B. R., D. L.-D., K. L., D. D. i J. B., sve u roku 15 dana.

 

1.1. O troškovima postupka odlučeno je tako da je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 3.725,00 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik, navodeći da živi u stanu Grada Zagreba, kao zaštićeni najmoprimac od rođenja 25. siječnja 1965. od kada je u evidenciji Centra za socijalnu skrb kao teško kronično bolesna osoba i trajno nesposoban za rad a sva novčana primanja mu iznose 920,00 kn. Ukazuje da se 2018. pojavilo šest stanara koji su dobili presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da im se vraća u povrat njegov stan, koji im je oduzet za vrijeme jugo-komunističke vladavine te im je morao za cijelu 2019. platiti režije i potpisati s njima ugovor kao najmoprimac ili iseliti iz stana u roku od 15 dana. Navodi da je režije plaćao do veljače 2020. a tada je prestao jer je donesena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske te da režije otad plaća Gradu Zagrebu koji je također vlasnik stana u kojem živi kao njihov zaštićeni najmoprimac. Napominje da nikad nije imao u posjedu nikakve druge nekretnine, niti bilo što u svojem vlasništvu. Pobijanom presudom presuđeno je da je dužan u roku od 15 dana iseliti iz stana, isprazniti ga i predati vlasnicima, što znači da nakon toga on mora na ulicu jer ga tjeraju iz stana, ne poštujući odluku Ustavnog suda. Žalba nema konkretan žalbeni prijedlog.

 

3. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženika iz stana u Z., a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na z.k.č.br. 2181/1, koji dolazi upisan u zk. ul. 17047, k.o. Grad Zagreb (E- 19) te predaje u posjed tog stana, slobodnog od osoba i stvari, suvlasnicima B. R., D. L.-D., K. L., D. D. i J. B., sve u roku 15 dana; uz obrazloženje da u okolnostima konkretnog slučaja miješanje tužitelja u tuženikovo pravo na dom smatra opravdanim i u skladu sa zakonom jer tužitelji kao suvlasnici stana imaju zakonsko pravo miješati se u tuženikovo pravo na dom, budući da za korištenje stana tuženik ne plaća zaštićenu najamninu neosnovano smatrajući da na njegovoj strani postoje razlozi za neplaćanje najamnine tužiteljima, iako su visina i način plaćanja najamnine bili određeni Ugovorom, zbog čega su mu tužitelji valjano otkazali ugovor o najmu, pritom uz potpuno poštivanje zakonske procedure, slijedom čega je miješanje tužitelja imalo legitiman cilj pa je osnovan njihov zahtjev za iseljenje tuženika te predaju stana slobodnog od osoba i stvari u posjed tužiteljima te suvlasnicima D. D. i J. B..

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da presuda prvostupanjskog suda nije ni zakonita ni pravilna.

 

7. Ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

8. Prema podacima zemljišnoknjižnog izvatka za kuću u Z., (sada ), upisanu u zk. ul. 17047 k.o. Grad Zagreb, z.k.č.br. 2181/1, tužitelji su s D. D. i J. B. suvlasnici 6/8 dijela stana koji se nalazi u podrumu zgrade, površine 38,00 m2 te se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i predsoblja.

 

9. Tužitelji su suvlasništvo predmetnog stana s D. D. i J. B. stekli Djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek od 5. srpnja 2012., koje je postalo pravomoćno 16. siječnja 2019., Klasa: UP/I-942- 01/03-06/61, Urbroj: 251-14-02/305-12-121 te su kao novi vlasnici ½ dijela stana s tuženikom, koji je za stan stekao status zaštićenog najmoprimca, sklopili Ugovor o najmu stana 7. prosinca 2019. pa je tuženik bio u obvezi od 16. siječnja 2019. plaćati tužiteljima zaštićenu najamninu za predmetni stan.

 

10. Nije sporno da su u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisani kao suvlasnici tužitelji B. R., D. L.-D. i K. L., zajedno s D. D. i J. B., međutim, svi oni upisani su kao suvlasnici na 6/8 dijela predmetnog stana.

 

11. Nadalje, nije sporno ni da su tužitelji tuženiku otkazali Ugovor o najmu stana zbog neplaćanja zakupnine, na temelju članka 19. stavka 1. točke 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj: 91/96, 48/98 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 66/98 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 68/18).

 

12. Tužitelji međutim nisu bili u posjedu stana niti su ga predali na korištenje tuženiku, već su kao novi vlasnici s njim, nakon što je već stekao status zaštićenog najmoprimca, sklopili novi ugovor o najmu stana u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti djelomičnog rješenja Grada Zagreba – Gradskog ureda za imovinskopravne poslove – Drugog područnog odsjeka od 5. srpnja 2012. (stranice 17 do 26 spisa) kojim je tužiteljima vraćen u vlasništvo i sporni stan u 4/8 dijela a D. D. i J. B. svakom u 1/8 dijela, što ukupno iznosi 6/8 dijela.

 

13. Suvlasnici D. D. i J. B. nisu sudjelovali kao najmodavci u sklapanju ugovora o najmu s tuženikom niti u ovoj parnici sudjeluju kao tužitelji, ali su ih tužitelji obuhvatili tužbenim zahtjevom kao suvlasnike kojima je tuženik također u obvezi predati stan u posjed.

 

14. Sve okolnosti konkretnog slučaja stoga upućuju na zaključak kako se ovdje ne radi isključivo o ugovornom odnosu, tim više što tužitelji nisu bili u posjedu stana pa ga slijedom toga nisu ni predali u posjed tuženiku koji je već bio u posjedu kao zaštićeni najmoprimac tako da mu posjed nisu predali ni prednici tužitelja a da je tomu tako proizlazi i iz načina na koji je postavljen tužbeni zahtjev kada je predaja posjeda zatražena i u korist suvlasnika koji nisu sklopili ugovor o najmu s tuženikom i koji ne sudjeluju u parnici.

 

15. Tužitelji su kao suvlasnici u određenom dijelu (ukupno 4/8 dijela) stoga bili ovlašteni otkazati tuženiku najam stana, ali nisu ovlašteni zahtijevati predaju cijele stvari (stana) ni samo u svoju korist ni još samo u korist suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi iznose još 2/8 dijela (to je ukupno 6/8 dijela), već to mogu samo u korist svih suvlasnika zajedno a u svoju korist samo ako su na to ovlašteni od svih ostalih suvlasnika.

 

15.1. Radi se naime o nedjeljivoj obvezi na predaju stana u kojoj ima više vjerovnika (jer su vjerovnici svi suvlasnici) među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost pa u ovom slučaju valja primijeniti odredbe članaka 46. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine„ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje u tekstu: ZVDSP) i 64. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) te preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev zbog nedostatka legitimacije zahtijevati predaju u posjed samo dijelu suvlasnika (koji ukupno imaju 6/8 dijela stana).

 

16. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan i na taj način preinačiti prvostupanjsku presudu.

 

17. Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Puli 20. ožujka 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Igor Rakić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu