1

 

                 Poslovni broj: Kž-99/2019-9

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-99/2019-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Čengije, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Pera Miloglava kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. B. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. u vezi stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17 i 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11 odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog I. B. podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja 21 K-1082/2018 od 20. veljače 2019., u sjednici održanoj 20. ožujka 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 21 K-1082/2018 od 20. veljače 2019. optuženi I. B. oglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju - opisano po članku 118. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11, a kažnjivog po članku 118. stavak 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11. Potom je optuženi I. B. na temelju odredbe članka 118. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda i to tako da se kazne zatvora na koje je optuženik osuđen neće izvršiti, ako optuženi I. B. u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. do 8. ZKP/08  optuženi B. I. je obvezan na snošenje troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.392,00 kune, od čega na ime provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 1.392,00 kune te na ime paušala u iznosu od 1.000,00 kuna,  kao i troškova na ime nagrade i nužnih izdataka punomoćnika oštećenika o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

 

 

3. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i optuženi I. B. po branitelju R. K., odvjetniku u Z..

 

3.1. Državni odvjetnik pobija presudu zbog bitne povede odredaba iz članka 468. stavak 1. točka 7. ZKP/08 i odluke o kaznenopravnoj sankciji i odluke o troškovima postupka te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a podredno da drugostupanjski sud preinači presudu u smislu žalbenih navoda.

 

3.2. U svojoj žalbi državni odvjetnik navodi da prvostupanjski sud svojom presudom nije u potpunosti riješio predmet optužbe imajući u vidu da je optuženik optužen za dva kaznena djela i to kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi stavka 4. KZ/11 i kazneno djelo teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11 u svezi sa stavkom 34. KZ/11 te da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se radi prividnom stjecaju spomenutih kaznenih djela gdje glavno djelo konzumira sporedno u ovom slučaju prijetnju već se radi o realnom stjecaju ta dva kaznena djela te je na opisani način zbog pogrešno usvojenog pravnog stajališta presudom nije u potpunosti odlučeno o predmetu optužbe zbog čega je prvostupanjski sud počinio bitne povede odredaba iz članka 468. stavak 1. točka 7. ZKP/08. Državni odvjetnik se žali i zbog sankcije  smatrajući da je prvostupanjski sud precijenio značenje olakotnih okolnosti kod optuženika te smatra da bi se jedno bezuvjetnom kaznom zatvora mogla ostvariti svrha kažnjavanja.

 

3.3 Optuženi I. B. putem branitelja R. K., odvjetnika u Z. pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i zbog odluke o kazni i trošku te predlaže da se ista preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud bezrazložno uskratio povjerenje obrani i da je neopravdano dao bezrezervno povjerenje iskazu oštećenika koji iskaz nije potkrijepljen niti jednim drugim dokazom  te je presuda manjkava u svom obrazloženju do te mjere da osim činjenične povrede se može govoriti i o bitnoj povedi odredaba kaznenog postupka.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća prema članku 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

 

5. Na sjednicu vijeća nisu pristupili Županijski državni odvjetnik u Dubrovniku niti optuženik I. B., iako su stranke uredno obaviještene o datumu održavanja sjednice vijeća, a sve u suglasju sa člankom 475. stavkom 4. ZKP/08.

 

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog I. B. su neosnovane.

 

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenoga postupka iz članka 468. stavka 1. točka 7. ZKP/08 jer nije u potpunosti riješio predmet optužbe jer se sud prvog stupnja nije odredio o navodima činjeničnog opisa presude u odnosu na prijetnje smrću koje je okrivljenik uputio oštećenom inkriminirane zgode.

 

7.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o prividnom, a ne realnom stjecaju jer nepravo koje je učinjeno izricanjem prijetnji, u trenutku njezine realizacije, u cijelosti je obuhvaćeno nepravom kaznenog djela teške tjelesne ozlijede u pokušaju i u odnosu na to djelo predstavlja nekažnjivo prethodno djelo. U ovom konkretnom slučaju optuženik treba odgovarati za jedno kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju po principu ''lex consumens derogat legi consumptae" jer u konkretnoj situaciji kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 predstavlja tzv. nekažnjivo prethodno djelo u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. i 2. KZ/11 u svezi sa stavkom 34. KZ/11

 

7.2. Da bi se radilo o prividnom stjecaju, nepravom prethodno nekažnjivog djela, moralo bi do te mjere biti obuhvaćeno nepravo kasnijeg djela da je počinitelja dovoljno kazniti za to kasnije djelo. Po stajalištu ovog drugostupanjskog vijeća, nepravom kasnijeg kaznenog djela – teške tjelesne ozljede u pokušaju s obzirom na svoju prirodu i intenzitet u sebi, u ovom konkretnom inkriminiranom događaju, obuhvaćeno je nepravo kaznenog djela prijetnje do te mjere da bi bilo opravdano optuženika kazniti samo za jedno kazneno djelo – teške tjelesne ozljede u pokušaju. Slijedom navedenog u predmetnom slučaju radi se o tzv. nekažnjivom prethodnom djelu, tj. o prividnom stjecaju kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju.

 

7.3. Iz činjeničnog opisa, a posebice iz iskaza oštećenog A. B. proizlazi da je optuženik istog dana tj. 16. travnja 2016. u dvorištu kuće psovao i prijetio mu opetovano smrću da bi nedugo nakon toga na balkonu kuće držeći u ruci metalnu šipku za vađenje čavala, tzv. "pajser" A. B., koji se nalazio na balkonu koji je u neposrednoj blizini njegovog balkona, ponovno rekao: "Dođi da te ubijem, rastrgat ću te, ubit ću te, sad si gotov", a potom je u nakani da ga teško tjelesno ozlijedi, istoga udario metalnom šipkom za vađenje čavala u predjelu desne strane lica.

 

7.4. Iako je prijetnja sama po sebi kazneno djelo, riječ je o prethodnom ili istodobnom nekažnjivom djelu koje je u ovom konkretnom događaju konzumirano kaznenim djelom teške tjelesne ozljede u pokušaju kao težim kaznenim djelom. Stoga, nije bila moguća osuda zbog dva kaznena djela, kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 34. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/1 jer bi na taj način bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

 

8. Nije u pravu optuženi I. B. kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer iz iskaza svjedoka oštećenika A. B. proizlazi da mu je optuženi inkriminirane zgode kontinuirano upućivao prijetnje smrću prvo u dvorištu obiteljske kuće, a nakon toga dok se nalazio na balkonu svoje obiteljske kuće da bi ga nakon što je optuženiku rekao: ''evo ubije me'', isti zamahnuo desnom rukom u kojoj je držao pajser prema njegovoj glavi  ali se on izmaknuo ulijevo te nije zadobio udarac odozgo po tjemenu već ga je optuženik pajserom zahvatio po desnoj strani vrata uslijed čega je zadobio ogrebotinu. Iskaz svjedoka oštećenika u cijelosti je potvrđen njegovom medicinskom dokumentacijom kao i sadržajem sudsko medicinskog vještačenja ozljeda oštećenika. Nadalje, iz dijela iskaza svjedokinje M. B., inače  kćeri optuženog, proizlazi da se uistinu i dogodio sukob između njenog oca i oštećenika kojom prilikom je ona svom ocu oduzela pajser iz ruke što opovrgava navode iz obrane optuženik da se inkriminirani događaj uopće nije ni dogodio.

 

8.1. Na navode žalbe u kojoj se, u bitnome preocjenjuju provedeni dokazi od strane prvostupanjskog suda, te u velikom dijelu opisuje radnja događanja i situacije kako ih je opisao u svojoj obrani okrivljenik, valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza na subjektivan način, a koje tvrdnje ničim nisu potkrijepljene i dokazane. Prvostupanjski sud je detaljno obrazložio zašto ne vjeruje i ne poklanja vjeru obrani okrivljenika, te zašto prihvaća iskaz oštećenika, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

8.2 Suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravno utvrdio da je optuženi I. B. počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju - opisano po članku 118. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11, a kažnjivog po članku 118. stavak 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11 na štetu svog brata A. B..  Prvostupanjski sud je stoga, pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju - opisano po članku 118. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11 nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja tog kaznenog djela.

 

9. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi okrivljenika, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za kazneno djelo teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju .

 

9.1. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju - opisano po članku 118. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11 prema bliskoj osobi na način kako ga se tereti, te je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona zaključivši da se u ponašanju okrivljenika stječu sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka  118. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11, pa tako nije povrijeđen ni kazneni zakon.

 

10. U odnosu na odluku o kazni, po stavu ovog vijeća neosnovane s žalbe državnog odvjetnika i optuženika.

10.1. Ispitujući pobijanu presudu glede odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da su utvrđene okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne po prvostupanjskom sudu pravilno vrednovane. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio  sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Prvostupanjski sud je cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti njegove osobne okolnosti prije svega stariju životnu dob i teško zdravstveno stanje te činjenicu ranije neosuđivanosti, dok otegotnih okolnosti nije našao.

 

10.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve bitne okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude blaža ili stroža, pa uzimajući u obzir sve navedeno u ovdje konkretnom slučaju, a vodeći računa o težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, kao i o svrsi kažnjavanja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazne zatvora na koju je osuđen optuženi I. B. primjerena težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ličnostima optuženika i upravo istoj će se optimalno djelovati na optuženika da ubuduće ne čine kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna izrazit će dostatnu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela.

 

10.3. Stoga je upravo primjerena kazna uvjetna osuda sa kaznom zatvora u trajanju 1 godine i rokom provjeravanja od 3 godine te će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ/11 i utjecati kako na optuženika, tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.

 

11. Nije osnovana žalba optuženog I. B. zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Naime, kada je prvostupanjski sud optuženog I. B. proglasio krivim pravilno ga je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 obvezao i da naknadi troškove kaznenog postupka imajući pri tom u vidu njegovo imovno stanje.

 

12. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud, ispitujući po službenoj dužnosti pobijanu presudu, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

13. S obzirom na navedeno to je primjenom članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove odluke.

 

U Dubrovniku 20. ožujka 2023.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Zoran Čengija, v.r.