1              Poslovni broj: Gž Ob-52/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-52/2023-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz P., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. I., odvjetnik u P., protiv tuženoga V. K. iz P., s boravištem u J., OIB …, kojega zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u P., radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-99/2021 od 23. siječnja 2023, u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-99/2021 od 23. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

„I. Utvrđuje se da nekretnina označena kao 1/4 dijela (E-1) k.č.br. 447/zgr., kuća, dvorište i sporedna zgrada, P.,  površine 143 m2, upisana u zk.ul. 4181 k.o. P., s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva na stanu na I. katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, ukupne površine 66,86 m2, predstavlja zajedničku imovinu (bračnu stečevinu) parničnih stranaka te se utvrđuje da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svaki u 1/2 (jednoj polovini) navedene nekretnine.

 

II. Tužiteljica je ovlaštena temeljem ove presude ishoditi u zemljišnoj knjizi upis svog prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine iz točke I. ove presude, što je tuženik dužan trpjeti.

 

III. Tuženiku se nalaže da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.239,70 eur1/16.875,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova kao neosnovan.“

 

2.              Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3.               Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.               Žalba je neosnovana.

 

5.               Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

6.               Neosnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

 

7.               Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čini stan u stambenoj zgradi P., ukupne površine 66,86 m2 upisan u Z.U. 4181 k.o. P. k.č.br. 447/zgr., te da je ista ovlaštena ishoditi u zemljišnoj knjizi upis svog prava vlasništva na ½ dijela. 

 

8.              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 22. srpnja 1987., a da je brak razveden 30. rujna 2021.,

- da je predmetni stan kupljen na temelju Ugovora o prodaji sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo od 28. ožujka 1996., sklopljenog između tuženika kao kupca i Grada P. kao prodavatelja za cijenu u iznosu od 39.724,10 kuna ili 10.765,00 DEM, na obročnu otplatu u roku od 20 godina, i uz plaćeno učešće u iznosu od 1.191,72 kune.,

- da je stan otplaćivan za trajanja bračne zajednice parničnih stranaka s tim  da je tuženik u zemljišnim knjigama upisan kao jedini vlasnik tog stana.

-da je tuženik stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, ne kao nasljednik, već kao član obiteljskog domaćinstva svoje majke i da je tužiteljica kao bračni drug i sunositeljica stanarskog prava zajedno s tuženikom stekla pravo na otkup stana, koje je proisteklo iz stanarskog prava stečenog za vrijeme trajanja bračne zajednice, a da imovinsko pravo na otkup stana predstavlja bračnu stečevinu.

 

9.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev jer smatra da su tužiteljica i tuženik, koji su bili sunositelji stanarskog prava, otkupom stana postali suvlasnici tog stana svaki u ½ dijela.

 

10.               Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak sudu prvog stupnja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

 

11.              Odredbom članka 551. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje: ObZ) propisano je da se danom primjene ovog zakona mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima. Istu odredbu sadržavao je u članku 361. stavak 2. Obiteljski zakon („Narodne Novine“ broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13,75/14, 5/15) te u članku 363. stavak 2. i prije važeći Obiteljski zakon („Narodne novine“ 162/98 koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999.), što je u skladu s jednim od temeljnih načela pravnog poretka u zaštiti stečenih prava, a u slučaju da novi zakon to pravo različito propisuje, po novom se zakonu stjecanje prosuđuje tek od stupanja na snagu tog zakona.

 

12.               S obzirom na vrijeme stjecanja stanarskog prava i prava na otkup stana to u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 51/89-pročišćeni tekst-dalje ZBPO).

 

13.               Kako je bračna zajednica prema utvrđenju prvostupanjskog suda, a što nije bilo sporno među strankama postojala od zaključenja braka 28. srpnja 1987. do razvoda braka 30. rujna 2021. dakle u vrijeme kada je stečen predmetni stan (1996.) to predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu kako je to i utvrdio prvostupanjski sud.

 

14.               Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95,193/95, 11/96, 76/96, 119/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02; dalje: ZPS) bili su propisani uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Tako je odredbom članka 6. stavak 1. propisano da stan ima pravo kupiti stanar (nositelj stanarskog prava) pod uvjetima istog Zakona, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva, dok je stavkom 2. tog članka propisano da kada stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog.

 

15.               Odredbom članka 64. stavak 1. točkom 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96; dalje: ZSO) koji je bio mjerodavan u pogledu propisa o stanovanju u vrijeme stjecanja stanarskog prava izričito je bilo propisano da stanarsko pravo stječe bračni drug osobe kojoj se stan daje na korištenje ukoliko zajednički stanuju.

 

16.              Pravo na otkup stana je bilo imovinsko pravo koje je svojeg nositelja ovlašćivalo na otkup stana na kojem je imao stanarsko pravo i na tom pravnom temelju stečeno pravo vlasništva tog stana. Ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koje je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, a na temelju takvog imovinskog prava.

 

17.               I u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu TETERINY protiv Rusije je zauzeto pravno shvaćanje da je stanarsko pravo (imovina) u smislu odredbe članka 1. Protokola Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovor, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17).

 

18.               Slijedom naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja, kao i citiranih mjerodavnih zakonskih odredbi prvostupanjski sud kod vrednovanja stanarskog prava kao i imovinskog prava kojim se stjecalo pravo vlasništva nije imao osnove utvrđivati doprinos svakog bračnog druga u stjecanju tog prava s obzirom na izričitu odredbu članka 64. stavak 1. točka 2. ZSO-a.

 

19.               Polazeći od toga da je pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi koje je ovlašćivalo imatelje tog prava na stvaranje imovinskog prava-prava vlasništva, pravo na otkup stana kao imovinsko pravo je bračna stečevina tuženika i tužene svakog u jednakom omjeru, jer su oboje bili sunositelji stanarskog prava, a pravo na otkup samo jednog od njih bilo uvjetovano suglasnošću drugog bračnog druga, također nositelja stanarskog prava.

 

20.               U takvoj situaciji su tužitelj i tužena koji su bili sunositelji stanarskog prava otkupom stana postali suvlasnici tog stana svaki za 1/2 dijela, jer suvlasništvo svake parnične stranke u jednakim omjerima proizlazi upravo iz činjenice što su oni bili sunositelji stanarskog prava.

 

21.               Prethodna suglasnost drugog bračnog druga za otkup stana u režimu stanarskog prava nema automatski značaj priznanja i isključivog prava vlasništva na otkupljenom stanu drugom bračnom drugu.

 

22.               Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

 

23.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 16. ožujka 2023.