1                                   Broj: Ppž-2951/2022

Broj: Ppž-2951/2022

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Snježane Oset kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe SNAV SPA: N.-I., S. M.-M. A. zbog prekršaja iz članka 225. stavka 1. Zakona o strancima (N.N. broj: 130/11., 74/13., 69/17., 46/18.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstava unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 11 Pp J-2184/2019-12 od 14. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstava unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split i pobijana presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba SNAV SPA: N.-I., S. M.-M.A. je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinila prekršaj iz članka 225. stavka 1.  Zakona o strancima te joj je uz primjenu odredbe članka 37. izrečena novčana kazna u iznosu od 16.000,00 kuna koju kaznu je obvezna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku uplati 2/3 izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2.               Na temelju članka 139. stavak 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba je obvezna naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

3.               Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja pomorske policije Split je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni. Žalitelj ističe da je Općinski prekršajni sud nije poštovao odredbu članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se, za prekršaj za koji je pravno obvezujući aktom Europske unije određen raspon novčane kazne ili opći minimum ili opći maksimum kazne ili način izrečene novčane kazne, zakonom se za počinitelja prekršaja može propisati i izreći novčana kazna u iznosu za koji ne vrijede ograničenja iz stavka 1. – 9. članka odnosno direktiva 2001/51/EZ koja je prenijeta u Zakon o strancima te predlažu da se okrivljenoj pravnoj osobi izrekne novčana kazna u iznosu 23.000,00 kuna.

4.               Žalba nije osnovana.

5.               Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, pritom ovaj Sud nije utvrdio gore navedene povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.  

6.               Nadalje, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je dao valjane razloge za primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona u odnosu na okrivljenu pravnu osobu odnosno sud  je vodio računa o svim okolnostima koji se odnose na počinjeni prekršaj te kao olakotne okolnosti okrivljeniku cijenio priznanje prekršaja, ekonomsku situaciju uzrokovanu COVID-19, te je prvostupanjski sud zaključio da će se i ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja odnosno svrha generalne i specijalne prevencije.

7.               Tužitelj u žalbi predlaže da se okrivljenoj pravnoj osobi izrekne novčana kazna od 23.000,00 kuna jer da prvostupanjski sud izricanjem novčane kazne od 16.000,00 kuna odnosno primjenom članka 37. Prekršajnog zakona je postupio suprotno članka 33. stavku 10. Prekršajnog zakona, međutim citirana zakonska odredba na koju se poziva žalitelj nije imperativna budući da je, između ostalog, propisano "da se može propisati i izreći novčana kazna" te dakle ne radi se o imperativnoj zakonskoj odredbi za koju bi sud trebao biti vezan prilikom odlučivanja o mjeri novčane kazne te primjeni instituta ublažavanja.

8.               Slijedom navedenog po ocjeni ovog Suda okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo za primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona u svojoj sveukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti te nije prihvaćen žalbeni prijedlog žalitelja da se prvostupanjska presuda preinači na način da okrivljenoj pravnoj osobi izrekne novčana kazna od 23.000,00 kuna, jer je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud cijeneći sve gore navedene okolnosti pravilno izrekao ublaženu novčanu kaznu koju je dostatno obrazložio, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

9.               Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. ožujka 2023.  

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.