1

Poslovni broj: 5 P-462/19-43  

                

        Republika Hrvatska                                                                         

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

         32100 Vinkovci                           

                                             Poslovni broj: 5 P-462/19-43

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785,  po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja Z. T., OIB: …, iz I., V. .., zastupan po punomoćniku M. G., odvjetniku iz ZOU G. & Š. iz V., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: …, iz Z., M.c. .., zastupan po OD K. & p., Z., radi  utvrđenja ništetnosti i isplate,  nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 22. veljače 2023. u nazočnosti odvjetnika K. M. u zamjeni za punomoćnika tužitelja, te odvjetničke vježbenice K. P. u zamjeni za punomoćnika tuženika Odvjetničko društvo K. & P. iz Z., 17. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o     j e

             

I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj … od …. g. u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja Z. T. iz I., V. .., OIB: …, kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 21.245,01 CHF u protuvrijednosti u kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja i tužene R. A. d.d., Z., M.c. .., OIB .., te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.

 

II Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. istog Ugovora o kreditu broj … od ... g. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj ….

 

III Nalaže se tuženoj R. A. d.d., OIB …, Z., M.c. .., da tužitelju Z. T., OIB: …, iz I., V. .., s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi izvrši isplatu novčanog iznosa od 350,46 eura / 2.641,56 kuna1, sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

sve po kamatnoj stopi u visini od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g., a na dalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana.

 

IV Nalaže se tuženoj R. A. d.d., OIB …, Z., M.c. .., da tužitelju Z. T., OIB: …, iz I., V. .., s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.030,29 eura / 7.762,69 kuna1, sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

sve po kamatnoj stopi u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, u roku od 15 dana.

 

V Nalaže se tuženoj R. A. d.d., OIB …, Z., M.c. .., da tužitelju Z. T., OIB: …, iz I., V. .., naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.343,31 eura /  17.655,67 kuna1, sa zateznom kamatom počevši od 17. ožujka 2023. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 dana.

 

VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

 

r i j e š i o   j e

 

              I Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu za isplatom iznosa od 67,49 eura / 508,50 kuna1.

 

              II Odbija se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi  utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 7. svibnja 2019. 

              2. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom … 2005. zaključio ugovor o kreditu broj …. Navedenim ugovorom tuženik kao kreditor stavio je na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 21.245,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Navedenim ugovorom ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano, Odlukom o kamatnim stopama kreditora ili drugog akta banke, bez navođenja daljnjih odrednica i bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope, a koja je početno ugovorena u visini od 5,50% godišnje. Tijekom razdoblja otplate kredita tuženik je značajno povećao predmetnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, a tužitelju nisu razjašnjeni objektivni parametri uslijed kojih bi došlo do opravdanosti povećanja kamatne stope. Stoga tužitelj smatra da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu promjene iste neodređene, neodredive i kao takve ništetne. Također predmetnim ugovorom o kreditu otplata kredita ugovorena je u 76 jednakih anuiteta. Tijekom trajanja otplate kredita tečaj CHF je rastao u odnosu na HRK, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u kunama. Odredba o valutnoj klauzuli ugovorena u kreditu je nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, te je ista stoga ništetna. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.g. kojom je utvrđeno da je VI-tuženik u razdoblju od 10. listopada 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je VI-tuženik R. A. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. listopada 2008. povrijedila kolektivni interes i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju,  na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika potražujući isplatu s naslova ništetne odredbe promjenjive kamatne stope iznos od 2.956,00 kuna, a s naslova ništetne odredbe zbog valutne klauzule potražuje isplatu iznosa od 7.955,80 kuna. Dakle, tužitelj ukupno potražuje isplatu od 10.911,80 kuna / 1.448,24 eura1.

              3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda te u cijelosti osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini. Ugovorne odredbe te prava i obveze tužitelju su bile jasne. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda RH. Kamata koja se odnosila na konkretan ugovor o kreditu nije mogla biti fiksna, jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. I odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju je bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, o istima se pojedinačno pregovaralo, te iste nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znanu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Dodatno tijekom postupka tuženik osporava tužitelju status potrošača, navodi da je valutna klauzula bila dopuštena, u suglasnosti s pozitivnim propisima koji su bili na snazi u Republici Hrvatskoj, te niti jednim aktom nije zabranjeno ugovaranje valutne klauzule.

              4. Podneskom od 16. veljače 2022. (list 118 spisa) tužitelj djelomično povlači tužbu na način da umjesto ukupnog iznosa od 10.911,80 kuna / 1.448,24 eura1, potražuje isplatu ukupnog iznosa od 10.462,51 kuna / 1.388,61 eura1. S djelomičnim povlačenjem tužbe tuženik se suglasio.

              4.1. Podneskom od 29. kolovoza 2022. (list 174-178 spisa) tužitelj ponovno specificira tužbeni zahtjev potražujući s naslova promjene kamatne stope isplatu ukupnog iznosa od 10.404,25 kuna / 1.380,80 eura1, a na koji način je tužitelj ponovno izvršio djelomično povlačenje tužbe, s kojim djelomičnim povlačenjem se tuženik suglasio.

4.2. Podneskom od 23. rujna 2020. (list 205-209 spisa) tužitelj na isti način  ponovno specificira svoj tužbeni zahtjev potražujući iste iznose kao u podnesku od 29. kolovoza 2022., time da je samo kunsku vrijednost iskazao u protuvrijednosti eura u pogledu glavnice potraživanja.

4.3. Podneskom od 30. siječnja 2023. (list 220-224 spisa) tužitelj ponovno specificira svoj tužbeni zahtjev na način da je sada sve iznose iskazao u protuvrijednosti eura. Dakle, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom tužitelj je potraživao temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatu iznosa od 350,46 eura / 2.641,56 kuna1, te 1.030,29 eura, 7.762,69 kuna1, time da se napominje da je tužitelj u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu očito zbog tehničke pogreške u pisanju umjesto iznosa od 7.762,69 kuna krivo naznačio iznos od 7.758,65 kuna. Navedeno sud cijeni isključivo kao tehničku pogrešku u pisanju. Dakle, tužitelj je ukupno potraživao isplatu iznosa od 1.380,75 eura.

4.4. Kako se tuženik suglasio sa svakim djelomičnim povlačenjem tužbe to je sud utvrdio da je tužba povučena za iznos od 67,36 eura / 507,52 kuna1 (1.448,24 eura – 1.380,75 eura = 67,49 eura) to je sud sukladno odredbi čl.193. st.2. Zakon o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) utvrdio da je tužba djelomično povučena, kako je to navedeno u izreci rješenja.

              5. Glede prigovora mjesne nenadležnosti ovoga suda, sud isti cijeni neosnovanim. Nesporno je u ovome postupku da su parnične stranke zaključile Ugovor o kreditu broj: …, te da je čl. 12. istog Ugovora određeno da je za sve sporove iz istog Ugovora nadležan sud prema mjestu sjedišta kreditora, odnosno da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost određenog suda sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

              5.1. Također je utvrđeno da je ista odredba u pogledu ugovaranja mjesne nadležnosti sastavni dio unaprijed formuliranog obrasca Ugovora o kreditu, a iz čega onda proizlazi da tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj.                                                 

              5.2. Naime, prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a kojom je odredbom propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

5.3. Takvu istovjetnu regulativu sadrži odredba čl. 49. aktualnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ  od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva).

              5.4. Prema čl. 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetima u dobroj vjeri, na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

5.5. Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor o tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi. O prethodno navedenom je svoje stajalište izrazio i Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98.

5.6. Dakle, temeljem svega naprijed navedenog sud nalazi utvrđenim da je takva prorogacijska odredba iz Ugovora o kreditu ništetna, a sve to iz razloga jer se o njoj nije posebno pregovaralo i jer ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer bi radi spora nastalog povodom tako zaključenog Ugovora o kreditu tužitelj bio u obvezi putovati u  Zagreb, što bi moglo uzrokovati financijsku neravnotežu imajući u vidu troškove putovanja, kao i potrebno vrijeme za to.

5.7. Osim toga, i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Grl-143/19, od 11. prosinca 2019., iznio shvaćanje prema kojem je, za spor u svezi s Ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju mjesno nadležan sud prebivališta potrošača. Uvidom u podatke iz Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske nesporno je utvrđeno da tužitelj ima prebivalište u I., V. .., a koje mjesto se nalazi na području nadležnosti ovog suda.

5.8. Nadalje, sukladno odredbi čl. 59. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane povodom djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. U konkretnom slučaju ugovor je zaključen u Podružnici u V., a spor koji je nastao, nastao je upravo povodom djelatnosti te Podružnice, stoga je sud odbio prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti.

              6. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj …, prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan, suglasnost o zapljeni primanja, zahtjev za kredit, nalaz i mišljenje vještaka B. Č., te dopuna nalaza i mišljenja vještaka B. Č., nalaz i mišljenje vještaka M. I., saslušan je tužitelj Z. T. te vještaci M. I. i B. Č.

              6.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka I. O., te javnog bilježnika Ž. M. obzirom je javni bilježnik preminuo, dok u odnosu na svjedoka I. O. , obzirom je tužba umjerena na utvrđivanja prava potrošača koja potpadaju pod kolektivnu presudu u "slučaju Potrošač", a koja presuda se direktno primjenjuje na ovaj, pojedinačni sudski postupak. Također nesporna je činjenica da je između stranaka zaključen ugovor. Nadalje, svjedok O. nije s tužiteljem neposredno pregovarao prilikom zaključenja ugovora, te stoga isti nema neposrednih saznanja o tijeku pregovora između tužitelja i djelatnika tuženika s kojim je tužitelj pregovarao. Tuženik nije predložio za svjedoka osobu s kojom je tužitelj neposredno pregovarao prije zaključenja ugovora. Također, sud je odbio prijedlog tuženika da se od Obrtnog registra zatraži očitovanje je li tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imao registriran obrt, da se od Porezne uprave zatraži očitovanje je li tužitelj objekt financiran ugovorom o kreditu unio u imovinu obrta, te da se od Trgovačkih sudova je li tužitelju vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imao unio u nekom trgovačkom društvu. Prijedlog je odbijen iz razloga jer je iz iskaza tužitelj nedvojbeno utvrđeno kako isti nije vlasnik obrta niti ima udio u trgovačkom društvu.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku  sud je utvrdio slijedeće:

7.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je tužitelj podnio zahtjev za kredit; da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj … od … 2005.; da je ugovor zaključen na iznos od 21.245,01CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 72 mjeseca i promjenjivom kamatnom stopom; da je redovna kamata ugovorena u visini od 5,50% kao godišnja i promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta; da je tužitelju cijelosti otplatio kredit; da je sredstva iz kredita tužitelj koristio za kupnju motornog vozila; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.; da je tužitelj izdao suglasnost tuženiku radi osiguranja potraživanja tuženika kao kreditora temeljem navedenog ugovora o kreditu, da se navedena suglasnost odnosi na zapljenu primanja tužitelja.

7.2. Među strankama sporno je pitanje zastare,  pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na promjenu kamatne stope, pitanje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu, pitanje statusa potrošača tužitelja, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

7.3 Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj … od … 2005. (nastavno: Ugovor o kreditu), otplatnog plana, knjigovodstvene kartice, suglasnosti, zahtjeva za kredit, te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

8. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je  da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.

8.1. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim  sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim  će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

              8.2. U odnosu  na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti promjenjive kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, tj. tuženika, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan … 2005.

              8.3. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno  načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

              8.4. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se  u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

              8.5. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

              8.6. Analizirajući spornu odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita  obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se  nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 2. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez  mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00, 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena,  ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 2. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj. Ovdje sud ima u vidu iskaz tužitelja kada navodi da nije mogao s tuženikom pregovarati oko visine kamatne stope i njene promjene, već je ugovor kao takav mogao samo prihvatiti ili ne prihvatiti.

8.7. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 2. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.  Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno članka 7., a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,  sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

9. Iz iskaza tužitelja Z. T. utvrđeno je kako je isti sredstva od kredita koristio za kupnju automobila marke Opel Astra, koji automobil je koristio za svoje osobne svrhe i potrebe svoje obitelji. Nije vlasnik obrta niti ima udjele u trgovačkom društvu. Prije realiziranja kredita još dok se raspitivao za kredite, u banci su mu navedeni kredit predstavili kao njihov najbolji, najsigurniji i najpovoljniji proizvod. Poznato mu je što znači riječ "promjenjiva" ali mu nije poznato o čemu ovisi promjena kamatne stope i valutne klauzule. Nije se savjetovao s ekonomskim stručnjacima jer je vjerovao djelatnici banke da će biti sve onako kako mu je rekla, odnosno da neće doći do povećanja rata obzirom je tečaj CHF-a bio stabilan. Ugovor je kao takav mogao prihvatiti ili ne prihvatiti te na isti nije mogao utjecati. Odlazak u Zagreb za njega bi predstavljao izuzetan financijski trošak obzirom na njegovo imovno stanje i ne bi mogao voditi spor na sudu u Zagrebu. Za navedeni automobil nije koristio porezne olakšice. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja Z. T. obzirom je isti siguran, uvjerljiv i tijekom postupka nije doveden u sumnju.

10. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku B. Č.. Isti je sačinio svoj nalaz i mišljenje od listopada 2021. u kojem je iskazao navedene preplate u zbirnom iznosu. Vještak nije iskazao eventualne preplate u svakomjesečnim iznosima, a što je bila njegova obveza temeljem  točke IV rješenja ovoga suda od 19. studenog 2020. (list 70 spisa). Nakon toga B. Č. je dostavio svoju dopunu nalaza i mišljenja u kojoj ponovno nije iskazao svakomjesečne preplaćene iznose. I u svom iskazu vještak B. Č. navodi kako nije iskazao koliko iznosi ukupna negativna razlika. Tu tzv. negativnu razliku on je izračunao i odbio od ukupno više plaćanog iznosa, ali ju nije iskazao. Imajući u vidu prigovore stranaka te nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja vještaka, kao i njegov iskaz, sud nalaz i mišljenje i iskaz vještaka B. Č. nije prihvatio kao stručan i vjerodostojan, te je odredio novo vještačenje, obzirom su obje stranke imale primjedbi na nalaz vještaka B. Č. i suglasile se s provođenjem  novog vještačenja.

10.1. Novo vještačenje povjereno je vještaku M. I., a iz čijeg nalaza i mišljenja od 1. kolovoza 2022. je razvidno kako je tuženik povećavao kamatnu stopu s početno ugovorene 5,50% na 6,45%, 6,75% i 7,75%. Vještak je iskazao utvrđene razlike kako svakomjesečno tako i u ukupnom zbroju. Naime, temeljem povećanja kamatne stope tužitelj je više platio u iznosu od 2.641,56 kuna, a temeljem promjene tečaja CHF tužitelj je više platio u iznosu od 7.762,69 kuna, time da je zbog činjenice da je tečaj u vrijeme plaćanja bio manji od tečaja u vrijeme isplate kredita, tužitelj manje platio u iznosu od 2.933,98 kuna. Dakle, kada se od ukupno više plaćenog zbog promjene tečaja u iznosu od 7.762,69 kuna odbije iznos od 2.933,98 kuna zbog tzv. negativne tečajne razlike proizlazi da je tužitelj zbog promjene tečaja više platio u iznosu od 4.828,71 kuna.

10.2. Vještak M. I. svojom dopunom vještačenja od 20. rujna 2022. sve iznose iskazao je i u eurskoj protuvrijednosti, te je razvidno kako je tužitelj zbog povećanja kamatne stope više platio u iznosu od 350,46 eura / 2.641,56 kuna1, odnosno zbog promjene tečaja više platio u iznosu od 1.030,29 eura / 7.762,69 kuna1, time da tzv. negativna tečajna razlika iznosi 389,41 eura / 2.933,98 kuna1, odnosno tužitelj je, kada se odbije tzv. negativna tečajna razlika zbor promjene tečaja više platio u iznosu od 640,88 eura / 4.828,71 kuna1.

10.3. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik iskazao samo načelne primjedbe koje su bile pravne naravi. No unatoč samo načelnim prigovorima sud je saslušao vještaka M. I.. U svom iskazu vještak je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja navodeći da je iznose kuna preračunao u eure prema fiksnom tečaju konverzije. U svom nalazu i mišljenju iskazao je kako iznose preplaćene od strane tužitelja tako i tzv. negativnu tečajnu razliku. Također navodi da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, njegovu dopuni i njegov iskaz, kao siguran, uvjerljiv i stručan, te isti tijekom postupka nije doveden u sumnju.

              10.4. Dakle, iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope čini razliku iznosa kojeg je platio za kamatu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,50% do onih iznosa kamatne stope koje je tuženik tijekom otplate kredita utvrđivao i visinu anuiteta korigirao na tako utvrđenu visinu ugovorene kamatne stope. Ukupnu visinu sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka M. I.  proizlazi da ista iznosi 2.641,51 kuna / 350,46 eura1 zbog promjene kamatne stope.

              10.5. Iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu utvrđen je u visini od 7.762,69 kuna / 1.030,29 eura1. Ovdje sud napominje kako nije od više preplaćenog iznosa odbio postojanje tzv. negativne tečajna razlike u visini od 4.828,71 kuna / 389,41 eura1. Naime, zahtjev tužitelja usmjeren je na isplatu iznosa kojega je tužitelj više platio, a koji je utvrđen u iznosu od 7.762,69 kuna / 1.030,29 eura1. U odnosu na tzv. negativnu tečajnu razliku ista nije priznata tuženiku jer tuženik nije dokazao da je temeljem tzv. negativne tečajne razlike tužitelj nešto više stekao.

10.6. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 104. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 2.641,56 kuna / 350,46 eura1, odnosno 7.762,69 kuna / 1.030,29 eura1, na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 210. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 104. ZOO.

