Poslovni broj: II Kž-117/2022-5

Poslovni broj: II Kž-117/2023-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi s točkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene D. K. podnesenoj protiv dijela rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-2/2023-5 (K-40/2014.) od 2. veljače 2023. o produljenju primjene mjera opreza nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optužene D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 2. veljače 2023., ispravljenog rješenjem od 20. veljače 2023., nakon donošenja nepravomoćne presude pod točkom I. izreke na temelju članka 131. stavka 3. u svezi člankom 127. stavkom 4. u svezi člankom 98. stavkom 6. u svezi stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) protiv optužene D. K. produljena je mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točka 7. ZKP/08 i to privremeno oduzimanje putovnice R. H. broj … i privremeno oduzimanje osobne iskaznice broj ….. Pod točkom II./ izreke određeno je da navedene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom III./ ukinuta je mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točka 3. ZKP/08. i to obveza redovitog javljanja dva puta tjedno Policijskoj upravi međimurskoj i to svakog ponedjeljka i četvrtka do 10,00 sati putem telefona.

2. Protiv dijela tog rješenja i to točke I. i II. izreke rješenja pravodobnu žalbu podnijela je optužena D. K. osobno, bez navođenja žalbenih osnova i po branitelju, odvjetniku B. P., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U osobnoj žalbi optužena D. K. predlaže vratiti joj osobne dokumente dok se u žalbi podnesenoj po branitelju predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da joj se produlji "samo mjera oduzimanja putne isprave", a podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. S obzirom da se obje žalbe nadopunjuju razmatrat će se kao jedinstvena žalba optužene D. K.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje žaliteljica navodi da je pobijano rješenje donijelo vijeće od tri suca, a ne raspravno vijeće koje je donijelo nepravomoćnu presudu. Pozivajući se na odredbu članka 98. stavak 5. ZKP/08. okrivljena D. K. tvrdi da rješenje o produljenju mjera opreza ili njihovom ukidanju može donijeti samo raspravni sud no ne i optužno vijeće. Međutim, žaliteljica ispušta iz vida da u skladu s člankom 19.d. stavkom 3. ZKP/08. županijski sudovi u vijećima sastavljenima od tri suca donose odluke izvan rasprave, kako je u konkretnom slučaju postupio i prvostupanjski sud. Naime, žalitelj pogrešno smatra da odredba iz članka 98. stavka 5. ZKP/08. upućuje na sastav vijeća, jer iz njezinog sadržaja isto ne proizlazi, s obzirom da je tek propisano da odluku donosi prvostupanjski sud, slijedom čega se imaju primijeniti druge odredbe ZKP/08.

6. Nadalje, pobijano rješenje nije dovedeno u pitanje tvrdnjom žalitelja da je prvostupanjski sud propustio svaka dva mjeseca odlučiti o mjeri opreza, jer je taj rok instruktivan, a ne prekluzivan.

7. Jednako tako, zakonitost pobijane odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodom da u izreci rješenja nije navedeno koje je tijelo izdalo putnu ispravu, te da nije jasno do izvršnosti koje presude imaju trajati mjere. Međutim, bez obzira što u izreci presude nije naznačeno koje je tijelo izdalo ispravu, taj nedostatak ne čini izreku nerazumljivom, s obzirom je naznačen broj isprave slijedom čega nema sumnje o kojoj se ispravi radi. U odnosu na dvojbu žaliteljice o tome do izvršnosti koje presude mjera opreza ima trajati, ukazuje se da se sudske odluke odnose na predmet u kojem su i donesene, slijedom čega se i pobijana odluka odnosi na predmet K-40/2014. i izvršnost presude u tom predmetu.

8. Nadalje, okrivljena D. K. tvrdi da ne postoji opasnost bijega, slijedom čega da je suvišna i primjena mjera opreza oduzimanja putnih isprava, putovnice i osobne iskaznice. Međutim protivno tvrdnji žaliteljice, činjenica da je nazočnost optužene D. K. osigurana tek predajom iz U. K., gdje planira liječenje, ocjena je drugostupanjskog suda da ta okolnost ukazuje na opravdanu bojazan da će okrivljena D. K. u tu svrhu napustiti R. H. i ponovno otežati vođenje kaznenog postupka osiguranjem njezine nazočnosti. Stoga je prvostupanjski sud protivno tvrdnji žaliteljice s pravom produljio mjeru opreza oduzimanja putnih isprava, pritom zaključivši da činjenica izdržavanja kazne zatvora u drugom predmeta ne umanjuje opasnost od bijega, s obzirom na pogodnosti izlaska koje uživaju zatvorenici. Stoga se oduzimanje putnih isprava ukazuje jedinom mjerom kojom se može u konkretnom slučaju ostvariti svrha.

6. Slijedom izloženog s obzirom da žalbom optužene D. K. nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 16. ožujka 2023.