1

Poslovni broj:13 Gž-3308/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj:13 Gž-3308/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. e. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici u Z., protiv I-tuženika odvjetnika D. R. iz Z., OIB: …, II-tuženika odvjetnika M. R. iz Z., OIB: …, III-tuženika H. K. iz Z., OIB: … te IV-tuženika K. K. iz Z., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici I. C., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4523/2018-19 od 15. srpnja 2022., dana 17. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se žalba I-tuženika, II-tuženika, III-tuženika te IV-tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-4523/2018-19 od 15. srpnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I-tuženika, II-tuženika, III-tuženika te IV-tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke Rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. J., poslovni broj Ovrv-40312/17 od dana 23.10.2017. kojim je naloženo ovršeniku ZOU D. R., M. R., H. K., K. K. isplatiti ovrhovoditelju u roku 8 dana, iznos od 1.988,00 kn sa zateznom kamatom i troškovima ovrhe stavljeno je izvan snage u cijelosti. Pod točkom II. izreke naloženo je I-tuženiku, II-tuženiku, III-tuženiku te IV-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.988,00 kn sa zateznom kamatom počevši od 16.12.2016. do isplate, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.450,00 kn.

 

2. Protiv navedene presude kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, u dijelu izreke pod točkom II. i III., žali se I-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Isto tako, protiv navedene presude, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, u dijelu izreke pod točkom II. i III., žali se II-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. ZPP. Predlaže da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Protiv navedene presude, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, u dijelu izreke pod točkom II. i III., žali se III-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. ZPP. Predlaže da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

5. Također, protiv navedene presude, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, u dijelu izreke pod točkom II. i III., žali se IV-tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. ZPP. Predlaže da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

6. Žalbe tuženika su neosnovane.

 

7. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu za prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora sklopljenog s operaterom T. d.o.o. u iznosu od 1.988,00 kn, a koje potraživanje je, temeljem Ugovora o cesiji sklopljenog 25. svibnja 2017. između T. d.o.o. i tužitelja, u cijelosti preneseno na tužitelja.

 

8. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 1.988,00 kn te se slijedom toga radi o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga ovaj sud nije cijenio žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP, a niti one koje žalitelji ističu. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuju žalitelji.

 

10. U odnosu na žalbene navode tuženika da je ovršni postupak pokrenut na temelju vjerodostojne isprave protiv Zajedničkog odvjetničkog ureda D. R., M. R., H. K. i K. K., da bi nakon prigovora tuženika o nedostatku pravne osobnosti, odnosno stranačke sposobnosti tako naznačenog ovršenika, tužitelj naznačio nove tuženike/ovršenike, slijedom čega je tužitelj takvom izmjenom učinio subjektivnu preinaku tužbe, za koju mu je bio potreban pristanak svakog od novo naznačenih tuženika, dok su se tuženici izričito protivili tome, te da je time počinjena bitna povreda postupka, valja reći da su neosnovani.

 

11. Naime, naknadno označavanje osobe koja može biti stranka u postupku (u ovom slučaju tuženika) umjesto onoga koji ne može biti stranka (u ovom slučaju odvjetničko društvo) ne predstavlja, subjektivno preinačenje tužbe, nego ispravak tužbe. Stoga kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u postupku pa kako je tužitelj sukladno navedenom (čl. 83. st. 3. ZPP) ispravio tužbu i naznačio tuženike koji imaju pravnu osobnost, to je sud pravilno nastavio postupak jer je riječ o ispravku, a ne subjektivnom preinačenju tužbe u smislu čl. 192. ZPP-a, zbog čega nije niti trebao odlučivati o subjektivnoj preinaci tužbe. (Tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 1245/08-2 od 8. travnja 2009.)