              11. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 371. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

              11.1. Kako Visoki trgovački sud pravomoćno odlučio u žalbenom postupku dana 14. lipnja 2014., oduka Trgovačkog suda u Zagrebu je toga dana postala pravomoćna pa je od tada tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata. Kako je tužba u ovom predmetu zaprimljena 7. svibnja 2019. to je očito da nije protekao zastarni rok iz čl. 371. ZOO. U odnosu na potraživanje s naslova tečajne razlike, zastara se ima računati od 14. lipnja 2018.g. Dakle, zastara potraživanja s naslova promjene tečaja nastupa od 15. lipnja 2023.g.

              11.2. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača. Naime, čl.3. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora o kreditu propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj djelatnosti. Navedeni pravni posao, tj. ugovor o kreditu koji je sklopio tužitelj nije bio namijenjen njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već je sredstva koristio za kupnju osobnog automobila koji je služio za zadovoljavanje potreba članova njegove obitelji.

              12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2.  u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Posebno se napominje da pri izračunu troška postoje dvije faze. Ovo stoga jer je u prvoj fazi ukupan uspjeh tužitelja iznosio 95,30%, a u drugoj fazi 100%. Naime, za sve radnje poduzete do zaključno 15. veljače 2022. ukupan uspjeh tužitelj iznosio je 95,30%. Ovo stoga jer je u odnosu na pravni osnov tužitelj uspio sa 100% a u odnosu na visinu sa 95,30% (1.380,35 eura / 1.448,24 eura x 100). Dakle, uspjeh tužitelja iznosi 97,65%, a tuženika 2,35%, te daljnjim oduzimanjem od uspjeha tužitelja uspjeh tuženika proizlazi da ukupan uspjeh tužitelja iznosi 95,30%. Stoga je sud tužitelju priznao za sastav tužbe 95,30 bodova sukladno tbr. 7. t. 1., za pristup na ročišta od 19. studenog 2020. priznato je po 95,30 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t. 1., za sastav podneska od 4. studenog 2020. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika priznato je 95,30 bodova sukladno tbr.8. toč.1.

              12.1. Nakon toga uspjeh tužitelja je iznosio 100% te je stoga tužitelju priznato za pristup na ročišta od 5. travnja 2022., 1. lipnja 2022. i 22. veljače 2023. po 100 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t. 1., za sastav podnesaka od 17. veljače 2022., 29. kolovoza 2022., 23. rujna 2022., priznato je po 25 bodova sukladno tbr.8. toč.3. obzirom se radi o tzv. ostalim podnescima, za pristup na ročište od 25. studenog 2022. priznato je 25 bodova sukladno tbr.9. toč.5. obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu od 1,99 eura / 15,00 kuna1, sukladno tbr.50., te je obračunat PDV sukladno tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 530,89 eura / 4.000,00 kuna1, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu po 53,09 eura, odnosno 106,18 eura / 800,00 kuna1.

12.2. U preostalom dijelu sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka, te tužitelju nije priznao traženi trošak podneska od 1. prosinca 2020. jer takav podnesak nije ni dostavljen sudu, trošak ročišta od 13. prosinca 2021. jer ročište nije održano toga dana, trošak podneska od 12. travnja 2022. jer navedenim podneskom tužitelj dodatno obrazlaže svoj tužbeni zahtjev, a navedeni podnesak sud ne cijeni opravdanim, obzirom je tužitelj to sve trebao učiniti u tužbi ili u podnesku kojim se očituje na odgovor na tužbu tuženika. Također nije priznao niti trošak podneska od 9. svibnja 2022., kao i 19. rujna 2022. jer navedene podneske sud ne cijeni opravdanim i svrsishodnim. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer na isto nije pristupio punomoćnik tužitelja.

              13. Iako je tužitelj djelomično povukao tužbu sud tuženiku nije dosudio trošak postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, imajući u vidu da zbog navedenog povučenog dijela tuženiku nisu nastali novi ili drugi troškovi, te da je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev s istim tužitelj uspio u potpunosti. Dakle, osnova za obračun troškova postupka bio je uspjeh stranaka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na svaki raniji zahtjev, time da je s konačnim zahtjevom tužitelj uspio u cijelosti. Stoga imajući u vidu odredbu čl.154. st.2. ZPP-a tuženik ne može tražiti trošak pozivom na djelomično povlačenje tužbe, već se je on mogao jedino protiviti djelomičnom povlačenju tužbe, u kojem slučaju bi sud trošak računao po razmjeru uspjeha svake parnične strane.

              14. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obzirom tuženik nije uspio u postupku.

              15. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vinkovci, 17. ožujka 2023.

                                                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                                                           Ivica Raguž

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

 

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku ZOU G. & Š., V.

2. tuženik po punomoćniku OD K. & P., Z.

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450