1              Poslovni broj: Gž-473/2023-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-473/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) A. K., P. B., OIB: ... i tužitelja pod 2) Z. K., Š., OIB: ..., oboje zastupanih po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika Osiguranja Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 22 Pn-3563/2017-34 od 28. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 16. ožujka 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Prihvaća se žalba tuženika, te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 22 Pn-3563/2017-34 od 28. rujna 2022. u točki I. izreke u pobijanom dijelu glede zatraženih kamata na iznos dosuđen tužiteljici pod 1) A. K. preko 220.000,00 kuna/29.199,02 EUR-a do 330.000,00 kuna/43.798,53 EUR-a te na iznos dosuđen tužitelju pod 2) Z. K. preko 150.000,00 kuna/19.908,42 EUR-a do 225.000,00 kuna/29.862,63 EUR-a, a za razdoblje od 10. listopada 2017. do 3. travnja 2020., na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) i tužitelja pod 2) u tome dijelu odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

"I. Nalaže se tuženiku Osiguranje, Z., OIB: ..., da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika isplati

 

- I-tužiteljici A. K., P. B., OIB: ..., iznos od 330.000,00 kuna / 43.798,53 EUR-a[1],

- II-tužitelju Z. K., Š., OIB: ..., iznos od 225.000,00 kuna / 29.862,63 EUR-a,

sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 10. listopada 2017. do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku Osiguranje, Z. OIB: ..., da II-tužitelju Z. K., Š., OIB: ..., isplati iznos od:

 

- 13.228,20 kuna / 1.755,68 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

- 9.486,03 kuna / 1.259,01 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2017. pa do isplate,

- 6.028,00 kuna / 800,05 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2017. pa do isplate,

- 2.500,00 kuna / 331,81 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku Osiguranje, Z. OIB: ..., da I-tužiteljici A. K., P. B., OIB: ..., isplati iznos od 2.500,00 kuna / 331,81 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka iznos od 65.538,75 kuna / 8.698,49 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude u dijelu koji se odnosi na zatražene zatezne kamate na iznos neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika preko iznosa nakon povišenja zahtjeva tužiteljice pod 1) (na iznos od 110.000,00 kuna) i tužitelja pod 2) (na iznos od 75.000,00 kuna) tekućom od 10. listopada 2017. do povišenja zahtjeva, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu shodno žalbenim navodima.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika te imovinske štete radi troškova izrade nadgrobnog spomenika, troškova pogreba i vijenaca, karmina te troškova crnine.

 

6. U ovoj fazi postupka sporan je početak tijeka zatezne kamate na iznos neimovinske štete. Naime, pobijajući prvostupanjsku odluku tuženik smatra da je sud na preinačeni-povišeni tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete pogrešno dosudio zatezne kamate jer da kamate u odnosu na dio povišenog zahtjeva ne mogu početi teći prije preinake tužbe odnosno povišenja zahtjeva.

 

7. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Pored toga, prvostupanjska presuda ima razloge o svim činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njena pravilnost, a koji razlozi su međusobno povezani i suglasni, zbog čega nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

8. Prvostupanjski sud je temeljem odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a tužiteljima dopustio preinaku tužbe (povećanje tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete sa 220.000,00 kuna na 330.000,00 kuna za tužiteljicu pod 1), odnosno sa 150.000,00 kuna na 225.000,00 kuna za tužitelja pod 2)), prema podnesku od 3. travnja 2020., nakon zaključenja prethodnog postupka, zbog donošenja novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (5. ožujka 2020.).

 

9. Slijedom utvrđenja da je tužiteljica pod 1) A. K. trpjela i trpi duševne boli radi smrti pok. supruga, prvostupanjski sud je temeljem članka 223. ZPP-a i članka 1101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) pravilno dosudio kao primjereni iznos na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljici pod 1) 330.000,00 kuna, a tužitelju pod 2) Z. K. radi smrti oca, iznos od 225.000,00 kuna. Sud prvog stupnja je na preinačeni iznos od 330.000,00 kuna tužiteljici pod 1), odnosno iznos od 225.000,00 kuna tužitelju pod 2) dosudio zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva 10. listopada 2017. do isplate.

 

10. Izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u odnosu na početak tijeka zatezne kamate nije pravilno jer je pogrešno primijenjena odredba članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), zbog čega je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to ZOOP-a.

 

12. Odredbom članka 12. stavka 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stavka 1. toga članka, odnosno isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

13. Primjenom citirane odredbe ZOOP-a tuženik nikako nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u iznosu zatraženom podneskom tužitelja od 3. travnja 2020. iz razloga što su tužitelji tek navedenim podneskom zatražili isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos u odnosu na onaj zatražen u tužbi i to od 110.000,00 kuna tužiteljica pod 1), odnosno 75.000,00 kuna tužitelj pod 2).

 

14. Vezano za primjenu članka 12. ZOOP-a izjasnio se Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., u kojoj odluci je izneseno shvaćanje prema kojem je "tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“. Drugačije razmišljanje donijelo bi pravnu nesigurnost jer bi se dužnicima primjenom shvaćanja nižestupanjskih sudova mogla nametnuti obveza namirenja novčane obveze za koje u trenutku nastanka istih nisu niti znali da postoje, i da ih se uz to još obveže na plaćanje zakonskih zateznih kamata na te iste obveze.

 

15. Stoga, u konkretnom slučaju zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji je veći od onoga koji su tužitelji potraživali prije preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva, teku od preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete.

 

16. Slijedom iznijetoga ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je, na temelju članka 373. t. 3) ZPP-a, žalbu tuženika valjalo prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu glede zatraženih kamata na iznos od preko 220.000,00 kuna do iznosa od 330.000,00 kuna za tužiteljicu pod 1), odnosno preko 150.000,00 kuna do iznosa od 225.000,00 kuna za tužitelja pod 2) za razdoblje od 10. listopada 2017. do 3. travnja 2020., tako da je u tome dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

 

U Splitu 16. ožujka 2023.