Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: I Kž-135/2022-10
Poslovni broj: I Kž-135/2022-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. D. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 26. siječnja 2022. broj K-15/2021, u sjednici održanoj 16. ožujka 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjene branitelja optuženika, odvjetnika Jure Šakića,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog T. D. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu od 26. siječnja 2022. broj K-15/2021., optuženi T. D. proglašen je krivim da je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv života i tijela, i to kazneno djelo teške tjelesne ozljede - označeno i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11., na štetu J. J. K., te kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju - označeno i kažnjivo po članku 118. stavak 1. u svezi članku 34. KZ/11. na štetu D. J. J. R. R., te su mu za svako kazneno djelo utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, te je uz primjenu članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.
2. Temeljem članka 68. KZ/11. prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja traje do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najkasnije do prestanka izvršenja kazne zatvora.
3. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) optuženik je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 4.696,00 kuna (četiri tisuće šesto devedeset šest kuna), i to iznos od 1.040,00 kuna (tisuću četrdeset kuna) za pisani nalaz i mišljenje po stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu dr. sc. K. B. sačinjeno dana 12. rujna 2020., iznos od 416,00 kuna (četiri sto šesnaest kuna) za pristup na raspravu vještaka dana 14. prosinca 2021., iznos od 1.800,00 kuna (tisuću osamsto kuna) na pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, psihijatra prof. dr. sc. D. B. od 18. siječnja 2021., iznos od 640,00 (šesto četrdeset kuna) na pristup na raspravu vještaka dana 24. siječnja 2022., dok se iznos od 800,00 kuna (osamsto kuna) odnosi na paušalnu svotu.
4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. točka 3. i članak 470. ZKP/08.) i odluke o kazni (članak 471. stavak 1. u vezi članka 467. točka 4. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4.1. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku V. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenoj sankciji, primijenjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, te odluke o troškovima postupka s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe jer je postupao u nužnoj obrani, podredno pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno izrekne blažu kaznenu sankciju.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izviješteni su na njihovo traženje optuženi T. D. i njegov branitelj, odvjetnik V. G., a izvješten je i državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je u zamjenu za branitelja optuženika, odvjetnik J. Š. dok je na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. sjednica održana u odsutnosti uredno izviještenog optuženika i državnog odvjetnika.
8. Žalbe nisu osnovane.
9.U odnosu na žalbu državnog odvjetnika, osim zbog odluke o kazni.
9.1. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik ustraje na tezi da je optuženik ostvario bitna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, počinjenog s neizravnom namjerom, u odnosu na oštećenog D. J. J. R. R. za koje djelo je i optužen. Naime, državni odvjetnik tvrdi da je prvostupanjski sud kod ocjene namjere optuženika, odlučne za razgraničenje između kaznenog djela ubojstva u pokušaju i kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede u pokušaju, propustio sagledati niz činjenica i okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na suprotne zaključke od onih iznesenih u pobijanoj presudi, a posebice obzirom na uporabljeno sredstvo (nož čiji je smjer kretanja i nanošenje ozljeda teško kontrolirati), lokaciju nanošenja ozljede (predio vrata), dinamiku cjelokupnog inkriminiranog događaja (teško kontroliranje sudionika). S tim u vezi, državni odvjetnik također ističe da iz provedenog dokaznoga postupka proizlazi da je izostanak teže posljedice odnosno lišenja života oštećenika rezultat spleta okolnosti, a ne htijenja optuženika.
9.2. Nasuprot takvim prigovorima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud, na temelju brižljive i kritičke analize svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, s pravom nije prihvatio činjenični opis djela iz optužnice, dajući drugačiji opis djela, pravilno utvrdivši da je optuženik ostvario objektivne i subjektivne elemente bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju u odnosu na oštećenog D. J. J. R. R., počinjenog s izravnom namjerom, zbog kojeg je pobijanom presudom proglašen krivim, a ne kaznenog djela ubojstva u pokušaju za što je optužen.
9.3. Takva izmjena činjeničnog opisa je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, rezultat pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i ispravno izvedenog zaključka glede odlučnih činjenica odnosno primjene kaznenog zakona na tako utvrđeno činjenično stanje.
9.4. Naime, kod kaznenog djela ubojstva u pokušaju i kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, objektivna strana djela je ista pa razgraničenje između ta dva djela su u subjektivnom odnosu optuženika prema počinjenju kaznenog djela i to prema analizi odlučnih činjenica i okolnosti, u vidu cjelokupnog ponašanja optuženika, vrste uporabljenog sredstva i lokacije nanesene ozljede.
9.5. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno da se kritične zgode, optuženik umiješao u sukob, a nakon što je uočio da su se njegovi prijatelji A. Č. P. i P. N. sukobili sa skupinom britanskih državljana, te je najprije udario J. J. K., nanijevši mu tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti, a potom kuhinjskim nožem nanio ozljedu u predjelu lijeve strane vrata D. J. J. R. R..
9.6. Prema nalazu i mišljenju te iskazu sudskomedicinskog vještaka dr. sc. K. B., oštećeni D. J. J. R. R. je kritične zgode zadobio ranu vrata lijevo, dužine 3 cm te dubine 3 cm, koja predstavlja tjelesnu ozljedu. Pritom je vještak naveo da je rana nastala djelovanjem noža ili nožu sličnog sredstva silom slabog intenziteta, a ozljeda je mogla nastati ubodom nožem u vrat, kako se navodi u medicinskoj dokumentaciji (Specijalistički nalaz ORL KBC S. od 31. srpnja 2020.). Imajući na umu iznesene rezultate provedenog sudskomedicinskog vještačenja, zajedno s iskazom oštećenog D. J. J. R. R. da ga je optuženik zarezao nožem (u trenutku kada je želio pomoći prijatelju kojeg je netko bacio na tlo), da je počeo krvariti, kojem prvostupanjski sud s pravom vjeruje te obranu optuženika, da je nožem nanio ozljedu oštećeniku u predjelu vrata, ali opisujući drugačiju dinamiku događaja tvrdeći da je postupao u nužnoj obrani, uz pobude da do tada optuženik nije bio u kontaktu i sukobu s oštećenikom, da se umiješao u sukob, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik zamahujući silom slabog intenziteta nožem prema vratu oštećenika, postupao s izravnom namjerom koja nije bila usmjerena na lišenje života već na zadavanje teške tjelesne ozljede. Naime, iz obrane optuženika proizlazi da je bivši boksač dizač utega, i da je obzirom na svoju snagu i fizičku pripremljenost bio u mogućnosti kontrolirati svoje aktivnosti u smislu intenziteta uboda. Osim toga, nakon što je optuženik uboo oštećenika, on je pobjegao s mjesta događaja (prema utvrđenju prvostupanjskog suda, ne zbog straha za svoj tjelesni integritet nego radi zabrinutosti zbog posljedica zbog čega se neko vrijeme skrivao), dakle, nije nastavio s ubadanjem, iako je to mogao učiniti. Stoga je ocjena i ovog suda, da je namjera optuženika bila samo teško tjelesno ozlijediti oštećenika, a ne ga lišiti života. Jednako tako, prema nalazu vještaka oštećeni D. J. J. R. R. nije bio životno ugrožen, tako da medicinskom intervencijom nije spriječen smrtni ishod.
9.7. Stoga je pogrešan zaključak u žalbi državnog odvjetnika da iz izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. u odnosu na oštećenog D. J. J. R. R. kako mu je to stavljeno na teret podignutom optužnicom, i time nije osnovana njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. U odnosu na žalbu optuženika osim zbog odluke o kazni
10.1. Nije u pravu optuženik da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. koju povredu nalazi u tome da radnja počinjenja djela opisana u činjeničnom i pravnom opisu nije u suglasju, ne navodeći u čemu konkretno nalazi to nesuglasje. Suprotno navedenom, izreka presude je razumljiva i potpuno je jasno što je njome odlučeno, da je optuženik počinio dva kaznena djela protiv života i tijela, i to na štetu J. J. K. teškom tjelesnom ozljedom, a na štetu D. J. J. R. R. pokušajem teške tjelesne ozljede.
10.2. Optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. premda je suština osporavanja činjeničnog stanja, što u žalbi ističe. Tako uz citiranje zakonskog teksta iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., povredu obrazlaže navodom da je "u provedenom postupku na više načina povrijeđeno optuženikovo pravo na obranu kao i načelo ravnopravnosti oružja", i izražava nezadovoljstvo načinom izvođenja dokaza, odbijanjem bitnog dokaznog prijedloga, i s tim u vezi tvrdi kako su povrijeđena optuženikova prava na obranu. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu iz članka 9. stavak 1. ZKP/08., jer da nije s jednakom pažnjom ispitivao i utvrđivao činjenice koje terete optuženika i koje mu idu u korist.
10.3. Međutim, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi izvršio analizu i ocjenu svih u postupku izvedenih dokaza, te obrane optuženika pri čemu se detaljno izjasnio o njihovoj vjerodostojnosti pa se o istaknutom prigovoru optuženika može raspravljati samo kroz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne kroz spomenutu bitnu povredu. Ovo tim više, jer ovaj žalitelj u žalbi ne daje nikakve posebne razloge o tome na koji je način opisana primjena odredbe iz članka 9. stavak 1. ZKP/08. utjecala, ili je mogla utjecati na presudu. Pored toga, u sklopu analize dokazne građe izneseni su i razlozi za odbijanje dokaznog prijedloga obrane za ispitivanjem svjedoka H. L. (točka 4.3. prvostupanjske presude). Nadalje, vezano uz odbijanje dokaznog prijedloga obrane nisu utemeljene ni žalbene tvrdnje da je time povrijeđeno pravo na obranu i jednakost oružja, odnosno da je time teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (povreda iz članka 468. stavak 2. ZKP/08.), sumnjom u nepristranost suda. Prije svega valja reći da je u članku 418. stavak 1. ZKP/08. određeno kako dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, što ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Naprotiv, prvostupanjski sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. pa je stoga i pitanje potrebe prihvaćanja prijedloga stranaka oko izvođenja nekog dokaza podložno ocjeni suda u svakom pojedinačnom slučaju. Stoga, okolnost da je dokazni prijedlog obrane odbijen, sama za sebe bez temeljitog razmatranja načina na koji je vođen cjelokupni postupak i kako je prvostupanjski sud ocijenio dokazni materijal, ne znači da je povrijeđeno pravo na obranu i jednakost oružja kao bitne komponente prava na pravično suđenje.
10.4. Imajući na umu da je optuženiku i branitelju omogućeno poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje te je iz prvostupanjske presude jasno razvidno koji su sve dokazi izvedeni i na kojim dokazima se temelji zaključak o utvrđenju kaznene odgovornosti optuženika, dok prigovor o odbijanju dokaznog prijedloga obrane za ispitivanjem H. L. ne dovodi u sumnju pravičnost postupanja. Jednako tako, iako optuženik ističe da nije mogao postavljati pitanja oštećenicima, pravo ispitivanja oštećenih ostvario je na dokaznom ročištu kojem je prisustvovao uz branitelja, dok se na raspravi suglasio s čitanjem njihovih iskaza, te ni u tom dijelu nije dovedena u pitanje pravičnost postupanja.
10.5. Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.
11. Nije u pravu optuženik niti kada dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela nije postupao u nužnoj obrani odnosno prekoračenju nužne obrane.
11.1. Naime, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio da u konkretnoj situaciji nije bilo istodobnog, a niti izravno predstojećeg napada na optuženikove prijatelje P. N. i A. Č. P. odnosno napada od kojeg bi se optuženik branio napadom na oštećenike, britanske državljane J. J. K. i D. J. J. R. R.. Radi se o oštećenicima znatno slabijim i nižim od optuženika, a sam optuženik iznosi da je oštećeni D. J. J. R. R. samo pokušao komunicirati s njim. Oštećenik J. J. K. nije sudjelovao u verbalnom ni fizičkom sukobu sa prijateljima optuženika, a niti optuženikom, što proizlazi iz provedenih dokaza, te time oštećenici nisu napali optuženika i njegove prijatelje. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da optuženik nije postupao u nužnoj obrani niti u prekoračenju iste. Stoga je činjenično stanje pravilno utvrđeno i u odnosu na ovu okolnost koja se optuženikovom žalbom dovodi u pitanje.
11.2. Prvostupanjski je sud na temelju pravilne ocjene obrane optuženika, iskaza svjedoka J. J. K. i D. J. J. R. R., čije iskaze ocjenjuje vjerodostojnim, te iskaza P. N. i A. Č. P. čije iskaze ne prihvaća i na temelju provedenog sudskomedicinskog i psihijatrijskog vještačenja te dokumentacije u spisu, njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice kaznenih djela za koje je osuđen. Za takva svoja utvrđenja je u obrazloženju presude iznio vrlo opširne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Pri tom činjenična utemeljenost pobijane presude i s tim u vezi pravilnost sudske odluke nije dovedena u pitanje odbijanjem ispitivanja svjedoka H. L. kod kojeg su strani državljani bili smješteni, jer navedeni svjedok nije bio prisutan događaju, a njegovo svjedočenje na okolnost o agresivnom ponašanju i kontinuiranom alkoholiziranju stranih državljana za vrijeme provoda u Republici Hrvatskoj nije od značaja za utvrđenje krivnje i odgovornosti optuženika.
11.3. Nadalje, u žalbi optuženik iznosi tezu o sumnji da on nije sudjelovao u sukobu tijekom kojeg je oštećenik J. J. K. ozlijeđen i da je oštećeniku bilo koja osoba koja je sudjelovala u sukobu mogla nanijeti ozljedu nosa. Međutim, sud prvog stupnja je ovu odlučnu činjenicu, da je upravo optuženik bio taj koji je udario oštećenika J. J. K., pravilno utvrdio na temelju iskaza tog oštećenika i u dokaznoj radnji prepoznavanja, nakon što je ovaj oštećenik detaljno opisao izgled počinitelja, između više osoba s potpunom sigurnošću prepoznao optuženika kao napadača koji ga je udario u predjelu nosa.
