1

Poslovni broj: Gž-1475/2021-

Poslovni broj: Gž-1475/2021-

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S., iz N., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz N., protiv tuženika R. d.d., iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj 14 P-192/2020-24 od 10. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

              Prihvaća se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj 14 P-192/2020-24 od 10. lipnja 2021. te se predmet ustupa stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 528-50-4162112, koji je potvrđen kod javnog bilježnika M. B. u O. dana 8. lipnja 2007. pod brojem: OV-18981/07 sklopljen između tužitelja i tuženika, kojim je ugovorena valutna klauzula CHF-švicarski franak (točka I izreke). Utvrđeno je da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 4162112, koji je potvrđen kod javnog bilježnika M. B. u O. dana 8. lipnja 2007. pod brojem: OV-18981/07 sklopljen između tužitelja i tuženika, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka II izreke). Tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 5.683,73 eur[1]/42.824,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka III izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.390,67 eur/10.478,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2021. do isplate (točka IV izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem negira žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u sadržaju pobliže navedeno točkom I i II izreke pobijane presude Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 5. lipnja 2007., a potvrđenoj kod javnog bilježnika M. B. iz O., 8. lipnja 2007. pod brojem OV-18981/07, te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 42.824,07 kn s kamatama.

6. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen predmetni ugovor o kreditu, da je tuženik odobrio tuženiku kredit u iznosu od 21.870,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 5,20% godišnje i rok otplate od 84 mjeseca. Sporna je mjesna nadležnost prvostupanjskog suda, ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenog iznosa kao i zastara utužene novčane tražbine.

7. U odnosu na prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem na ročištu 9. veljače 2021. navedeni prigovor odbijen iz razloga što je ocijenjeno da se odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda sjedišta tuženika smatra ništetnom, budući da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu sjedišta tuženika čime si je tuženik ostvario pogodnosti i bitno smanjio troškove jer bi udaljenost tuženika od suda koji bi prema toj odredbi bio nadležan prouzročila za tužitelja visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u procesno-pravnom položaju ugovornih strana.

8. Nadalje, imajući u vidu prethodno navedene nesporne činjenice, kao i da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) te Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., i Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., sud prvog stupnja je pozivajući se na temelju čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje ZZP) na pravna utvrđenja iz navedenih presuda u odnosu na tuženika, odnosno na pravomoćno utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništenim spornih ugovornih odredbi.

9. U odnosu na restitucijski zahtjev, te u odnosu na tuženikov prigovor zastare sud prvog stupnja pozvao se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020., utvrđenjem da zastarni rok u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa da prema tome taj zastarni rok do pravomoćnosti ove presude nije ni počeo teći.

              10. Na  temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da ukupna razlika anuiteta koji su preplaćeni zbog povećanja kamatne stope i zbog porasta tečaja CHF u odnosu na hrvatske kune, iznosi ukupno 42.791,64 kn, u kojem pravcu je tužitelj podneskom od 23. travnja 2021. uredio tužbeni zahtjev kojim potražuje ukupan iznos od 42.824,07 kn s kamatama.

              11. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja dok o naknadi parničnog troška odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

              12. Prvenstveno je za istaknuti da ovom sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda te čime je počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, na koju tuženik upire žalbenim navodima.

              13. Naime, iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen  u O. (Podružnica O.), a kako je tužitelj tužbu podnio protiv tuženika Općinskom sudu u Đakovu, Stalna služba u Našicama, proizlazi da nije iskoristio svoje pravo izbora u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a, čime je u konkretnom slučaju isključena primjena navedene odredbe. Zbog toga je u opisanoj situaciji bilo potrebno primijeniti zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti, pa budući da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u Z., proizlazi da je u ovom predmetu za suđenje nadležan sud u Z. sukladno odredbi čl. 48. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 46. st. 1. ZPP-a.

              14. Stoga je trebalo prihvatiti tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti  Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, citiranu presudu ukinuti i predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sukladno čl. 2. st. 1. toč. XV Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18 i 21/22).

              15. Nadalje, ovom sudu za sada nije prihvatljivo ni utvrđenje suda prvog stupnja u odnosu na istaknuti prigovor zastare.

              16. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01).

              17. U konkretnom slučaju, a radi utvrđenja je li tražbina tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe 20. srpnja 2020. bila u zastari potrebno je istu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu utvrditi s obzirom na pravomoćnost presude donesene povodom kolektivne tužbe-presudu Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu, u odnosu na pravomoćnost presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., iz kojih razloga za sada u tom dijelu nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

              18. Žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ostvaren je i iz razloga što tuženik osnovano u žalbi ukazuje da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanjem djelatnika tuženika vezano za pregovaranje o predmetnim odredbama koje su u ovom postupku utvrđene ništetnima.

              19. Naime, imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. za navesti je da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanjem dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime, Ustavni sud je zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

20. Iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik u pisanom odgovoru na tužbu, na ove okolnosti predložio saslušanje svjedoka I. O. (voditelja regije), saslušanje tužitelja kao stranke te javnog bilježnika.

21. Prema stajalištu ovog suda, saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača, budući da javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i odluka Ustavnog suda broj U-III- 4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

23. Stoga je odbijanjem navedenih dokaznih prijedloga tuženika činjenično stanje za sada ostalo nepotpuno utvrđeno.

24. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu ukazane primjedbe provesti saslušanje svjedoka I. O., i tužitelja te iste dokaze ocijeniti zajedno sa svim ostalim izvedenim dokazima u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te će imajući u vidu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502.c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu kao i odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, a koje sve odredbe dolaze u primjenu, zaključiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

25. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja ukinuta i na temelju odredbi iz čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

26. Sukladno odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Rijeci 16. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović