1

                                                                 Poslovni broj: 6 Gž-167/2023-2.

 

                             

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

                 Tome  Skalice 2

         35000 SLAVONSKI BROD

                                                                  Poslovni broj: 6 Gž -167/2023-2.

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak u pravnoj stvari tužitelja I. M. OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu J. T. K. i M. T. iz K., protiv tuženice S. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku P. M., odvjetniku u O. D. E., Š. i T. iz Z., radi naknade štete rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 27. lipnja 2022., poslovni broj: 9 Pn-37/2020-12., 17. ožujka 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Žalba tuženice S. S. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku od 27. lipnja 2022., poslovni broj: 9 Pn-37/2020-12:

 

1. potvrđuje u točki I. izreke, u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju s osnove naknade štete isplati iznos od 5.500,00 kuna/729,98 eura, te u točki II. izreke (troškovi postupka);

 

2. preinačuje u točki I. izreke, u dijelu koji se odnosi na tijek dosuđene zakonske zatezne kamate na nematerijalnu štetu i sudi tako da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete od 5.500,00 kuna/729,98 eura teče od 27. lipnja 2022. do isplate, a kao neosnovan se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zatražena zakonska zatezna kamata na nematerijalnu štetu od podnošenja tužbe tj. od 28. srpnja 2006. do 26. lipnja 2022. 

 

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I.) Nalaže se tuženici: S. S. iz Z., OIB: …, tužitelju: I. M., OIB: …, isplatiti izos od 5.500,00 HRK/ 729,98 EUR, s osnove naknade štete, a na koji iznos se ima obračunati zatezna kamata, tekuća od dana podnošenja tužbe 28. srpnja 2006, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje prema odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.

 

II.) Nalaže se tuženici: S. S. iz Z., OIB: …, tužitelju: I. M. iz H., OIB: …, isplatiti izos od 4.185,00 HRK/ 555,31 EUR, s osnove naknade parničnog troška ovog postupka, a na koji iznos se ima obračunati zatezna kamata, tekuća od dana donošenja ove presude 27. lipnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u ostalim odnosima, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi ističe kako iz pobijane presude proizlazi da je sud saslušao svjedoka D. V., o čemu tuženica nema nikakvih saznanja, budući da na tom ročištu nisu prisustvovali njezini punomoćnici, niti su ikada dobili poziv za navedeno ročište, a također naknadno im nije uručeni niti zapisnik s navedenog ročišta. Ističe kako se u konkretnom slučaju radi o kršenju prava na sudjelovanje u postupku. Smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, prije svega u dijelu koji se odnosi na datum samog događaja, jer tužitelj u tužbi tvrdi da se štetni događaj dogodio 14. prosinca 2005., a sud izvodi zaključak da se događaj dogodio 13. prosinca 2005., čime je prekoračio tužbeni zahtjev. Osim toga, ističe da je tužitelj tijekom postupka promijenio mehanizam nastanka ozljede, pa da je i time došlo do preinake tužbe, a ukoliko se radi o preinaci, ističe da je u odnosu na preinačeni dio nastupila zastara. Osporavaju se činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u vezi sa mehanizmom nastanka ozljede. Osporava se i tijek zatezne kamate, jer se radi o događaju iz 2005., pa se zatezna kamata nije mogla odrediti od dana podnošenja tužbe. U cijelosti se osporava i obračun troškova postupka, jer tuženica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh u sporu. Predlaže da se žalba uvaži, te da se prvostupanjska presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, uz naknadu troškova postupka. Traži i trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Iz sadržaja žalbe, kako je već i naprijed navedeno, proizlazi da tuženica smatra da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), jer da joj  nezakonitim postupanjem, propuštanjem dostave poziva za ročište na kojemu je saslušan svjedok D. V., nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Sadržajno također tuženica ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 7. stavkom 3. ZPP-a, prema kojem članku sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

 

5.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se žalbom ukazuje.

 

5.2. Naime, pregledom prvostupanjskog spisa utvrđeno je da je punomoćnik tuženice poziv za ročište za glavnu raspravu koja je održana 21. studenog 2017. uredno primio 6. studenog 2017., o čemu u sudskom spisu postoji uredno potpisana povratnica (punomoćnik tuženice bio je odvjetnik Miroslav Šarac - povratnica uložena u sudski spis na dostavnoj naredbi između stranica 114. i 115. prvostupanjskog spisa). Osim toga, punomoćnik tuženice je podneskom od 21. studenog 2017. koji je u sudski spis dostavljen putem faksa u 8,43 sati (strana 117. spisa) izvijestio sud da "zbog drugih obveza nije u mogućnosti pristupiti na ročište koje je zakazano za dan 21. studenog 2017. u 10,00 sati, te da predlaže da se isto održi u njegovoj odsutnosti", pa je prvostupanjski sud pravilno, ročište za glavnu raspravu na koju je pristupio pozvani svjedok D. V. održao u odsutnosti uredno obaviještenog punomoćnika tuženice, te je na tom ročištu saslušao imenovanog svjedoka. Nadalje, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je punomoćnik tužene znao da je prvostupanjski sud odlučio izvesti dokaz saslušanjem predloženog svjedoka, pa s obzirom da je dostava poziva za svjedoka za ročište zakazano za 24. listopada 2017. bila vraćena, sud je pozvao tužitelja na dostavu nove adrese kako bi na slijedećem ročištu ovaj dokaz bio izveden.

 

5.3. S obzirom na navedeno, neosnovano tuženica u žalbi ističe kako se radi o kršenju njezinih prava na sudjelovanje u postupku, te ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. i članka 354. stavka 1, u vezi sa člankom 7. stavkom 3. ZPP-a, jer je tuženica bila zastupana po punomoćniku – odvjetniku, koji je sam izabrao izostati sa navedenog ročišta zbog drugih obveza. Iz stanja prvostupanjskog spisa također ne proizlazi niti da je punomoćnik tuženice zatražio dostavu raspravnog zapisnika sa ročišta sa kojega je izostao, a sve i da je zatražio, takva obveza suda odredbama procesnog zakona nije propisana, zbog čega, prema ocjeni ovoga suda, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se žalbom ukazuje.

 

5.4. Suprotno žalbenim navodima razlozi presude o odlučnim činjenicama su jasni i neproturječni, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se također neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrđeno, a žalbenim navodima tuženice nije dovedeno u sumnju.

 

7. Činjenica da je tužitelj inicijalno u tužbi naveo da se štetni događaj u kojemu je pretrpio tjelesnu ozljedu u vidu frakture nosne kosti dogodio 14. prosinca 2005., a stvarno se dogodio 13. prosinca 2005., što proizlazi iz izvedenih dokaza (službene zabilješke od 13. prosinca 2005. koju je sastavio policijski službenik - strana 83. spisa, zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka - strana 81. spisa, liječničkog kartona za tužitelja - strana 92. spisa), kao i da je prilikom iskazivanja tužitelj na drugačiji način opisao mehanizam nastanka ozljede, nisu razlog zbog kojega bi tužbeni zahtjev tužitelja bio neosnovan, niti bi se u konkretnom slučaju radilo o preinaci tužbe, kako to smatra tuženica. Naime, u konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, radi se o promjeni, odnosno ispravku navoda, zbog čega tužbeni zahtjev nije preinačen (članak 191. stavak 3. ZPP-a).

 

8. Iz izvedenih dokaza proizlazi:

 

- da je tužitelj u navedeno vrijeme, popravljao suhozid pokraj njegove kuće u S. B.;

- da je tuženica zatekla tužitelja u obavljanju radova, te mu je predočila privremenu mjeru zabrane izvođenja građevinskih radova;

- da je tom prilikom došlo do verbalnog, a potom i fizičkog sukoba između parničnih stranaka u kojem je tužitelj pretrpio tjelesne ozljedu u vidu prijeloma nosnih kostiju bez pomaka;

- da se prema nalazu i mišljenju vještaka navedena ozljeda može okarakterizirati kao laka tjelesna ozljeda, pri čemu mehanizam nastanka odgovara udarcu šakom od strane ženske osobe;

- da je tužitelj, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka, trpio bolove jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja, srednjeg intenziteta pet dana, te slabog intenziteta 10 dana;

- da je pretrpio primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvanaest dana u vidu zabrinutosti za vlastito zdravlje i tijek liječenja, strah od konačnog ishoda liječenja, a pri tome je uključena i nelagoda koja se javljala pri kontaktu s drugim osobama uslijed samog događaja, odnosno vidljive ozljede u obliku natečenosti nosa;

- da je kod tužitelja uslijed zadobivene ozljede zaostalo naruženje malog stupnja u vidu kozmetičkog defekta a koje se ogleda u vidu manjeg zadebljanja u projekciji nosnih kostiju koje je vidljivo trećim osobama.

 

9. Što se tiče mehanizma nastanka ozljede pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je zbog proteka vremena od trenutka ozljeđivanja otežano utvrditi sam tijek i mehanizam nastanka ozljede, međutim izvedeni dokazi jasno upućuju na zaključak da je tuženica očito bila revoltirana činjenicom da je tužitelj obavljao građevinske radove, uslijed čega je došlo najprije do verbalnog sukoba, a potom je tuženica i fizički nasrnula na tužitelja. Tužitelj saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja 27. travnja 2018. naveo je da je tuženica "podivljala, išla rušiti zid, te je dio zida porušila i bacala kamenje, te ga pogodila kamenom u nos, pri čemu je jedan od radnika spriječio tuženicu da više ne baca kamenje na način da je stavio nogu na kamen". Dopunski saslušan zamolbenim putem 5. studenog 2021. tužitelj je naveo da se tuženica zaletjela prema njemu i udarila ga je po nosu desnom rukom, pri čemu on nije stigao vidjeti je li u ruci bio kamen ili nešto drugo.

 

10. Kada se ovaj iskaz tužitelja usporedi sa iskazom svjedoka D. V., radnika kojega je tužitelj angažirao za obavljanje radova prilikom popravljanja suhozida, a iz čijeg iskaza proizlazi da je tuženica udarila tužitelja, te da ga je htjela udariti kamenom, ali ju je on (svjedok) u tome spriječio, jer je nogom stao na kamen, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je do ozljede tužitelja došlo na način da je tuženica rukom udarila tužitelja u glavu, pri čemu je došlo do ozljede nosa. Kontradiktornost u činjeničnim navodima tužbe u odnosu na iskaz tužitelja, može se, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, pripisati njegovoj zbunjenosti, nelagodi kao i činjenici da je udarac zadobio u nazočnosti drugih osoba, te da se takvom ishodu incidenta nije nadao, zbog čega tužitelj nije na jasan i siguran način mogao razabrati je li u ruci tuženice prilikom fizičkog nasrtaja bio kamen ili nije.

 

11. Pravilno prvostupanjski sud odbija kao neuvjerljive navode tuženice da bi tužitelj ozljede zadobio u sukobu sa trećim osobama, neovisno o incidentu koji se dogodio između stranaka. To zato što iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj toga dana bio involviran u sukob sa drugim osobama.

 

12. Prvostupanjski je sud, primjenom članka 154. stavka 1. i članka 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91,73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem članka 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO/05), utvrdio visinu pravične novčane naknade za pojedine tražene oblike nematerijalne štete (pretrpljene fizičke bolove, strah i naruženost) i obvezao je tuženicu da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 5.500,00 kuna.

 

13. Odlučujući o visini štete, sud je bio vezan tužbenim zahtjevom tužitelja, kao i činjenicom da je ranijom presudom poslovni broj: Pn-14/2019. od 8. studenog 2019. tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od  24.200,00 kuna i da je u tom dijelu presuda postala pravomoćna, jer tužitelj za odbijajući dio (točka II. i III. izreke presude poslovni broj: Pn-14/2019.) nije uložio žalbu, pa je stoga u ovom postupku trebalo ocijeniti je li tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti na ime naknade nematerijalne štete potraživao iznos od 5.500,00 kuna, osnovan.

 

14. Pravilno je prvostupanjski sud, imajući u vidu intenzitet i trajanje bolove, te intenzitet i trajanje straha, kao i stupanj naruženosti kod tužitelja smatrao da je visina zatražene naknade nematerijalne štete u cijelosti osnovana. Valja također navesti da se žalbom visina dosuđene štete posebno niti ne osporava.

 

15. Pravilno, međutim, tuženica u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete i to tako da je tijek kamate odredio od dana podnošenja tužbe 28. srpnja 2006.

 

15.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o nematerijalnoj šteti koja je presuđena na temelju ZOO/91 i to stoga što se radi o štetnom događaju koji se zbio 13. prosinca 2005., radi čega se na odnos stranaka, u pogledu prava na naknadu nematerijalne štete, primjenjuju odredbe ZOO/91.

 

15.2. Sporno je ostalo pitanje da li na nematerijalnu štetu presuđenu na temelju ZOO/91 zakonska zatezna kamata teče od presuđenja, kako to tvrdi tuženica ili od podnošenja tužbe, kako je to smatrao prvostupanjski sud.

 

15.3. O ovom pitanju revizijski sud izjasnio se u nizu revizijskih odluka, pa tako i u onima koje je naznačila tuženica u svojoj žalbi, a radi se o odlukama poslovni broj: Revx-1029/11. od 28. svibnja 2013., Rev-1145/09-2. od 28. travnja 2010., Rev-1071/04-2. od 13. srpnja 2005. Isto pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3172/2016-2. od 6. srpnja 2021. a ono glasi:

 

„U odnosu na materijalno pravno pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu naknadu nematerijalne štete u primjeni čl. 277. st. 1. ZOO/91 ustaljena je sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske da zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena, time da će prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud uzeti u obzir i vrijeme proteklo od nastanka štete do donošenja odluke, ako duljina čekanja na satisfakciju i druge okolnosti slučaja to opravdavaju.

 

Naime, zauzeto je stajalište da zatezne kamate na novčanu obvezu s naslova nematerijalne štete izražene brojem novčanih jedinica ne mogu početi teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, pa kako je taj broj određen tek presudom, kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude. To zbog toga što pravična novčana naknada za nematerijalnu štetu prilikom prouzročenja još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu (čl. 277. ZOO-a) izraženu brojem novčanih jedinica (tj. određenim brojem novčanih jedinica, a ne samo odredivim brojem). Zato ni zatezne kamate po čl. 277. ZOO-a ne mogu teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, jer je taj broj novčanih jedinica određen tek prvostupanjskom presudom (Rev-2374/04 od 5. svibnja 1997.).

 

Tek odredbom čl. 1103. ZOO/05 koji se primjenjuje od 1. siječnja 2006. u Zakon o obveznim odnosima je unesena odredba kojom se eksplicitno utvrđuje dan dospijeća obveze pravične naknade, a to je dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako se ova odredba dakle primjenjuje od 1. siječnja 2006., a prema odredbi čl. 1163. ZOO/05, odredbe ovog zakona neće se primjenjivati na obvezne odnose nastale prije stupanja na snagu tog zakona." 

 

15.4. Predmetni štetni događaj zbio se, kako je već naprijed navedeno 13. prosinca 2005., zbog čega na odnos stranaka valja primijeniti odredbe ZOO/91.

 

16. Kako je dakle, prvostupanjski sud u dijelu odluke o zateznim kamatama pogrešno primijenio materijalno pravo, u tom je dijelu žalbu tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu, te odbiti dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao zateznu kamatu od podnošenja tužbe tj. od 28. srpnja 2006. do 26. lipnja 2022., jer kamata na dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete teče od presuđenja do isplate.

 

17. Ovdje svakako valja napomenuti da prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade ovaj drugostupanjski sud nije mogao uzeti u obzir vrijeme proteklo od nastanka štete do donošenja odluke u smislu da visinu pravične novčane naknade poveća s obzirom da je duljina čekanja na satisfakciju bila iznimno duga (gotovo 16 godina), jer je sud vezan postavljenim tužbenim zahtjevom (5.500,00 kuna) koji je tužitelju dosuđen u cijelosti.

 

18. U odnosu na odluku o troškovima postupka materijalno pravo pravilno je primijenjeno, a troškovi postupka pravilno su obračunati s obzirom na vrijednost predmeta spora, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22)

 

18.1. Pravilno je također prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja omjera uspjeha u parnici vodio računa kako o visini postavljenog tužbenog zahtjeva, tako i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, pa je tako pravilno ocijenio da je tužitelj u pogledu osnove uspio sa 100%, dok tuženica koja je tijekom cijelog postupka osporavala osnovu u ovom dijelu nije uspjela. Uspjeh tužitelja u pogledu visine postavljenog zahtjeva sud je ocijenio u visini od 20%, dok je uspjeh tuženice ocijenjen u visini od 80%. Kada se zbroje postotci uspjeha tužitelja (100% + 20%) dobije se uspjeh od 120% koji kada se podijeli sa 2 (osnova i visina) daje uspjeh tužitelja u sporu u omjeru od 60%. Tuženica, iako se poziva na relevantne zakonske odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 70/19), koje se u konkretnom slučaju primjenjuju temeljem članka 117. stavka 3. ZIDZPP/19, a koje je prilikom odlučivanja o troškovima postupka imao u vidu i prvostupanjski sud, zaboravlja da se prilikom obračuna troškova postupka mora uzeti u obzir uspjeh stranaka kako u pogledu visine postavljenog zahtjeva, tako i uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, o čemu je prvostupanjski sud vodio računa.

 

19. S obzirom na sve navedeno, žalba tuženice djelomično je odbijena i prvostupanjska presuda je potvrđena u točki I. izreke, u dijelu u kojem je tuženici naloženo da tužitelju s osnove naknade štete isplati iznos od 5.500,00 kuna/729,98 eura, te u točki II. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka, dok je zbog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu odluke o zakonskoj zateznoj kamati žalba tuženice djelomično prihvaćena i u tom je dijelu prvostupanjska presuda preinačena na način kako je to navedeno u točki I.2. izreke ove presude. Ova odluka temelji se na članku 368. stavku 1. i članku 373. stavku 1. točki 3. ZPP-a.

 

20. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe, jer je preinačenjem dijela odluke, samo glede razdoblja tijeka zatezne kamate, tuženica uspjela samo glede sporednog potraživanja, što u konačnici ne utječe na konačni uspjeh stranaka u ovom postupku.

 

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 17. ožujka 2023.

 

                                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                         Draženka Ilak v.r.