Poslovni broj: 10 P-430/2022-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja B. B. (Oib: …) iz V., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Virovitici, protiv tuženika A. B. d.d. (Oib: …) iz Z., zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 15. veljače 2023., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a 17. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              I.              Nalaže se tuženiku A. B. d.d. (Oib: …) iz Z., da tužitelju B. B. (Oib: …) iz V., isplati iznos od 3.850,69 EUR / 29.013,01 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 29. siječnja 2013. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.435,07 EUR / 10.812,50 kuna, sve ovo u roku od 15 dana.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 1.435,07 EUR / 10.812,50 kuna i zatraženog iznosa od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika, S. b. d.d. Osijek 16. listopada 2008. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj … uz ugovorenu kamatnu stopu od 6,75% i rok vraćanja kredita od 20 godina, da je kamatna stopa odlukom banke 1. prosinca 2008. povećana na 7,90%, a 1. svibnja 2009. na 8,35%, da je navedeni kredit zatvoren 29. siječnja 2013., dakle prije roka vraćanja, da je tom prilikom tužitelj na ime naknade za prijevremeni povrat kredita platio i iznos od 9.205,10 kuna, da su odredbe ugovora i odluke banke o jednostranom povećanju kamata, kao i odredbe o plaćanju naknade za prijevremeni povrat kredita nepoštene, da ne postoji ugovorena formula niti su određena razdoblja u kojima se pomoću te formule kamata izračunava i mijenja, da korisnik kredita nije zbog toga mogao predvidjeti obujam svojih obveza, da nema opravdanja za obračun i plaćanje naknade za prijevremeni povrat kredita jer su u prvom periodu otplate kredita otplaćivane gotovo samo kamate i tek neznatni dio glavnice, da je tužitelj uslijed nepoštenih odredaba predmetnog ugovora o kreditu platio iznos od ukupno 29.013,01 kuna pa predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u bitnome ističući da predmetne odredbe ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja pa samim tim niti ništetne, da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo o odredbi čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu, da je naplata naknade za prijevremenu otplatu kredita u skladu s čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, da tuženik uslijed prijevremene otplate kredita trpi štetu, a istaknuo je i prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

 

              3. Podneskom od 12. listopada 2018. (list 314) tužitelj je odustao od preinačenog tužbenog zahtjeva preciziranog podneskom od 20. lipnja 2018.

 

              4. Rješenjem Ž. suda u R. broj Gž-./20.-. od 12. listopada 2022. ukinuta je ovosudna presuda broj P-./20.-. od 4. travnja 2019. u točki I. izreke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naputak da raspravi pitanje (ne)poštenosti, a posljedično i ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranom povećanju kamatne stope te odredbe o pravu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, vodeći računa o činjenici da je prijeporni ugovor o kreditu sklopljen 16. listopada 2008. pa se narečena pitanja trebaju raspraviti primjenom ZZP/07 u duhu prava Europske unije te njezine pravne stečevine, uključujući i praksu Suda Europske Unije u istovrsnim predmetima.

 

              5. U ponovljenom postupku izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj: … od 16. listopada 2008. (listovi 4-14), u Specifikaciju uplata po kreditu (listovi 15-16), u obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu i prijevremenom zatvaranju kredita (listovi 17-18), u Zahtjev za prijevremenu konačnu otplatu kredita i pregled anuiteta (listovi 45-52), pročitan je raspravni zapisnik od 22. ožujka 2018. (list 54), Nalaz i mišljenje vještaka M. T., dipl. oec. od 29. svibnja 2018. (listovi 60-67), izvršen je uvid u ovjereni prijevod s engleskog jezika Aneksa br. 3 uz Bijelu knjigu o integraciji tržišta hipotekarnih kredita EU-a (listovi 107-123), u ovjereni prijevod s engleskog na hrvatski jezik Mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o dokumentu "Zelena knjiga: hipotekarni krediti u EU" (listovi 124-296), u očitovanje vještaka M. T., dipl. oec. od 19. rujna 2018. (listovi 305-310), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

              6. Nesporno je da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj … 16. listopada 2008. na rok od 20 godina (S. b. d.d. je pripojena H. A. – A. B. d.d. odlukom skupštine društva S. b. d.d. od 19. lipnja 2008. i skupštine društva H. A.- A. B. d.d. od istog datuma kojom je dano odobrenje na ugovor o pripajanju, a H. A. – A. B. d.d. je kasnije postala A. B. d.d.), da je tijekom otplate kredita banka mijenjala visinu kamatne stope, da je inicijalno kamatna stopa bila 6,75%, a kasnije je povećana na 7,90% i 8,35%.

 

              7. Nesporno je i to da je tužitelj predmetni kredit prijevremeno zatvorio 29. siječnja 2013. plativši pri tome naknadu za prijevremeni povrat kredita u iznosu od 9.205,10 kuna (Obavijest banke o prijevremenom zatvaranju kredita – list 18) te da je tužitelj potrošač u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača/07 jer je kredit podigao radi renoviranja obiteljske kuće.

 

              8. Sporno je, jesu li nepoštene, a samim tim i ništetne, odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i plaćanju naknade u slučaju prijevremene otplate kredita.

 

              9. Posljedično, sporno je i to pripada li tužitelju pravo na povrat iznosa kredita koji je platio uslijed povećanja kamatne stope, pravo na povrat iznosa plaćenog na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita te visina tužbenog zahtjeva.

 

              10. Tijekom dokaznog postupka sud je odredio financijsko – knjigovodstveno vještačenje po vještaku M. T., dipl. oecc., pri čemu je vještaku dan nalog da se na temelju priležeće dokumentacije očituje na okolnost koliko je tužitelj preplatio dugovanje prema tuženiku temeljem Ugovora o namjenskom kreditu broj … od 16. listopada 2018. kroz činjenicu da se kamatna stopa tijekom otplate kredita mijenjala, odnosno koliko bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku na ime otplate kredita pod pretpostavkom da kamata nije bila povećavana.

 

              11. Iz Nalaza i mišljenja financijsko - knjigovodstvenog vještaka od 29. svibnja 2018. (listovi 60-67) koji je korigiran Očitovanjem vještaka od 19. rujna 2018. (listovi 305-310) proizlazi da je uslijed povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita tuženik od tužitelja više naplatio iznos od 21.971,44 kuna.

 

              12. Nalaz financijsko - knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti sačinjen objektivno, u skladu s pravilima struke i vještine.

 

              13. Za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe:

 

- čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača/07 (dalje u tekstu ZZP/07) koji propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

 

- čl. 96. st. 2. ZZP/07 koji propisuje kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca;

 

- čl. 96. st. 3. ZZP/07 koji propisuje ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

 

- čl. 96. st. 4. ZZP/07 koji u slučaju kada trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati;

 

- čl. 98. ZZP/07 prema kojem prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor;

 

              - čl. 99. ZZP/07 prema kojem nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

 

              14. Tijekom dokaznog postupka, na okolnost sklapanja predmetnog ugovora o kreditu saslušani su svjedokinja I. Š., voditeljica poslovnice A. B. d.d. u V. (stranice 377-379) i tužitelj, pri čemu su se njihovi iskazi u bitnome razlikovali po pitanju je li tužena banka tužitelju objasnila sporne ugovorne odredbe.

 

              15. Svjedokinja se nije mogla sa apsolutnom sigurnošću izjasniti je li sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu s tužiteljem. Napomenula je da postoji razlika u postupku koji prethodi sklapanju Ugovora o kreditu u današnje vrijeme u odnosu na vrijeme kada je tužitelj sklapao Ugovor sa S. b.. Pozvana da se referira na predmetni ugovor o kreditu pojasnila je da postupak započinjao na način da je klijent došao u poslovnicu banke, popunio zahtjev za kredit u kojem je naveo svoje osobne podatke, koji novčani iznos traži, na koliko godina te mu je bankar dao osnovne informacije o Ugovoru, primjerice o visini i vrsti kamatne stope, je li ista promjenjiva, periodu otplate kredita, visini rate i sl. U pogledu promjenjive kamatne stope, postupak objašnjavanja što to konkretno znači varirao je od klijenta do klijenta jer pojedini klijenti imaju više znanja pa i sami postavljaju pitanja, no načelno se svakom klijentu kaže da se kamatna stopa može mijenjati tijekom razdoblja otplate kredita te u slučaju promjene iste, klijent svaka 3 mjeseca dobiva i otplatni plan po promijenjenoj kamatnoj stopi.

 

16. Nadalje, prije sklapanja ugovora o kreditu banka je od klijenta tražila i određenu dokumentaciju, primjerice obračunske liste plaće ili potvrde o visini mirovine, a sklapanju ugovora o kreditu se pristupalo nakon što je na temelju prikupljene dokumentacije kreditni odbor dao odobrenje za kreditiranje klijenta. Tada klijent dobiva poziv za dolazak u banku, predočava mu se odluka kreditnog odbora, isprintani su obrasci ugovora koji su uključivali podatke iz zahtjeva za kredit koji je klijent inicijalno popunio te se klijenta upućuje javnom bilježniku radi potpisivanja ugovora.

 

17. Svjedokinja je iskazala da se klijentima objašnjava i ugovorna odredba prema kojoj će u slučaju prijevremene otplate kredita platiti naknadu prema tarifi banke, međutim klijenti najčešće niti ne postavljaju pitanja o tome.

 

18. Nije se mogla izjasniti koliko prosječno traje davanje informacija klijentu o uvjetima sklapanja Ugovora, ali je istaknula da banka informacije o sklapanju kredita općenito šalje u pisanom obliku te su dostupne i putem Interneta.

 

19. Protivno tome, tužitelj je u svom iskazu (stranice 379-380) kategorički ustvrdio kako je predmetni ugovor sklopljen na način da je otišao do poslovnice tuženika, popunio zahtjev u kojem je naveo za što mu je kredit potreban, pribavio dokumentaciju koju su od njega tražili u banci, a nakon toga je ugovor isprintan pri čemu nije imao mogućnosti utjecati na bilo koju ugovornu odredbu. Rečeno mu je da je to Ugovor o kreditu, a na njemu je bilo da ga potpiše ili ne potpiše.

 

20. Kategorički je zanijekao da bi mu bile objašnjavane ugovorne stavke o promjenjivoj kamatnoj stopi ili naknadi za prijevremenu otplatu kredita te dodao kako je već na drugoj rati dobio odluku banke o promjeni kamatne stope, no u istoj nije bilo objašnjeno zbog čega je do toga došlo.

 

21. Drugu odluku o promjeni kamatne stope dobio je nakon otprilike 6 mjeseci, te dodao da ga nitko iz banke nije kontaktirao, niti prije niti nakon dobivanja odluke, kako bi mu objasnio razloge zbog kojih je došlo do promjene kamatne stope.

 

22. Prvotno je iskazao da banci nije nikada prigovorio na odluku o promjeni kamatne stope, da bi se naknadno prisjetio kako mu se čini da je nakon primitka prve odluke poslao banci mail s upitom zašto je do promjene došlo, ali nije dobio odgovor. Također, da u odlukama o promjeni kamatne stope nije bilo naznačeno da klijenti mogu podnijeti prigovor banci zbog promjene kamatne stope.

 

              23. Analizirajući iskaze svjedokinje i tužitelja, sud nalazi da u konkretnom slučaju stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornim odredbama predmetnog ugovora o kreditu koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

 

              24. Naime, na izričit upit suda je li tužitelj imao mogućnosti zatražiti da se na ugovor primijeni, primjerice fiksna kamatna stopa, svjedokinja Š. se prvotno nije mogla konkretno izjasniti, no zatim je pojasnila kako je tuženik tada imao u ponudi različite vrste kredita, da su unutar svakog tipa kredita bile određene vrste kamatne stope i ostali uvjeti kreditiranja, kao i to da su ugovori o kreditu bili unaprijed formulirani za pojedinu vrstu kredita za koju bi se klijent odlučio.

 

              25. Iz navedenog proizlazi da je svjedokinja potvrdila tužiteljeve navode kako  nije imao apsolutno nikakvu mogućnost utjecati na vrstu kamatne stope kod odabira konkretnog ugovora o kreditu. Drugim riječima, banka je za sve vrste ugovora koje je imala u ponudi kada je tužitelj zatražio kredit, imala unaprijed formulirane obrasce, a iz zahtjeva koji je tužitelj popunio došavši u banku, u takav unaprijed pripremljeni obrazac su uneseni samo njegovi osobni podaci, iznos odobrenog kredita te razdoblje otplate kredita nakon što je kreditni odbor dao odobrenje za kreditiranje klijenta.

             

              26. Sud vjeruje tužitelju kada tvrdi da mu nitko u banci nije ništa posebno objašnjavao o ugovornim stavkama pa tako i o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, prije svega jer je i sam priznao da nije postavljao previše pitanja budući mu je novac bio potreban, a zatim jer i iz iskaza svjedokinje Š. proizlazi da većina klijenata, izuzev onih financijski pismenijih, ne postavljaju pitanja o ugovornim odredbama.

 

              27. Upravo zbog toga, sud nalazi da je tuženik u slučaju konkretnog ugovora o kreditu, tužitelju ponudio ugovor pod unaprijed formuliranim uvjetima na koje tužitelj nije mogao utjecati, koristeći činjenicu da tužitelj kao osoba metalske struke nema dovoljno financijskog znanja za preispitivanje ugovornih odredbi, kao i činjenicu da mu je novac bio neophodan za renoviranje obiteljske kuće.

 

              28. Pritom se tuženik kao banka ne može ekskulpirati obrazloženjem da je tužitelj, kako je ustvrdila svjedokinja u svom iskazu" mogao odbiti potpisivanje ugovora kada mu je ugovor bio predstavljen". Prije svega zbog toga što je evidentno da tuženik nije imao dovoljno financijskog i ekonomskog znanja da bude ravnopravan sudionik ugovornog odnosa, a osim toga i jer tuženik nije dokazao da je tužitelju objasnio sve parametre o kojima je ovisila promjenjivost kamatne stope, parametre zbog kojih tužitelj mora platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita te parametre o kojima ovisi visina te naknade.

 

              29. Ne može se smatrati da je tužitelju pojašnjenja ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ako mu na jasan i nedvojben način nije bilo objašnjeno što ta odredba za njega znači i kakve konkretne posljedice ta odredba, odnosno sama po sebi promjenjivost kamatne stope može imati na visinu rata kredita kroz cijelo razdoblje otplate kredita.

 

              30. Ne smatra se pojašnjavanjem "davanje osnovnih informacija o ugovoru, primjerice o visini kamatne stope, vrsti kamatne stope, je li ista promjenjiva"…, kako je to u svom iskazu navela svjedokinja Š..

 

              31. Ne smatra se pojašnjavanjem slanje informacija poštom niti tvrdnja da su informacije dostupne putem Interneta, ovo stoga što je za pojam informiranja relevantno jesu li informacije napisane jasnim i razumljivim rječnikom, prihvatljivom običnom građaninu koji ne raspolaže ekonomskim, bankarskim znanjem.

 

              32. Isto tako, ovaj sud nalazi da se ne smatra pregovaranjem kada banka daje klijentu u ponudu različite vrste kredita, čiji su parametri i ugovorne odredbe unaprijed definirani pa klijentu preostaje samo da takve unaprijed zadane elemente prihvati ili, kako se svjedokinja izrazila, da od kredita odustane kada mu se ugovor prezentira.

 

              33. Upravo takav odnos tuženika prema tužitelju kao klijentu i klijentima općenito, ukazuje na dominantan i nepošten odnos banke prema drugoj ugovornoj strani, korištenje svoje pozicije moći prema osobi koja ne raspolaže dovoljnim bankarskim znanjem da sagleda dalekosežne posljedice ugovora o kreditu na svoje financije kroz dugogodišnje razdoblje, pri čemu obveza plaćanja rate kredita ovisi o tužitelju / klijentu nepoznatim i nejasnim parametrima.

 

              34. Isto se odnosi i na ugovornu odredbu o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita u odnosu na koju sud nalazi kako tuženik također nije, na jasan i razumljiv način, dokazao da je tužitelju pojasnio razloge zbog kojih se ona plaća i parametre o kojima ovisi njena visina. Po ocjeni suda takva ugovorna odredba penalizira, u ovome slučaju tužitelja, kao urednog i odgovornog platišu kredita, platišu koji je svoju obvezu ispunio prije isteka roka vraćanja kredita. Paradoksalno, umjesto da takvo savjesno i odgovorno ponašanje tužitelja bude od strane tuženika na određeni način stimulirano i nagrađeno, ono predstavlja određeni vid sankcije, a da tužitelju pritom prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije pojašnjeno koji su konkretni razlozi plaćanja takve naknade i o čemu ovisi njena visina. Također, tuženik nije tijekom postupka dokazao kako je tužitelj imao mogućnosti pregovarati o sadržaju te ugovorne odredbe niti o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita.

 

              35. Slijedom iznesenog, sud je mišljenja kako su nerazumljive odredbe predmetnog ugovora o kreditu vezane za promjenjivu kamatnu stopu i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, da su iste nepoštene, što znači te da je u tom dijelu Ugovor ništetan, sukladno odredbi čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07).

 

              36. Posljedično, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje u tekstu ZOO).

 

              37. Tužitelj tijekom postupka od tuženika osnovano potražuje iznos od 21.971,44 kuna na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o namjenskom kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa nakon 16. listopada 2008. do zaključno 29. siječnja 2013., a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

 

              38. Osnovan je zahtjev tužitelja i u dijelu kojim osporava opravdanost naplate naknade za prijevremenu otplatu kredita iz čl. 9. Ugovora jer se također radi se o ugovornoj odredbi o kojoj se nije moglo pregovarati, a koja je, baš kao i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prouzročila značajnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja – potrošača.

 

              39. Osim toga, tuženik ničime nije dokazao postojanje štete ili financijskog gubitka uslijed činjenice da je tužitelj uredno, ali prijevremeno isplatio cjelokupan iznos kredita.

 

              40. Zbrajanjem iznosa od 21.971,44 kuna naplaćenog tužitelju na ime razlike između iznosa ugovorene kamate i kamata koje su mijenjane naviše tijekom razdoblja otplate kredita i iznosa od 9.205,10 kuna na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita dobiva se iznos od 31.176,54 kuna, no kako je tužitelj podnio tužbu za iznos od 29.013,01 kuna, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev.

 

              41. Pri tome sud nije prihvatio od strane tuženika istaknuti prigovor zastare jer temeljem čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a na stečeno bez osnove se primjenjuje (opći) petogodišnji zastarni rok.

 

              42. Prema zauzetom pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela V. s. R. H. od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1 ZOO/95 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

43. Time je pomaknut trenutak početka tijeka zastare za zahtijevanje povrata ispunjenog, i to u korist stranke koje je ispunila ništetni ugovor. Prema tom shvaćanju zastara počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a ne od trenutka sklapanja ništetnog ugovora, kako je to ranije bilo u sudskoj praksi (primjerice, odluka V. s. R. H. u presudi Rev x-./20.-.), na koju se tuženik poziva tijekom postupka.

 

 

              45.               Ovaj sud je stajališta, da petogodišnji zastarni rok ne teče od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, nego od njegovog ispunjenja – tj. zatvaranja kredita, odnosno od 29. siječnja 2013.

                           

              46. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 27. prosinca 2017., evidentno je da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

 

              47. Nadalje, u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO jer tužitelj u postupku potražuje preplaćeni iznos kamata, a ne povrat samih kamata.

 

              48. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. istog zakona.

 

              49. Vrijednost predmeta spora iznosi 29.013,01 kuna.

 

              50. Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova, a vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje u tekstu OT-a) iznosi 10,00 kuna za radnje do 10. studenog 2022., a za radnje poduzete nakon tog dana iznosi 15,00 kuna. Naime, ovaj sud nalazi da je odredba čl. 48. st. 3. OT-a prema kojoj sud prilikom donošenja odluke o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka protivna ustavnom načelu zabrane retroaktivnog djelovanja zakona i drugih propisa iz čl. 90. st. 4. Ustava R. H..

 

              51. Tužitelju pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), trošak zastupanja na ročištu 22. ožujka 2018. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 2 OT-a), trošak zastupanja na ročištu 21. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. OT-a), trošak sastava podneska od 20. lipnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. OT-a), trošak sastava podnesaka od 3. rujna 2018. i 11. listopada 2018. u iznosu od 250,00 kuna po podnesku (Tbr. 8. toč. 3. OT-a), trošak zastupanja na ročištu 20. prosinca 2022. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9. toč. 2. OT-a), trošak zastupanja na ročištu 15. veljače 2023. u iznosu od 1.500,00 kuna, što ukupno iznosi 6.250,00 kuna.

 

              52. Na taj iznos obračunava se PDV po stopi od 25% koji iznosi 1.562,50 kuna.

 

              53. Tužitelju pripada i trošak plaćenog i u cijelosti iskorištenog predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 3.000,00 kuna.

 

              54. Time je troškovnik tužitelja osnovan u iznosu od 1.435,07 EUR / 10.812,50 kuna.

 

              55. Tužitelju nije dosuđen traženi trošak sudskih pristojbi jer nije dostavio dokaz da je iste platio.

 

56. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Virovitici 17. ožujka 2023.

 

Sutkinja:

 

Ines Hečimović

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

 

Dostaviti:

 

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik Ž. P., V.

2. Punomoćnik tuženika – odvjetnik T. S., Z.