Poslovni broj: II Kž-112/2023-5

Poslovni broj: II Kž-112/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić – Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-8/2023. od 20. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-8/2023. od 20. veljače 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-134/2020. od 3. travnja 2020., potvrđene rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-11/2020. od 21. rujna 2020., protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženicima je uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. prosinca 2019. pa nadalje.

 

2. Žalbe protiv citiranog rješenja podnio je optuženi S. R. osobno te po branitelju, odvjetniku B. M., ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da optuženiku ukine istražni zatvor, odnosno da ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da isto preinači na način da istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza ili istražnim zatvorom u domu, odnosno da "časni sud odluku o produljenju istražnog zatvora ukine i zamijeni ju blažim mjerama koje će omogućiti kvalitetniju pripremu obrane.'' S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

2.1. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi J. P. po braniteljici, odvjetnici D. K., ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i optuženika pusti na slobodu, podredno da istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza ili istražnim zatvorom u domu.

 

2.2. Žalbu je podnio i optuženi V. Z. po branitelju, odvjetniku V. M., ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje preinačiti i ukinuti istražni zatvor protiv optuženika, podredno isti zamijeniti mjerama opreza te podredno tome pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. R., optuženog J. P. i optuženog V. Z., iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

5.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženog S. R. kako je prvostupanjski sud propustio dati jasne i valjane razloge o odlučnoj činjenici, radi čega da se isto ne može ispitati, kao i žalbeni navodi optuženog V. Z. da su u obrazloženju pobijanog rješenja u cijelosti izostali razlozi o iteracijskoj opasnosti, kojima upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Pri tome, neosnovani su i žalbeni navodi optuženog S. R. da je prvostupanjski sud propustio iznijeti valjane razloge za isključenje primjene mjera opreza.

 

6. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja, žalbom optuženog S. R. se navodi da je pobijano rješenje doneseno na nezakonit način ističući da je u donošenju rješenja sudjelovao sudac koji se morao izuzeti od postupanja jer da je isti sudac sudjelovao u drugom kaznenom predmetu koji se vodio protiv istog optuženika te da je u tom predmetu imenovani sudac bio prijavljen radi postupanja protivno Kodeksu sudačke etike ("Narodne novine" broj 131/06.). Naime, odredbom članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08. koja upućuje na odredbu članka 32. stavka 1. ZKP/08. kao razlog za izuzeće suca od obavljanja sudačke dužnosti nije navedena situacija kakva se u žalbi navodi.

Stoga, u donošenju pobijane odluke nije ostvarena niti jedna od zakonskih pretpostavki iz članka 32. stavka 1. ZKP/08., kojom je propisano kada je sudac isključen od obavljanja sudačke dužnosti, niti je u žalbi navedena i dokazana konkretna okolnost koja bi izazvala sumnju u nepristranost suca koji je sudjelovao u donošenju pobijanog rješenja.

 

7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženi S. R., optuženi J. P. i optuženi V. Z. počinili kazneno djelo koje im se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji i koji su izvedeni u postupku broj K-35/2022., čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. U žalbi iznesena od strane optuženog V. Z. vlastita analiza i osobna ocjena vjerodostojnosti dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer se osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

 

8. Ujedno, valja naglasiti kako činjenica ukidanja prvostupanjske presude i vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu kao i izmjene optužnice od strane državnog odvjetnika ne dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje koja proizlazi iz potvrđene optužnice.

 

9. Nadalje, u pogledu posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud, kao i u ranijim rješenjima kojima je produljen istražni zatvor u odnosu na imenovane optuženike temeljem iste zakonske osnove, sve okolnosti o kojima ovisi daljnje trajanje istražnog zatvora potpuno i pravilo utvrdio te ih jasno i cjelovito iznio u pobijanom rješenju.

