1                Poslovni broj: 5. P-301/2022-11

 

                             

           Republika Hrvatska

         Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2, Đakovo

 

 

Poslovni broj: 5. P-301/2022-11

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Đakovu, sutkinja Ljerka Ljulj, kao sudac pojedinac, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB: …, iz K., koga zastupa punomoćnik S. J. M., odvjetnica iz O., protiv 1. tuženika K. p. d.o.o. za trgovinu, OIB: …, iz Z., i 2. tuženika A. M., OIB: …, iz Š., koga zastupa punomoćnik Ž. R. R., odvjetnica iz O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave dana 2. ožujka 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja S. J. M., odvjetnice iz O. i zamjenika punomoćnika tuženika S. P., odvjetnice iz O. i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 20. ožujka 2023. godine, objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Proglašava se nedopuštenom ovrha određena po prijedlogu K. p. d.o.o. za trgovinu, Z., protiv 2. tuženice A. M. u ovršnom predmetu Općinskog suda u Đakovu posl. br. Ovr-245/2021 i to na pokretninama ovršenika A. M. koje se nalaze na adresi u K.

 

II              Nalaže se 1. tuženiku K. p. d.o.o. za trgovinu iz Z. i 2. tuženiku A. M. da solidarno naknade tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn[1], sve to u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Među strankama nije sporno da je zaključkom Općinskog suda u Đakovu u ovršnom predmetu posl. br. Ovr-245/2021 od 19. rujna 2022. godine naloženo tužitelju D. M. kao trećoj osobi da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na pokretninama 2. tuženika A. M.1 kao ovršenika, a koja je određena na pokretninama ovršenika koje se nalaze u kući u K. iz žalbenog razloga iz čl. 59. i čl. 60. Ovršnog zakona, odnosno da ovrhovoditelj, a ovdje 1. tuženik je predložio ovrhu na pokretninama koje su njegovo vlasništvo, a ne vlasništvo 2. tužene, odnosno ovršenice u ovršnom predmetu jer je i kuća na navedenoj adresi u K., njegovo vlasništvo i u istoj nema pokretnina koje bi bilo vlasništvo ovršenice A. M.1

 

2.              Naime, tužitelj u tužbi tvrdi da u ovršnom postupku Općinskog suda u Đakovu posl. br. Ovr-245/2021 u kojem se provodi ovrha na pokretninama A. M.1, odnosno 2. tuženika na adresi u K., a koja je u naravi kuća je pogrešno tužitelj naveo da su pokretnine u ovoj nekretnini vlasništvo A. M.1, već tvrdi da je vlasnik cijele nekretnine, dakle, kuće tužitelj D. M.2, a ujedno je i vlasnik svih pokretnina koje se nalaze u predmetnoj nekretnini, tvrdi da A. M.1 ne stanuje na adresi u K. te da u ovoj kući nema niti osobnih stvari ovršenice koje su sukladno odredbama Ovršnog zakona izuzete od ovrhe.

 

3.              2. tuženik je u cijelosti u svom pisanom odgovoru na tužbu priznala tužbeni zahtjev tužitelja potvrđujući navode tužbe istinitima, da je predmetnu nekretninu koristila i da su u njoj bile samo njezine osobne stvari koje su izuzete od ovrhe, a da već duži niz godina samo privremeno, nekoliko puta na godinu boravi na navedenoj adresi, a da unazad godinu dana je u potpunosti odselila iz Republike Hrvatske i odjavila je svoje prebivalište na ovoj adresi.

 

4.              1. tuženik je u svom odgovoru na tužbu protivio se istoj u cijelosti navodeći da ovršenik, a ovdje 2. tužena A. M.1 nije podmirila svoje dugovanje koje na dan 12. studenog 2021. godine čini glavni dug u iznosu od 67.275,41 kn uvećano za zakonske zatezne kamate pa smatra da tužitelj podnošenjem ove tužbe samo odugovlači postupak naplate i podmirenja nastalog duga u ovršnom postupku.

 

5.              Da bi utvrdio odlučne činjenice i donio meritornu odluku povodom tužbenog zahtjeva tužitelja o nedopuštenosti ovrhe u ovosudnom ovršnom postupku posl. br. Ovr-245/2021 i to provedbom ovrhe na pokretninama 2. tužene A. M.1, sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za kuću u K. (list spisa 5), potvrdu o prijavi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske (list spisa 8), a nakon što je tužitelj svoj prijedlog o saslušanju tužitelja i 2. tuženika na okolnosti iz tužbe prepustio sudu, sud je odlučio da se isti neće saslušavati jer je činjenično stanje temeljem priležeće dokumentacije u spisu dovoljno utvrđeno.

 

6.              Naime, iz gore pročitane priležeće dokumentacije u spisu, sud je utvrdio, da su navodi tužbe tužitelja u cijelosti točni, odnosno da je predmetna nekretnina, kuća u K., samovlasništvo tužitelja, kako to i stoji upisano u zemljišnim knjigama, a iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka je utvrdio da je tužitelj postao samovlasnik predmetne nekretnine temeljem darovnog ugovora od 4. travnja 2012. godine, a iz potvrde o prijavi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske nesporno je utvrđeno da je 2. tužena dana 25. srpnja 2022. godine u P. u. o. b., P. p. Đ., prijavila svoj privremeni odlazak iz Republike Hrvatske s adrese K. u inozemstvo i to u Š. na adresu iz tužbe na koju je i uredno primila podneske u ovom postupku pa je točno da 2. tužena tijekom vođenja ovog postupka prebiva u Š. na gornjoj adresi te da je prijavila privremeni odlazak iz Republike Hrvatske na očekivano vrijeme od pet godina.

 

7.              Dakle, iz gornjeg utvrđenja je sud utvrdio da tužitelj i 2. tuženica istinito navode da 2. tuženica već duže vrijeme ne prebiva tijekom godine kontinuirano u ovoj kući, odnosno to joj nije prebivalište jer stvarno nije u Republici Hrvatskoj, već naprotiv duže vrijeme živi i radi u Š. pa je čak 2022. godine i odjavila svoje privremeno prebivalište s gornje adrese na adresu u Š. na period od pet godina, da je tužitelj vlasnik kuće na kojoj 1. tuženik kao ovrhovoditelj je predložio provođenje ovrhe zapljenom, procjenom i prodajom pokretnina ovršenice u kući u K., u, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao samovlasništvo tužitelja i po mišljenju ovog suda jedino je životno i logično da u istoj kući koja je vlasništvo tužitelja još od 2012. godine, dakle, sada već 11 godina, a pet godina od podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu Općinskog suda u Osijeku posl. br. Ovr-1369/2017-3 od 24. ožujka 2017. godine rješenjem o ovrsi i dopuštena ovrha na pokretninama na tadašnjoj adresi 2. tužene u K., nema pokretnina koje bi bile u vlasništvu 2. tužene, a koje bi mogle biti predmet ovrhe radi namirenja duga koji po navodima 1. tuženika na dan 12. studenog 2021. godine iznosi 67.275,41 kn kao glavni dug i sve uvećano za pripadajuće kamate.

 

8.              Sve ove navode 1. tuženik nije niti osporavao jer je uvidom u ovršni predmet Općinskog suda u Đakovu posl. br. Ovr-245/2021 utvrđeno da je prilikom dva uredovanja radi zapljene, procjene, oduzimanja, otpremanja pokretnina ovršenika i njihovog povjeravanja na čuvanje ovrhovoditelju, sudski ovršitelj na terenu utvrdio da ovršenica nije zatečena na licu mjesta te da je ovrha bila bezuspješna i da je potom tužitelj kao treća osoba dana 10. studenog 2021. godine uložio prigovor kojim tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu zbog kojih navoda je i upućen na pokretanje ove parnice.

 

9.              Dakle, sud je u ovom postupku nesporno utvrdio da je postupak ovrhe na pokretninama ovršenice, ovdje 2. tuženice, A. M.1 u ovosudnom ovršnom predmetu posl. br. Ovr-245/2021 nedopušten jer 2. tužena nije vlasnica kuće, već je vlasnik tužitelj pa je za vjerovati tužitelju da su sve pokretnine u ovoj kući također njegovo vlasništvo, a 1. tuženik, u ovršnom postupku ovrhovoditelj, ničim nije dokazao da su navodi tužitelja koje tijekom postupka priznaje i 2. tužena netočni, odnosno ničim nije dokazao da u predmetnoj kući ima pokretnina koje su vlasništvo 2. tuženice kao ovršenice, a kako je teret dokazivanja ovih činjenica u ovom postupku na tuženiku jer je tužitelj po mišljenju ovog suda dokazao vlasništvo svoje kuće i predmnijevano da su i pokretnine u toj kući njegovo vlasništvo još od 2012. godine, dakle, postao je vlasnikom puno prije nego je 1. tuženik ustao prijedlogom za ovrhu radi namirenja duga i stoga sud utvrđuje da je predmetna ovrha u ovosudnom predmetu posl. br. Ovr-245/2021 nedopuštena te je presudio kao pod točkom I izreke ove presude.

 

10.              Kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu to su mu 1. i 2. tuženici dužni naknaditi nastali parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn, a koji trošak se sastoji od troška sastava tužbe i pristupa na ročište dana 2. ožujka 2023. godine u ukupnom iznosu od 398,17 EUR / 3.000,00 kn i troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR / 250,00 kn i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kn, odnosno ukupno 99,54 EUR / 750,00 kn koji trošak je tužitelju i dosuđen jer je u skladu sa OT, a sve kako je to i presuđeno kao pod točkom II izreke ove presude.

 

11.              Sukladno obrazloženom, presuđeno je kao u izreci.

 

U Đakovu, 20. ožujka 2023. godine

 

 

Sutkinja

Ljerka Ljulj, v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

 

 

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. 1. Tuženiku

3. 2. Tuženiku po punomoćniku