 

12. Iz pobijane odluke proizlazi da među strankama nije sporno da je Zajednički odvjetnički ured imao ugovorni odnos s operaterom T. d.o.o već tuženici osporavaju pasivnu legitimaciju navodeći da nisu kao fizičke osobe potpisale ugovor o pretplatničkom odnosu, a ne osporavaju da su koristili usluge tužitelja i više pretplatničkih brojeva i tarifa, uz pogodnosti jeftinije kupnje uređaja, a koji pretplatnički odnos je raskinut. Stoga prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/1994) i čl. 26. istog Zakona, utvrđuje da odvjetnici u zajedničkom uredu solidarno odgovaraju za obveze odvjetnika nastale u obavljanju poslova zajedničkog ureda. (Tako i Visoki Trgovački sud u odluci Pž-3325/06 od 15. rujna 2009). Naime, kako tuženici tijekom postupka nisu navodili da bi između njih kao odvjetnika postojao sporazum o uređenju međusobnih prava i obveza u pisanom obliku te nisu dokazali suprotno u odnosu na obaveze prema tužitelju, prvostupanjski sud smatra da su tuženici sukladno odredbi čl. 26. Zakona o odvjetništvu kao fizičke osobe solidarno odgovorni za obvezu koja u ovršnoj ispravi glasi na ZOU s br. OIB odvjetničkog ureda, slijedom čega odlučuje kao u izreci pod točkom I. i II. pobijane odluke.

 

13. Odluka suda prvog stupnja je pravilna te ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

14. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su tuženici u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 1.988,00 kn sukladno čl. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T., koji su sastavni dio ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa. u kojemu je propisano: „U slučaju da Pretplatnik jednostrano raskine Ugovor prije isteka obveznog trajanja Pretplatničkog odnosa ili ako Ugovor tijekom obveznog trajanja Pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane T. krivnjom pretplatnika, Pretplatnik je obvezan T. jednokratno isplatiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora.“

 

15. U odnosu na žalbene navode I-tuženika, III-tuženika i IV-tuženika da sukladno citiranoj odredbi čl. 26. Zakona o odvjetništvu koja propisuje solidarnu odgovornost odvjetnika u zajedničkom uredu, je propisano da „odvjetnici u zajedničkom uredu solidarno odgovaraju za obveze odvjetnika nastale u obavljanju poslova zajedničkog ureda“, a da se ugovaranje pružanja usluga s operaterom ne smatra posao odvjetničkog ureda, valja reći da su neosnovani. Naime, suprotno takvim navodima, troškovi pružanja i korištenje telekomunikacijskih usluga operatera u zajedničkom odvjetničkom uredu je potraživanje i obveza koja je nastala u obavljanju poslova zajedničkog ureda dok žalbeni razlozi koji se odnose na tvrdnje o nepostojanju ugovorne obveze nisu dopušteni, jer se radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji žalbeni razlog ovaj sud nije ovlašten razmatrati.

 

16. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima paušalno osporavaju visinu tužbenog zahtjeva, valja reći da je prvostupanjski sud visinu potraživanja utvrdio iz računa T., te izvoda iz otvorenih stavaka tužitelja koji je nastali dug preuzeo Ugovorom o cesiji te se predmetno potraživanje odnosi na preostale minimalne iznose mjesečne potrošnje obuhvaćene obveznim trajanjem ugovora, a nakon njegovog prijevremenog raskida te iz poslovnih knjiga T. d.o.o. proizlazi preostalo dugovanje u iznosu od 1.988,00 kn (list 184 spisa), a čiju vjerodostojnost tuženici nisu osporavali tijekom postupka, a niti predlagali dokaze kojima bi se osporavala ispravnost utvrđene visine potraživanja.

 

17. Slijedom navedenog, budući da tuženici nisu podmirili utuženo dugovanje prema predniku tužitelja na ime pružanja usluge te da je visina tražbine tužitelja utvrđena izvodom iz poslovnih knjiga, sud prvog stupnja je donio pravilnu i zakonitu odluku u pobijanoj točki. II. izreke kada im je naložio da isplate iznos od 1.988,00 kn sa pripadajućim kamatama, slijedom čega su žalbe tuženika neosnovane i kao takve odbijene temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

 

18. Odluka o troškovima postupka pravilna je po osnovi i visini te sukladna odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, kao i valjano obrazložena.

 

19. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbi nije osnovan jer sa žalbama nisu uspjeli, te je stoga valjalo sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu 17. ožujka 2023.

 

 

Sutkinja:

Sabina Dugonjić, v.r.