 

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da okolnosti i način počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, a koji se ogledaju u prethodnom planiranju, dogovoru i organizaciji ovdje imenovanih optuženika, ukazuju na visok stupanj kriminalne volje, odlučnosti, bezobzirnosti i upornosti u činjenju kaznenog djela. Navedene okolnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj logičnoj povezanosti prevladavaju u prilog zaključka o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, koji zaključak nije uspješno doveden u pitanje žalbenim navodima.

 

9.2. Uz naprijed navedeno, valja napomenuti kako je optuženi S. R. u više navrata osuđivan, među ostalim i zbog kaznenih djela s elementima nasilja (teške tjelesne ozljede i prijetnje), a sada je osnovano sumnjiv da je počinio još teži oblik kaznenog djela, ubojstvo te je očito da ga do sada izrečene kazne nisu odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela već naprotiv ustraje u protupravnom postupanju.

 

9.3. U odnosu na opetovane žalbene navode optuženog J. P., da mu se istražni zatvor produljuje isključivo zbog činjenice da se protiv njega istodobno vodi drugi kazneni postupak, te da se pozivanjem na kazneni postupak u tijeku u kojem se osim okrivljujuće presude može donijeti i oslobađajuća i odbijajuća, u kojem slučaju bi se nepovratno oštetilo optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ponovno napominje kako su takve tvrdnje već bile predmet razmatranja kako na ovom tako i na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske te Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je utvrđeno da nisu ostvarene povrede ustavnih i konvencijskih prava na koje se i ovoj žalbi poziva žalitelj. Naime, okolnost da se protiv optuženog J. P. vodi kazneni postupak, a povodom potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1352/2015. od 30. lipnja 2016., zbog kaznenog djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. počinjenog na štetu iste žrtve K. F., samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a evidentno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv tog optuženika. Takva okolnost se, kako to ističe i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-4298/2020. od 20. listopada 2020. može uzeti u obzir, ne kao dokaz o osuđivanosti, nego kao dokaz o tome da je i u drugom postupku utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je ta osoba počinila kazneno djelo, što je uostalom pravilno utvrdio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pa se žalitelj ponovno upućuje na razloge citirane odluke radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja.

 

9.4. Nadalje, premda je točno da je optuženi V. Z. neosuđivana osoba pa se analogno tome u žalbi ističe nepostojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u odnosu na imenovanog optuženika, žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika prvostupanjski sud utemeljio prvenstveno na okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela ubojstva za koje se u ovom kaznenom postupku optuženik tereti, a koje i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ukazuju na visok stupanj upornosti i bezobzirnosti u postupanju optuženika i izraženu kriminalnu volju. Navedeno, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu optuženikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.

 

10. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

11. Upravo zbog tog dominantnog značaja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i opasnosti od ponavljanja djela koja je takva i neposredna da se jedino istražnim zatvorom može realizirati svrha prevencije, u konkretnoj situaciji nisu od značaja prijedlozi ovdje imenovanih optuženika da im se odrede mjere opreza budući da se istima za sada ne može ostvariti svrha koja se ostvaruje istražnim zatvorom, niti se ista svrha može ostvariti istražnim zatvorom u domu koji predlaže optuženi S. R..

 

12. Protivno žalbenim navodima imenovanih optuženika, kao i opetovanim isticanjem optuženog S. R. da mu je povrijeđeno pravo na učinkovitu obranu i jednakost oružja, koje potkrepljuju praksom Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora, u raspravnom stadiju postupka, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

13. Žalbama se nadalje tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o tzv. dinamičkom pristupu, odnosno da "nije naveo niti jednu novu okolnost koja bi predstavljala razlog daljnjeg produljenja istražnog zatvora". Protivno takvim žalbenim prigovorima, nije povrijeđen niti tzv. dinamički pristup, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (12. prosinca 2019.).

14. Nisu u pravu žalitelji niti kada upiru na povredu načela razmjernosti, navodeći među ostalim i da se istražni zatvor pretvorio u izdržavanje kazne zatvora, jer drugostupanjski sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

15. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

 

 

U Zagrebu, 16. ožujka 2023.