REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama-Buie
Buje, Istarska 1

REPUBLICA DI CROATIA
Tribunale Comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje-Buie
Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: Ovr-168/2023-5

U I M E R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Margareti
Vivoda, na temelju prijedloga sudske savjetnice Snježane Krnjus Urbac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. masa iza M.-G. d.o.o. u stečaju, Z. 18, R., OIB, zastupana po punomoćniku P. P., odvjetniku u R., protiv ovršenika L. d.o.o., Š. 8, N., OIB, zastupano po punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., radi naplate novčane tražbine, 17. ožujka 2023.

r i j e š i o j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava s ovršenikova
računa na račun ovrhovoditelja po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenog temeljem
presude Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku nadoknadi trošak ovog postupka
isplatom iznosa od 248,86 eura (dvjestočetrdesetosam eura i osamdesetšest centi) /

1.875,00 (tisuću osamstosedamdesetpet) kuna1.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Ovršenik je u prijedlogu od 20. veljače 2023. predložio da sud proglasi
nedopuštenim prijenos i pljenidbu novčanih sredstava u postupku izravne naplate
kod Financijske agencije, koju je izravnu naplatu pokrenuo ovrhovoditelj.

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2 Poslovni broj: Ovr-168/2023-5

Navodi kako je ovrhovoditelj 8. veljače 2023. predao Financijskoj agenciji
zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br.
P-261/2019 od 23. prosinca 2019. radi naplate iznosa od 4.131,20 eura na ime
zakonskih zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak. Navedena je presuda
djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske,
posl.br. Pž-3712/2021 od 14. veljače 2022., te je pravomoćno potvrđen iznos od

167.650,00 kuna na ime parničnih troškova. Ističe kako na iznos parničnih troškova
nisu dosuđene i zatezne kamate. Navedeni iznos dosuđenog parničnog troška je
dobrovoljno podmirio 28. listopada 2022., dakle prije podnošenja zahtjeva za izravnu
naplatu. Smatra kako obzirom da je isplatio parnične troškove prije podnošenja
zahtjeva za izravnu naplatu ne postoji ovršna isprava koja bi bila temelj za
provođenje ovršnog postupka radi naplate zatezne kamate na dosuđene troškove
kao glavnog potraživanja, a sve obzirom da je navedeno potraživanje određeno
ovršnom ispravom prestalo ispunjenjem prije pokretanja ovršnog postupka.
Ispunjenjem u cijelosti obveze dosuđene ovršnom ispravom prestalo je pravo
ovrhovoditelja tražiti pripadajuće zatezne kamate, jer u skladu s odredbom čl. 160. st.

2. Zakona o obveznim odnosima, prestankom glavne obveze prestaju i sporedna
prava. U tom smislu prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom po
osnovu parničnih troškova, i to ispunjenjem prije pokretanja ovršnog postupka,
prestaje i pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku temeljem odredbe čl.

30. st. 2. i 5. Ovršnog zakona zahtjeva plaćanje zateznih kamata na troškove
postupka kao akcesornog prava koje kao takvo nije bilo određeno ovršnom ispravom.
Slijedom svega navedenog predlaže da sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i
prijenos.

2. Ovrhovoditelj je u podnesku od 15. ožujka 2023. osporio sve navode
ovršenika iz prijedloga. Ne spori da je ovrhovoditelju pravomoćno dosuđen parnični
trošak u iznosu od 167.650,00 kuna kao niti da je ovršenik iznos dosuđenog
parničnog troška dobrovoljno podmirio 28. listopada 2022. Međutim, spori navode
ovršenika da ne bi bio dužan platiti zateznu kamatu, smatrajući da ju je dužan platiti
po samom zakonu, pozivajući se na odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima te na članak 30. i 209. Ovršnog zakona. Smatra da zatezna kamata prema
zakonu teče od dana donošenja odluke do dana plaćanja iznosa parničnih troškova
te da njegove tvrdnje potkrjepljuje i samo postupanje FINA-e, jer kada ne bi imao
pravo na zatezne kamate na dosuđene i plaćene parnične troškove, FINA njegov
zahtjev ne bi ni provela.

3. Prema čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012.,
25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje: OZ) nakon što primi
obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, ovršenik može
predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti
nedopuštenim. U skladu s čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i
prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o žalbi protiv
rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

4. Između stranaka je nesporno da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci, posl.
br. P-261/2019 od 23. prosinca 2019., naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati
parnični trošak u iznosu od 222.700,00 kuna / 29.557,37 eura te da drugostupanjski
sud u odnosu na dosuđene parnične troškove potvrđuje prvostupanjsku presudu u

3 Poslovni broj: Ovr-168/2023-5

dijelu od 167.650,00 kuna / 22.250,98 eura. Isto tako, nije sporno da je ovršenik iznos dosuđenog parničnog troška dobrovoljno podmirio 28. listopada 2022.

5. Iz specifikacije potraživanja ovrhovoditelja razvidno je da isti potražuje zatezne
kamate od dana donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Rijeci, posl.
br. P-261/2019. Međutim, presudom Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. P-261/2019
od 23. prosinca 2019. kao niti presudom Visokog trgovačkog suda Republike
Hrvatske, posl.br. Pž-3712/2021 od 14. veljače 2022. nije određeno plaćanje
zateznih kamata na dosuđene troškove postupka.

6. Člankom 30. stavkom 2. OZ-a propisano je da ako plaćanje zatezne kamate
na troškove postupka nije određeno u ovršnoj ispravi da će sud na prijedlog
ovrhovoditelja u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od
dana donošenja odluke do naplate.

7. Iz stanja spisa proizlazi, a između stranaka nije niti sporno, da je ovršenik
parnični trošak platio u cijelosti dobrovoljno u cijelosti 28. listopada 2022., a da je
zahtjev za izravnu naplatu (radi naplate zakonskih zateznih kamata na plaćeni trošak
parničnog postupka) podnesen 8. veljače 2023.

8. Slijedom navedenog, tražbina određena ovršnom ispravom je prestala prije
podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Naime, isplata troškova parničnog postupka
koja je ovrhovoditelju priznata ovršnom ispravom predstavlja samostalnu obvezu koju
je ovršenik ispunio prije nego što je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu te
je obveza određena ovršnom ispravom u cijelosti ispunjena jer ovršnom ispravom
nije određeno plaćanje zateznih kamata na trošak parničnog postupka.

9. Sukladno čl. 160. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"
broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i
156/2022. dalje: ZOO) prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava.
Dakle, prestankom novčane tražbine određene ovršnom ispravom s osnova
troškova parničnog postupka prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, prestaje i
pravo vjerovnika te tražbine da u ovršnom postupku zahtjeva plaćanje kamata na
troškove parničnog postupka kao akcesornog prava koje nije određeno ovršnom
ispravom (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-2854/13-3 od

10. prosinca 2014.)

10. U odnosu na pozivanje ovrhovoditelja na odredbu članka 32. stavka 2. OZ-a,
stav je ovoga suda, a kako je prethodno i navedeno, da kada ovršenik dobrovoljno
plati tražbinu ovrhovoditelja s osnova troškova postupka prije pokretanja ovršnog
postupka, isti ne može u posebnom postupku tražiti naplatu zateznih kamata na
plaćeni iznos troškova postupka. Isti bi imao pravo tražiti u ovršnom postupku
naplatu zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka, i kada naplata
istih nije određena ovršnom ispravom, jedino u slučaju kada bi ovršni postupak bio
pokrenut i radi naplate troškova parničnog postupka.

11. Slijedom svega navedenog, kako u ovršnoj ispravi zatezne kamate nisu
određene, a glavnica je naplaćena, to za naplatu zateznih kamata ne postoji ovršna
isprava, dakle ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 50. stavka 1. točke 1. OZ-a te je
odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

4 Poslovni broj: Ovr-168/2023-5

12. Obje stranke su zatražile naknadu troškova ovoga postupka.
Budući da je ovršenik u cijelosti uspio, valjalo je ovrhovoditelja obvezati da mu
na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 21. OZ-a, naknadi troškove postupka u
cijelosti.

13. Ovršenik je zatražio naknadu troškova za sastav prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom u iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kuna.

U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 u nastavku:
Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od 4.131,20 eura /

31.126,53 kuna, priznati su mu troškovi za sastav prijedloga za proglašenje ovrhe
nedopuštenom u visini od 100 bodova prema Tbr. 11. t. 1. Tarife, što iznosi 199,08
eura / 1.500,00 kuna. Na navedeni iznos priznat je i PDV sukladno Tbr. 42. Tarife u
iznosu od 49,77 eura / 375,00 kuna, te mu je tako priznat trošak u ukupnom iznosu
od 248,86 eura / 1.875,00 kuna (t. II. izreke).

14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka odbijen je u cijelosti (t. III. izreke).

U Bujama - Buie 17. ožujka 2023.

Sutkinja

Margareta Vivoda, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku osam dana od dostave rješenja.
Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ovrhovoditelj, p.p. 2. ovršenik, p.p.

3. Financijska agencija, RC Rijeka