Poslovni broj: 7 P-557/2019-67

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u V.  po sucu Z. M. u pravnoj stvari tužitelja M. M. OIB: …iz D. S. L. , zastupan po punomoćniku S. V. , odvjetniku iz V. , protiv tuženika P. M. d.o.o. Z. OIB:…, zastupano po punomoćniku N. K. , odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključenja glavne, javne rasprave 28. veljače  2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a), 17. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija  se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda                V. posl. br. Ovr-71/2019 između tuženika P. M. d.o.o. Z. OIB: …, kao               ovrhovoditelja i tužitelja M. M. OIB: …G., kao ovršenika, te               se ukidaju sve               provedene radnje.

              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa               zakonskom               zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate."

 

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj M. M.  iz D. S. L. podnio je putem svog punomoćnika tužbu ovome sudu protiv A. d.d. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

2. U tužbi i tijekom postupka tužitelj navodi da je  kod ovoga suda u tijeku ovršni postupak pod posl. br. Ovr-71/2019 u pravnoj stvari tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika, radi namirenja novčane tražbine  ovrhom na nekretninama tužitelja i to čkbr. 203/1 oranica u selu sa 569 čhv, čkbr. 204 kuća br. 103 i dvorište u selu sa 175 čhv, a koje su nekretnine upisane u zk. ul. br. 333 k.o. L. D. S.

 

3.  Tužitelj navodi da je u parnični postupak upućen temeljem rješenja Ovr-71/2019-12 od 6. kolovoza 2019.  U prigovoru na rješenje o ovrsi koji je prethodio upućivanju na parnični postupak, tužitelj je naveo da je nekretnine  naslijedio od svog oca V. M. , te je kao nasljednik otplatio brojne dugove svoga oca fizičkim i pravnim osobama, pa obzirom da nasljednik odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine, smatra da je  podmirenjem  dugova  svoga prednika V. M. , platio iznos veći nego što je vrijednost naslijeđene imovine,  odnosno da je vrijednost naslijeđene imovine znatno manja od visine duga  koji je podmirio. Tužitelj smatra da bi prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavinske imovine trebalo uzeti u obzir da su iste opterećene osobnom služenosti stanovanja, uporabe i plodouživanja u korist M. M. , te založnim pravom radi osiguranja novčane tražbine u korist R. H. i R. d.o.o. Z.

 

4. Nadalje, navodi da je predmet ovrhe i roditeljska kuća i okućnica u D. S. L. u kojoj živi zajedno s majkom i bakom i nema drugih nekretnina u kojima bi živio.  Ističe kako se njegovom stricu I. M. , koji je bio jamac-platac u Ugovoru o kreditu, mjesečno usteže s mirovine radi otplate predmetnog duga, svaki mjesec iznos od 1.232,17 kuna. Stoga tužitelj smatra da ovrha  nije dopuštena i predlaže da sud donese presudu kojom bi se ista proglasila nedopuštenom.

 

5. Tijekom postupka zbog sklopljenog ugovora o cesiji  kojim je banka svoje potraživanje ustupila P. M. d.o.o., tužitelj subjektivno preinačuje tužbu, te kao tuženika naznačuje P. M. d.o.o.

 

6. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu. Što se tiče navoda tužitelja da se ovrha provodi na nekretnini – roditeljskoj kući i okućnici u D. S. L. u  kojoj živi zajedno s majkom i bakom, tuženik navodi kako čl. 80. b. Ovršnog zakona određuje da u slučajevima kada se ovršenik izjavom sadržanoj u javnoj ispravi ili u ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine, ovrhovoditelj može namiriti svoju tražbinu prodajom  nekretnine.

 

7. Tuženik nadalje ističe kako su predmet ovrhe nekretnine  na kojima je upisano založno pravo na zasnivanje kojeg je prednik tužitelja dobrovoljno pristao, te je u čl. 11. st. 2. Ugovora o kreditu založni dužnik dao svoju suglasnost  da banka može radi naplate tražbine  neposredno provesti ovrhu prodajom nekretnina po odredbama Ovršnog zakona ( clausula exequendi). 

 

8. Tuženik navodi da nije relevantna niti činjenica da se jamcu po Ugovoru o kreditu mjesečno plijeni iznos od 1.232,17 kuna, jer odredba čl. 74. Ovršnog zakona određuje da se ovrha radi ostvarenja novčane tražbine određuje i provodi u opsegu  koji je potreban za namirenje te tražbine. Tuženik smatra kako je izbor predmeta i sredstva ovrhe na njegovoj dispoziciji, te mu je omogućeno predložiti više sredstava i predmeta ovrhe, radi potpunog namirenja tražbine, pa dakle i na nekretnini ovršenika koja je osigurana založnim pravom. Tuženik navodi kako je člankom 24. Ugovora određeno, da se Banka ima pravo naplatiti iz prodanih nekretnina, ako stranke Ugovora zakasne s ispunjenjem osigurane tražbine i da Banka ima pravo da protiv njih neposredno provede ovrhu na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, a radi potpunog namirenja tražbine.

 

9. Tuženik poriče i navode iznijete u tužbi da bi vrijednost naslijeđene imovine bila znatno manja od  visine duga njegovog pokojnog oca i predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

10. Tijekom postupka za utvrđenje činjenica sud je izvršio uvid u  rješenje o upućivanju ovršenika u parnicu broj Ovr-71/2019-12 od 6 kolovoza 2019. ( str. 3-4) , prigovor protiv rješenja o ovrsi ( str. 4), rješenje o ovrsi ( str. 5), dokumentacija banaka  ( str. 6-10) rješenje o nasljeđivanju ( str. 18-20) ugovor o cesiji ( str. 31-36), izvod iz sudskog registra ( str. 39-41), podnesak stjecatelja tražbine ( str. 42), narudžbenica ( str. 47), izvadak o prometu po računu ( str. 48), preslike uplatnica ( str. 49),  računi  pogrebnog centra ( str. 50-53), izvadak prometa po računu C. banke ( str. 54-57),A. banke ( str. 58-63), kartica subjekta općine L. ( str. 64-66), izvod prometa po računu HPB-a ( str. 68-75), dopis S. banke ( str. 86), C. osiguranja ( str. 87), dopis Agencije ( str. 89-91), ugovor o kreditu ( str. 101-104), opći uvjeti ( str. 106-111), solemnizacija ( str. 111-113), izvadak iz obrtnog registra ( str. 114), ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju tražbine  ( str. 118-129), knjižica vozila ( str. 130), zk. izvadak ( str. 132), specifikacija uplata ( str. 133-136), zk. izvadak ( str. 150-151), pregled prometa po klijentu ( str. 177-192), otplatni plan ( str. 198) , pregled prometa po klijentu ( str. 199-229), specifikacija uplata ( str. 230-233), nalaz i mišljenje ( str. 234-260), izvadak iz poslovnih knjiga ( str. 261), obračun zateznih kamata ( str. 262), specifikacija uplata ( str. 263), specifikacija uplata ( str. 283), očitovanje vještaka ( str. 286-299),  saslušani su svjedoci D. I. , M. P., M. B. I. M.  sin I. I. M.- sin F. ( str. 144-148), te je  saslušan tužitelj kao stranka ( str. 274-276), izvršen je uvid u ovosudni spis Ovr-71/2019- prilog spisu.

11. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl.  8. ZPP-a.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je našao vjerodostojnom dokumentaciju koju je u spis  dostavio tuženik, a iz koje su vidljiva dugovanja prema pravnim osobama koja je naslijedio nakon smrti oca, kao i troškove sahrane koje je podmirio. Vjerodostojnost  ove dokumentacije tuženik nije osporavao.

14. Iskaze svjedoka D. I. (str.145-146), M. P. (146) , te I. M. sina I. (146-147) i  I. M. sina  F. (147), sud je našao životnim i logičnim pa stoga i vjerodostojnom, a ovi iskazi potvrđuju navode tužitelja da je kao nasljednik V. M. podmirio njihova potraživanja za neplaćene zakupnine, nakon smrti oca V. M.

15. Iskaze svjedoka I. M. – sina F. , sud je također našao vjerodostojnim, stoga što ovaj iskaz potvrđuje dokumentacija koja se nalazi u spisu, iz koje, kao i iz iskaza saslušanog svjedoka navodi da je on kao jamac platac po ugovoru o kreditu nastavio podmirivati dugove pok. V. M. na način da mu je  svaki mjesec ustezano od mirovine.

16. Iskaz tužitelja M. M. (275) sud je također našao  životnim i logičnim, pa stoga i vjerodostojnim,  u dijelu gdje navodi da je nakon smrti ovoga oca u veljači 2018. naslijedio svu ostavinsku imovinu, te dugove koji su preostali. Vraćao je dugove  i to ne samo prema tuženiku nego i prema drugim pravnim osobama i ljudima  koje poznaje, ali još nije vratio sve dugove, čak ni prema poznanicima. Vjerodostojan je i dio iskaza gdje navodi da se na nekretnini koja je predmet ovrhe nalazi kuća u kojoj živi sa majkom i bakom.

16.1. Dio iskaza tuženika gdje navodi da po njegovu mišljenju dug prema tuženiku ne iznosi toliko koliko je utvrđeno vještačenjem sud nije našao vjerodostojnim jer je ovaj navod suprotan nalazu i mišljenju vještaka, a tužitelj tu tvrdnju nije potkrijepio dokumentacijom.

17. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka (234-263,286-299) sud je našao stručnim i objektivnim, te je vještak sukladno nalogu suda na osnovu dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, utvrdio  stanje duga  na dan smrti korisnika kredita V. M. (14. veljače 2018.), u ukupnom iznosu od 55.962,21€/421.421,21 kunu , kao i na dan izrade nalaza i mišljenja (17. studeni) 2022.) u iznosu od 63.129,39€/475.648,42 kune.  Nalaz je sud našao stručnim i izrađenim u sladu sa pravilima znanosti i vještine, te je vještak prilikom izrade nalaza uzeo u obzir sve uplate koje su vršene u svrhu podmirenja dugovanja, do trenutka izrade nalaza i mišljenja.

18. Što se tiče prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje, vještak je u svom očitovanju otklonio svaku sumnju da neke uplate za namirenje predmetnog potraživanja ne bi bile uzete u obzir. Dokazni prijedlog za provođenje gospodarskog vještačenja radi utvrđenja vrijednosti ostavinske imovine, sud nije našao svrsishodnim, obzirom na ostale utvrđenje činjenice.

19. Stoga je sud našao  utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

-          da je dana 12. studenog 2010. prednik tužitelja  V. M. kao vlasnik obrta "V." sa H. A. bank d.d. kao korisnik kredita i kao jamac platac zaključio Ugovor o kreditu br. 854-51008674, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama na iznos od 71.000,00€ (str.118-128),

-          da su ugovor uz V. M. kao korisnika kredita, zaključili i I. M. kao jamac platac i M. M. kao prikriveni vlasnik nekretnina i pokretnina,

-          da je čl. 10. Ugovora o kreditu dogovoreno zasnivanje zaloga radi osiguranja naplate kredita na nekretninama iz zk. ul 333 k.o. Lukačko Dugo Selo i to kčbr.203/1, oranica u selu površine 569 čhv i kčbr 204, kuća br. 103 i dvorište u selu sa 175 čhv,

-          da je u čl. 11.Ugovora o kreditu, navedeno kako potpisom Ugovora založni dužnik izjavljuje kako nema zapreka u smislu čl. 201. Ovršnog zakona da se na nekretninama iz Ugovora provede ovrha,

-          da je u čl. 13. Ugovora o kreditu, navedeno kako je prikriveni vlasnik M. M. upoznata sa zasnivanjem založnog prava na nekretninama,

-          da je založno pravo za osiguranje novčane tražbine po kreditu br 854-51008674, uknjiženo u studenom 2010. (str,29. spisa Ovr-71/2019),

-          da je dana 16. lipnja 2014. zaključen anex ugovora o kreditu kojim je prolongirana dospjela glavnica kredita (str. 101-105),

-          da je V. M.  preminuo 14. veljače  2018.,

-          da je rješenjem o nasljeđivanju O-235/2018-6 UPP/OS V. 51/2018 od 23. travnja 2018.  cjelokupna ostavinska imovina uručena  M. M. sinu ostavitelja, dok je na ½ dijela kčbr. 203/1 i kčbr. 204 iz zk. ul. br. 333. k.o. Lukačko Dugo Selo osnovano pravo služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja za korist nasljednice M. M. , supruge ostavitelja (str. 18-19),

-          da je u trenutku smrti V. M. dug po kreditu iznosio 55.962,21€/421.421,21 kunu, a na dan 8. studeni 2022. dug je iznosio 63.129,39€/475.648,42 kuna (str. 234-263,286-289),

-          da su iza prednika tužitelja V. M. ostali dugovi fizičkim i pravnim  osobama,

-          da je tužitelj platio troškove sahrane V. M. , te podmirio brojne dugove,

-          da je I. M. - kao jamcu platcu usteže svaki mjesec od  mirovine za podmirenje duga po Ugovoru o kreditu,

-          da je A. banka d.d. dana 1. travnja 2019. pokrenula ovrhu radi namirenja novčane tražbine po Ugovoru o kreditu 854-51008674 na nekretninama i to čkbr. 203/1 oranica u selu sa 569 čhv i čkbr. 204 kuća br. 103 i dvorište u selu sa 175 čhv, upisane u zk. ul. br. 333 k.o. Lukačko Dugo Selo, a na kojim nekretninama je zasnovano založno pravo  temeljem ugovora o kreditu broj 854-51008674,

-          da je rješenjem Ovr-71/2019-12 od 6. kolovoza 2019.  ovršenik upućen u parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (str.54-55, spisa Ovr-71/2019),

-          da je Ugovorom o cesiji  od 27. prosinca 2019. A. bank d.d. kao cedent ustupio i prenio P. M. d.o.o. iz Z. tražbinu prema dužniku  iz Ugovora o kreditu broj 854-51008674 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zasnivanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama  a kojim ugovorom su  i sva sredstva osiguranja   prešla na cesionara zajedno s tražbinom (str. 30-41),

-          da je rješenjem Ovr-71/2019-32 od 22. travnja 2021. dopuštena subjektivna preinaka u ovršnom postupku  na način da je kao novi ovrhovoditelj u postupku naznačen P. M. d.o.o. Z. (str. 100-102, spisa Ovr- 71/2019),

-          da je rješenjem Ovr-71/2019-38 od 28. siječnja 2022. odbijen  prijedlog ovršenika za izuzimanje iz ovrhe jedine nekretnine i to nekretnine upisane u zk. ul. br. 333 k.o. Lukačko  Dugo Selo  i to čkbr. 203/1 oranica u selu sa 569 čhv i čkbr. 204 kuća br. 103 i dvorište u selu sa 175 čhv, kao vlasništvo ovršenika u cijelosti (str. 110-112),

20. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona nasljeđivanju ( Narodne novine 48/03,163/03), Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96) te Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 –Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 73/17 i 131/2020) .

20. 1. Čl. 139. Zakona o nasljeđivanju u st. 3. određuje da nasljednik  odgovara za ostavitelje dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednosti ostaviteljevih dugova  koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika.

20. 2. Čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u st. 1. definira založno pravo kao ograničeno stvarno pravo na određene stvari ( zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja ( založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te  stvari ma čija ona bila, a njen svagdašnji vlasnik ( založni dužnik) dužan je to trpjeti. 

20. 3. Ovršni zakon, u članku 80.b, regulira posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini i st. 2. i 3. glase:

„Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 40.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

Pri ocijeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir  okolnosti slučaja, a osobito:

-          je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

-          je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

-          služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potreba zadovolji,

-          ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

-          je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da se ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenja prodajom određene nekretnine.“

 

              20. 4. Članak 83. OZ-a, regulira slučaj ovrhe kad se nakon stjecanja založnog prava ili prava na namirenje promijeni vlasnik nekretnine i glasi:

              „Ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.“

              21. Stavljajući utvrđene činjenice u odnos sa citiranim odredbama, sud nije utvrdio postojanje zakonom predviđenih razloga za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

              22. O nepostojanju osnove za nedopuštenost ovrhe stoga što je to nekretnina na kojoj tužitelj živi sa svojom majkom i bakom, odlučeno je u ovršnom postupku gdje je sud rješenjem br. Ovr-71/2019-38 (str. 110-112, ovršnog spisa), odbio prijedlog za izuzimanje iz  ovrhe jedine nekretnine, a ova odluka je postala pravomoćna 10. veljače 2022.

              23. Stoga sud nije u ovom parničnom postupku iznova razmatrao da li je ovrha nedopuštena, stoga što je tužitelju predmet ovrhe na jedinoj nekretnini za stanovanje i poljoprivrednom zemljištu neophodnom za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove obitelji.

              24. Što se tiče tužiteljeva pozivanja na odredbu čl. 139. st. 3., Zakona o nasljeđivanju, kao razlogu za nedopuštenost ovrhe, niti ove razloge sud nije našao osnovanim za prihvaćanje tužbenog zahtijeva.

              25. Naime, točno je da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, no ova odredba ne može se primijeniti u ovoj pravnoj stvari, stoga što pravo namirenja osigurane tražbine iz založene nekretnine u smislu odredbe čl. 83. OZ-a, već po samoj logici stvari ne može biti umanjeno ograničenjem odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja iz čl. 139. st. 3. ZN-a. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2869/16 od 15. studenog 2016.

              26. Osim navedenog, u smislu odredbe čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svaki je novi vlasnik založni dužnik bez obzira po kojoj je osnovi stekao pravo vlasništva, zalogom opterećene nekretnine. Ova odredba založno pravo definira kao ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da određenu tražbinu koja mu nije ispunjena po njenom dospijeću, namiri iz vrijednosti založene stvari, ma čija ona bila, što je njen svagdašnji vlasnik kao založni dužnik dužan trpjeti.

              27. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

              28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              28. 1. Kako tužitelj nije uspio u postupku, a tuženik nije dostavio specificirani troškovnik, sud je riješio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Virovitici 17. ožujka 2023.

           Sudac:

             Z. M.

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud. 

 

Dostaviti:

1. Odvjetnik S. V. , V.
2. Odvjetnik N. K. , Z.