1              Poslovni broj: 4 Gž Ovr-403/2022-2

Poslovni broj: 4 Gž Ovr-403/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠEJE

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogračić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska radiotelevezija, Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & partneri u Z., protiv ovršenice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, Građansko-upravni odjel, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj M1 Ovr-327/2020-4 od 9. lipnja 2022., 17. ožujka 2023.,

riješio je

              Uvažavanjem žalbe ovršenice preinačuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj M1 Ovr-327/2020-4 od 9. lipnja 2022. i rješava:

              Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 16. listopada 2019. kao neosnovan.

                            Obrazloženje

              1.Prvostupanjskim rješenjem na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice L. P., broj Ovrv-9487/09, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice pljenidbom i prijenosom, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 48,44 eura/365,00 kuna[1] s pripadajućim zateznim kamatama i u iznosu od 4,50 eura/33,88 kuna¹ sa pripadajućim zateznim kamatama, troškova priznatih rješenjem o ovrsi u iznosu od 59,95 eura/451,70 kuna¹ sa pripadajućim zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem ovrhovoditelju je odmjeren trošak postupka u iznosu od 41,48 eura/312,50 kuna¹.

              2. Protiv tog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenica iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje u tekstu: OZ). U žalbi ističe da Republika Hrvatska nije nasljednica iza S. R., budući da rješenjem javnog bilježnika B. A., broj O-449/11 od 13. rujna 2011. nije utvrđeno da je Republika Hrvatska nasljednica, već je utvrđeno da je ostavina, koja se sastoji od potraživanja prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s osnove dospjele, a neisplaćene mirovine, prešla u vlasništvo Republike Hrvatske sukladno članku 4. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18. i 115/18.). Slijedom navedenog, smatra da ne može biti ovršenik u ovom postupku. Predlaže da se ukine prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba je osnovana.

              5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, koji se primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi nije počinjena niti jedna od tih bitnih postupovnih povreda.

              6. Međutim, osnovan je žalbeni razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

              7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršnom ispravom – rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice L. P., poslovni broj Ovrv-9487/09 od 28. srpnja 2009. određena ovrha općenito na imovini ovršenika S. (S.) R., radi namirenja novčanih tražbina ovrhovoditelja u iznosu od 48,44 eura/365,00 kuna¹ sa pripadajućim zateznim kamatama i u iznosu od 4,50 eura/33,88 kuna¹ sa pripadajućim zateznim kamatama, te su odmjereni troškovi postupka u iznosu od 59,95 eura/451,70 kuna¹. Nadalje, proizlazi da je S. R. preminuo, te da je pravomoćnim rješenjem javnog bilježnika B. A., poslovni broj O-449/11 od 13. rujna 2011. utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. S. R. čini pokretnina – potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s naslova dospjele, a neisplaćene mirovine i da je ostavina prešla u vlasništvo Republike Hrvatske. Konačno, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj prijedlogom za ovrhu u ovom postupku predložio određivanje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice kao nasljednice iza S. R..

              8. Naime, osnovano ovršenica ukazuje da nije nasljednica iza S. R. u kojem slučaju bi odgovarala za dugove ostavitelja, već su na nju prenesena novčana sredstva koja su istom već pripadala, ali temeljem odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne po osnovi nasljeđivanja.

              9. Odredbom članka 32. stavka 1. OZ-a propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se odredba stavka 1. na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

              10. U konkretnom slučaju, ovršenica u predmetnoj ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik, već je dužnikom označen S. R., pa je sukladno članku 32. stavku 1. i 2. OZ-a ovrhovoditelj bio dužan dokazati javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom da je predmetno dugovanje S. R. preneseno ili na drugi način prešlo na ovršenicu. Prema sadržaju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelj smatra da je ovršenica nasljednica S. R. sukladno pravomoćnom rješenju javnog bilježnika B. A., broj O-449/11 od 13. rujna 2011. Međutim, citiranim rješenjem nije proglašen nasljednik iza S. R., već je utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. S. R. čini pokretnina – potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje s naslova dospjele, a neisplaćene mirovine i da je ista prešla u vlasništvo Republike Hrvatske. Stoga, kako ovršenica nije proglašena nasljednicom iza S. R., u kojem slučaju bi njegovo dugovanje prema ovrhovoditelju prešlo na ovršenicu, ovrhovoditelj u ovom postupku nije dokazao ispunjenost pretpostavki iz odredbe članka 32. stavka 1. i 2. OZ-a, pa nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja o ovrsi.

              11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 17. ožujka 2023.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić