REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
P 294/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić u pravnoj stvari
tužiteljice L. R., OIB: …, iz S., zastupane po pun. M. R., odvj. u S. protiv tuženika pod 1) M.N. B. R., OIB:…, pod 2) P. B., OIB:…, pod 3) D. P., OIB:…, pod 4) B.
A., OIB:…, pod 5) M. S., OIB:…, pod 6) Z. V., OIB: …, tuženici pod 3), 5) i
6) zastupani po pun. J. A. M., odvj. u S., pod 7) A.Š., OIB: …, pod 8) Z. M., OIB:…, pod 9)
I. V., OIB: …, iz S., pod 10) N.V., OIB: …, pod 11) Ž. K., OIB:… iz
S., pod 12) M. P., OIB: …, pod13) N. Š., OIB: …, iz S., pod 14) A.
P., OIB:…, pod 15) M. M., OIB:…, pod16) A. M., OIB:…, tužene pod 7), 8), 15) i 16) zastupane
po pun. D. M., odvj. u S., pod 17) M. G. S.,OIB: …, M. B., F., pod 18) P.
M., OIB:…, i pod 19) M. M., OIB:…, iz S., ostali tuženici pod 1), 2), 4), 9), 10), 11), 12),
13), 14), 17), 18) i 19) svi iz S., i svi zastupani po
upravitelju zgrade D.-i. d.o.o. S., OIB:…, a
upravitelj po pun. I. Č., odvj. u S., radi isplate, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2023. g. u prisutnosti zamjenika pun.
tužiteljice, pun. tuženika pod 3), 4) i 5), zamjenika pun. tuženika pod 7), 8), 15) i 16),
te zamjenika pun. upravitelja zgrade, dana 16. ožujka 2023. g.,
p r e s u d i o j e :
I.Dužni su tuženici pod 1) M. N. B. R., OIB:…, pod 2)
P. B., OIB: …, pod 3) D. P., OIB: …, pod 4)B. A., OIB:.., pod 5) M. S., OIB: …, pod
6) Z. V., OIB:…, pod 7) A. Š., OIB:.., pod
8) Z. M., OIB:…, pod 9) I. V., OIB:…, pod10) N. V., OIB:…, pod 11) Ž. K., OIB:…,
pod 12) M. P., OIB:…, pod 13) N. Š., OIB:… pod 14) A. P., OIB:…, pod 15) M. M.,
OIB:…, pod 16) A. M., OIB:…, pod 17) M.G. S., OIB:…, pod 18) P. M., OIB: …
i pod 19) M. M., OIB:…, kao suvlasnici zgrade u S.,
anagrafske oznake…., u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iz
sredstava zajedničke pričuve zgrade u S., iznos od
1.081,69 EUR/8.150,00 kn1 sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče
od 16. ožujka 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
dok se u preostalom dijelu, kojim je iz ovog osnova tužiteljica zatražila isplatu
iznosa od 48,52 EUR/365,60 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija
kao neosnovan.
II.Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 31. siječnja 2006. g., evidentiranoj pod
poslovnim brojem II P 110/06, koju je tužiteljica podnijela protiv suvlasnika stambene
zgrade …koje zastupa upravitelj M. D. d.o.o. S., tužiteljica
je navela da je suvlasnica stambene zgrade u S., i to
posebnog dijela zgrade: stana na drugom katu. Suvlasnici da su uredili uzajamne
odnose temeljem Međuvlasničkog ugovora te su upravljanje ovom stambenom
zgradom povjerili upravitelju t.d. M. D. d.o.o. S.. Tužiteljica da u cijelosti
podmiruje svoje obveze plaćanja sredstava zajedničke pričuve. Tuženik da je,
temeljem Ugovora od 1. travnja 2004. g., ustupio izvođenje radova na izmjeni drvene
stolarije na ovoj zgradi i ugradnji PVC stolarije s roletama od PVC kutije i
aluminijskog plašta (lamela) t.d. A. d.o.o. S. te su radovi iz ovog Ugovora
izvedeni tijekom 2004. g. tako da je svim suvlasnicima, osim tužiteljici, izmijenjena
drvena stolarija te ugrađena PVC stolarija s roletama. Iako su u stanu tužiteljice
započeti radovi na način da je skinuta drvena stolarija s prozorskog otvora daljnji
radovi nisu nastavljeni, i to neosnovano i bez ikakvog razloga. Za radove postavljanja
PVC zatvora tužiteljica je dobila ponudu od izvođača radova u visini od 8.515,60 kn.
Tužiteljica je navela i da je pretrpjela štetu nastalu oštećenjem stana i zatvora
prilikom premjeravanja u početnoj fazi radova jer je uslijed skidanja drvene stolarije u
stanu tužiteljice i prestanka izvođenja radova tužiteljica imala trošak radi povećanog
utroška električne energije od 5.000,00 kn. Radi neosnovanog šikaniranja od strane
tuženika tužiteljica da je pretrpjela i nematerijalnu štetu u vidu povrede prava
osobnosti radi čega smatra da joj pripada i pravična satisfakcija u iznosu od 2.000,00
kn. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti izmjena
drvene stolarije na prozorima stana tužiteljice koji se nalazi u S., drugi kat i ugrađivanje PVC stolarije s roletama od PVC kutije i aluminijskog
plašta (lamela) i isplata ukupnog iznosa od 7.000,00 kn s pripadajućim kamatama, s
1 fiksni tečaj konverzije: 7,53450
tim da se tuženik ovih obveza može osloboditi isplatom iznosa od 8.515,60 kn s pripadajućim kamatama.
Rješenjem ovog suda broj II P 110/16 od 24. veljače 2006. g. tužiteljici je
vraćena tužba radi ispravka jer su u tužbi kao tuženici navedeni suvlasnici zgrade u
S., bez pojedinačnog navođenja njihovih imena i
prezimena, pa je tužiteljica u podnesku od 17. ožujka 2006. g. kao tuženike označila:
pod 1) L. S., pod 2) B. B., pod 3) J. R., pod 4) N.
A., pod 5) M. S., pod 6) Z. V., pod 7) A. Š.,
pod 8) Z. M., pod 9) A. V., pod 10) S. K., pod 11)
Z. P., pod 12) M. M., pod 13) A. M., pod 14) M.
G., pod 15) P. M. i pod 16) M. M..
Tužiteljica je, nadalje, dostavila u spis podnesak od 11. travnja 2006. g. kojim
je ispravila tužbu na način da je umjesto tužiteljice pod 1) L. S. označena
N. B.. Umjesto tužene pod 3) J. R. označen je D. P..
U odgovoru na tužbu tuženik pod 2) B. B. potvrdio je da tužiteljici nisu
ugrađeni prozori iako je sve svoje obveze prema sredstvima pričuve uredno plaćala.
Cijela situacija da je rezultat samovolje predstavnika suvlasnika N. S., a
kasnije njegovog nasljednika M. M.. Na sastancima da se pokušalo doći do
nekog rješenja ali bezuspješno. Predložio je da sva šteta koja je nastala bude na
teret onih koji su je i prouzročili, a nikako iz sredstava zajedničke pričuve jer su tu
sredstva svih suvlasnika.
Na tužbu je odgovorio i tuženik pod 15) P. M. te je naveo da se
slaže s traženjem tužiteljice da joj se ugrade zatvori jer su uredno podmirena sva
sredstva zajedničke pričuve, u što se osobno uvjerio, pa joj ti zatvori automatski
pripadaju. Zatvori i ugradnja trebaju biti isplaćeni iz sredstava zajedničke pričuve kao
i svim ostalim suvlasnicima, dok nastalu štetu treba podmiriti onaj koji je prouzročio,
odnosno osobe koje su se protivile ugradnji zatvora.
U odgovoru na tužbu tuženici pod 3) D. P., pod 4) N. A.,
pod 5) M. S. i pod 6) Z. V. prigovorili su aktivnoj legitimaciji
tužiteljice na podnošenje tužbe jer iz tužbe nije vidljivo da je tužiteljica zaista etažni
vlasnik za kojeg se predstavlja, a time i suvlasnica zgrade u S.U stanu koji koristi tužiteljica da je ranije živio njen otac A. R., a
tužiteljica da nije dokazala valjan osnov po kojem bi mogla biti inkorporirana u
Međuvlasnički ugovor. Tuženici su prigovorili i svojoj pasivnoj legitimaciji navodeći da
iz tužbe ne proizlazi bilo kakav pravni osnov temeljem kojeg bi ovi tuženici bili
odgovorni. Nadalje, da nije jasan osnov potraživanja iznosa od 5.000,00 kn, da je
tvrdnja o nastaloj nematerijalnoj šteti potpuno proizvoljna, da je jedini razlog što
tužiteljici nije ugrađena PVC stolarija s roletama od PVC kutije i aluminijskog plašta
(lamela), koji okvir radi dimenzija stoji spreman u kućnoj veži, taj što se tužiteljica
protivila ugradnji, pa da se radi o obijesnom parničenju odnosno šikani.
Na tužbu su zajedničkim podneskom odgovorili i tuženice pod 7) A. Š.,
pod 8) Z. M., pod 9) A. V., pod 12) M. M. i pod 13) A.
M.. Odgovor na tužbu ima identičan sadržaj kao i odgovor podnesen od strane
tuženika pod 3), 4), 5) i 6).
Tuženici pod 10) S. K., pod 14) M. G., pod 15) P.
M. i pod 16) M. M. odgovorili su zajedno na tužbu te su istakli
prigovor aktivne legitimacije jer tužiteljica ničim nije dokazala da je etažna vlasnica
stana odnosno suvlasnica zgrade i prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer iz
tužbe ne proizlazi nikakav osnov zahtjeva.
Tuženik pod 11) Z. P. u svom je odgovoru na tužbu naveo da nije suvlasnik stambene zgrade u S., te da na toj adresi ne živi.
Tužena pod 10) S. K. podnijela je još jedan odgovor na tužbu
samostalno u kojem je istakla prigovore promašene aktivne i pasivne legitimacije te
dodala da okolnost što tužiteljici nije ugrađen nekakav prozor nema nikakve veze s
tuženom pod 10), pa da tužena ne može biti u obvezi ugrađivanja prozora i naknade
štete. Prigovoreno je i visini štete.
U podnesku od 13. travnja 2010. g. tužiteljica je pravilno označila ime tužene pod 1): N. B. R..
Tužena pod 1), predstavljajući se kao M. B. R., u odgovoru na tužbu
navela je da je ona vlasnica stana u S., te time i suvlasnica
zgrade, jer osoba imena N. B. R. na toj adresi ne postoji. Tužiteljica da je
isto suvlasnica zgrade. U vrijeme kad se izvršavao Ugovor o ugradnji stolarije (2004.
g.) da nije bila suvlasnica zgrade, jer je stan kupila od L. E. S. 2006. g.
Tužena pod 16) M. M. podnijela je i samostalan odgovor na tužbu u
kojem je navela da je postala vlasnica stana u S., nakon što
su izvedeni radovi koji se spominju u tužbi radi čega joj činjenično stanje nije
poznato. Kako kupac stana koji je kupila nakon navodnog štetnog događaja da
tužiteljici nije mogla nanijeti bilo kakvu štetu.
U podnesku od 13. svibnja 2011. g. tužiteljica je navela da je došla do
saznanja da je umjesto označenog tuženika pod 11) Z. P. suvlasnica
zgrade A. P. u odnosu na koju se proširuje tužba.
Nakon toga sud je, u skladu s odredbom čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), smatrajući
da se radi o subjektivnoj preinaci tužbe iz ove odredbe, uputio dopis novooznačenoj
tuženoj A. P., a budući da je tužiteljica navela da tužbu proširuje i tužbom
obuhvaća i A. P.. Osoba na koju se tužba proširuje, naime, prema odredbi
čl. 196. st. 2. ZPP-a, mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad
ona u nju stupa, pa je potreban pristanak novog tuženika na proširenje. Ovaj dopis
nije uspješno dostavljen A. P. kao osobi na koju je tužiteljica imala namjeru
proširiti tužbu. Nakon što je doneseno rješenje o nastavku postupka nakon smrti
Z. P. te je kao nasljednica označena i njegova kći A. P., sud
više nije vršio dostavljanje dopisa novooznačenoj tuženoj jer je ona označena
tuženom činom smrti ranijeg tuženika Z. P..
Na ročištu od 11. rujna 2014. g., a nakon obavijesti da je tuženik pod 2) B.
B. preminuo, sud je donio rješenje kojim se utvrđuje da je u odnosu na tog
tuženika postupak prekinut. Rješenjem broj II P 110/06 od 12. siječnja 2015. g.
nastavljen je postupak u odnosu na tuženika pod 2) B. B. te su kao tuženici označeni njegovi nasljednici: supruga M. i sinovi L. i P. B..
U podnesku od 7. listopada 2014. g. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na
način da je zatražila isplatu iznosa od 8.515,60 kn s pripadajućim kamatama, isplatu
iznosa od 5.000,00 kn s pripadajućim kamatama na ime naknade štete te iznosa od
2.000,00 kn s pripadajućim kamatama na ime nakade neimovinske štete.
Rješenjem broj II P 110/06 od 22. siječnja 2016. g. utvrđen je prekid postupak
u odnosu na tuženika pod 13) Z. P. jer je sud utvrdio da je ovaj tuženik
preminuo. Doneseno je i rješenje o nastavku postupka u odnosu na ovog tuženika od
16. lipnja 2016. g. te su kao njegovi nasljednici označeni kao tuženici supruga
M. P. i kćeri N. Š. i A. P..
Uvidom u sudu dostupne evidencije MUP-a sud je utvrdio da je točno ime
tužiteljice L. (a ne L.) R. pa je u tom smislu ispravljeno osobno ime
tužiteljice u uvodu presude, jer je sud smatrao da se radi o očitoj omašci.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom ponude broj 05-4386 od 5. siječnja
2006. g., crno-bijelih fotografija koje je tužiteljica priložila uz tužbu, Ugovora broj
01/04/04 s ponudom broj 02/06/03 i skicama, rješenja broj Z-11744/05 od 13. srpnja
2007. g., dopisa t.d. M. D. d.o.o. S. od 12. siječnja 2006. g., potvrde t.d. M.
D. d.o.o. S. od 27. rujna 2004. g., odgovora na odluku od 16. 06. bez navođenja
godine, ponude broj 08-2520 od 23. srpnja 2008. g., uplatnice od 14. kolovoza 2008.
g., računa broj 000889 od 31. listopada 2008. g., prostoručne skice koju je izradila
tužiteljica i predala u spis uz podnesak od 13. svibnja 2011. g., dopisa pun. tužiteljice
M. M. od 25. studenog 2005. g., Odluke sa sastanka suvlasnika od 1. srpnja
2004. g., prijedloga odluka sa sastanka od 1. srpnja 2005. g., kopija uplatnica za
uslugu isporučene vode koje je tužiteljica dostavila u spis uz podnesak od 30. rujna
2011. g., energetske kartice stana tužiteljice, Ugovora o prodaji od 3. listopada 2003.
g. s nasljedničkom izjavom, smrtovnice od 25. veljače 2000. g., rješenja o
nasljeđivanju broj O-61/10 od 15. ožujka 2010. g., Ugovora o kupoprodaji stana na
kojem postoji stanarsko pravo ''U S., 27. ožujka 1995. g.'', uviđajem na lice mjesta
uz sudjelovanje vještaka građevinske struke N. Č. koji je izradio pisani nalaz i
mišljenje od 26. studenog 2013. g. i usmenu dopunu na ročištu od 15. svibnja 2014.
g., saslušanjem tužiteljice i tuženika pod 18) M. G. u svojstvu parničnih
stranaka i svjedoka N. S., B. T. i M. M..
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu broj II P 110/06 od
10. ožujka 2017. g. kojom su u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice. Odlučujući
o žalbi tužiteljice drugostupanjski sud je presudom broj Gž-6064/17 od 11. prosinca
2018. g. potvrdio pobijanu presudu pod točkom I.2 . i I.3. izreke (u dijelu kojim su
odbijeni zahtjevi tužiteljice za isplatu iznosa od 5.000,00 kn i 2.000,00 kn s
pripadajućim kamatama na ime naknade štete), dok je rješenjem ukinuo pobijanu
presudu u dijelu pod točkom I.1. kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od
8.515,60 kn s pripadajućim kamatama i u odluci o parničnom trošku i u tom dijelu
predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj
P 294/19.
U podnesku od 26. rujna 2019. g. tužiteljica je obavijestila sud da je upravitelj
zgrade t.d. D.-i. d.o.o. S..
Rješenjem broj P 294/19 od 7. studenog 2019. g. utvrđeno je da je u odnosu na tuženike pod 2) M. B. i pod 11) A. V. nastupio prekid postupka.
Tužiteljica je u podnesku od 19. svibnja 2020. g. uredila tužbeni zahtjev na
način da je u odnosu na dotadašnje tuženike pod 1) M. N. B. R., pod 2)
P. B., pod 3) L. B., (tuženici pod 2) i 3) i kao nasljednici M.
B.) pod 5) N. A., pod 6) M. S., pod 8) A. Š., pod 9)
Z. M., pod 10) I. V., pod 11) N. V., (tuženici pod 10) i 11)
kao nasljednici A. V.) pod 12) S. S. (K.) pod 15) A.
P., pod 16) M. M., pod 18) M. G., pod 19) P.
M. i pod 20) M. M. te u odnosu na novooznačene tuženike:
Ž. Š., E. P., S. R. Z. i M. P. zatražila
isplatu iz sredstava zajedničke pričuve zgrade u S., iznosa
od 8.515,60 kn s pripadajućim kamatama.
Sud je dopisom od 25. svibnja 2020. g. pozvao novooznačene tuženike Ž.
Š., E. P., S. R. Z. i M. P. pristaju li na
proširenje tužbe, a u skladu s odredbom čl. 196. st. 2. ZPP-a.
Rješenjem broj P 294/19 od 25. svibnja 2020. g. nastavljen je postupak u
odnosu na tuženice pod 2) M. B. i 11) A. V. te su kao tuženici
označeni sinovi M. B.: P. i L. B., koji su u postupku već označeni
kao tuženici te sinovi A. V.: I. i N. V..
Sud je donio rješenje broj P 294/19 od 10. lipnja 2021. g. kojim se ne dopušta
proširenje tužbe na nove tuženike: Ž. Š., E. P., S. R.
Z. i M. P.. Odlučujući o žalbi tužiteljice protiv ovog rješenja
drugostupanjski je sud rješenjem broj Gž-348/22 od 25. ožujka 2022. g. odbio kao
neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio pobijano rješenje.
Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u podnesku od 25. srpnja 2022. g. i 23.
siječnja 2023. g. na način da je dodala da tužitelji, zastupani po upravitelju zgrade
D.-i. d.o.o. S., isplate tužiteljici iznos s pripadajućim kamatama koji
tužiteljica nije mijenjala iz sredstava zajedničke pričuve.
Rješenjima broj P 294/19 od 30. rujna 2022. g. i od 28. studenog 2022. g.
utvrđeno je da je u odnosu na tuženike pod 3) L. B., pod 5) N.
A., pod 12) S. K. i pod 18) M. G. nastupio prekid
postupka. Postupak je u odnosu na ove tuženike nastavljen rješenjem broj P 294/19
od 17. siječnja 2023. g. te su kao tuženici označeni: brat L. B.-već
označeni tuženik P. B., sin tužene N. A.-B. A., suprug
tužene S. K.-Ž. K. i sestra tuženika M. G.-M.
G. S..
U nastavku postupka sud je proveo sve do tada izvedene dokaze te je
pregledao stanje salda konti na dan 19. veljače 2005. g. i izvatka iz zemljišne knjige
za z.u. 14901 k.o. S..
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Predmet ovog postupka, nakon donošenja drugostupanjske odluke broj Gž-
6064/18 od 11. prosinca 2018. g., ostao je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od
8.515,60 kn s pripadajućim kamatama, a radi se o iznosu troškova koje je tužiteljica
imala radi nabavljanja i ugradnje prozora u svom stanu, a budući da joj odgovarajući
prozor, koji joj je pripadao kao suvlasnici zgrade i koji se imao nabaviti i montirati iz
sredstava pričuve zgrade, nije montiran.
Među strankama, naime, nije bilo sporno da je tijekom 2004. g. temeljem
Ugovora broj 01/04/04 koji je zaključen temeljem ponude broj 02/06/03 s t.d. A.
d.o.o. S. svim suvlasnicima stambene zgrade u S., izmijenjena drvena stolarija i izvršena ugradnja PVC stolarije s roletama od PVC
kutije i aluminijskog plašta (lamela), osim tužiteljici.
U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice treba navesti
da je tužiteljica na zadnjem ročištu od 25. siječnja 2017. g. prije donošenja ukinute
presude ovog suda dostavila u spis Ugovor o prodaji od 3. listopada 2003. g. s
nasljedničkom izjavom, smrtovnicu od 25. veljače 2000. g., rješenje o nasljeđivanju
broj O-61/10 od 15. ožujka 2010. g. i Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji
stanarsko pravo ''U S., 27. ožujka 1995. g.'', navodeći da je time dokazan pravni
slijed temeljem kojeg je tužiteljica stekla vlasništvo stana kao posebnog dijela zgrade
u S.Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je pok. otac tužiteljice A. R.
27. ožujka 1995. g. zaključio Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko
pravo, da je nakon njegove smrti proveden ostavinski postupak pred ovim sudom te
je doneseno rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-61/10 od 15. ožujka
2010. g., da su njegovim nasljednicama proglašene: udovica ostavitelja P.
R. i njegove kćeri L. i J., da su u odnosu na sporni stan proglašene
nasljednicama u idealnim dijelovima od 6/12 (supruga) i po 3/12 (kćeri), da je
dostavljen dokaz o tome da je nasljednica P. R. preminula te dokaz o tome
da je nasljednica J. G. R. svoj suvlasnički dio spornog stana
Ugovorom od 3. listopada 2003. g. prodala tužiteljici. Stoga je sud donio zaključak da
je tužiteljica jedina izvanknjižna vlasnica spornog stana te suvlasnica zgrade u S.,, zbog čega je prigovor nedostatka aktivne legitimacije odbijen
kao neosnovan.
U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika
pod 4) B. A. koji je istaknut na zadnjem ročištu u ovoj pravnoj stvari, uz
obrazloženje da B. A. nema nikakve veze s nekretninom-stanom u zgradi
u S., a budući da je iza smrti ranije suvlasnice zgrade N.
A. vlasnik stana J. A.-M., a ne B. A. jer je
Ugovorom o darovanju N. A. stan darovala J. A.-M.
koji nije upisan u zemljišne knjige jer nije upisana ni njegova pravna prednica, treba
navesti da je sud ovaj prigovor ocijenio prvenstveno paušalnim jer u spis nije
dostavljena isprava kojom je ranija suvlasnica darovala stan J. A.-
M.. Nadalje, u zemljišnim knjigama kao suvlasnik upisan je S.
A., suprug ranije tužene N. A., koji je, prema navodima pun.
tužiteljice s ročišta od 26. rujna 2022. g., preminuo, a preminuo je i njen sin F.-
F., tako da je njen jedini zakonski nasljednik sin B. A.. Sud je pribavio i
ostavinski predmet koji se vodio iza smrti N. A. u kojem je doneseno
rješenje broj O-2691/20 od 24. kolovoza 2020. g. o tome da se ostavinska rasprava
neće provoditi radi nedostatka imovine. Ujedno, provjerom u aplikaciji MUP-a sud je
utvrdio da je upisani suvlasnik S. A. preminuo. Stoga je prihvaćen
navod tužiteljice da je jedini zakonski nasljednik ranije tužene N. A. njen
sin B. te je prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenjen i neosnovanim.
Sud je u ranijoj, ukinutoj presudi (broj II P 110/06 od 10. ožujka 2017. g.)
izrazio mišljenje da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 90. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99,
22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV).
Prema st. 1. ovog čl. zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. tog Zakona je namjenski
vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće
troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće
tih troškova. Prema st. 3. čl. 90. ZV-a zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici
odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg
suvlasnika uloženom na način da donosi plodove, a prema st. 4. dopuštena su samo
ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavanja i
poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokriće tih troškova, a ovrhu je
dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina.
U odnosu na pravni osnov tužiteljičinog zahtjeva, navedeno je da je tužiteljica,
zatraživši isplatu iznosa od 8.515,60 kn s pripadajućim kamatama, u stvari navela da
je platila trošak demontaže starih drvenih prozora i nabave i montaže novih PVC
prozora, koji je inače trebao biti podmiren iz sredstava zajedničke pričuve, odnosno
da je postupila po odredbi čl. 218. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.
53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO), koji u ovoj
pravnoj stvari treba primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim
odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje novi ZOO), jer je
učinila izdatak koji se po zakonu bio dužan učiniti na teret zajedničke pričuve.
Iz iskaza tužiteljice sud je zaključio da tužiteljica tvrdi da je odluku o tome da
joj se ne postave prozori donio samovoljno tadašnji predstavnik suvlasnika N.
S. jer je tužiteljica izrazila sumnju da odluka od 1. srpnja 2004. g., koju je ona
dostavila u spis te u kojoj se navodi da je donesena na sastanku suvlasnika,
predstavlja valjanu odluku suvlasnika jer je sumnjala da je tadašnji predstavnik
suvlasnika N. S. imao uredne punomoći za zastupanje suvlasnika. Stoga je
sud zaključio da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je jedina osoba koja je odgovorna za
nepostavljanje prozora odnosno neobavljanja zamjene drvene PVC stolarijom upravo
N. S., tadašnji predstavnik stanara odnosno osoba koja u ovoj pravnoj stvari
nije bila navedena kao tuženik.
Sud je izrazio i mišljenje: kada bi se prihvatila druga verzija u koju je i sama
tužiteljica u svom iskazu sumnjala: da se radi o odluci koja je donesena na sastanku
svih suvlasnika od 1. srpnja 2004. g. većinom glasova, da bi se radilo o upravljanju
zajedničkom pričuvom kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, a
prema izričitoj citiranoj odredbi čl. 90. st. 3. ZV-a. To da znači da radi odluke
donesene većinom svih glasova o upravljanju zajedničkom pričuvom kojom je nekom
od suvlasnika nanesena šteta ne postoji odgovornost suvlasnika njihovom posebnom
imovinom već jedino imovinom zajedničke pričuve, što tužiteljica, po ocjeni suda, nije
uopće zatražila.
Drugostupanjski sud smatrao je da je predmet spora, koji je ostao predmetom
spora i nakon djelomičnog ukidanja prvostupanjske presude, zahtjev tužiteljice za
isplatu iznosa od 8.515,60 kn s pripadajućim kamatama po osnovu vlastitog troška
kojeg je imala na ime izmjene drvene stolarije i ugradnje nove PVC stolarije u stanu
na II. katu u njezinom vlasništvu, kao posebnom dijelu stambene zgrade u S., nastalog time što, za razliku od svih ostalih stanova kao
posebnih dijelova navedene stambene zgrade, jedino na njenom stanu ranija drvena
stolarija nije zamijenjena ugradnjom nove PVC stolarije na teret sredstava zajedničke
pričuve.
Nadalje je navedeno da je tužiteljica u tužbi od 31. siječnja 2006. g. kao
tuženike označila suvlasnike stambene zgrade…, zastupane po
upravitelju M.-D. d.o.o. iz S., nakon čega je ovaj
sud rješenjem od 24. veljače 2006. g. tužbu vratio tužiteljici na dopunu i ispravak s
nalogom da u roku od 15 dana označi imenom i prezimenom sve suvlasnike
predmetne zgrade i dostavi njihove adrese, nakon čega je tužiteljica podneskom od
17. ožujka 2006. g. na pasivnoj strani naznačila 15 tuženika kao fizičkih osoba,
dostavivši njihove adrese, a nakon toga, tijekom daljnjeg postupka i njihove OIB-e.
Drugostupanjski sud je zaključio da tužiteljica, postupajući po nalogu suda i
ispravljajući tužbu podneskom od 17. ožujka 2006. g. na način da označi imenom i
prezimenom sve suvlasnike stambene zgrade, nije preinačila tužbu ni objektivno (čl.
191. st. 1. ZPP-a) ni subjektivno (čl. 192. st. 1. ZPP-a), jer se njen zahtjev i dalje
temeljio na istom činjeničnom osnovu kao i onaj iz tužbe od 31. siječnja 2006. g. koji
je bio upravljen protiv suvlasnika stambene zgrade zastupanih po upravitelju, a time
što je izostala naznaka svakog suvlasnika stambene zgrade imenom i prezimenom i
da se radilo o nedostatku koji se mogao otkloniti (čl. 83. ZPP-a). Ovaj sud da je,
nadalje, bio dužan utvrditi značaj otklanjanja nedostataka ispravkom tužbe od strane
tužiteljice odnosno je li tužiteljica prilikom ispravka tužbe propustila naznačiti da se i
dalje radi o osobama kao suvlasnicima stambene zgrade koji su zastupani po
upravitelju ili je pogrešno protumačila nalog suda za ispravak. Prvostupanjski sud da
nije mogao na temelju istog činjeničnog osnova odbiti tužbeni zahtjev zbog
promašene pasivne legitimacije jer je smatrao da je zahtjev za isplatu pogrešno
upravljen prema tuženicima kao fizičkim osobama i njihovoj posebnoj imovini, a da bi
se, pravilno trebalo raditi o zahtjevu prema tuženicima kao suvlasnicima stambene
zgrade zastupanim po upravitelju i zahtjevu prema zajedničkoj pričuvi jer je
neosnovano smatrao da to tužiteljica nije niti tražila, budući da to predstavlja
činjenični osnov tužbe kojom je pokrenut ovaj postupak.
Prvostupanjski sud da je ispustio iz vida odredbu čl. 85. st. 1. ZV-a kojom je
određeno da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova
osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim
pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako tim zakonom nije što drugo
određeno, te su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti
osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu
(st. 2.). Iz odredbe čl. 93. st. 2. ZV-a da proizlazi ovlast upravitelja da vodi postupke
pred sudom ili drugim tijelima vlasti u ime svih suvlasnika nekretnine, dakle, kako na
aktivnoj tako i pasivnoj strani, sve i u smislu odredbe čl. 378. st. 1. ZV-a prema kojoj
su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u
skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju. Prema odredbi čl. 378. st. 5.
ZV-a upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima
pred državnim tijelima, ako ugovorom iz st. 1. toga čl. nije drugačije određeno.
Ponovljen je zaključak da je prvostupanjski sud propustio utvrditi od kakvog je
značaja postupanje tužiteljice po nalogu suda u vezi ispravka tužbe: ukoliko sud
utvrdi da se očito radilo o pogrešnom tumačenju naloga suda, da je potrebno
ponovno pozvati tužiteljicu ispraviti tužbu tako što će tuženike, kao sve suvlasnike,
označiti poimenično imenom i prezimenom, zastupane po upravitelju, jer je
zastupanje po upravitelju, u smislu navedenih odredbi ZV-a, ex lege obveza
suvlasnika. Ukoliko tužiteljica ispravi tužbu u navedenom pravcu, da je potrebno
utvrditi i je li tužiteljica ili njen pravni prednik, prema odredbi čl. 380. ZV-a, plaćala
pričuvu koju je bila obvezna plaćati po samom zakonu, je li na teret zajedničke
pričuve na svim drugim posebnim dijelovima zgrade ranija stolarija zamijenjena
novom PVC stolarijom kako to tužiteljica navodi, pa ukoliko jeste, nedvojbeno utvrditi
iz kojih razloga (opravdanih ili neopravdanih) ista nije ugrađena u stan tužiteljice ne
ostavljajući pri tome dvojbe je li to učinjeno zbog samovolje ranijeg predstavnika ili
odluke većine suvlasnika.
Nakon djelomičnog ukidanja prvostupanjske presude sud je na prvom
pripremnom ročištu tužiteljicu pozvao očitovati se na navode iz ukidnog rješenja suda
drugog stupnja, tužiteljica je nakon toga promijenila punomoćnika i u podnesku od
26. rujna 2019. g. izričito navela da su tuženici tužbom obuhvaćeni kao suvlasnici
zgrade…, da su zastupani po upravitelju zgrade t.d. D.-
i. d.o.o. S., koji zastupa sve tuženike po Zakonu. Ujedno je priložena
potvrda ranijeg upravitelja M. d. d.o.o. S. na okolnost da prednik tužiteljice
A. R. u 2004. g. nije imao dugovanja s osnova pričuve (koja se već nalazila
u spisu), što da proizlazi i iz konto kartice za predmetnu zgradu. S obzirom da je
tužiteljica uredno podmirivala pričuvu da odluka suvlasnika od 1. srpnja 2004. g. da
se tužiteljici ne ugradi stolarija nema osnove.
Sud je, naime, u ranijoj ukinutoj odluci ocijenio da je potrebno raspraviti sporno
pitanje: iz kojeg razloga tužiteljici nije postavljena PVC stolarija umjesto drvene
stolarije u njenom stanu odnosno da li su za to odgovorni tuženici kao suvlasnici
zgrade. Navedeno je da je tužiteljica uz podnesak od 13. svibnja 2011. g. dostavila u
spis dokumente za koje je navela da se radi o zapisnicima sa sastanaka suvlasnika i
da su to jedini zapisnici sa sastanaka suvlasnika koji su dostavljeni u spis.
Interpretiran je iskaz tužiteljice: u svom iskazu navela je da je neugradnja PVC
stolarije u njenom stanu u vezi s njenim sukobom s ranijim predstavnikom suvlasnika
N. S. koji je započeo vezano uz njezine proteste radi ponašanja
suvlasnika V. odnosno njegovog psa. Objasnila je da predstavnik suvlasnika
S. nije imao namjeru reagirati na ponašanje suvlasnika V. na što je ona
zaprijetila da neće više plaćati naknadu koju je S. primao kao predstavnik
stanara, a kao odgovor je dobila navod da i ne treba plaćati ali da joj se neće ugraditi
prozori. Nakon tog sukoba da je N. S. zaista spriječio radnike angažiranog
t.d. A. postaviti prozore u njenoj sobi te je navela da se radi u potpunosti o
njegovoj samovolji. Nakon sprječavanja ugradnje prozora u stanu da je S.
prijavila Upravi prihoda da prima naknadu od suvlasnika kao njihov predstavnik ''na
crno''. Od strane predstavnika stanara S. da je bila upozorena ako prijavi to što
je namjeravala da joj se prozori sigurno neće postaviti. Na posebno pitanje suda da li
je odluka predstavnika stanara S. bila i odluka svih suvlasnika, odgovorila je da
joj je S. kazao da on ima punomoći od ostalih suvlasnika koje joj, međutim,
nikada nije pokazao. Inače, da je na sastanke stanara dolazilo doslovno dvoje ljudi i
da se nikakve odluke nisu mogle donositi. Na posebno pitanje suda da li se obratila
novom predstavniku suvlasnika M. M., a nakon što je taj posao prestao
obavljati N. S., tužiteljica je navela da ima zapisnik s jednog od sastanaka
dok je još S. bio predstavnik suvlasnika koji sadrži komunikaciju između S.
i M., da zapisnike sa sastanaka nakon što je tu funkciju preuzeo M. nema i da bi stanara M. trebalo pitati zašto nije dao odobrenje da joj se ugrade prozori.
Iz dokumentacije koju je tužiteljica spomenula u iskazu i dostavila uz
podnesak od 13. svibnja 2011. g. sud je zaključio da je na sastanku suvlasnika koji je
održan 1. srpnja 2004. g. donesena odluka o nemontiranju zatvora u stanu R.
dok se ne podmiri dugujući iznos zajedničkih troškova uz preuzimanje rizika sudskog
spora. Radi se o zapisniku koji je potpisan jedino od strane predstavnika suvlasnika
N. S., a u uvodu zapisnika je navedeno da su tom sastanku bili prisutni
slijedeći suvlasnici: S. (80), B. (52), R., po punomoći S. (30),
A., po punomoći S. (30), S. (52), V., po punomoći S.
(62), R. (39), Š., po punomoći S. (80), M. (52), P., po
punomoći S. (80), M. (52), M. (62) i G. (40). Navedeno je da je
od ukupno 1170 glasova prisutan 761 glas, odnosno 65 % pa da su sve odluke
donesene na ovom sastanku donesene s većinom glasova odnosno samo s 39
glasova protiv (R.). Navedeno je i da su sve punomoći u pisanom obliku s
vlastoručnim potpisom suvlasnika.
Sud je saslušao ranijeg predstavnika suvlasnika N. S. koji se nije
mogao sjetiti bilo kakvog sukoba s tužiteljicom vezano za psa susjeda V.. U
odnosu na odluku da se tužiteljici ne ugrade prozori naveo je da je ta odluka
donesena na sastanku suvlasnika iz razloga što tužiteljica u vremenskom periodu od
preko godinu i pol dana nije plaćala vodu za zgradu, troškove za čistačicu i troškove
za predstavnika suvlasnika odnosno njega. Na pitanje suda tko je donio tu odluku i
na koji način objasnio je da je predloženo donošenje takve odluke kao sankcije za
neplaćanje, da se uzimalo da 1 m² stambenog prostor daje jedan glas, da su se
odluke mogle donositi samo ukoliko su izglasane natpolovičnom većinom svih
suvlasnika, da je u zapisniku navedeno tko je bio prisutan prilikom donošenja odluke,
da se original zapisnika nalazi u arhivi koju je predao novom predstavniku suvlasnika
M., da je odluka u odnosu na tužiteljicu donesena kao opomena drugim
suvlasnicima da se ne ponašaju kao tužiteljica, da se osobno s tom odlukom složio te
da je tužiteljica, saznavši da je naplata dugova za pričuvu rigorozna, nakon početnog
neplaćanja te troškove kasnije uredno plaćala. Na istom sastanku da je donesena
odluka da se u stanu tužiteljice nadoknadi šteta ili poprave ''štokovi'', a radi probe t.d.
A.. Objasnio je da je prilikom izvođenja priprema za ugradnju prozora u stanu
tužiteljice došlo do oštećenja i to prilikom skidanja stare drvene stolarije radi
mjerenja. Naveo je da je nakon donošenja odluke on osobno s majstorom otišao u
tužiteljičin stan radi popravaka ali da ih tužiteljica u stan nije htjela pustiti.
Svjedok M. M. potvrdio je da je odluka da se tužiteljici ne postave
prozori i vrata bila odluka većine stanara, a ne samo jednog suvlasnika: tadašnjeg
predstavnika N. S.. Svjedokinja B. T., stanarka u stanu
tuženika pod 19) P. M., navela je sudu da je od radnika t.d. A.
saznala da se tužiteljici neće ugrađivati prozori i to po izričitom nalogu predstavnika
suvlasnika N. S..
Svjedok S. sudu je naveo da tužiteljica nije plaćala zajedničke troškove
struje, čistačice i predstavnika suvlasnika, dok je pričuvu plaćala. Raniji tužitelj M.
G. je u svom iskazu naveo da je čuo da tužiteljica nije plaćala pričuvu. Svjedok
M. je naveo sudu da su s obitelji R. uvijek imali problema jer nisu plaćali za
vodu i čistačicu i nisu nikad sudjelovali u akcijama stanara zgrade na dobrovoljnoj
bazi.
Tužiteljica je još uz podnesak od 13. svibnja 2011. g. u spis dostavila potvrdu
tadašnjeg upravitelja zgrade t.d. M. d. d.o.o. S. o tome da u 2004. g.,
zaključno s 25. rujnom te godine njen pravni prednik A. R. nije imao
dugovanja s naslova pričuve. Kad sud uzme u obzir navode svjedoka S. da je
tužiteljica pričuvu plaćala jer je čula da su u naplati dugova rigorozni, navode
tužiteljice, navode pravnog prednika tuženika pod 2) B. B. i tuženika pod 15)
P. M. iz njihovih odgovora na tužbu o tome da je tužiteljica uredno
podmirivala pričuvu, potvrdu t.d. M. d. d.o.o. S. kao i stanje salda konti na dan
19. veljače 2005. g., zaključeno je da suvlasnici na sastanku održanom 1. srpnja
2004. g. nisu imali osnove za donošenje odluke o nemontiranju zatvora tužiteljici u
njenom stanu dok se ne podmiri dugujući iznos zajedničkih troškova, jer je tužiteljica,
kao i ostali suvlasnici, imala pravo da joj se zamijene drveni okviri i prozori novim
aluminijskim iz sredstava zajedničke pričuve, a kao osoba koja je uredno plaćala
pričuvu. Sud je prihvatio navod svjedoka S. i M. da je odluka donesena na
sastanku suvlasnika od 1. srpnja 2004. g. donesena većinom glasova suvlasnika, a
kako u odluci i stoji.
Nadalje, sud je prihvatio i navod tužiteljice iz njenog iskaza da je bila prisiljena
2008. g. i to točnije 14. kolovoza te godine sama izvršiti zamjenu drvenih okvira i
postaviti nove aluminijske okvire i prozore jer joj je bilo ugroženo zdravstveno stanje,
a budući da je u stanu stalno bilo hladno jer je kroz iskopane rupe u zidu u koje je do
tada stavljala krpe u stan prodirala hladnoća. Da je u stanu tužiteljice prilikom ''probe''
t.d. A. došlo do razbijanja ''štokova'' proizlazi iz odluke sa sastanka suvlasnika od
1. srpnja 2004. g.
Sud je prihvatio i navod tužiteljice da je, tek nakon što je sama angažirala t.d.
A. p. d.o.o. S. na demontaži starih, postavljanju novih i odvoženju na
deponij starih okvira i prozora, u hodniku zgrade zatekla okvir za prozor bez da joj se
bilo tko od suvlasnika obratio s bilo kakvom ponudom. Takav iskaz tužiteljice
potvrdila je svjedokinja B. T., dok se svjedoci S. i M. nisu mogli sjetiti
kad su nabavljeni i doneseni okviri za tužiteljicu.
Što se tiče dimenzija tih ostavljenih okvira koje je tužiteljica izmjerila i utvrdila
da ne odgovaraju otvorima u njenom stanu, sud je prilikom radnje uviđaja na licu
mjesta zaista u hodniku zgrade u prizemlju zatekao odložene okvire s profilima
marke Salamander koje je vještak građevinske struke N. Č. izmjerio i u svom
pisanom nalazu i mišljenju potvrdio da se radilo o užim okvirima nego što su to otvori
u stanu tužiteljice ali da su se ipak mogli montirati. Drugim suvlasnicima da su
ugrađeni profili Rehau koji nisu ništa lošiji od profila Salamander iako je tužiteljica
navodila da postoji znatna razlika u kvaliteti jer da su profili Salamander lošiji. U
usmenoj dopuni nalaza i mišljenja vještak je objasnio da se radi o užim okvirima od
otvora i to za 7 cm u širini i za 9 cm u visini, da visina i nije toliki problem jer se
premosti ugradnjom praga odnosno popunjavanjem šupljine iznad vrata i prozora
stiroporom, ali da je razlika u širini ipak prevelika i može se riješiti ugradnjom
dodatnih profila što bi povisilo troškove ugradnje za nekih 200,00 kn. Stoga da su
prozori koji su zatečeni u hodniku zgrade i navodno bili predviđeni za ugradnju u
stanu tužiteljice ipak trebali bolje odgovarati.
S obzirom na zaključak suda o tome da tužiteljici, sve dok sama nije ugradila
prozore koje su drugi suvlasnici dobili iz sredstava zajedničke pričuve, nisu bili
ponuđeni bilo kakvi prozori za ugradnju, na zaključak iz nalaza i mišljenja vještaka
Č. bilo se potrebno samo usput osvrnuti. Iz rezultata tog nalaza i mišljenja
(pisanog i usmenog), naime, proizlazi da, sve da su tužiteljici prije nego je sama
ugradila nove prozore i bili isporučeni prozori za ugradnju, prozori koji su zatečeni
ostavljeni u hodniku u prizemlju zgrade po dimenzijama nisu odgovarajući otvorima u
stanu tužiteljice.
Tužiteljica je, nadalje dokazala da je iz svojih sredstava financirala demontažu,
ugradnju novih prozora i odvoženje starih na deponij i to u visini od 8.150,00 kn iz
ponude broj 08-2520 od 23. srpnja 2008. g. i računa t.d. A. p. d.o.o. S. broj
000889 od 31. listopada 2008. g. te da je iznos iz ponude podmirila uplatnicom od
14. kolovoza 2008. g.
Vještak Č. je u pisanom nalazu i mišljenju procijenio da je prosječna
cijena ugradnje prozora i balkonskih vrata kao što su ona ugrađena u stanu tužiteljice
s aluminijskim roletama iznad prozora i vrata, uključivo skidanje stare drvene stolarije
i odvoz na deponij iznos od 7.808,00 kn. Iznos koji je platila tužiteljica neznatno
prelazi okvir prosječnog iznosa procijenjenog od strane vještaka pa je sud prihvatio
da je tužiteljica platila razuman i uobičajen iznos za radove i materijal kako bi sebi
ugradila prozor i balkonska vrata koja su drugi suvlasnici dobili plaćanjem iz
sredstava zajedničke pričuve.
Stoga je tužiteljici sud priznao iznos od 8.150,00 kn te je tuženike, kao
suvlasnike zgrade u S., zastupane po upravitelju zgrade,
trebalo obvezati na isplatu tog iznosa iz sredstava zajedničke pričuve, dok je u
preostalom dijelu za isplatu iznosa od 365,60 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni
zahtjev odbijen kao neosnovan.
Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja
teče od presuđenja do isplate, što je sud u cijelosti prihvatio jer je tužiteljica ovom
trošku bila izložena i ranije, što je i dokazala, ali kamatu nije zatražila od dana kad je
podmirila troškove kojima je bila izložena nego od presuđenja, što joj u svakom
slučaju pripada.
Tužiteljica je isplatu zatezne kamate zatražila po stopi koja se određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u skladu s
odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Prema ovoj odredbi, koja je izmijenjena novelama iz
Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice tužiteljici nakon 1. siječnja
2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci.
Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14,
70/19 i 80/22) jer je sud uspjeh stranaka u sporu ocijenio podjednakim, a uvažavajući
uspjeh s osnovom i visinom postavljenih zahtjeva tužiteljice, radi čega postoji osnova
za donošenje odluke da svaka stranka snosi svoje troškove.
Svi iznosi iz izreke presude izraženi su i u valuti EUR s fiksnim tečajem
konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao
službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke
Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj
85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca
2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja
2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.
U Splitu, 16. ožujka 2023. g.
S U D A C:
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka
može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se
podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
