Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž Ovr-46/2022-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-46/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Z. b. d.d., Z., OIB: …koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & P., odvjetnici u Z., protiv ovršenika N. I. Š., M., OIB: …radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-1659/19 od 12. veljače 2020., 16. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovršenika N. I. Š. i ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-1659/19 od 12. veljače 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O zahtjevima stranaka, ovrhovoditelja i ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršnih isprava, Ugovora o namjenskom kreditu broj 1282/05 od 23. prosinca 2005. solemniziranog kod javnog bilježnika i Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – konverzija kredita u valutnu klauzulu euro, radi naplate tražbine ovrhovoditelja sa zakonskim zateznim kamatama određena je ovrha na nekretninama ovršenika, te je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 12. veljače 2020.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio pravovremenu žalbu, pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), sve u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ), odnosno na bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U žalbi navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu ne temelju ovršne isprave, da isprave temeljem kojih je određena ovrha nisu ovršne s danom koji je u klauzuli naveden (17. srpnja 2018.) pa da tražbina na taj dan nije dospjela u cijelosti. Nadalje ukazuje na odredbu članka 80.b OZ i predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje o ovrsi ukine, podredno predlaže ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenika i predlaže žalbu odbiti i nastaviti s ovršnim postupkom.
4. Žalba ovršenika je osnovana.
5. Odredbom članka 22. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. – dalje: OZ) je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema čl. 23. OZ ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.
5.1. U konkretnom slučaju, ovršnu ispravu predstavlja Ugovor o namjenskom kreditu broj:1282/05 od 23. prosinca 2005., solemniziran kod javnog bilježnika T. K.-M. iz S. pod brojem OU-549/2005 23. prosinca 2005. i Dodatak Ugovoru o kreditu od 2. lipnja 2016. solemniziran kod javnog bilježnika M. Č. iz S. pod poslovnim brojem OV-1084/16 2. veljače 2016. Ugovor o namjenskom kreditu i Dodatak Ugovoru o kreditu prileže spisu (stranice 6 do 11 i 14 do 19 spisa).
6. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o namjenskom kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF.
6.1. Iz Dodatka Ugovoru o kreditu proizlazi da su stranke isti sklopile temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kojim je izvršena konverzija kredita iz valute CHF u valutu euro.
7. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika kojima ukazuje da je prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu trebalo primijeniti odredbu članka 80.b OZ, odnosno ispitati da li je narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke ugovorile založno pravo na nekretninama ovršenika radi osiguranja cjelokupne tražbine ovrhovoditelja. Slijedom navedenog, primjenom članka 80. b stavak 3. Ovršnog zakona u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo ne treba ocjenjivati da li je pravična ravnoteža između stranaka narušena. Napominje se da je takav zaključak donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 11. ožujka 2022. u Zagrebu.
8. Međutim, na istom sastanku donesen je i zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
8.1. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.
9. Ukazuje se i na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.
10. U Obavijesti Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.-92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):
"Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi" (C-243/08 Pannon GSM). Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača "(C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi." (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary). "
11. U skladu sa zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takav ugovor već prileži spisu predmeta), radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.
12. Radi prvostupanjskog suda se napominje da postoji mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.
13. Iz spisa proizlazi da je navedeno rješenje o ovrsi doneseno otiskom štambilje, odnosno da je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi.
14. Slijedom navedenog, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
14.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti sve na što mu je ukazano ovim rješenjem, prvenstveno ispitati da li je ovršenik potrošač i da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne, a ovisno o utvrđenom donijeti novo rješenje o ovrsi.
Sisak, 16. ožujka 2023.
Sutkinja
Martina Budinski Modronja, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.