1

Poslovni broj 26 Gž-3312/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-3312/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja po sucu toga suda Roberti Pandža kao sucu pojedincu u ostavinskom predmetu iza pok. J. F. iz M., rođenog … 1913., a umrlog … 1998., i u ostavinskom predmetu iza pok. A. F., rođ. B. iz M., rođene … 1919., a umrle … 1999., odlučujući o žalbi nasljednika B. F. iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u O., i o žalbi nasljednika R. F. iz M., OIB: … i V. P. iz M., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnica P. L., odvjetnica iz Odvjetničkog društva V. i partneri d.o.o., R., protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj O-295/2021-9 od 31. srpnja 2021., 17. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba nasljednika B. F. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj O-295/2021-9 od 31. srpnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je kao sin ostavitelja upućen na pokretanje parnice protiv R. F. i V. P., radi osporavanja prava na nasljeđivanje, prava na nužni dio R. F. te osporavanja prava da se B. F. uračuna primljeno darovanje u nasljedni dio.

 

II. Preinačuje se navedeno rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je B. F., kao sin ostavitelja, upućen na pokretanje parnice protiv R. F. i V. P., radi utvrđenja da pravo posjeda k.č. 1021 k.o. V. ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. J. F., i u tom dijelu rješava:

 

Upućuju se nasljednici R. F. i V. P., sin i kći pok. ostavitelja, da u roku od trideset) dana pokrenu parnicu protiv B. F. radi utvrđenja činjenice da nekretnina k.č. 1021 upisana u zk.ul.br. 741 k.o. V., ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. J. F.

 

 

III. Odbija se žalba nasljednika R. F. i V. P. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj O-295/2021-9 od 31. srpnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

 

IV. Uvažava se žalba nasljednika R. F. i V. P. kao djelomično osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj O-295/2021-9 od 31. srpnja 2021., u pobijanom dijelu pod točkom III. IV. i V. izreke, u dijelu koji se odnosi na upućivanje navedenih nasljednika na pokretanje parnice i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je slijedeće rješenje:

 

" I. Prekida se ostavinski postupak iza pok. J. F., od majke M., iz M., rođenog … 1913., a umrlog … 1998. i A. F., rođ. B., od oca A., iz M., rođene … 1919., a umrle … 1999.

 

II. B. F., sin ostavitelja, upućuje se da u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ovog rješenja, pokrene parnicu protiv R. F. i V. P., radi osporavanja prava na nasljeđivanje, prava na nužni dio R. F., prava da se B. F. uračuna primljeno darovanje u nasljedni dio, te radi utvrđenja da pravo posjeda k.č. 1021 k.o. V. ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. J. F.

 

III. R. F. i V. P., sin i kćer pok. ostavitelja upućuju se da u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ovog rješenja, pokrenu parnicu protiv B. F., radi osporavanja prava da im se uračunaju primljena darovanja (u novcu) u nužni dio, tj. da su primili darovanja, radi utvrđenja da je B. F. dobio novac koji je bio na računu talijanske banke M. d. P. d. S., T.

 

IV. Prekid postupka trajat će dok parnice ne budu pravomoćno dovršene.

 

V. Ukoliko B. F., R. F. i V. P. ne pokrenu parnice u određenom im roku, ovaj ostavinski sud će nastaviti postupak, te će ukoliko do završetka ostavinskog postupka stranke ne podnesu dokaz da su pokrenule parnice, dovršiti ostavinsku raspravu bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih su upućeni u parnice.“

 

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom I., III., IV. i V. izreke, žale se nasljednici R. F. i V. P., zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN). Predlažu da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

3. Protiv navedenog rješenja žali se i nasljednik B. F. u dijelu pod točkom II. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

4. Žalba nasljednika B. F. je djelomično osnovana, kao što je i žalba nasljednika R. F. i V. P., djelomično osnovana.

 

5. U ostavinskom postupku iza pok. J. F. i pok. A. F., utvrđeni su zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, njihova djeca, sinovi R. F. i B. F. te kći V. P.

 

6. Iz predmetnog spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je u parničnom postupku koji se vodio između nasljednika iza pok. J. i A. F. pred Općinskim sudom u Opatiji pod poslovnim brojem P-16/07-81 (list 23 spisa), pravomoćno utvrđeno da je pravno nevaljana oporuka pok. ostavitelja J. F. od 10. listopada 1997., kojom je svu svoju nepokretnu i pokretnu imovinu ostavio sinu R. F., pa da ga se nasljeđuje prema Zakonu, tako da se nasljeđuje i zakonski dio njegove pok. supruge A. F. (koji je 1⁄4 dijela), a koja je umrla poslije njega, s time da je sada pok. A. F. za svog života također sačinila oporuku 21. veljače 1999., kojom je svu svoju imovinu ostavila sinu B. F., u odnosu na koju su nasljednici R. F. i V. P., pravomoćno odbijeni s postavljenim tužbenim zahtjevom za utvrđenjem da je oporuka pravno nevaljana, a koji zahtjev je bio usmjeren protiv nasljednika B. F. (spis Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-174/2015-43, list 81-99 spisa).

 

7. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi i to da su na ročištu od 17. ožujka 2021. (list 119-121 spisa), nasljednici dali nasljedničke izjave. Nasljednik B. F. se prihvatio nasljedstva na temelju oporuke iza pok. A. F., majke, dok su nasljednici R. F. i V. P. izjavili da potražuju svoj nužni dio na temelju oporuke pok. ostaviteljice A. F. (time postavljajući zahtjev za umanjenjem raspolaganja oporukom zbog povrede njihovog nužnog dijela), predlažući i da se darovanje njihova oca, pok. J. F., učinjenog nasljedniku B. F. (Darovni ugovor od 17. lipnja 1993., list 132 spisa), uračuna u njegov nasljedni dio, čemu se nasljednik B. F. protivio u podnesku predanom na ročištu od 20. travnja 2021. (list 170-172 spisa), tvrdeći da da je volja pok. ostavitelja J. F. oduvijek bila da se darovane nekretnine u V., ne uračunavaju u njegov nasljedni dio, isto tako tvrdeći i to da je nasljednik R. F. namiren za života ostaviteljice, pok. A. F., u svom nužnom dijelu, darovanjima više nekretnina u k.o. M. (Darovni ugovor od 3. kolovoza 1983. i Darovni ugovor od 20. srpnja 1991., list 173-175 spisa), tražeći da se u protivnom nasljedniku R. F. u njegov nasljedni dio uračunaju darovane nekretnine, te da mu se zajednički sa sestrom V. P., u njihov nasljedni dio uračuna dar pok. oca J. F. u iznosu od 10.000,00 USD-a, upirući i na to da su oboje nasljednika nedostojni za nasljeđivanje ostavine pok. oca J. F. Nasljednici R. F. i V. P. podneskom od 7. srpnja 2021. (list 179-183 spisa), predložili su nekretninu na kojoj je ostavitelj pok. J. F. upisan kao posjednik – k.č. 1021. k.o. V., uvrstiti kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, poričući tvrdnje o njihovoj nedostojnosti, ističući da nasljednica V. P. od svojih roditelja, za njihovog života, nije bila darovana, pa da svakako ima pravo na nužni dio, ističući i to da je vrijednost darova koje je otac J. F. učinio sinu B. F., znatno veća od vrijednosti darova koje je otac učinio drugom sinu R. F., te da je nasljednik B. F. u više navrata dobio novac od roditelja  preko računa ostavitelja J. F. u talijanskoj banci. Podneskom predanim na ročištu od 14. srpnja 2021. (list 197-198 spisa), nasljednik B. F. se protivio da se u ostavinu ostavitelja J. F. uvrsti nekretnina k.č. 1021. k.o. V., tvrdeći da navedena nekretnina ne može biti predmetom ostavine jer je za istu nekretninu u tijeku postupak preoblikovanja zemljišne knjige, u kojem postupku je osnovana nova čestica i određeno da se izvrši uknjižba prava vlasništva na ime njegovog sina, istog imena B. F., osporavajući i tvrdnje o darovanju i podizanju novca s računa ostavitelja J. F. u talijanskoj banci.

 

8. Prvostupanjski sud smatra da između nužnih nasljednika postoji spor oko opsega ostavinske imovine, uračunavanja u nasljedni dio, vrijednosti nužnog dijela, opravdanosti činjenica za postojanje razloga za nedostojnost nasljeđivanja, slijedom čega primjenom odredaba čl. 222. i čl. 224 ZN-a, prekida ostavinski postupak, dok u skladu s odredbom čl. 225 ZN-a, upućuje nasljednike na pokretanje parnice, smatrajući da su njihovi razlozi manje vjerojatni u odnosu na pravo koje osporavaju.

