Poslovni broj: P-138/2022-16.

 

Poslovni broj: P-138/2022-16.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

            Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u parničnom predmetu tužitelja S. S. iz S., I. G. , OIB:, kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Rupčić i Lana Kostanjšek, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Z. b. d.d., Z., T. b. J. J. , OIB:, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 8. veljače 2023. u prisutnosti tužitelja osobno,  punomoćnika tužitelja i  punomoćnice tuženika, 17. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Utvrđuje se da  je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3214834253/08 sklopljenog dana 4.11.2008. godine između tužitelja S. S., OIB:, kao korisnika kredita i tuženika Z. b. d.d., OIB: sadržana u članku 6. kojom je ugovoreno da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF.

 

II. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB: da tužitelju  S. S., OIB:, isplati iznos od 1.988,43 EUR / 14.981,73 kn  zajedno sa zakonskim  zateznim  kamatama po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a tekućim kako slijedi: 

-na iznos od 8,12 EUR / 61,21 kn od 01.01.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,32 EUR / 77,72 kn od 01.02.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 11,42 EUR / 86,05 kn od 01.03.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,80 EUR / 66,28 kn od 01.04.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,42 EUR / 63,42 kn od 01.05.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4,30 EUR / 32,42 kn od 01.06.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,69 EUR / 5,17 kn od 01.07. 2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,95 EUR / 14,68 kn od 01.08.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 4,63 EUR / 34,91 kn od 01.09.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 3,10 EUR / 23,37 kn od 01.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 1,61 EUR / 12,14 kn od 01.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,04 EUR / 37,94 kn od 01.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,28 EUR / 62,38 kn od 01.01.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 11,69 EUR / 88,10 kn od 01.02.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,80 EUR / 81,35 kn od 01.03.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 16,55 EUR / 124,68 kn od 01.04.2010. godine pa do isplate,

-na iznos do 15,07 EUR / 113,52 kn od 01.05.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 17,96 EUR / 135,30 kn od 01.06.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 34,24 EUR / 257,99 kn od 01.07.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 30,54 EUR / 230,07 kn od 01.08.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 44,44 EUR / 334,82 kn od 01.09.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 37,11 EUR / 279,57 kn od 01.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 31,59 EUR / 238,01kn od 01.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 48,36 EUR / 364,39 kn od 01.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 58,73 EUR / 442,52 kn od 01.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 51,22 EUR / 385,88 kn od 01.02.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 52,32 EUR / 394,18 kn od 01.03.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 46,92 EUR / 353,49 kn od 01.04.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 48,58 EUR / 366,05 kn od 01.05.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 66,94 EUR / 504,39 kn od 01.06.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 69,52 EUR / 523,82 kn od 01.07.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 89,85 EUR / 676,94 kn od 01.08.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 82,47 EUR / 621,35 kn od 01.09.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 70,97 EUR / 534,74 kn od 01.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 70,67 EUR / 532,49 kn od 01.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 69,42 EUR / 523,02 kn od 01.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 73,59 EUR / 554,46 kn od 01.01.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 78,18 EUR / 589,08 kn od 01.02.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 78,32 EUR / 590,12 kn od 01.03.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,43 EUR / 568,36 kn od 01.04.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 76,61 EUR / 577,20 kn od 01.05.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 78,33 EUR / 590,18 kn od 01.06.2012. godine pa do isplate,

-na iznos do 76,47 EUR / 576,18 kn od 01.07.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 76,63 EUR / 577,38 kn od 01.08.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 74,92 EUR / 564,48 kn od 01.09.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 71,75 EUR / 540,59 kn od 01.10.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 75,56 EUR / 569,34 kn od 01.11.2012. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. naknaditi tužitelju S. S. troškove postupka u iznosu od 1.542,37 EUR / 11.620,99 kn zajedno sa zakonskim  zateznim  kamatama  tekućim od 17. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.  

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio Općinskom sudu u Sisku tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi je naveo da je sa tuženikom dana 4.11.2008.  sklopio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj:3214834253/08 temeljem kojeg je tuženik isplatio tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 15955,35 CHF po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan 31.10.2008.godine. Člankom 6. predmetnog ugovora ugovoreno je da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Pozvao se na pravna utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene i kao takve ništetene jer su banke, a među njima i tužena, propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i

promjenjive kamatne stope. Naveo je da je tuženik temeljem nepoštene i ništave odredbe kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak stekao iznos od 14.982,12 kn. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 21. prosinca 2022. postavio konačan zahtjev za isplatu iznosa od 1.988,43 EUR / 14.981,73 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na svaki pojedini iznos pa do isplate.

              2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Sisku pozivajući se na odredbu članka 16. predmetnog ugovora o kreditu prema kojoj je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda prema mjestu sjedišta Banke. U cijelosti je osporio osnovanost tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva. Osporio je tužiteljevo svojstvo potrošača te je istaknuo je prigovor zastare. Smatra da su odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. poslovni broj Rev-2221/18 nepravilne i nezakonite jer je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Istaknuo je da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak kao i da je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli. Pozvao se na mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici 5. ožujka 2004. prema kojem ugovorna strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Predložio je da sud odbaci tužbu, podredno odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

              3. Ovaj sud u postupku je izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214834253/08 od 4. studenog 2008. (str. 5-9 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po o kreditu (str. 10 spisa), pregled prometa po kreditu (str. 11-14 spisa), tablicu efektivne kamatne stope (str. 15-18 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo Jasmini Fijačko (str. 143-148 spisa) kao i saslušanje tužitelja.

              4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

              5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214834253/08 od 4. studenog 2008. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te zahtjev za isplatom iznosa od 1.988,43 EUR / 14.981,73 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos pretplate za razdoblje od siječnja 2009. do studenog 2012.

              6. Nesporno je da su tužitelj i tuženik sklopili za kupnju motornog vozila broj 3214834253/08 od 4. studenog 2008. i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 15.955,35 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. listopada 2008. što predstavlja iznos od 77.301,28 kn i to za kupnju motornog vozila  (članak 1.  ugovora), s rokom otplate 48 mjeseci (članak 3. ugovora), s načinom otplate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja u iznosu  anuiteta o kojem će kreditor obavijestiti korisnika kredita što se smatra sastavnim dijelom tog ugovora (članak 6. ugovora).

              7. Među strankama je sporno da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF ništetna, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnoj odredbi ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

              8. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuje se odredba članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) koja je u osnovi identična odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

              9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 93/03) u razdoblju od 01.04.2005. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

              10. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

              11. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem P-1401/12 utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, iz čega proizlazi da je ta odredba ništetna, u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP/07, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

              12. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3214834253/08 od 4. studenog 2008. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe članka 6. predmetnog Ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i da je tom odredbom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

13. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku je provedeno saslušanje tužitelja koji je u svom iskazu naveo da je 2008. kupio automobil u autokući Cindrić u Sisku i to za obiteljske potrebe. U to vrijeme nije imao registriran obrt niti trgovačko društvo. U autokući su mu ponudili kredit u švicarskim francima koji je najbolji. Nisu mu nudili kredit u nekoj drugoj valuti, pitali su ga u kojoj banci ima otvoren tekući račun. Naveo je da je djelatnicima autokuće dao podatke koje su tražili i da su mu oni izračunali kolika će mu biti rata kredita. Ništa mu drugo nisu govorili o samom ugovoru. U autokući je dobio ugovor o kreditu, nije išao u banku jer je autokuća riješila sve papire. U autokući su mu rekli da je taj kredit najbolje što može dobiti što je tužitelj prihvatio i nisu pregovarali o odredbama ugovora o kreditu. Ugovor je letimično pogledao, prije svega ratu, nije ga detaljno čitao. Bio je i kod javnog bilježnika, ali mu on ništa nije govorio o ugovoru. Rata kredita rasla mu je iz mjeseca u mjesec i porasla je oko 30%. Iz medija je saznao zašto mu rata kredita raste. Naveo je da se ne sjeća da li mu je banka poslala obavijest o porastu rate. Otplatio je ugovor u cijelosti i sam je vršio uplate. Naveo je da nije bio svjestan rizika kredita s valutnom klauzulom, mislio je da će mu rata kredita biti cijelo vrijeme otplate ista.

              14. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, pregledom uplata), a tuženik dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. toč. 1. ZZP/07 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila za osobne potrebe i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti, niti je takva djelatnost tužitelja dokazana), dok je tuženik, odnosno njegov prednik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2. ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti. Iz iskaza tužitelja također proizlazi da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali niti o jednoj odredbi ugovora budući je tužitelj od djelatnike autokuće dobio već pripremljeni ugovor (u banci nije niti bio) pri čemu mu je rečeno da je taj kredit najbolje što može dobiti, a tuženik nije dostavio neki drugi dokaz na tu okolnost. Iz iskaza tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su mu djelatnici autokuće ponudili kredit u švicarskim francima kao najbolji, da mu nisu nudili kredit u nekoj drugoj valuti, da su mu izračunali kolika će mu biti rata kredita te da mu ništa drugo nisu govorili o samom ugovoru, također proizlazi da tuženik nije neposredno obavijestio tužitelja o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u švicarskim francima kao i da bi mu mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta tečaja švicarskog franka. Tužitelj (po zanimanju tehničar za elektrostrojarstvo) kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogao predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

              15. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja  presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužitelj i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu pojedinačno pregovaralo, odnosno da je prije sklapanja ugovora neposredno informirao tužitelja kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je zahtjev tužitelja s osnova utvrđenja ništetnosti odredbe predmetnog ugovora sadržane u članku 6. kojom je ugovoreno da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF ocijenio osnovanim.

              16. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

              17. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 15. prosinca 2022. navela da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u utuženom periodu iznosi 14.981,73 kuna i odnosi se na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita (10.11.2008. godine). 

              18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao stručan i obrazložen, a na isti stranke nisu imale prigovore.

              19. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna u odnosu na valutnu klauzulu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa zastara nastupa tek 15. lipnja 2023. Predmeta tužba podnesena je 8. listopada 2021., dakle prije isteka zastarnog roka.

              20. Primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 1.988,43 EUR / 14.981,73 kn, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

              21. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda valja reći da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo (kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, a tuženik nije dokazao suprotno) te da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pa tako niti na sadržaj klauzule o nadležnosti. Budući je prebivalište tužitelja u Sisku, a sud čija je mjesna nadležnost određena ugovorom nalazi se u Zagrebu (članak 16. ugovora), dolaskom na sud u Zagrebu tužitelj bi zbog udaljenosti imao visoke troškove, a čime dolazi do znatne ekonomske neravnoteže ugovornih strana budući je tuženik bankarska institucija, a tužitelj fizička osoba koji je u predmetnom postupku tužitelj po osnovi potrošačkog ugovora. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra da je odredba članka 16. predmetnog ugovora o kreditu ništetna u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP/07.

              22. Obzirom na ništetnost ugovorne odredbe koja sadrži prorogacijsku klauzulu valjalo je primijeniti odredbu članka 19. stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.) kojom je propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

              23. Tužitelj je podnio tužbu pred sudom mjesta gdje ima prebivalište pa prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan. Valja dodati da je rješenjem predsjednice Županijskog suda u Sisku poslovni broj:32 Su-325/2022.-3 od 1. lipnja 2022. ispravljenog rješenjem od 6. lipnja 2022. ovaj sud određen kao drugi mjesno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu te je isti ustupljen ovom sudu.

              24. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1.), za sastav podnesaka od 13. lipnja 2022. i 21. prosinca 2022. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 15. rujna 2022. i 8. veljače 2023.100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 500 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 15 kn iznosi 995,42 EUR / 7.500,00 kn, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.244,27 EUR / 9.375‬,00 kn. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR / 1.500,00 kn, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR / 250,00 kn te pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kn, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.542,37 EUR / 11.620,99 kn zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

 

 

U Kutini 17. ožujka 2023.

                                                                                                                                       S u d a c:

                                                                                                                                  Lovorka Grahek v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

 

DNA:

1. Tužitelj po punomoćniku
2. Tuženik po punomoćniku

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450