1

Poslovni broj: UsI-1256/19-20

 

Poslovni broj: UsI-1256/19-20

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Kristini Senjak Krunić uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A., obrt za proizvodnju i usluge, vl. A. S. iz B., kojeg zastupa opunomoćenica D. K. Ž., odvjetnica iz O. d. K. & p. u Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Odjela za proglašavanje prava industrijskog vlasništva ništavim, žalbene postupke i registraciju zastupnika, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe P. d.o.o., O., kojeg zastupa opunomoćenica M. Dž. P., odvjetnica u O., radi proglašenja ništavim patenta, 17. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo,  KLASA: UP/I-381-03/2012-010/0268, URBROJ: 559-07/1-19-091 od 12. ožujka 2019.

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

              III.              Nalaže se tužitelju, OIB … da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 3.109,38 Eur [1]/ 23.426,06 kn (slovima: tritisućestodeveteura i tridesetosamcenti / dvadesettritisućečetiristodvadesetšestkuna i šest lipa).

             

             

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-381-03/2012-010/0268, URBROJ: 559-07/1-19-091 od 12. ožujka 2019. odbijen je prijedlog za proglašavanje ništavim konsenzualnog patenta broj PK20120268 (naprava za automatsko kvačenje žice).

2.              Tužitelj temeljem članka 15. stavka 2. Zakona o patentu (Narodne novine, 173/03., 87/05., 54/05., 76/07., 30/09., 128/10., 49/11., 76/13. i 46/18. dalje ZP) osporava rješenje tuženika. Smatra nezakonitim osporeno rješenje prema kojem sporni izum udovoljava zahtjevu novosti i inventivne razine što pretpostavlja priznanje prava na patent. Ukazuje da je prijavu protiv patentiranja predmetnog izuma podnio 23. ožujka 2012., a patent je priznat 19. prosinca 2014. Iznosi da je pokrenuo postupak poništenja patenta, jer izum u trenutku podnošenja prijave nije bio nov (čl. 8. ZP-a) i nije imao inventivnu razinu (čl. 10. ZP-a) obzirom da je identičan uređaj izrađen još 2007. godine, a po tom još i opisan 2010. godine. Iznesenu tvrdnju dokazuje brojnim dokazima koji pokazuju da su u trenutku podnošenja prijave već bili objavljeni identični uređaji i patent istih obilježja kao EP2416031, a i na tržištu su već postojali strojevi koji rješavanju isti tehnički problem i sastoje se od svih bitnih dijelova kao i sporni izum. Ističe kako je tuženik proveo potpuno ispitivanje nakon kojeg je zaključio da je izum u trenutku podnošenja prijave bio nov i imao inventivnu razinu, a da u tom postupku nije razmatrao dostavljene dokaze uz obrazloženje da se ne može utvrditi kada su dokazi nastali, odnosno da ne pokazuju kako uređaj koji je već ranije bio sadržan u stanju tehnike ima iste tehničke elemente kao sporni izum. Smatra da je suprotno tvrdnjama tuženika za većinu dokaza jednostavno utvrditi kada su nastali, jer to u njima piše. Potvrđuje da par dokaza ne sadrži datum, no to ne znači da oni nisu ključni u kontekstu i sinergiji svih dostavljenih dokaza zajedno. Tvrdi da su u vrijeme podnošenja zahtjeva za registraciju patenta na tržištu već postojali uređaji koje je društvo F. F. iz A., kupovalo od zainteresirane osobe, a u kojima je bio sadržan sporni izum. Radi se o strojevima oznaka WIM-20 CNC WCS i WIM-12SMEZ. Napominje da je navodni izumitelj spornog izuma bio radnik zainteresirane osobe, koja je sporni izum prodavala društvu F. F.. Smatra da su ti strojevi ključni za rješavanje ovog predmeta, jer u cijelosti otkrivaju sporni izum koji je zaštićen pobijanim patentom. Objašnjava da se radi o strojevima za proizvodnju opruga gdje se proizvodnja vrši namatanjem žice na trn s hvatačem žice, baš kao kod pobijanog patenta što je potvrđeno i u mišljenju Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta strojarstva i brodogradnje od 05.04.2018., koji tuženik nije razmatrao jer nisu relevantno stanje tehnike. Ukazuje na video materijale oznake VI, V2 i V3 i fotografije oznake SI, S2 i S3 koji ili sami za sebe ili promatrani zajedno s ostalim dokazima jasno pokazuju da su ti strojevi bili prisutni na samom tržištu već duže vrijeme prije podnošenja prijave za registraciju pobijanog patenta. Video zapis VI je reklamni materijal društva F. F. koji je preuzet s njihove web stranice www.fortunafedern.com koji detaljno pokazuje rad stroja WIM-20 CNC WCS. Na kraju tog videa pojavljuje se oznaka "Copyright 2009", što jasno govori da je stroj koji pobija novost spornog izuma postojao još 2009. godine, koji dokaz je odbijen radi nemogućnosti utvrđivanja datuma preuzimanja tog službenog videa rada stroja. Ne smatra odlučnim datum preuzimanja videa kraj činjenica da je dokaz postojao i bio objavljen prije datuma podnošenja prijave. Iznosi da je prije datuma podnošenja prijave objavljen i katalog društva F. F. (travanj 2010.) gdje je na stranici 4. predočen sporni izum oznake WIM 20 CNS WSC zajedno s tekstom koji upravo opisuje navedeni sustav kao uređaj za automatsko kvačenje žice koji formira opruge automatski i bez otpada i gdje na dnu teksta stoji napomena "Check for newest videos" putem koje se video mogao pogledati. Međutim, u trenutku donošenja osporenog rješenja video više nije bio dohvatljiv na spomenutoj web stranici. Mišljenja je da zainteresiranoj osobi nije bila u interesu dostupnost videa, jer ubija novost izuma, a i unosom novog sadržaja na web stranicu stari sadržaj se potpuno briše (bez traga), kako bi se oslobodio ograničeni zakupljeni web prostor. Dodaje ključnu i nespornu činjenicu, da je društvo F. F. povezano sa zainteresiranom osobom, jer ona za to društvo proizvodi te uređaje, pa nije čudno da je sporni sadržaj uklonjen odmah nakon pokretanja postupka za poništaj patenta. Video V2 i V3 su amaterski uradci koji prikazuju rad stroja oznake WIM-12SMEZ, na kojem je napisano o kojem modelu se radi kao i godina proizvodnje, što je sve prije (5 godina) podnošenja sporne patentne prijave. Ukazuje da fotografija SI prikazuje isječak 1:58 minute iz videa V3, kada je vidljivo da je stroj oznake WIM -12SMEZ izrađen još 2007. godine, koja u vezi s katalogom društva F. F. iz travnja 2010. godine dokazuje da je stroj koji ima iste tehničke karakteristike kao predmetni izum postojao i da je bio objavljen u spomenutom katalogu. Dodaje da je F. F. 2010. godine objavila i promotivni on-line članak u izdanju DRAHT 3/2010 u kojem promovira proizvode iz svog kataloga - automatski servo upravljani stroj za proizvodnju opruga WIM CNC opremljen patentiranim WCS sustavom koji je pogodan za proizvodnju lijevo i desno navijenih opruga na trnu tokarilice; dodatno se navodi da se samo uvlačenje, motanje i sječenje žice obavljaju potpuno automatski i bez otpadaka. Naglašava da katalog iz travnja 2010. na str. 4 sadrži i opis strojeva iz kataloga, pa se tako za strojeve WIM-20 CNC WCS i WIM-12SMEZ navodi da se kod njih radi o WCS sustavu (kao napravi za automatsko kačenje žice) koji formira opruge automatski i bez otpada. Upravo se u videu V3 vidi da je godina proizvodnje stroja WIM-12SMEZ, 2007. godina, što dokazuje i fotografija pločice stroja SI, dok je iz kataloga vidljivo da je stavljen na tržište najkasnije 2010. godine. Iznosi da je imao i druge dokaze, ali kako zainteresirana osoba nije osporavala dostavljene, drugi nisu izvedeni. Kako tuženik nije savjesno i brižljivo ocijenio dostavljene dokaze niti je utvrdio materijalnu istinu, predlaže da se u sporu saslušaju svjedoci bivši zaposlenici zainteresirane osobe o postojanju strojeva s predmetnim izumom društva F. F. iz A. u vrijeme podnošenja zahtjeva za registraciju patenta. Dostavlja e-mail od 27. veljače 2008. proslijeđen od V. J. bivšeg zaposlenika P. T. d.o.o. iz u kojem se nalazi ponuda zainteresirane osobe upućena g. J. kao šefu proizvodnje društva P. za kupnju stroja WIM-20CNCWCS o čemu može posvjedočiti kao svjedok J. V.. Dostavljeni su i dodatni videozapisi koji pokazuju da je stroj WIM-12SMEZ proizveden prije podnošenja patentne prijave i da je u njemu sadržan predmetni izum. Ukazuje i na fotografije S2 i S3 koje pokazuju da je prije 2012. godine, odnosno 2008. godine tvrtka OMD S.p.A. posjedovala stroj istih karakteristika tip stroja WH20 serija 08:01. Fotografije pokazuju stroj tj. sustav klackalice kojim se sila prenosi s hidrauličkog cilindra na kliješta za uhvat žice, na čijoj pločici je naznaka da je uređaj proizveden 2008. godine. Tvrdi također da izum u trenutku podnošenja prijave nije imao inventivnu razinu polazeći od stanja tehnike iz dokumenta pod oznakom M3. Objašnjava da tehnički elementi od kojih se sastoji uređaj otkriven u M3 kao i način na koji uređaj rješava tehnički problem namatanja tlačnih spiralnih opruga ne odgovara navodima iz osporenog rješenja. Naime, tehnički elementi; stezna glava za fiksiranje opruge 30 kako je navedena u rješenju ne postoji u M3, nadalje u rješenju se tvrdi kako je stezna glava 30 pomična radijalno prema trnu 11, što nije nigdje navedeno u dokumentu M3. Dokument M3 u [0016] otkriva trn 11 čiji je jedan kraj 11b uklonjivo postavljen u glavu za pokretanje trna 20. Glava za pokretanje trna 20 je rotirana motorom 24 preko mehanizma zupčanika reduktora 21, kočnice 22, spojke 23, itd. Trn 11 rotira u smjeru kao što je naznačeno strelicom R1 na slici 1. Nadalje u [0017] stoji da glavu za pokretanje trna 20 sadrži hvatač 30 koji služi kao mehanizam za stezanje materijala. Hvatač žice 30 se pomiče radijalno u odnosu na trn 11 pomoću mehanizma cilindra 31. Dalji kraj dijela W2 materijala W1 je stegnut hvatačem žice 30. Ako je trn 11 rotiran u smjeru naznačenom strelicom R1, pomoću mehanizma za pogon 28, materijal W1 je spiralno namatan na trn 11. Nadalje, materijal W1 pomiče se u smjeru naznačenom F prema trnu 11 dok se rotira u smjer naznačenom strelicom R2 oko svoje vlastite osi. Iz [0016] i [0017] je jasno da se pod pozivnom oznakom 30 vodi hvatač žice, dok tehnički element „stezna glava za fiksiranje materijala" ne postoji. Ukoliko se u rješenju pod „steznom glavom za fiksiranje materijala 30 mislilo na glavu za pokretanje trna 20, tada upućuje da zaključak tuženika iz odlomka 17, red 54-56 nema smisla, jer se u M3 u odlomku [0016] otkriva trn 11 čiji se jedan kraj 11b uklonjivo postavljen u glavu za pokretanje trna 20., kako stoje i vidljivo sa slike 1., da glava za pokretanje trna 20 nije radijalno pomična prema trnu 11. Ako se u rješenju pod „steznom glavom za fiksiranje materijala 30" mislilo na hvatač žice 30 tada je iz [0017] jasno da se hvatač žice 30 pomiče radijalno u odnosu na trn 11 pomoću mehanizma cilindra 31. Dalji kraj dijela W2 materijala W1 je stegnut hvatačem žice 30. Ako je trn 11 rotiran u smjeru naznačenom strelicom R1 (slika 1) pomoću mehanizma za pogon 28, materijal W1 je spiralno namatan na trn 11. Nadalje, materijal W1 pomiče se u smjeru naznačenom F prema trnu 11 dok se rotira u smjer naznačenom strelicom R2 oko svoje vlastite osi. Što je upravo i tehničko rješenje problema namatanja spiralne tlačne opruge iz prijave HR20120268. U prijavi HR20120268 u prvom nezavisnom patentnom zahtjevu navodi se (pozivne oznake iz prijave EP2416031B1) naprava za automatsko kvačenje žice naznačena time da obuhvaća steznu glavu (20) u koju je pričvršćen trn (11) za namatanje opruga, hidraulični cilindar s klipom (31) koji preko poluge vilice pričvršćene na kućište stroja pomiče klizač po kojemu se kreće jedan kraj poluge klackalice i hvatač žice (30) pričvršćen na sklopu nosača hvatača (30) kojega drugi kraj poluge klackalice pomiče prema steznoj glavi (20) kad se klizač pomiče prema steznoj glavi (20) pri čemu dolazi do pritiskanja i stezanja žice od koje se motaju opruge na trn (11) za namatanje opruge. Nužni tehnički elementi za izvođenje izuma otkrivenog u HR20120268 su: trn za namatanje opruga (11), stezna glava (20), hvatač žice (30) i hidraulični cilindar s klipom (31). Poznati su iz dokumenta M3, odnosne prijave EP2416031B1. Prosječno vještoj osobi u području strojarstva bilo bi očito na koji način upotrijebiti tehničke elemente nužne za izvođenje izuma kako bi riješila tehnički problem namatanja tlačnih spiralnih opruga na trn za namatanje opruga. Suštinski uspoređujući dokumente M3 i prijavu HR20120268 može se vidjeti da u prijavi HR20120268 nije otkriveno ništa novo, te da nije pokazan nikakav inovativni iskorak u odnosu na poznato stanje tehnike prema članku 8. i 10. ZP-a. Mišljenja je da je ispitivač napravio pogrešku tako što je dijelom krivo preveo termine, odnosno nazive tehničkih karakteristika u tom dokumentu, što pak je dovelo do toga da je krivo shvaćeno funkcioniranje mehanizma opisnog u M3 što dokazuje vještačenje Sveučilišta u Zagrebu Fakulteta strojarstva i brodogradnje, po prof. dr. sc. J. K., dipl. ing i izv. prof. dr. sc. M. K. dipl.ing. Budući je tužitelj pokazao da pobijani patent u trenutku podnošenja prijave nije bio nov i nije imao inventivnu razinu, predlaže se da Sud poništi osporenog rješenje te predmet tuženiku na ponovni postupak uz naknadu troška spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako u postupku provedenom po predmetu prema navedenom broju, je utvrđeno da je prijedlog neutemeljen te je stoga odbijen na temelju rezultata provedenog postupka te odredbi iz stavka 2. članka 79., stavaka 3. i 9. članka 81. i stavka 1. članka 83. ZP-a. Smatra da je potanko obrazložio razloge zbog kojih je donijeta osporena odluka u obrazloženju tog upravnog akta. Budući da tužitelj svoju tužbu u bitnome temelji na istim tvrdnjama koje je iznio u postupku proglašenja žiga ništavim, u potpunosti ostaje kod odluke izrečene u osporavanom upravnom aktu. Činjenice i dokazi koji se prvi put iznose tek pred ovim Sudom ne mogu se prihvatiti kao dopušteni. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4.              Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije Sudu dostavila odgovor na tužbu.

5.              Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu i na temelju članka 39. stavka 1. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS) održao četiri rasprave i to 12. studenog 2020., 14. siječnja 2021., 11. veljače 2021. i 9. ožujka 2023.

6.              Na raspravama je opunomoćenica tužitelja istaknula da tužitelj temelji tužbu na argumentima koji pokazuju da tuženik nije ispravno ocijenio dokaze, dok su dodatni dokazi usmjereni isključivo na dokazivanje da tuženik nije ispravno ocijenio te dokaze. Ističe da je tuženik u postupku utvrđivao nesporne činjenice obzirom da zainteresirana osoba nije osporavala da su strojevi u kojima je sadržano stanje tehnike bili u upotrebi prije datuma podnošenja prijave. Ukazuje da se tuženik nije očitovao da predmetni izum prije podnošenja prijave nije imao inventivnu razinu, jer je već bio sadržan u europskom patentu EP2416031. Predlaže saslušanje ispitivača i svjedoka Ž. P., D. F., T. I., Z. S. i V. J.. Predlaže i vještačenje na način da se izvrši očevid na strojevima kod zainteresirane osobe i u društvu F. F.. Dodatno predlaže prijevod po ovlaštenom sudskom tumaču spisa Europskog patenta EF24160316.3 te provođenje vještačenja po Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, na okolnost da je tehničko rješenje sadržano u predmetnom izumu već sadržano u europskom patentu 2416031.             

6.1.              Opunomoćenica zainteresirane osobe se pridružila navodima tuženika iz osporenog rješenja te suprotno navodima tužitelja ističe kako je tužitelj u tužbi ponovio dokaze koji su već detaljno razmotreni u upravnom postupku. Smatra da tužitelj pokušava dovodeći u konotaciju i sinergiju svih predloženih dokaza ojačati dokazne prijedloge za koje i sam u tužbi tvrdi da nisu razvidni datumi nastanka primjerice videa, fotografija, ali ako ih se uzme u obzir skupno tužitelj smatra da imaju jaču dokaznu snagu što je u potpunosti neosnovano. U cijelosti se protivi svim dokaznim prijedlozima obzirom da tužitelj mora dokazati da je predmetni patent doveden u stanje tehnike prije podnošenja prijave što ne može dokazati saslušanjem svjedoka bivših radnika od kojih su još neki u zavadi sa trećom osobom. Iz videa i fotografija dostavljenih u spis mogu utvrditi kako je predmetni stroj izgledao u trenutku kada je to snimljeno, međutim, ne mogu znati kako je patent izgledao u trenutku prije podnošenja same prijave. U jednom od videa, kako je to i sam tuženik utvrdio, na navodi copyright 2009, ali za koji nije moguće utvrditi kad je stavljen na video, da li u trenutku snimanja ili je postojao ranije. Datum nastanka videa i snimaka nije niti bitan, bitno je da je u vrijeme podnošenja prijave patenta predmetni izum već bio sadržan u postojećem stanju tehnike, odnosno u strojevima koje je proizvodila zainteresirana osoba, čemu upravo mogu posvjedočiti predloženi svjedoci. Što se tiče dokaznog prijedloga za provođenjem vještačenja europskog patenta EP2416031 netočno tužitelj tvrdi da se tuženik na navedeno nije očitovao u svom odgovoru na tužbu budući je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da se već podrobno o tome očitovao i dao svoje mišljenje u svome rješenju pa nije potrebno ponavljati te navode. Protivi se prijedlogu vezano za prijevod po ovlaštenom sudskom tumaču spisa Europskog patenta EF2416031 iz razloga što sam prijevod neće promijeniti činjenično stanje ovog spisa i neće biti odlučno za donošenje odluke, a za spis i protivnu stranu predaje rješenje o patentu. Suprotno navodima tužitelja, smatra da vrijeme snimanja videa i dokazuje je li ili nije taj stroj postojao u stanju tehnike prije odnosno poslije podnošenja prijave pa je bitan element utvrditi kad je video snimljen ukoliko je moguće, a ako nije moguće tada video odnosno fotografija ne mogu biti dokaz stavljanja u stanje tehnike patenta prije podnošenja prijave. Niti na jednom videu nisu prikazani svi tehnički elementi stroja odnosno patenta. Protivi se dokaznim prijedlozima obzirom da se saslušanjem ne može dokazivati stanje tehnike niti su predloženi svjedoci vjerodostojni obzirom da se radi o predstavnicima tužitelja. Osim toga protivi se prijedlogu za provođenje vještačenja na predložene okolnosti, jer bi se na taj način predloženi vještak stavio u poziciju tuženika, niti taj vještak ima ovlasti niti znanja za utvrđivanje stanja tehnike i inovativnosti. Također protivi se provođenju očevida obzirom da smatra isto bespredmetnim. Predlaže da se sasluša kao svjedok G. F..

6.2.              Na raspravi je saslušan svjedok A. D. koji je izjavio kako nije bio ispitivač predmetnog patenta iz kojeg razloga nema saznanja o razlozima koji su doveli do njegove ocjene kao konsezualnog patenta. Također je saslušana M. J. M., patentni ispitivač koja iskazuje da, prema njezinom iskustvu, postupak se pokreće zahtjevom za konsenzualni patent ili patent, a kada se prigovori prijavi za konsenzualni patent od strane treće osobe kreće se u potpuno preispitivanje prijavljenog patenta. U konkretnom slučaju tužitelj je zatražio poništaj konsenzualnog patenta koji se je protumačio kao zahtjev za njegovo potpuno preispitivanje te je ono provedeno. Kao patentni ispitivač utvrdila je da je priznati konsenzualni patent udovoljio uvjetima za patent, međutim, prema njezinom saznanju, patentni spis nije izdan. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja je li u tijeku potpunog ispitivanja mijenjano nešto u prijavi, patentni ispitivač iskazuje kako su mijenjani patentni zahtjevi. Na daljnji upit jesu li oni mogli biti promijenjeni tako da izlaze izvan okvira inicijalne prijave, odgovara da nisu. Na daljnji upit da pojasni je li o tijeku potpunog ispitivanja nužno obavještavati podnositelja zahtjeva za poništaj, patentni ispitivač iskazuje da nije. Opunomoćenica tužitelja postavlja pitanje da li je uzet u obzir podnesak od 17. lipnja 2015., odnosno nakon što je doneseno rješenje o konsenzualnom patentu, patentni ispitivač, nakon što je izvršila uvid u isti, iskazuje da ga je uzela u obzir. Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja da iz sadržaja podneska proizlazi kako je predmetni patent temeljen na ranije postojećem uređaju koji je u određenim elementima dorađen na način da mu je povećan broj postojećih tehničkih elemenata (dodane dvije šipke, itd.), pa se traži pojašnjenje na koji način je utvrđena inventivna razina prijavljenog patenta, patentni ispitivač iskazuje da je inventivna razina utvrđena s obzirom na postojeće stanje tehnike iz evidencije EPO-a, a do dana podnošenja patentne prijave. Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja što se uzima u obzir prilikom ispitivanja da bi se ocijenilo je li prijavljeni patent nov, patentni ispitivač iskazuje uzima se sadržaj svih prijava objavljenih do datuma podnošenja prijave, znači izum se smatra da je nov ukoliko nije sadržan u cijelosti niti u jednom od dokumenata stanja tehnike. Pri tome se uzima u obzir i nepatentna literatura odnosno sve ono što je pristupačno javnosti na dan podnošenja prijave. Na daljnji upit opunomoćenice tužitelja mogu li se uzeti u obzir katalozi, fotografije, videa, patentni ispitivač potvrđuje. Na daljnji upit da li je bitan datum kada je bilo koji izum, kao postojeće stanje tehnike, bio dostupan javnosti, odgovara da je. Na daljnji upit što se uzima u obzir prilikom procjene postojećeg stanja tehnike kao datum njegovog nastanka, kada je primjerice on prikazan u nekom katalogu, da li se tada uzima u obzir datum izdavanja kataloga ili neki drugi datum, odgovara kako to ovisi od slučaju do slučaja, međutim, u predmetnom slučaju priloženi katalozi s prikazanim izumima nisu prikazivali sadržaj tog izuma što je ključno kod utvrđivanja inovativne razine, drugim riječima, bitno je ono što je iznutra, a ne što se vidi izvana, jer je to predmet patenta u ovom konkretnom slučaju. Na daljnji upit da li su uzeti u obzir priloženi videa, fotografije i katalozi sveukupno prilikom ocjene patenta, odgovara da su svi uzeti u obzir. Na poseban upit tužitelja zašto je utvrdila inovativnu razinu s obzirom na postojeće stanje tehnike sa izmjenama na koje se on poziva u svom podnesku od 17. lipnja 2015., patentni ispitivač odgovara da postojeće stanje tehnike nije bilo ono na koje se pozivao tužitelj obzirom da ga ona nije pronašla. Iznosi kako se uzima u obzir i činjenica da se neki izum razvija kroz određeno vrijeme, a kao stanje tehnike ne mora biti dostupno javnosti. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja ako se nakon provedenog postupka potpunog ispitivanja podnesu novi dokazi o ranijem stanju tehnike je li nužno ponovno provesti postupak ispitivanja, patentni ispitivač odgovara da je, ali ne potpuni postupak ispitivanja, već se ocjenjuju priloženi dokazi. Na poseban upit opunomoćenice tužitelja da li je uzet u obzir europski patent EP 2416031, patentni ispitivač odgovara da je uzet u obzir, ali da on nije istovjetan prijavljenom patentu, jer ima, kolokvijalno rečeno, isti početak i kraj, dok se ostali dio uređaja razlikuje. Na daljnji upit smatra li da je krivo prevedena riječ „stezna glava“ iz europskog patenta EP2416031, iskazuje da tehnički nije krivo prevedena ali bi bilo jasnije da je navedena kao „hvatač". Napominje da su odlomci iz A1 navedenog europskog patenta, dok se stranka poziva na B1, a da ne postoji A1, B1 ne bi bio relevantan, obzirom na datum objave tog B1 dokumenta. Na poseban upit opunomoćenice zainteresirane osobe što je kod ocjene kataloga kao dokaza bitno iskazuje da je bitan datum njihove objave.

7.              Tužitelj je Sudu 23. ožujka 2021. dostavio podnesak u kojem upućuje na sadržaj svog dopisa od 17. lipnja 2015. prema kojem je naprava za kvačenje žice bila u stanju tehnike, ali nije radila dobro, te je i tekstualno i grafički objasnio napravljene izmjene i dorade koje su se odnosile samo na prijenos sile i koje su realno minimalne u odnosu na cijelu napravu, i time priznao da se nije mijenjala ni svrha ni namjena postojeće naprave. Upućuje kako je ispitivačica patenta kod svjedočenja jasno i nedvosmisleno priznala da je znala da su postojali strojevi s napravama za kvačenje žice puno prije podnošenja patentne prijave, to jest da su postojeće naprave za kvačenje žice imale „kolokvijalno isti početak i kraj, ali kao da kod njih nije vidljivo ono iznutra. No bez obzira na to prihvatila je patentni prijedlog u potpunosti, a ne samo ono iznutra, pa je time i postojeće stanje tehnike proglašeno novim stanjem tehnike. Smatra da je to u suprotnosti s člankom 10. stavkom 1. ZP-a. Iznosi da je za poništaj patenta dostavio niz dokaza u obliku video materijala i slika stroja iz 2007. godine s identičnom napravom za kvačenje žice, isječka iz časopisa Draht, prospekta i video reklame tvrtke F. F., mišljenja FSB-a, slike stroja za motanje opruga sa napravom za kvačenje žice talijanske tvrtke OMD iz 2008., Europskog patenta slične naprave, te niz drugih analiza i pojašnjenja. Svi ti dokazi su bili dostavljeni tuženiku na vrijeme što je ispitivačica i potvrdila tijekom svjedočenja. Upućuje kako je ispitivačica na svjedočenju potvrdila da nije bitan datum nastanka video materijala i fotografija, već je li sadržaj u njima bio u stanju tehnike prije podnošenja patentne prijave ili ne, a to je u potpunoj suprotnosti s razlogom proglašenja irelevantnih dostavljenih dokaza u obliku video materijala i fotografija. Ispitivačica je na svjedočenju potvrdila da se stanje tehnike treba procjenjivati na osnovu svega što je učinjeno dostupno javnosti a ne samo dostupnih patentnih baza, a to se nije desilo kod potpunog ispitivanja patentnog prijedloga.

8.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              U konkretnom slučaju je nesporno da je pravomoćnim rješenjem Sektora za patente KLASA: UP/I-381-03/12-010 URBROJ: 559-03/2-14-030-SŠ od 19. studenog 2014., usvojen zahtjev zainteresirane osobe za priznanjem konsenzualnog patenta po prijavi broj P20120268A, podnesenoj 26. ožujka 2012. za izum pod nazivom NAPRAVA ZA AUTOMATSKO KVAČENJE ŽICE, prema opisu, nacrtu i patentnim zahtjevima navedenim u spisu konsenzualnog patenta broj PK20120268. Priznato pravo upisuje se u registar patenata tuženika pod brojem PK20120268 sa zainteresiranom osobom kao njegovim nositeljem te s oznakom MKP F16D 25/08 (2006.01).

9.1.              Nesporno je i da je tužitelj 5. veljače 2015. podnio zahtjev za proglašenje ništavim tog konsenzualnog patenta uz dokaze za koje je tuženik utvrdio da dostatno dokazuju kako taj patent ne udovoljava uvjetima iz članka 41. ZP-a. Također je nesporno da tužitelj u svom zahtjevu traži oglašavanje ništavim konsenzualnog patenta, jer sporni izum neudovoljava zahtjevu novosti i inventivne razine što pretpostavlja priznanje prava na patent.

10.              Člankom 41. ZP-a propisano je da se konsenzualni patent priznaje za izum čiji je predmet zaštite patentibilan u skladu sa člankom 5. stavkom 6. ovoga Zakona, (dakle da se ne radi o otkriću, znanstvenoj teoriji i matematičkoj metodi, estetskoj tvorevini, pravilu, uputi i metodi za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova, prikazivanju informacija i računalnim programima), čiji predmet zaštite nije izuzet od patentibilnosti u skladu sa člankom 6. i 7. ovoga Zakona, i koji je industrijski primjenjiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.

11.              Konsenzulani patent je posebni oblik patentne zaštite, čija je osnovna značajka da se priznaje bez potpunog ispitivanja (čl.37 ZP-a), odnosno na temelju sporazuma (konsezusa) javnosti koja se pretpostavlja ako protiv njega nema prigovora zainteresiranih strana. Dakle, konsenzualni patent pruža zaštitu tako dugo, dok mu se nitko ne protivi. Međutim, tijekom cijelog razdoblja zaštite, bilo koja zainteresirana osoba može pokrenuti postupak potpunog ispitivanja, u kojem će se utvrditi ispunjava li izum uvjete za zaštitu patentom.

12.              Člankom 46. ZP-a propisano je da svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti zahtjev za provedbu postupka potpunoga ispitivanja u skladu sa člankom 36. stavkom 1. točkom 1. ovoga Zakona, za cijelo vrijeme trajanja konsenzualnoga patenta, a postupak se provodi u skladu sa člankom 37. stavkom 1. ovoga Zakona, pod uvjetom da je plaćena upravna pristojba i naknada troška upravnoga postupka u skladu sa člankom 16. ovoga Zakona.

13.              Tuženik je povodom zahtjeva tužitelja za oglašavanje ništavim konsenzualnog patenta na temelju članka 81. ZP-a, 19. lipnja 2015., donio zaključak KLASA: UP/I-381-03/2012-010/0268 URBROJ: 559-03/2-15-044/ŽM kojim se poziva Sektor za patente na provođenje postupka potpunog ispitivanja izuma iz osporenog konsenzualnog patenta broj PK20120268 s osnove patentabilnosti odnosno novosti i inventivne razine, uzimajući u obzir navode, činjenice i dokaze iz prijedloga te priložene dokumentacije tužitelja i odgovora zainteresirane osobe te da dostavi pisao očitovanje o rezultatima provedenog ispitivanja s obrazloženjem razloga na kojim se temelji zaključak o patentabilnosti, odnosno novosti i inventivnosti.

14.              Člankom 81. stavkom 9. ZP-a propisao je da ako je podnesen prijedlog za proglašenje ništavim konsenzualnog patenta i kada su priloženi dokazi iz članka 80. stavka 2. ovoga Zakona dostatni za vjerojatnost da konsenzualni patent ne zadovoljava uvjete iz članka 41. ovoga Zakona, odgovor na poziv iz stavka 3. ovoga članka mora sadržavati i zahtjev za provedbu postupka potpunog ispitivanja.

15.              Prema podacima spisa predmeta provedeno je potpuno ispitivanje osporenog konsenzualnog patenta broj PK20120268, 29. siječnja 2018. u skladu s člankom 37. ZP-a nakon kojeg je 3. ožujka 2021., doneseno rješenje Sektora za patente KLASA: UP/I-381-03/12-010/0268 KLASA: 559-03/2-21-102/RG, broj patenta P20120268, kojim je usvojen zahtjev za priznanje patenta pokrenutog prijavom broj 20120268A, podnesenom 23. ožujka 2012. za izum pod nazivom NAPRAVA ZA AUTOMATSKO KVAČENJE ŽICE, prema opisu, crtežima i patentnim zahtjevima navedenim u patentnom spisu broj P20120268. Priznato pravo upisuje se u registar patenata tuženika pod brojem P20120268 sa zainteresiranom osobom kao nositeljem te oznakom MKP B21F3/04 (2006.01), B21F35/00 (2006.01.).

16.              Člankom 37. stavkom 1. ZP-a propisano je da se potpunim ispitivanjem prijave patenta utvrđuje udovoljava li izum svim uvjetima za priznanje patenta, tj. je li predmet prijave:

1. izum koji nije isključen iz zaštite patentom u skladu sa člankom 5. stavkom 6., te člankom 6. i 7. ovoga Zakona,

2. izum koji je u prijavi otkriven u skladu sa člankom 20. stavkom 4. ovoga Zakona,

3. izum koji je u skladu s pravilom o jedinstvu izuma iz članka 18. ovoga Zakona,

4. izum koji je nov u skladu sa člankom 8. i 9. ovoga Zakona, koji ima inventivnu razinu u skladu sa člankom 10. ovoga Zakona i koji je industrijski primjenljiv u skladu sa člankom 11. ovoga Zakona.

17.              Kraj činjenice da je tužitelj zatražio oglašavanje ništavim konsenzualnog patenta radi ne udovoljavanja zahtjevu novosti i inventivne razine, koje pretpostavke se utvrđuju potpunim ispitivanjem kod priznavanja prava na patent, pravilno je osporenim rješenjem odbijen njegov zahtjev. Naime, novost i inventivna razina nisu uvjeti koji se utvrđuju za dobivanje konsensualnog patenta, već na inicijativu trećih osoba mogu biti razlog za donošenje rješenja kojim će izum zaštićen konsenzualnim patetnom postati ili ne patent nakon provedenog ispitnog postupka.

18.              Međutim, tuženik je povodom zahtjeva tužitelja za oglašavanje ništavim konsenzualnog patenta u osporenom rješenju ocjenjivao prigovore tužitelja s osnove novosti i inventivne razine na temelju priloženih dokaza (filmovi, fotografije i priloženi tiskani dokumenti), iako to nije uvjet za dobivanje konsezualnog patenta, već je to predmet potpunog ispitivanja. Imajući na umu da tužitelj u svom zahtjevu nije iznio osnovane razloge za oglašavanje ništavim konsenzualnog patenta, a proveden je povodom tužiteljevog prijedloga ispitni postupak za izum koji je bio predmet zaštite osporenog konsezualnog patenta, ne može se ocijeniti nezakonitim osporeno rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim predmetnog konsezualnog patenta.

19.               Slijedom navedenog Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja koji su usmjereni na utvrđivanje novosti i inovativne razine i to za saslušanje Ž. P., D. F., T. I., Z. S. i V. J., vještačenje i očevid na strojevima kod zainteresirane osobe i u društvu F. F. kao i prijevod po ovlaštenom sudskom tumaču spisa Europskog patenta EF24160316.3 te provođenje vještačenja po Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta strojarstva i brodogradnje, na okolnost da je tehničko rješenje sadržano u predmetnom izumu već sadržano u europskom patentu 2416031. Također je Sud odbio dokazni prijedlog zainteresirane osobe za saslušanje G. F. obzirom na način rješavanja ove upravne stvari.

20.              Člankom 57. stavkom 2. ZUS-a propisano je da će Sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.

20.1.              Kako navedeni nedostaci nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan na temelju odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a, točkom I. izreke ove presude.

21.              O trošku upravnog spora, sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

22.              Budući je zainteresirana osoba uspjela u sporu, Sud je odlučio sukladno članku 79. ZUS-a, priznao joj sudski trošak sastava tužbe i pristupa na ročište 12. studenog 2020., 14. siječnja i 11. veljače 2021. te 9. ožujka 2023., u neprocjenjivim predmetima od po 497,50 Eur / 2.500,00 kn (Tbr.23.t.1. i Tbr.50) sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uvećano za iznos PDV-a što ukupno iznosi 3.109,38 Eur/ 23.426,06 kn.

 

U Zagrebu, 17. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.