 

9. Žalitelji smatraju kako nema osnove za njihovo upućivanje u parnicu.

 

10. U smislu čl. 222. st. 1. ZN-a, sud će prekinuti postupak i uputiti stranke na parnicu, ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo te ako su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio.

 

11. U smislu odredbe čl. 224. st. 1. ZN-a, sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine.

 

12. Iz naprijed navedenog proizlazi da su između nasljednika (nužnih), sporne činjenice o kojima ovisi vrijednost nužnog dijela i uračunavanje u nasljedni dio iz čl. 222. st. 2. toč. 2. ZN-a (nasljednici R. F. i V. P. potražuju svoj nužni dio za koji tvrde da im je povrijeđen oporukom pok. ostaviteljice A. F. i darovanjem njihova oca, pok. J. F., učinjenog nasljedniku B. F., za kojeg tvrde i to da je u više navrata dobio novac od roditelja  preko računa ostavitelja J. F. u talijanskoj banci, čemu se nasljednik B. F. protivi, tražeći da se nasljedniku R. F. u njegov nasljedni dio uračunaju darovane nekretnine te da mu se zajednički sa sestrom V. P., u njihov nasljedni dio uračuna dar pok. oca J. F. u iznosu od 10.000,00 USD-a), s time da je između nasljednika svakako sporna i vrijednost darovane imovine koju su ostavitelji učinili za svoga života.

 

13. Iz naprijed navedenog proizlazi i to da su između navedenih nasljednika sporne i činjenice o kojima ovisi postojanje razloga za nedostojnost iz čl. 222. st. 2. toč. 3. ZN-a (nasljednik B. F. tvrdi da su nasljednici R. F. i V. P. nedostojni za nasljeđivanje ostavine pok. oca J. F.).

 

14. Konačno, iz svega naprijed navedenog proizlazi isto tako da su između navedenih nasljednika sporne i činjenice o kojima ovisi sastav ostavine iz čl. 224. st. 1. toč. 1. ZN-a (nasljednici R. F. i V. P. tvrde da ostavinu ostavitelja pok. J. F. čini i nekretnina na kojoj je ostavitelj pok. J. F. upisan kao posjednik – k.č. 1021. k.o. V., što nasljednik B. F. spori).

 

15. Sve navedeno predstavlja zakonski osnov za prekid ostavinskog postupka i upućivanje stranaka na pokretanje parnice, jer se radi o činjenicama koje sud nije bio ovlašten utvrđivati u ostavinskom postupku, kao nespornom, izvanparničnom postupku. Radi toga je, suprotno žalbenim prigovorima nasljednika R. F. i V. P., osnovano prvostupanjski sud prekinuo predmetni ostavinski postupak, slijedom čega je njihovu žalbu u tom dijelu valjalo odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a te odlučiti kao u točki III. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

16. U odnosu na žalbu nasljednika B. F., u dijelu kojim prigovara njegovom upućivanju na pokretanje parnice radi osporavanja prava nasljednicima R. F. i V. P. na nasljeđivanje (zbog nedostojnosti za nasljeđivanje iza pok. oca J. F.), suprotno žalbenim prigovorima žalitelja, odluka prvostupanjskog suda je pravilna. Naime, manje je vjerojatno pravo onoga koji za drugoga tvrdi da nije dostojan za nasljeđivanje, budući tu tvrdnju mora dokazati, imajući u vidu da se dostojnost za nasljeđivanje pretpostavlja, što konkretno znači da će sud uputiti u parnicu upravo onog nasljednika koji tvrdi da drugi sunasljednici nisu dostojni za nasljeđivanje ostavitelja. Sve to neovisno o žalbenim prigovorima žalitelja kojima tvrdi da su sve činjenice o nedostojnosti navedenih nasljednika već utvrđene u drugom postupku koji je vođen radi osporavanja valjanosti oporuke ostavitelja J. F., jer predmet navedenog postupka nije bilo raspravljanje o nedostojnosti nasljednika za nasljeđivanje, već o valjanosti osporene oporuke, pa činjenice koje su eventualno u tom predmetu utvrđene, ne obvezuju sud u ovom ostavinskom postupku, niti za ovaj postupak predstavljaju rješenje prethodnog pitanja.

 

17. Također, u odnosu na upućivanje žalitelja B. F. na pokretanje parnice radi osporavanja prava drugom zakonskom nasljedniku R. F., na njegov nužni dio, (kojim osporavanjem se žalitelj B. F. protivi zahtjevu nasljednika R. F. za umanjenjem raspolaganja oporukom zbog povrede nužnog dijela), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je pravo žalitelja B. F., kao oporučnog nasljednika iza pok. ostaviteljice A. F., koji osporava drugom zakonskom nasljedniku pravo na njegov nužni dio (s tvrdnjom da je nasljednik R. F. namiren za života ostaviteljice, pok. A. F., u svom nužnom dijelu), manje vjerojatno, pa je pravilnom primjenom čl. 225. ZN-a, na pokretanje parnice uputio oporučnog nasljednika B. F., a ne zakonskog nasljednika ostaviteljice R. F., jer u slučaju spora o opravdanosti prava nužnog nasljednika tražiti svoj nužni dio, teret dokaza da nužnog nasljednika ne pripada to pravo, leži na onome koji se na to poziva.

 

18. Ovdje je, pored navedenog, za obrazložiti, da žalitelj B. F., niti tvrdi, niti dokazuje da je u samoj oporuci ostaviteljice A. F. navedeno da je nasljednik R. F. (kao jedan od njezinih zakonskih nasljednika), za života ostaviteljice dobio svoj dio, pa kako je između nasljednika sporno je li, u kojem obimu i na koji način, nasljednik R. F. namiren u svom nužnom dijelu, uključujući posljedično tome i nepoznanicu je li i u kojem dijelu je oporučnim raspolaganjem ostaviteljice A. F., povrijeđen njegov nužni dio, rukovodeći se time da je pravo na nužni dio, pravo koje se zasniva na zakonu (odredbama čl. 69. i čl. 70. ZN-a, odnosno čl. 30. i 32. ranijeg Zakona o nasljeđivanju, „Narodne novine“ br. 52/1971, 47/1978 i 56/2000, dalje ZN/71), iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je osporavanje prava na nužni dio R. F., kao nužnom nasljedniku iza pok. A. F., sporno i pravilno pri tome uputio žalitelja B. F. na pokretanje parnice.

 

19. Istovjetno se odnosi i na upućivanje žalitelja B. F. na pokretanje parnice radi osporavanja prava da mu se uračuna primljeno darovanje u nasljedni dio, uz tvrdnju da je volja pok. ostavitelja J. F. prilikom darovanja oduvijek bila da se darovane nekretnine u V., ne uračunavaju u njegov nasljedni dio. To stoga što ostavinski sud ne može u ostavinskom postupku utvrđivati sporne činjenice od kojih zavisi neko pravo stranaka, naročito kada zaključak o pravoj volji ostavitelja pok. J. F. prilikom darovanja žalitelju B. F., žalitelj temelji na tvrdnji o želji ostavitelja da se darovane nekretnine u V. ne uračunavaju u njegov nasljedni dio, koju tvrdnju iz čl. 89. st. 3. ZN-a (odnosno čl. 51. st. 3. ranijeg ZN/71), će dokazivati u parnici, s time da upućivanje u parnicu po toj osnovi žalitelj žalbom posebno niti ne spori.

 

20. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud u tom dijelu na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je žalbu žalitelja B. F. u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a te odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

21. Međutim, kako je u odnosu na navedenu nekretninu koja je upisana u zk.ul.br. 741 k.o. V., (izvadak iz zemljišne knjige na dan 12. srpnja 2021., list 189 spisa), kao vlasnica u 1/1 dijela upisana treća osoba, L. F., rođ. S., po stavu ovoga suda, neovisno o činjenici što je za istu nekretninu ostavitelj pok. J. F. upisan kao njezin posjednik u posjedovnom listu, u smislu odredbe čl. 225. st. 1. ZN-a, pravilno je na parnicu valjalo uputiti nasljednike R. F. i V. P. Naime, pravo onog koji upire na predmnijevano vlasništvo koje za ostavitelja proizlazi iz posjedovnog lista, manje je vjerojatno od prava koje proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka. Utoliko su osnovani žalbeni prigovori žalitelja B. F. kojima osporava pravilnost pobijane odluke u dijelu kojim ga je sud uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja da pravo posjeda k.č. 1021 k.o. V. ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. J. F.

 

22. Stoga je u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu žalitelja B. F. i pobijanu odluku preinačiti na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, na način da se nasljednike R. F. i V. P., uputi na pokretanje parnice protiv B. F. (radi utvrđenja činjenice da nekretnina k.č. 1021 upisana u zk.ul.br. 741 k.o. V., ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. J. F.) te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

 

23. Nadalje, u odnosu na upućivanje žalitelja R. F. i V. P. na pokretanje parnice radi osporavanja prava da im se uračunavaju primljena darovanja (u novcu) u nužni dio, uz tvrdnju nasljednika B. F. koju je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, da im je ostavitelj, otac, sada pok. J. F. za života darovao novac u iznosu od 10.000,00 USD-a, tražeći da se isti uračuna u njihov nasljedni, što su žalitelji tijekom prvostupanjskog postupka osporavali, uz tvrdnju da nasljednica V. P. od svojih roditelja, za njihovog života, nije bila darovana, pa da svakako ima pravo na nužni dio te da je vrijednost darova koje je otac J. F. učinio sinu B. F., znatno veća od vrijednosti darova koje je otac učinio drugom sinu R. F., proizlazi da je u konkretnom slučaju između nasljednika sporno više činjenica, i to činjenica jesu li žalitelji R. F. i  V. P., kao zakonski nasljednici svojih roditelja, za njihovog života bili darivani (u novcu) i ako jesu, jesu li time namireni u svom nužnom dijelu i u kojem iznosu, s time da je, imajući također u vidu tvrdnje stranaka iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, isto tako sporno je li nasljednik B. F., za života svojih roditelja bio darivan u novcu, konkretno s računa oca, pok. J. F., u talijanskoj banci i je li time namiren u svom nužnom dijelu darovanjem.

 

24. U pravu su žalitelj R. F. i  V. P. kada u tom dijelu upiru na postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da rješenje u pobijanom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da se zbog tog nedostatka u tom dijelu pobijano rješenje ne može ispitati. Naime, odredbom čl. 225. st. 1. ZN-a propisano je da će sud uputiti na parnicu stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim, no prvostupanjski sud osporenim rješenjem upućuje žalitelje na pokretanje parnice protiv sunasljednika, pritom uopće ne iznoseći razloge iz kojih pravo žalitelja smatra manje vjerojatnim da ih upućuje na pokretanje parnice, pri čemu se obrazloženje da je na pokretanje parnice uputio one nasljednike za koje smatra da je njihovo pravo manje vjerojatno u odnosu na pravo koje osporavaju, u odnosu na ovaj dio pobijanog rješenja, ne ukazuje dostatnim, niti razumljivim.

 

25. Naime, sud je dužan obrazložiti iz kojih razloga je uputio određenog nasljednika u parnicu radi dokazivanja tvrdnji nasljednika o postojanju ili nepostojanju određenog prava ili činjenice, pri čemu je dužan prilikom upućivanja navesti razlog upućivanja u parnicu te uz to temeljem kojeg osnova smatra manje vjerojatnim pravo nasljednika kojeg upućuje u parnicu.

 

26. Uz navedeno, kada nasljednik tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na nužni dio uslijed darovanja koje je ostavitelj izvršio za života, tada sud kod upućivanja u parnicu treba navesti o kakvom daru je riječ i kome je taj dar učinjen, čemu žalitelji žalbom osnovano prigovaraju.

 

27. Uslijed izostanka razloga o tim odlučnim činjenicama, pobijano rješenje se u tom dijelu ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, slijedom čega je žalbu navedenih zakonskih nasljednika R. F. i  V. P., kao djelomično osnovanu valjalo prihvatiti i rješenje suda prvog stupnja u tom dijelu ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom IV.

 

28. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će prvenstveno ukloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, a potom, uvažavajući utvrđene činjenice, kao i žalbene navode žalitelja, ocijeniti čije je pravo manje vjerojatno, a posljedično tome i o upućivanju na parnicu, i za takovu ocjenu dati jasne i valjane razloge, kako bi se pravilnost odluke mogla ispitati.

 

U Zagrebu 17. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.