Poslovni broj: UsI-2803/2021-9

1

 

Poslovni broj: UsI-2803/2021-9

               

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica J. M., odvjetnica u Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi ovrhe poreznog duga, 17. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/20-01/351, URBROJ: 513-04-21-2 od  4. kolovoza 2021.

II.               Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donijeti rješenje o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-415-02/2020-001/1255, Urbroj: 513-007-01/2020-01 od 30. siječnja 2020.

III.               Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove spora u ukupnom iznosu od 1.244,27 eura (tisućudvjestočetrdesetčetirieuradvadesetsedamcenti) / 9.375,00 kn (devettisućatristodsedamdesetpetkuna), dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troškova upravnog spora i sudske pristojbe odbija.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/20-01/351, URBROJ: 513-04-21-2 od  4. kolovoza 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Klasa: UP/I-415-02/2020-001/1255, Urbroj: 513-007-01/2020-01 od 30. siječnja 2020.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi utvrđuje se da tužitelj / ovršenik na dan 30.01.2020., na ime poreznog duga i ostalih proračunskih prihoda duguje iznos od 783.170,35 kn. Istim rješenjem naloženo je Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, uz određenje da se spomenuti novčani iznos za koji je ovrha određena i koji se dostavom rješenja Financijskoj agenciji plijeni ovršeniku, uplaćuje u  korist računa navedenog u izreci osporenog rješenja.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika ističući kako pobijano drugostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi obrazloženja prvostupanjskog tijela su u proturječju sami sebi, obrazloženju i izreci rješenja kao i s ispravama koje prileže spisu predmeta. Navodi da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku. Ističe da je nastupila zastara potraživanja tuženika jer je obvezu plaćanja poreza i prireza za 2006. godinu trebalo utvrditi u 2007. godini kako proizlazi iz članka 42. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/94., 73/08. i 80/10.), radi čega je zastarni rok za utvrđivanje i naplatu obveze počeo teći od 01.01.2008. godine, te je apsolutna zastara, prema članku 90. i 92. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 127/00., 86/01 i 150/02.) nastupila 01.01.2014. godine. Tužitelj navodi da ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu, a napose kod navoda iz žalbe od 11.02.2020. godine, izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja od 30.01.2020. godine. Zahtjeva održavanje rasprave pred sudom, te donošenje odluke kojom će sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, podredno rješenje oglasiti ništavim uz naknadu troškova spora.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

 

5.              Sud je na ročištu dana 10. ožujka 2023. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.              Na temelju odredbe članka 39. stavka 2. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.

 

7.              Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Dodaje da je pred ovim sudom donesena pravomoćna presuda u predmetu poslovni broj: UsI-2689/21 između istih stranaka koja se odnosi na istu tražbinu samo za drugi predmet i sredstvo ovrhe.

 

8.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

 

9.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

10.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave – presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-375/14-38 od 12. srpnja 2017. doneseno temeljem članka 140. stavka 2. i članka 141. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18. i 121/19., dalje OPZ), a zbog nepodmirenog duga na ime poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi.

 

11.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim uz obrazloženje da je uvidom u spise predmeta utvrđeno da istom prileži ovršna i vjerodostojna isprava kojom se dokazuje visina i podrijetlo utvrđene obveze, koje se sada prisilno naplaćuje, a da tužitelj uz izjavljenu žalbu ne prilaže dokaze kojima bi dokazao tvrdnje izjavljene u istoj, da je njegovo dugovanje manje od pobijanim rješenjem utvrđenog iznosa, pa donošenjem tog rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

 

12.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno u pitanje, zbog povreda odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja pobijanog rješenja.

Naime, uvidom u žalbu tužitelja utvrđeno je da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi osporavao iz svih zakonom dopuštenih razloga: bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i Ovršnog zakona za koji navodi da se supsidijarno primjenjuje. U žalbenim navodima tužitelj je isticao da spisu ne prileži ovršna isprava na koju se prvostupanjsko tijelo poziva te je u tom smislu tužitelj ukazao na ranije rješenje tuženika KLASA: UP/II-415-01/19-01/458, URBROJ: 513-04-19-3 od 18. rujna 2019. (priloženo žalbi) i izraženi stav o nepotpuno i pogrešno, za sada, utvrđenom činjeničnom stanju jer upravno tijelo spisu ne prilaže ovršne isprave. U žalbi je istaknut prigovor podobnosti ovršne isprave za ovrhu, te razlozi osporavanja visine duga navedenog u rješenju o ovrsi.

 

13.              Uvidom u obrazloženje rješenja tuženika utvrđeno je da isto nije sastavljeno na način kako je odredbama članka 189. stavka 1. OPZ-a kojim je propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, te ako drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da je pobijani porezni akt nezakonit, poništit će porezni akt i samo riješiti stvar i članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., dalje: ZUP) koji se primjenjuje u skladu s člankom 4. OPZ-a kojim je propisano što se sadrži obrazloženje rješenja, jer isto ne sadrži očitovanje o istaknutim žalbenim prigovorima.

 

Naime, pravna zaštita podnošenjem pravnih lijekova, žalbe na prvostupanjsko rješenje, odnosno podnošenje tužbe i pokretanje spora radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke upravnog tijela kojom je odlučeno o pravu ili pravnom interesu stranke može se učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede razloge za to rješenje. Bez upućenosti u razloge onemogućeno je ili bitno otežano korištenje pravne zaštite, a pored navedenog obrazloženje određenog rješenja učvršćuje načelo zakonitosti te se upravo preko toga dijela rješenja utvrđuje da li se upravno tijelo  vodilo načelom zakonitosti i postupalo tako da u vođenju postupka omogući stranci lakše ostvarenje i zaštitu svojih prava.

Slijedom navedenog, sud osnovanima cijeni istaknute tužbene prigovore. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, te se isto ne može ocijeniti zakonitim.

 

14.              Na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

              U postupku nakon ove presude tuženik će donijeti novo rješenje o žalbi tužitelja imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesene u presudi, također imati u vidu stajalište ovog suda u presudi poslovni broj: UsI-2689/21 između istih stranaka radi postojanja iste tražbine, te će novu odluku valjano obrazložiti, u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a.

 

15.              O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe člana 79. stavka 4. ZUS-a. Tom je odlukom propisano da stranka koje izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.  Stoga kako je usvojen zahtjev tužitelja za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora osnovan, a tuženik mu je dužan nadoknaditi opravdane troškove.

              Sud je cijenio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova za radnje poduzete po opunomoćeniku i to za sastav tužbe i zastupanja na ročištu 10.3.2023. u visini od po 250 bodova što uz  vrijednost boda od 15,00 kn i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25%, sve sukladno Tbr. 23/1. i 2. u vezi s Tbr. 50. i 42. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/13., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) daje iznos od 9.375,00 kn / 1.244,27 eura (2x250x15,00kn =7.500,00 kn /995,42 eura + PDV od 25% u iznosu od 1.875,00 kn /248,85 eura = 9.375,00 kn /1.244,27 eura).

              Sud nije cijenio osnovanim niti opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova za sastav dva podneska od 19.1.2022. i 17.10.2022. jer se u istima u bitnome ponavljaju navodi tužbe, odnosno u postupku pred upravnim tijelom izjavljene žalbe,  a tužitelj je po zaprimanju odgovora na tužbu obzirom da je zahtijevao održavanje usmene rasprave trošak koje mu je priznat imao mogućnost na raspravi iznijeti navode iz citiranih podnesaka.

              Trošak sudske pristojbe tužitelj s osnova ovog spora nema, jer se sudske pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu, kako je propisano člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18.), o čemu se u ovom slučaju ne radi, pa je i zahtjev za naknadom troškova sudske pristojbe valjalo odbiti.

Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22. i 88/22.).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

 

U Zagrebu 17. ožujka 2023.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude u dijelu pod točkama I. i II. izreke žalba nije dopuštena (čl. 66.a ZUS-a)

Protiv ove presude u dijelu pod točkom III. izreke dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.