Poslovni broj: P-153/2021-17.

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Kutini po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja P. V. iz K., I. G. K. 22, OIB:, kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika P. banka Z. d.d., Z., R. cesta 50, OIB:, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 8. veljače 2023. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 17. ožujka 2023.

p r e s u d i o j e

 

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 9011591675 koji su dana 27.06.2006. zaključili tužitelj P. V., OIB: i tuženik P. banka Z. d.d., OIB:, i to odredba članka 4. Ugovora o kreditu br. 9011591675 od 27.06.2006., a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

 

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu br. 9011591675 koji su dana 27.06.2006. zaključili tužitelj P. V., OIB: i tuženik P. banka Z. d.d., OIB:, i to odredba članka 7. Ugovora o kreditu br. 9011591675 od 27.06.2006., a kojom odredbom je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.

III. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d., OIB: isplatiti tužitelju P. V., OIB: iznos od 4.565,78 EUR / 34.400,89 kn1 zajedno sa zateznim kamatama računajući ove na iznos od :

2,85 EUR / 21,48 kn od 01.09.2006.,

3,25 EUR / 24,46 kn od 01.10.2006.,

1,86 EUR / 14,05 kn od 01.11.2006.,

1,69 EUR / 12,71 kn od 01.12.2006.,

2,13 EUR / 16,08 kn od 01.04.2008.,

21,57 EUR / 162,51 kn od 01.11.2008.,

1,39 EUR / 10,47 kn od 01.12.2008.,

22,93 EUR / 172,75 kn od 01.01.2009.,

26,22 EUR / 197,55 kn od 01.02.2009.,

27,66 EUR / 208,43 kn od 01.03.2009.,

23,13 EUR / 174,24 kn od 01.04.2009.,

23,85 EUR / 179,67 kn od 01.05.2009.,

17,94 EUR / 135,15 kn od 01.06.2009.,

12,89 EUR / 97,13 kn od 01.07.2009.,

14,02 EUR / 105,65 kn od 01.08.2009.,

16,93 EUR / 127,54 kn od 01.09.2009.,

16,60 EUR / 125,10 kn od 01.10.2009.,

13,83 EUR / 104,19 kn od 01.11.2009.,

19,02 EUR / 143,29 kn od 01.12.2009.,

22,80 EUR / 171,82 kn od 01.01.2010.,

28,89 EUR / 217,69 kn od 01.02.2010.,

27,31 EUR / 205,74 kn od 01.03.2010.,

35,17 EUR / 264,98 kn od 01.04.2010.,

33,45 EUR / 252,02 kn od 01.05.2010.,

37,04 EUR / 279,05 kn od 01.06.2010.,

60,84 EUR / 458,37 kn od 01.07.2010.,

55,75 EUR / 420,07 kn od 01.08.2010.,

69,47 EUR / 523,43 kn od 01.09.2010.,

65,06 EUR / 490,19 kn od 01.10.2010.,

55,72 EUR / 419,81 kn od 01.11.2010.,

73,78 EUR / 555,91 kn od 01.12.2010.,

96,27 EUR / 725,38 kn od 01.01.2011.,

80,77 EUR / 608,57 kn od 01.02.2011.,

86,40 EUR / 650,96 kn od 01.03.2011.,

78,84 EUR / 594,01 kn od 01.04.2011.,

79,97 EUR / 602,57 kn od 01.05.2011.,

110,03 EUR / 829,04 kn od 01.06.2011.,

112,05 EUR / 844,27 kn od 01.07.2011.,

137,99 EUR / 1.039,71 kn od 01.08.2011.,

125,42 EUR / 944,96 kn od 01.09.2011.,

111,55 EUR / 840,49 kn od 01.10.2011.,

109,82 EUR / 827,46 kn od 01.11.2011.,

108,59 EUR / 818,17 kn od 01.12.2011.,

114,68 EUR / 864,09 kn od 01.01.2012.,

121,09 EUR / 912,38 kn od 01.02.2012.,

12,01 EUR / 90,50 kn od 01.03.2012.,

63,69 EUR / 479,87 kn od 01.04.2012.,

82,60 EUR / 622,35 kn od 01.05.2012.,

56,72 EUR / 427,35 kn od 01.06.2012.,

8,77 EUR / 66,04 kn od 01.07.2012.,

11,85 EUR / 89,26 kn od 01.08.2012.,

11,72 EUR / 88,27 kn od 01.09.2012.,

11,38 EUR / 85,71 kn od 01.10.2012.,

11,73 EUR / 88,41 kn od 01.11.2012.,

11,93 EUR / 89,88 kn od 01.12.2012.,

11,86 EUR / 89,36 kn od 01.01.2013.

183,98 EUR / 1.386,23 kn od 01.02.2013.,

293,46 EUR / 2.211,07 kn od 01.03.2013.,

294,52 EUR / 2.219,04 kn od 01.04.2013.,

22,06 EUR / 166,23 kn od 01.05.2013.,

20,17 EUR / 151,96 kn od 01.06.2013.,

20,12 EUR / 151,58 kn od 01.07.2013.,

20,53 EUR / 154,66 kn od 01.08.2013.,

21,29 EUR / 160,43 kn od 01.09.2013.,

22,46 EUR / 169,25 kn od 01.10.2013.,

21,86 EUR / 164,70 kn od 01.11.2013.,

22,21 EUR / 167,32 kn od 01.12.2013.,

22,60 EUR / 170,30 kn od 01.01.2014.,

22,98 EUR / 173,12 kn od 01.02.2014.,

23,50 EUR / 177,08 kn od 01.03.2014.,

23,34 EUR / 175,88 kn od 01.04.2014.,

22,73 EUR / 171,23 kn od 01.05.2014.,

22,48 EUR / 169,34 kn od 01.06.2014.,

22,54 EUR / 169,84 kn od 01.07.2014.,

23,34 EUR / 175,85 kn od 01.08.2014.,

23,92 EUR / 180,22 kn od 01.09.2014.,

23,79 EUR / 179,23 kn od 01.10.2014.,

24,34 EUR / 183,40 kn od 01.11.2014.,

24,73 EUR / 186,33 kn od 01.12.2014.,

740,07 EUR / 5.576,05 kn od 30.12.2014., do 31.12.2007. prema čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženici P. banka Z. d.d. isplatiti tužitelju P. V. iznos od 9.244,02 kn zajedno sa zateznim kamatama računajući ove na iznos od:

127,21 kn od 01.09.2007.,

123,76 kn od 01.10.2007.,

122,34 kn od 01.11.2007.,

122,70 kn od 01.12.2007.,

120,54 kn od 01.01.2008.,

121,32 kn od 01.02.2008.,

211,86 kn od 01.03.2008.,

213,11 kn od 01.04.2008.,

204,81 kn od 01.05.2008.,

201,19 kn od 01.06.2008.,

200,69 kn od 01.07.2008.,

194,57 kn od 01.08.2008.,

192,38 kn od 01.09.2008.,

192,11 kn od 01.10.2008.,

207,20 kn od 01.11.2008.,

192,82 kn od 01.12.2008.,

202,48 kn od 01.01.2009.,

207,19 kn od 01.02.2009.

205,09 kn od 01.03.2009.,

199,59 kn od 01.04.2009.,

197,04 kn od 01.05.2009.,

190,85 kn od 01.06.2009.,

185,14 kn od 01.07.2009.,

177,93 kn od 01.08.2009.,

176,47 kn od 01.09.2009.,

173,41 kn od 01.10.2009.,

169,05 kn od 01.11.2009.,

168,53 kn od 01.12.2009.,

167,30 kn od 01.01.2010.,

171,52 kn od 01.02.2010.,

167,53 kn od 01.03.2010.,

167,79 kn od 01.04.2010.,

163,66 kn od 01.05.2010.,

161,79 kn od 01.06.2010.,

168,54 kn od 01.07.2010.,

162,64 kn od 01.08.2010.,

164,56 kn od 01.09.2010.,

158,85 kn od 01.10.2010.,

151,34 kn od 01.11.2010.,

126,11 kn od 01.12.2010.,

129,61 kn od 01.01.2011.,

121,54 kn od 01.02.2011.,

119,66 kn od 01.03.2011.,

114,07 kn od 01.04.2011.,

110,85 kn od 01.05.2011.,

96,88 kn od 01.06.2011.,

94,13 kn od 01.07.2011.,

96,18 kn od 01.08.2011.,

73,24 kn od 01.09.2011.,

68,38 kn od 01.10.2011.,

65,35 kn od 01.11.2011.,

62,42 kn od 01.12.2011.,

60,56 kn od 01.01.2012.,

58,54 kn od 01.02.2012.,

53,01 kn od 01.03.2012.,

55,37 kn od 01.04.2012.,

49,75 kn od 01.05.2012.,

52,36 kn od 01.06.2012.,

51,31 kn od 01.07.2012.,

53,31 kn od 01.08.2012.,

53,28 kn od 01.09.2012.,

51,14 kn od 01.10.2012.,

53,56 kn od 01.11.2012.,

52,31 kn od 01.12.2012.,

54,08 kn od 01.01.2013.,

46,79 kn od 01.02.2013.,

48,97 kn od 01.03.2013.,

42,77 kn od 01.04.2013.,

36,10 kn od 01.05.2013.,

34,70 kn od 01.06.2013.,

34,14 kn od 01.07.2013.,

33,75 kn od 01.08.2013.,

33,45 kn od 01.09.2013.,

33,35 kn od 01.10.2013.,

32,50 kn od 01.11.2013.,

32,01 kn od 01.12.2013.,

31,59 kn od 01.01.2014., do 31.12.2007. prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

 

V. Nalaže se tuženiku P. banka Z. d.d. naknaditi tužitelju P. V. parnične troškove u iznosu od 1.226,68 EUR / 9.242,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu br. 9011591675 dana 27. lipnja 2006. za adaptaciju stambenog prostora, da je iznos kredita ugovoren u kunskoj protuvrijednosti 39.000,00 CHF uz primjenu promjenjive kamatne stope sukladno odluci tuženika. Člankom 4. Ugovora pod t. I. ugovorena je kamatna stopa od 4,55 % godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva, a promjena kamatnih stopa vrši se jednostranom odlukom tuženika. Pozvao se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Naveo je da je člankom 7. Ugovora pod t. I. ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca te je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici. Pozvao se i na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je naveo da se temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi iz članka 4. i 7. Ugovora pod t. I. tužbe, obvezao otplaćivati iznos kredita u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važećem na dan plaćanja te uz primjenu kamatne stope koja je promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika te da ovako ugovorena valuta uz koju je vezana valuta švicarski franak, kao i kamatna stopa koja je promjenjiva na temelju jednostrane odluke banke, ništetna je i nepoštena, pa je plaćao više iznose od onih koje bi plaćao da je anuitete plaćao po tečaju CHF na dan korištenja kredita i uz primjenu kamatne stope kao na dan zaključenja ugovora te je na taj način preplatio tuženiku iznos od 40.000,00 kn. Naveo je da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi povrata pretplaćenih iznosa, ali tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 21. travnja 2022. postavio konačan zahtjev za isplatu sada iznosa od ukupno 43.644,91 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama od trenutka kada je tuženik stekao svaki pojedini iznos pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te je istaknuo da je tužba u cijelosti neosnovana. Istaknuo je prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje tužitelja. Naveo je da ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odnosno da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se moga primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Smatra da se odluke sudova donesene povodom kolektivne tužbe tužitelja Potrošač odnose na ugovorne odnose koji su na snazi, dok je predmetni ugovor o kreditu u potpunosti konzumiran i isplaćen čime je predmetni ugovorni odnos prestao. U odnosu na navode tužitelja o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika istaknuo je da je ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno Općim uvjetima poslovanja pa se moraju uzeti u obzir svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita te na način promjene kamatne stope, odnosno da se kamatna stopa mijenja i da se mijenjala isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Naveo je da ugovaranje valutne klauzule dopušteno sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, da u ugovoru o kreditu nije određeno da je anuitet izražen u kunama niti da se kredit otplaćuje u kunama kao i da je u članku 12.9. ugovora o kreditu određeno da potpisom ugovora korisnik kredita, odnosno tužitelj i založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjena tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka, odnosno tuženik, informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Također je naveo da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeno način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom kao i da u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecale na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Predložio je odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 90011591675 od 27. lipnja 2006. (str. 5-10 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (str. 11-12 spisa), pregled uplata po kreditu na dan 26. ožujka 2021. (str. 13-15 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (str. 16-27 spisa), dopis tužitelja od 19. svibnja 2021. (str. 28 spisa), dopis tuženika od 25. svibnja 2021. (str. 29 spisa), Opće uvjete poslovanja (str. 49-56 spisa) i pojašnjenje analize rizika Hrvatske narodne banke (str. 57 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo mr.sc. Jasmini Fijačko (str. 66-75 spisa) i saslušanje tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanim u Ugovoru o kreditu broj 90011591675 od 27. lipnja 2006. te zahtjev za isplatom iznosa od 1.226,89 EUR / 9.244,02 kn po osnovi pretplaćenih kamata i iznosa od 4.565,78 EUR / 34.400,89 kn po osnovi pretplate anuiteta vezanih uz tečaj CHF, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od rujna 2006. do prosinca 2014.

6. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 90011591675 od 27. lipnja 2006. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 39.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za adaptaciju stambenog objekta (članak 2. ugovora), s kamatom na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,55 % godišnje (članak 4. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca (članak 7.1. ugovora) te je ugovoreno da se kredit i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članka 7.2. ugovora).

7. Sporno je među strankama da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom kreditora i vezanost za valutu CHF, ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuje se odredba članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranjuugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

10. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem broj P1401/2012 utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke te o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da su te odredbe ništetne, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 90011591675 od 27. lipnja 2006. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe članka 4. i 7. predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i s obzirom da je njime da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tuženika o kamatnoj stopi te da je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

13. U odnosu na navode tuženika da se ne može tražiti utvrđenje ništetnim odredaba ugovora koji je u cijelosti izvršen (ispunjen), valja navesti da tužitelj može tražiti utvrđenje ništetnosti dijela predmetnog ugovora iako je ugovor ispunjen s obzirom da je isticanje ništetnosti neograničeno prema čl. 328. ZOO prema kojem se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

14. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužitelja koji je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit podigao za adaptaciju stana u kojem živi, ne se sjeća koje je to godine bilo. Bio je u podružnici tuženika u Kutini gdje mu je službenica predložila da uzme kredit u švicarskim francima, skoro da je i inzistirala te mu je rekla da je to najstabilniji kredit te da je kamata najpovoljnija. Nije mu nudila kredit u nekoj drugoj valuti. Nije mu ništa rekla o ratama kredita, niti o tome da bi se rata kredita mogla mijenjati. O odredbama ugovora nije mogao pregovarati, ta službenica je već imala pripremljeni ugovor kod sebe. On joj je samo rekao o kojem iznosu se radi. Naveo je da mu službenica banke ništa nije rekla o promjenljivoj kamati i valutnoj klauzuli. Pročitao je ugovor prije potpisivanja. Bio je i kod javnog bilježnika, on mu ništa nije rekao o odredbama ugovora. Sjeća se da mu je rata kredita drastično porasla, ali se ne sjeća koliko točno. U jednom trenutku više nije mogao podmirivati taj iznos pa je "zamrznuo" otplatu kredita jednu godinu. Znao je da mu rata raste zbog porasta tečaja švicarskog franka te porasta kamatne stope. Ne sjeća se da li je od banke dobio obavijest o porastu rate kredita. Kredit je otplatio u cijelosti.

15. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom, prijepisom knjigovodstvene kartice), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. t. 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopio radi adaptacije stana u kojem živi i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. t. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti. Tuženik nije dokazao da je se prije zaključenja predmetnog ugovora pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora obzirom da iz iskaza tužitelja proizlazi da je službenica banke imala već pripremljeni ugovor te da o odredbama ugovora nije mogao pregovarati. Iz navoda tužitelja da mu je službenica banke rekla da je to najstabilniji kredit, da je kamata najpovoljnija te da mu nije ništa rekla o ratama kredita, niti o tome da bi se rata kredita mogla mijenjati također proizlazi da tuženik nije obavijestio tužitelja o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u CHF, odnosno da nije upozorio tužitelja da bi mu mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja CHF i promjene kamatne stope. Tužitelj (po zanimanju ing. radiologije) kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogao predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

16. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužitelj i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je zahtjev tužitelja s osnova utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog ugovora u dijelu u kojem je ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tuženika o kamatnoj stopi (članak 4. ugovora) te u dijelu u kojem ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (članak 7. ugovora), ocijenio osnovanim.

17. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

18. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 1. travnja 2022. navela da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promjenjivih jednostranim odlukama tuženika uspoređujući početni otplatni plan (te simulaciju otplatnog plana uzimajući u obzir sklopljene dodatke Ugovoru, a uz primjenu kamatnu stopu iz Ugovora) iznosi 1.777,20 CHF, odnosno u kunskoj vrijednosti 8.986,56. Od toga iznosa 9.224,02 kuna se odnosi na rast kamate u anuitetu u odnosu na provedeni plan, a 237,46 kuna se odnosi na pad kamate u anuitetu u odnosu na provedeni plan. Razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita uspoređuje li se početni otplatni plan prema knjigovodstvenoj kartici iznosi 32.976,75 kuna, pri čemu se iznos od 34.400,89 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita, a 1.424,14 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita.

19. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik, a kojima nije osporio matematički izračun vještaka, već su prigovori isključivo pravne naravi i u tome dijelu valja navesti da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije niti postavio protutužbeni zahtjev za isplatom iznosa s osnove „negativne razlike valutnog tečaja“ ili određeni i obrazloženi prigovor radi prijeboja zbog čega je ovaj sud smatrao da nalaz i mišljenje vještaka nije potrebno nadopunjavati, odnosno da nije potrebno da se vještak usmeno očituje na prigovore tuženika. Osim toga, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije ništa primio, niti je išta stekao bez osnove pa ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

20. Valja dodati da je tužitelj podneskom od 21. travnja 2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećao. Sud je, unatoč tuženikovom protivljenju preinaci tužbe, dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje mu tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

21. Tuženik je u postupku istaknuo i prigovor zastare koji sud u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu smatra neosnovanim, a u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu osnovanim.

22. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa zastara u tom dijelu nastupa tek 15. lipnja 2023.

23. Međutim, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. To dalje znači da je zastarni rok istekao 13. lipnja 2019. i zastara je nastupila 14. lipnja 2019. Budući je tužba u ovom postupku podnesena 27. svibnja 2021. u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike u kamati nastupila je zastara te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

24. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 4.565,78 EUR / 34.400,89 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

25. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a prema uspjehu stranaka u parnici. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev (5.792,68 EUR / 43.644,91 kn) tužitelj je uspio u sporu sa 79 %, a tuženik sa 21 %, što znači da je tuženik dužan tužitelju naknaditi 58 % priznatih troškova.

26. Tužitelju je priznat trošak zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 23. studenog 2021., 21. travnja 2022. i 29. prosinca 2022.100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 13. siječnja 2022. i 8. veljače 2023.100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup na ročište za objavu 17. ožujka 2023. 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 650 bodova, odnosno 1.294,05 EUR / 9.750,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25 % ukupno iznosi 1.617,53 EUR / 12.187,50 kn. Tužitelju je priznat i materijalni trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn, trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 49,77 EUR / 375,00 kn te pristojbe na presudu u iznosu od 104,38 EUR / 786,45 kn. 27. S obzirom na uspjeh u sporu tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi iznos od 1.027,59 EUR / 7.742,40 kn na ime zastupanja i troškova sudske pristojbe te iznos od 199,08 EUR / 1.500,00 kn te na ime troškova vještačenja, odnosno ukupno iznos od 1.226,68 EUR / 9.242,40 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

 

U Kutini 17. ožujka 2023.

 

       S u d a c:

Lovorka Grahek

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku