Poslovni broj: 12 Gž-98/2023-2

                                                                                                          

        

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 12 Gž-98/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Željka Đerđa, kao predsjednika vijeća, Franke Zenić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. za m. o. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici S. S., dipl. iur., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. društva H. i partneri d.o.o. iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-2/2021-10 od 9. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Odbija se žalba tužitelja H. z. za m. o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-2/2021-10 od 9. studenoga 2022.

 

              II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika C. o. d.d. za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I Tužitelj H. z. za m. o., OIB:…, Z., … u cijelosti se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

              Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. Z., …, OIB: …, da tužitelju H. z. za m. o., Z., …, OIB: …, na ime naknade štete, isplati iznos od 33.485,07 kn sa zateznom kamatom od 14.12.2020.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude.

 

              II Nalaže se tužitelju H. z. za m. o., OIB:…, Z., …, da tuženiku C. o. d.d, Z., …, OIB:… na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.250,00 kuna/165,90 eura1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predložio da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka,podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, koje preciziraju te točno određuju što sve obuhvaća naknadu štete na koju Z. ima pravo, se primjenjuju od 1. siječnja 2014. odnosno 1. siječnja 2019. za razliku od odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji se imaju primjenjivati od 1. siječnja 2006. Smatra da je Zakon o mirovinskom osiguranju specijalni (posebni) propis te da i po ovom načelu ima prioritet u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, kao i po kriteriju hijerarhije, jer navedene odredbe nisu u odnosu pravne podređenosti. Dakle, u ovom sporu ne primjenjuju se odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, već odredbe čl. 161. u svezi s odredbom čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik je istakao neosnovanost žalbenih navoda i razloga te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja. U konkretnom slučaju je šteta nastala u prometnoj nezgodi, dakle između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Opseg i visina odštetne odgovornosti tuženika se može cijeniti isključivo prema odredbama propisa iz područja obveznog osiguranja u prometu koji zakon se primjenjuje po načelu lex specialis. Na sjednici Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. prihvaćen je stav prema kojemu spor H. z. za m. o. protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) isplatio svom osiguraniku odnosno članovima njegove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP) koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U konkretnom slučaju se primjenjuje čl. 27. ZOOP i prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2538/18 od 12. siječnja 2022. i dr.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

 

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 4.444,23 EUR (33.485,07 kuna) na ime naknade štete koju tužitelj trpi zbog isplate obiteljske mirovine supruzi osiguranika M. A. koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 27. veljače 1987. za razdoblje od 1. listopada 2018. do 31. listopada 2020., s obzirom da je osiguranik tužitelja doprinio 50% nastanku štete.

 

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti odbio kao neosnovan jer je zaključio da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti iz čl. 27. ZOOP.

 

9. Pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

 

              - da je u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika S. R. smrtno stradao osiguranik tužitelja M. A., što slijedi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Požegi broj K-459/87 od 5. veljače 1988. kojom je proglašen suodgovornim za prometnu nezgodu u omjeru od 50%, da je rješenjem tužitelja broj 9733 od 27. travnja 1987. i od 5. travnja 1988., od 27. veljače 1987. udovici umrlog priznato pravo na obiteljsku mirovinu i da je istoj u utuženom razdoblju tužitelj isplatio utuženi iznos na ime obiteljske mirovine,

 

              - da između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP, a u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - dalje ZOMO), koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja,

 

              - da se imaju primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP kojim je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja,

 

              - isplatom svake obiteljske mirovine udovici svog osiguranika nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koji je prouzročio smrtno stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode,

 

              - tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja i u ovom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno ZOOP,

 

              - tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen ZOOP,

 

              - sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja,

 

              - prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćena udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao,

 

              - da je tužiteljev osiguranik pok. M. A. rođen 30. svibnja 1937. i da nije bilo štetnog događaja, dana 30. svibnja 2002. bi navršio 65 godina života i stekao pravo na starosnu mirovinu, zbog čega je naložio tužitelju dostaviti izračun visine pretpostavljene starosne mirovine za pok. M. A., prema parametrima u trenutku njegove smrti, što je tužitelj odbio učiniti i

 

              - kako tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio udovici pok. osiguranika tužitelja M. A., veća od iznosa starosne mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku M. A. da nije bilo štetnog događaja, odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da mu je nastala šteta.

 

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio sukladno čl. 27. ZOOP, a ne čl. 161. st. 2. ZOMO.

 

11. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete u visini isplate 50% obiteljske mirovine udovici osiguranika tužitelja koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi a koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

12. Dakle, između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, a obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP, pa tako čl. 27. je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovora o osiguranju s time da se stvarnom štetom smatra između ostalog razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, dok je čl. 161. st. 2. ZOMO propisano da naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje obiteljska imovina, bez obzira bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. 

 

13. Drugim riječima, obveza tuženika bi postojala samo u slučaju ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao. 

 

14. Budući da tužitelj nije dostavio podatke o visini isplaćenog iznosa udovici osiguranika tuženika niti je predložio vještačenje na navedenu okolnost, drugim riječima nije dokazao visinu štete koju je pretrpio isplatom dijela obiteljske mirovine udovici osiguranika tuženika to je pravilno sud prvog stupnja po ocjeni ovog drugostupanjskog suda odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

16. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, isti nije bio potreban u ovoj fazi postupka.  

 

U Zadru, 16. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Željko Đerđ, v.r.