11.4. Razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, ovaj sud drugog stupnja nalazi da optuženik svojim žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i suprotno žalbenim navodima pravilno je primijenio kazneni zakon kada je optuženika osudio zbog nanošenja teške tjelesne ozljede oštećeniku J. J. K. i pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede D. J. J. R. R., ne prihvaćajući njegovu obranu da je postupao u nužnoj obrani odnosno u prekoračenju nužne obrane. Stoga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.
12. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni
12.1. Žalbu protiv pobijane presude, a u pogledu kazne, podnio je državni odvjetnik, držeći da prvostupanjski sud nije izrekao primjerene pojedinačne ni jedinstvenu kaznu, da nije u dovoljnoj mjeri cijenio da su djela počinjena prema stranim državljanima koji su se u Republici Hrvatskoj zatekli radi odmora, da oštećenici nisu bili u sukobu s optuženikom, da je optuženik prilikom počinjenja djela prema jednom oštećeniku uporabio ubojito sredstvo - nož, i da se izrečenom kaznom (pojedinačnim i jedinstvenom) neće ostvariti svrha kažnjavanja, niti će se izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela i neće jačati povjerenje građana u pravni poredak, te neće utjecati na druge počinitelje da ne čine ovakva kaznena djela, naročito prema stranim državljanima.
12.2. U žalbi optuženika zbog odluke o kazni vidljivo je da i u tom dijelu optuženik prigovara činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, smatrajući da je optuženik postupao u nužnoj obrani, odnosno prekoračenju nužne obrane i da je posljedično tome izrečena kazna previsoka. Smatra da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene olakotne okolnosti, njegova mladost, bitno smanjena ubrojivost, neosuđivanost, da nije izazvao konfliktnu situaciju, da je djelovao obrambeno u odnosu na prijatelje i sebe i da nije uzeto izraženo žaljenje oštećeniku D. J. J. R. R., a da bi izvršenje kazne moglo utjecati na njegovo zdravlje i psihičko stanje.
12.3. Nasuprot žalbenim navodima, razmotrivši sve po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti odlučne za izbor vrste i mjere kazne, kao i navode državnog odvjetnika i optuženika ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti. Tako osnovano, odlučujući o vrsti i mjeri kazne, sud prvog stupnja olakotnim cijeni mlađu životnu dob optuženika, da do sada nije osuđivan, bitno smanjenu ubrojivost. Jednako tako, osnovano optuženik ističe da je olakotnim trebalo cijeniti žaljenje iskazano oštećeniku D. J. J. R. R. (na dokaznom ročištu 4. kolovoza 2020.), međutim, ta okolnost uz činjenicu da je optuženik u odnosu na tog oštećenika upotrijebio opasno sredstvo - nož ne opravdava izricanje blaže pojedinačne kazne od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Što se tiče daljnjih žalbenih navoda optuženika da će kazna loše djelovati na njegovo zdravstveno stanje, valja imati na umu da je notorno da odlazak na izdržavanje kazne zatvora često ima nepovoljne implikacije na zdravlje i psihičko stanje počinitelja. Također na odluku o kazni u smislu da ona bude viša kako zahtijeva državni odvjetnik ne utječe činjenica da su oštećenici strani državljani, s obzirom da kazneni pravni poredak ne pravi razliku s obzirom na sredinu iz koje dolaze oštećenici, zbog čega se ta okolnost ne može uzeti kao otegotna.
12.4. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da će se izrečenim pojedinačnim kaznama i jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci u dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor te utjecati na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog postupka, ali i upozoriti drugi građani da se klone sličnih ponašanja i da će se ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.
13. Suprotno navodima žalbe optuženika, osnovano je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, poglavito se rukovodeći nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještačenja na mogućnost ponavljanja težih kaznenih djela,optuženiku izrekao i sigurnosnu mjeru iz članka 68. KZ/11. koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, a najkasnije do prestanka izvršenja kazne zatvora.
14. Vezano za žalbu optuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka pravilno je sud istoga obvezao na podmirenje troškova kaznenog postupka, dok teza žalbe da su previsoki i da bi plaćanje troškova moglo pogoršati njegovo zdravstveno stanje i komplicirati obiteljsku situaciju nisu od značaja jer optuženik obzirom je egzistencijalno zbrinut, živi u zajedničkom kućanstvu s roditeljima, neće ugroziti svoju vlastitu egzistenciju, kako to opravdano zaključuje prvostupanjski sud.
15. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 16. ožujka 2023.
|
|
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.